LICEMJERJE: MRAČNA OPASNOST

Predgovor: Neshvaćeni Islam

“Prihvatite moju ili umrite!” To je slogan fanatika. Koncept poput demokratije za njih ne postoji, sloboda mišljenja, ljubav, poštovanje, prijateljstvo, niti saosjećanje. Neki ljudi misle da se fanatizam i njegova posljedica, radikalizam, mogu smatrati dijelom religije. Ipak, fanatizam je samostalna religija. Postoje predstavnici religije fanatizma u okviru svake ideje. Postoje fanatici u islamu, judaizmu i kršćanstvu, jednako kao što postoje u marksizmu, fašizmu i ateizmu. Svi oni zastupaju jednu te istu lažnu vjeru: “Ne sviđaju mi se tvoje ideje! Ili misli isto kao ja, ili umri!”

Naročito u posljednje vrijeme, fanatizam se pokušava izjednačiti sa islamom. Zaista, pojedine grupe ovu religiju nazivaju fanatičnim islamom i svoje strahove od fanatizma ispoljavaju prema islamu u tolikoj mjeri da je islam, ibrahimovska vjera, postao je sinonim za “strah.” Islamofobija se zagovara širom svijeta. Ljudi su nesvjesni da njihov strah potječe od fanatizma, a ne od islama. Oni ne shvataju da je religija fanatizma posebna religija koju su proizveli oni koji su skloni sujevjerju u islamu. Ni radikali koji tvrde da nastupaju u ime islama, niti islamofobi koji ih se pribojavaju nisu shvatili da islam nema ništa sa ovako fanatičnom, zastrašujućom, ljubavi lišenom i religijom prepunom mržnje. Radikali u islamu su počeli pričinjaati štetu cijelom svijetu, a najviše muslimanima.

One of the main causes of Islamophobia is radicalism. Those who imagine that radicalism is Islam are in fact making the gravest error by opposing Islam and are fighting against the only possible solution to radicalism.

Fraza “umjereni islam” je izmišljena iz ovog razloga. Kao da postoji takvo nešto poput divljeg islama s jedne strane, i umjerenog modela islama s druge, pa se muslimani koji se protive divljaštvu radikala počinju oslovljavati sa “umjereni muslimani.” Oni koji se protive islamu dive se zagovornicima umjerenog islama, ali i smatraju slabijima u odnosu na radikale. Oni smatraju da pojedini ljudi koji preferiraju mir pokušavaju da smekšaju divlju religiju (sigurno je islam iznad toga). Čak su ovo nazvali i “reformom islama,” a zagovornike umjerenog islama “reformatorima.” Međutim, niko nije uspio da im pokaže da se ne radi o reformi, nego da je to zapravo istinski islam. Iako se protivnici islama dive “reformatorima,” lažna snaga radikalizma i nasilja prevladavaju i čine da se to smatra pravim islamom.

Miroljubivi muslimani ne pokušavaju smekšati, reformirati ili modernizirati islam. Naš glavni cilj kao miroljubivih muslimana jeste da intelektualno eliminiramo neistinu koja se propagira pod imenom islama već godinama. Cilj je eliminirati radikalizam, fanatizam i licemjerje koje se godinama predstavlja kao islam i da iskorijenimo tu besmislenu vjeru koja sa islamom nema ništa, te da opišemo istinski islam uz dokaze iz Kur’ana. Dakle, cilj je da se okonča najgore klevetanje islama ikada koje čine fanatici.

Ova knjiga je odgovor na tvrdnje određenih zapadnjačkih protivnika islama koji su izgradili karijere na kritiziranju radikalizma, kao i na zastrašujući način razmišljanja fanatika. Ona otkriva neistinitost tvrdnji različitih izvora koji ovu fanatičnu religiju nastoje podvesti pod islam, uz navođenje dokaza iz Kur’ana. Poseban razlog pisanja rada koji odgovara na ovakve tvrdnje jeste to što sve kritike upućene islamu dolaze iz ovog pravca i da ljudi miješaju religiju radikalizma sa istinskim islamom. Zbog svega ovoga, krajnji cilj je da je tim ljudima koji su pogrešno informirani o pravom islamu, obezbjede informacije jer iznose neosnovane optužbe na račun islama, te da se te tvrdnje opovrgnu dokazima iz Kur’ana.

Problem s fanaticima je to što vjeru uče iz neprovjerenih sujevjernih izvora. Međutim, oni koji kritiziraju te fanatike su ponekad jednako radikalni kao i oni sami, te vjeruju u istinitost tih sujevjerja. Što više navodimo dokaze iz Kur’ana, to se oni trude proizvesti više svojih izmišljenih pravila i sujevjerja koja slijede fanatici. To je ono u čemu najviše griješe. Ukoliko žele da spoznaju pravi islam i pronađu rješenje za fanatizam, moraju obratiti pažnju na pravo vjerovanje opisano ovdje. Ukoliko to ne urade, radikalizam će se nastaviti širiti svijetom, poput kuge.

The problem with fanatics is that they learn their religion from nonsense. When nonsense represents its source, it is easy for terror in the name of religion to spread. The only solution is the original faith in the Qur'an. Poglavlje 1: Dva Osnovna Koncepta Koja Zloupotrijebljavaju Oni Koji Islam Prikazuju Nasilnom Religijom: Šerijat I Džihad Bog nam u Kur’anu objašnjava kako slijedi u ovom ajetu: ... Ovaj Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Sura Yusuf, 111) Kao što Bog eksplicitno kaže u ovom ajetu, Kur’an “objašnjava sve,” ali to nije dostatno onima koji izmišljaju sujevjerje. Oni ne smatraju put na koji ukazuje Kur’an dovoljno usklađenim sa njihovim lažnim religijskim konceptima. Zbog toga, kroz cijelu historiju oni drže da neke odredbe Kur’ana “nisu dovoljne” (sigurno je Kur’an iznad toga) i da im je potrebno tumačenje. Iz toga su izveli ideju koja kaže da se Kur’an može razumjeti “jedino kroz hadise*.” *Izreke i praksa poslanika Muhammeda (savs). Dozvolite da razjasnimo nešto ovdje: hadisi su se zadržali do današnjeg dana kao riječi poslanika (savs). Dok su pojedini potpuno povjerljive i tačne izreke i prakse, druge su se postepeno iskrivile i značenje im se promijenilo. Postoje dva načina da se razluči da li određeni hadis zaista čini riječi i praksu poslanika (savs), a to je da li je njegov sadržaj u skladu s Kur’anom, a drugi je da li se događaj već realizirao. Bez sumnje se kleveće naš poslanik (savs) uzimajući za istinite one riječi i prakse koje su u suprotnosti s Kur’anom, te tvrdeći da ih je izrekao naš poslanik (savs) jer se poslanik (savs) strogo pridržavao isključivo Kur’ana. Ideja da se Kur’an “jedino može razumjeti kroz hadise” je donijela ogromnu štetu islamskom svijetu jer su neki muslimani, vodeći se ovom idejom, počeli izmišljati hadise u ime vjere. Čak su postepeno prestali koristiti Kur’an u potpunosti, uzimajući te hadise kao jedini izvor vjere. U slučajevima kada se ti hadisi sukobljavaju sa Kur’anom, čak su bili toliko drski da ustvrde da su “ovi hadisi snažniji od Kur’ana.” Stotine izmišljenih hadisa su bili izvorima za različite vjere, a rezultat su bile četiri škole koje jedna drugu opovrgavaju u mnogim oblastima islama. Svi njihovi učenjaci sebe nazivaju muslimanima, ali se svi zalažu za potpuno različite stvari. Čak smatraju da su pripadnici drugih škola nevjernici. Naš poslanik (savs) se u Kur’anu žali Svemogućem Bogu na stanje u kojem se našao islamski svijet: Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (Sura al-Furqan, 30) Zaista, problem ogromnog dijela islamskog svijeta danas jeste da ljudi smatraju da je Kur’an prevaziđena knjiga. Kada je Kur’an napušten, došlo je vrijeme za “idžmu.” (Idžma: eminentni vjerski lideri koji u svakom periodu donose naredbe u vezi sa šerijatskim zakonom na osnovi deduktivne analogije.) s obzirom da Kur’an nije bio njihova vodilja, pritisnuti su hiljadama izmišljenih hadisa i konačno su odlučili da “ni Kur’an ni hadisi ne mogu ispravno objasniti obaveze.” Ovi “vjerski lideri” su počeli proizvoditi zakone u ime islama, škole su počele da se sukobljavaju jedna sa drugom, pa su se muslimanske zajednice počele sukobljavati sa pripadnicima drugih škola. Svaki “vjerski lider” ima svoju interpretaciju koju smatra zakonom, svaka zajednica se zasniva na drugačijem setu praksi, pa se islam počeo raslojavati na sekte, klase i, u konačnici, male grupe. Kur’an, međutim, je ostao dekorativni predmet koji treba da se okači na zid u svojoj kutiji. Kao rezultat ovoga, ograman dio islamskog svijeta je “napustio i počeo ignosrisati Kur’an.” The problem with much of the Islamic world today is that it has abandoned the Qur'an. Every pronouncement by people described as “leaders of the faith” has been adopted as a rule, and so every religious community has its own different practices. Posmatrajući neke od protivnika islam, primjećujemo da je, kakve li ironije, njihov problem isti kao i kod zagovornika sujevjerja: ne crpe saznanja o islamu iz Kur’ana. Baš kao i zagovornici sujevjerja, oni se koncentriraju na izmišljene hadise, tradiciju ili tumačenja islama od strane vjerskih lidera koji su generalno neusklađeni sa Kur’anom. Po njihovom shvatanju, “islam” je stil života i praksa zagovornika sujevjerja. Po njihovom shvatanju “islam” je imaginarna moć historičara, a ne vjera objavljena Kur’anom. Oni nazivaju zakon ove izmišljene religije “šerijatom,” a ne propise Ku’ana. Potpuno su nesvjesni vrijednosti, koncepta i prakse predstavljene u Kur’anu, ali duboko poznaju prakse i pravila lažne religije zagovornika sujevjerja. Kritizirajući pravila te lažne religije, oni smatraju da kritiziraju islam. Toliko su vezani za religiju zagovornika sujevjerja da prosto ne vjeruju kada im se kaže: “To nije islam.” A to je iznimno ozbiljna greška. Ovi ljudi bi trebali povjerovati u ovo, osim ukoliko se islamu ne protive iz idelološko-religijskih stavova, te ako zaista traže riješenje za ovo tamno poimanje. Njihova religija nije islam. Kur’an, sam po sebi, je dovoljan muslimanu. Hadisi su istiniti i pouzdani u onoj mjeri u kojoj su usklađeni sa Kur’anom. Hadis koji nije u skladu sa Kur’anom ne spada u islam. Ukoliko musliman ne pronalazi islam u Kur’anu, to znači da je u potrazi za drugom religijom i šerijatom te vjere, koja nije islam. Istinski Šerijat Prema Kur’anu Riječ šerijat znači “put.” Musliman može jednostavno odlučiti koji “put” da prati slijedeći Kur’an. Nekolicina stvari je “haram” u Kur’anu i one su zabranjene eksplicitno. One nisu otvorene za diskusiju ili interpretaciju. Na primjer, ubistvo, preljuba, kamata, svinjetina i krv su stvari koje su haram djela opisana u ajetima Kur’ana nedvojbenim jezikom. Postoji jedna bitna karakteristika Kur’ana. Ljudi koji žele da izmisle zabrane interpretacijom Kur’ana u skladu sa ličnim željama uvijek izvode svoje lične zaključke iz njih. Ipak, Bog zabranjuje ono što je haram nedvojbenim naredbama, kao što je u ajetu: On vam jedino zabranjuje strv, krv, svinjsko meso i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. (Sura al-Baqara, 173) Bog u Kur’anu otkriva da će postojati ljudi koji će izmišljati pravila o tome šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno u ime islama: I ne govorite neistine jezicima svojim: “Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno,” da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine neće uspjeti. (Sura an-Nahl, 116) Nakon vremena našeg poslanika (savs) pojavile su se brojne zajednice koje su inosile laži o Allahu. S obzirom da ove zajednice nisu za svoju vodilju uzimale Kur'an, mogli su halal/dozvoljenim ili haram/zabranjenim proglasiti šta su željeli. Međutim, postoje neke zajednice čije karakteristike Bog posebno naglašava: „Oni haram čine dobrim, halalom.“ Naš gospodar kaže u Kur'anu: O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. (Sura al-Ma’ida, 87) Pri ispitivanju sistema divljaštva koji se primjenjuje pod nazivom šerijata, koji je pak potpno nekompatibilan sa islamom, govorit ćemo o zajednicama koje sebi halal čine haramom i koji su potpuno udaljeni od Kur'ana. Prvo ćemo definisati šerijat, pravi put po Kur'anu drugačije rečeno, u skladu sa ajetima: Kur'anski šerijat znači ljubav, poštovanje, privrženost i zaštitu za ljude svih vjera i stavova. Kur'anski šerijat insistira na demokratiji i slobodi mišljenja. Pod Ku'ranskim šerijatom ljudi su načitani, obrazovani, širokih nazora, puni poštovanja prema tuđim stavovima, sretni, uredni, moderni, moralni, optimistični, cijene umjetnost i nauku, kao i ljubav i prijateljstvo. Ne postoji mržnja, netolerancija, konflikti, despotizam, prisila, prijetnje, nesreća, ljutnja ili rat pod okriljem Kur'anskog šerijata. Detaljnije ćemo o ovim definicijama u vezi sa Kur'anom uz dokaze iz ajeta u narednim poglavljima ove knjige. The Sharia of the Qur'an requires that a Muslim be modern, well-groomed, noble, wise, cultured, democratic, open-minded, respectful of all ideas and full of love. The Sharia of the Qur'an is based on brotherhood, peace and love. War, cruelty, hatred, anger and conflict are all forbidden to Muslims in the Qur'an. Those who wish to know the true Sharia must look to the Qur'an alone. Postoji li islamska država danas na svijetu koja ispunjava ove zahtjeve šerijata? Naravno da ne. Ovaj šerijat se ne primjenjuje od vremena našeg poslanika (savs). Države koje tvrde da primjenjuju šerijat su zapravo vođene u skladu sa šerijatom fanatičke vjere koju nekoliko nasilničkih grupa nameće u ime islama. Oni uzimaju nekoliko neistinitih hadisa za svoje vodilje, a napuštaju Kur'an. Riječi turskog profesora teologije Yaşara Nurija Öztürka: “Zašto govore o šerijatu, a ne o islamu? Jer ako budu govorili o islamu, morat će svoje tvrdnje dokazati Kur'anom. Nemoguće je da oni koji dovode u zabludu u vezi Boga da u Kur'anu pronađu bilo kakav dokaz za ono što oni nazivaju religijom. Koristeći termin šerijat kada govore o ovom problemu imaju mogućnost da daju tumačenje onako kako oni žele, a kada su stjerani u ćošak, onda izmisle religiju koju zasnivaju na svojim prisilama, govoreći: „To je ono što ulema zastupa [vjerski učenjaci], to je konsenzus muslimanske zajednice, to je ono što su nam ostavili naši preci i tako muslimani rade vjekovima.’ Taj koncept kojim se šerijat pokušava izjednačiti sa islamom jeste onaj koji za cilj ima da se u religiju uvrsti više različitih postulata za koje je jasno da su u suprotnosti sa Kur'anom i vremenom. Ovaj koncept prvenstveno izjednačava šerijat sa religijom i promiče neke neracionalne zakone koji ne potječu iz Kur'ana [već] iz knjiga nekog prevaziđenog fikha [islamske jurisprudencije].“ (Yaşar Nuri Öztürk, Allah ile Alyestmak [Zablude o Bogu], Yeni Boyut Press) U narednim poglavljima ćemo vidjeti odakle grupe koje tvrde da primjenjuju šerijat, a zapravo samo šire mržnju i bijes, crpe svoj koncept šerijata. Uvidjet ćemo neistinitost jednog po jednog od lažnih hadisa koje oni uzimaju za svoje vodilje. Vidjet ćemo, uz sve jasne dokaze, koliko je ovaj šerijat daleko od Kur'ana i kako se uopšte ne može nazivati islamskim šerijatom. Šta Pravi, Kur'anski Šerijat Donosi Državi? Da zaista postoji država koja primjenjuje pravi, islamski šerijat, kakva bi ona bila? Bila bi veoma razvijena umjetnost i nauka, imala bi visok nivo obrazovanja i životnog standarda, bila bi veoma kvalitetna, miroljubiva, puna ljubavi i težila bi ujedinjenju svih ljudi na svijetu. Bila bi predvodnica u miru i uzor ljubavi. Prihvatala bi jevreje, kršćane i ateiste, posmatrala bi ljude svih ideologija kao prijatelje i sve bi ih poštovala. Pobrinula bi se da donose mir svijetu, prije svog interesa stavljala bi interese onih koji su u nevolji i pronašla rješenje za njihove probleme. Bila bi puna ljubavi i sreće. Uz tako visok standard, ljudi bi u ovoj državi imali moderne i demokratske standarde. Sva bi se mišljenja mogla slobodno izražavati, bez ikakve agresivnosti ili vrijeđanja, netolerancije ili nasilja. Dobra se ne bi gomilala i čuvala. Kur'anski životni stil koji se zasniva na zaštiti siromašnih i „stavljanju potreba drugih ispred svojih“. Ne bi bilo siromašnih ljudi. Takav sistem bi bio onakav kakvim bi bili zadovoljni svi ljudi na svijeti i dopadao bi se svim ostalim državama. Ako uporedimo taj opis sa državama koje se predstavljaju kao „islamske republike“ očita je ogromna razlika. Sistem koji se trenutno primjenjuje pod imenom šerijata definitivno nije islamski šerijat. Kako bi ljudi mogli živjeti prema islamskom šerijatu, vjera bi morala biti lišena svih sujevjerja i biti u skladu s opisom koji se hvali u Kur'anu i koji je ranije opisan. Da bi se to dogodilo, neophodno je da državni vrh zemlje upravlja onako kako islam nalaže, u potpunoj suglasnosti sa Kur'anom, a ne sujevjerjem. Lider musliman, koji je pokoran Kur'anu će imati tri osnovne karakteristike: on ili ona će biti blag, demokratski i pravedan. Zbog ovih osobina će takav lider uvijek biti pouzdan. Ljudi koji žive pod zaštitom muslimanskog lidera koji je u potpunosti pokoran moralnim vrijednostima Kur'ana uživat će u savršenoj slobodi, onakvoj kakva ranije nije viđena. Islamske obaveze neće biti nametnute nikome. Svako će se ponašati onako kako smatra da treba. Svi će uživati pravo da govore ono što žele. Niko neće imati protekciju. Svi će biti tretirani jednako. Pravda će biti dijeljena jednako svima. Ljudi će se ponašati u skladu sa ajetom: “O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja…” (Sura an-Nisa’, 135) – čak i kada to čine na štetu muslimana. Lider musliman će uvijek težiti i željeti da prevlada ljubav jer je razlog objave religije, razlog postojanja ljudi i razlog za stvaranje raja – ljubav. Sukobi će biti beznačajni u društvu u kojem prevladava ljubav, u kojem ničije slobode nisu ograničene i u kojem su svi tretirani jednako, a žive u državi blagostanja. Konfliktna atmosfera će nestati zajedno sa nepravdom, nedostatkom ljubavi i neprijateljstvima. Dakle, da bi se razumio šerijat, moramo konsultovati Kur'an, a ne prakse država koje tvrde da primjenjuju islamski šerijat. Islam je nastao Kur'anom, pa je samim tim jedini islamski šerijat u Kur'anu, a on je opisan veoma jasno. Nemoguće je za državu koja ne primjenjuje pravedan sistem, demokratiju i slobodu da bude uzor po pitanju šerijata, navodi se u Kur'anu. Stoga bi bilo pograšno da iko ustvrdi: „Ali, to se primjenjuje ovako u ovoj državi, pa će islam donijeti sa sobom divljaštvo.“ Sistem koji ovdje treba optužiti je lažni sistem koji se primjenjuje pod imenom ilama od strane vođa te države. To nije sistem Kur'ana. (Sigurno je Kur'an iznad toga.) Neuspjeh da se primjeni pravi sistem šerijata iz Kur'ana, koji bi donio užitke koji su ranije pomenuti, i predstavljanje ovog stravičnog divljaštva kao navodnog Kur'anskog šerijata je, naravno, strašna stvar, ali okrivljavanje islama nije riješenje. Oni koji krive islam čine veliku grešku eliminišući islam kao jedini odgovor na radikalizam, nasilje i divljaštvo. Oni zapravo podilaze radikalima pokušavajući da oslabe islam. Njihove optužbe i oružje koje proizvode nisu ono što će eliminisati radikalizam i lažnu religiju koja se propagira pod imenom islama. Jedini način je istinski islam. Ovdje zapravo postoji problem lažne vjere. A lažna vjera može se jedino ukinuti zamijenjujući ju sa onom istinskom. Pravi Dzihad u Kur'anu “Waging jihad” in Islam means to educate the other side, to teach moral virtue and to strive to turn people away from evil. Those who murder in the name of jihad are not acting in the light of the Qur'an. Riječ džihad dolazi od arapske riječi "jahd." Njegova su značenja 1) Raditi, nastojati, pokazivati odlučnost i upornost ili samopožrtvovanje i 2) kontrolisati svoj ego. Na temelju tih definicija, vođenje džihada u islamu znači informisati drugu stranu, poučiti ljude moralnim vrijednostima i odvraćati ih od zla. Dok radi ovo, musliman mora istrenirati svoj ego u pravcu moralnih vrlina i trenirati sebe da se udalji od bijesa i mržnje. Drugim riječima, ono što musliman mora raditi u džihadi jeste trenirati sebe s jedne strane, i s druge strane, težiti da poduči ljude istini i dobroti. Mora biti uzor svojim moralnim osobinama kako bi širio mir i privrženost, te udaljio ljude od zla. Riječ “jahd” nigdje u Kur'anu nije upotrijebljena u drugom smislu. Oni koji provode pokolj pod nazivom „džihad“ govoreći „Naš oslonac je u Kur'anu“ ili lažu ili su loše upućeni. U svjetlu Kur'ana, oni koji sada kolju ljude u ime islama, oduzimaju sopstvene živote u samoubilačkim bombaškim napadima ili počinju ratove, čine ozbiljan grijeh, a ipak, većina ovih ljudi nije ni svjesna da ono što rade se protivi Kur'anu. Razlog je to što su dovedeni u zabludu povodom religije. Oni imaju svoj sopstvenu religiju u kojoj postoji mržnja umjesto ljubavi, bijes umjesto blagosti, neprijateljstvo umjesto bratstva, strahote umjesto ljepote i neukost umjesto umjetnosti, nauke i kulture. Zastrašujuće je jednostavno staviti oružje u ruke nekoga ko vjeruje u takvu religiju, a još je jednostavnije reći mu da je ovo ili ono društvo njegov neprijatelj i da ga ide napasti. Zaista je jednostavno zapaliti ih i šokantno je lagano izgraditi zajednicu bijesa. Lažni hadisi koje ovi ljudi citiraju, a kojima bi trebalo da opravdaju agresiju i ajeti Kur'ana koje pogrešno tumače u kontekstu rata će detaljno biti izloženi kasnije. Postoji jedna bitna stavka koju moramo zapamtiti ovdje: ogromna većina radikala širi nasilje zbog neukosti. Oni ne poznaju pravu vjeru. Većina vjerovatno nikada nije ni pročitala Kur'an. Zog toga nema koristi od osuđivanja, proklinjanja, prijetnji, zatvaranja ili egzila nekoga ko ubija pod pogrešnim ubjeđenjem da vodi džihad. Njegov problem je to što nije bio upoznat s Kur'anom i ne razumije Božiji zakon. S obzirom da je to problem, moramo prihvatit činjenicu da, dok god postoji lažno obrazovanje, postojat će i neuki radikali koji ne znaju šta rade. Ukoliko prihvatimo da je ovo problem moći ćemo shvatiti činjenicu da je jedino što je potrebno onima koji šire teror i nasilje pod imenom džihada, obrazovanje. Šta Je Pogrešno Protumačeno O Ratu U Islamu Musliman Ima Odgovornost Da Vjeruje U Svaki Ajet Kur'ana, Bez Izuzetaka Razlog za ovakav naslov jeste da se ukaže na neistinitost tvrdnje koju iznose fanatici želeći uvesti sujevjerje u islam, kao i pojedini protivnici islama, koji pokušavaju zloupotrijebiti neprijatne ideje ovih fanatika koji tvrde da pojedini ajeti Kur'ana više ne vrijede. Oni citiraju slijedeći ajet kao navodni dokaz svojih tvrdnji: Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može? (Sura al-Baqara, 106) Oni koji upotrijebljavaju svoje riječi protiv Kur'ana pogrešno tumače ovaj ajet kao dokaz koji im dozvoljava da nameću svoje sujevjerje kao vjeru umjesto Kur'ana. Nepromišljeno su zamislili da će pogrešno tumačeći ovaj ajet, moći poništiti neke ajete pa ih čak i zamijeniti izmišljenim hadisima. S druge strane, neki protivnici islama drže da postoje ajeti o opojnim sredstvima ili ratu koji više ne vrijede, pa pokušavaju da podijele muslimane na one koji se toga pridržavaju i one koji to ne rade. Istinsko tumačenje ovog ajeta kojeg imenovani ljudi pokušavaju citirati kao dokaz svojg krajnje perverznog načina razmišljanja je slijedeći: arapska riječ „ayat“ u dijelu „Mi ni jedan propis ne promijenimo“ je u jednini. Riječ „ayat“ također znači propis, znak ili čudo, jednako kao i rečenica-ajet, ali riječ „ayat“ koja se koristi kao rečenica u Kur'anu nikada se ne pojavljuje u jednini. Kada se pojavljuje u jednini, riječ „ayat“ uvijek znači dokaz ili znak, i tako je prevedena na svim ostalim mjestima. Značenje ovdje je dakle ne „ajet Kur'ana“ nego „znak, propis i šerijat“ koji je dat prethodno. Stoga su, prema ovom ajetu, neke prakse i naredbe koje su primjenjivane od strane prethodnih zajednica na koje su se odnosile Božanske objave, to jeste jevreji i kršćani, s vremenom zaboravljeni jer su ili opozvani ili zamijenjeni drugim propisima u Kur'anu. Slična ili bolja verzija je propisana, dakle, Kur'anom. Također treba da obratimo pažnju na riječi “učinimo da bude zaboravljen” u ajetu. Da bi jedan propis zamijenio drugi, ovaj raniji treba da bude “zaboravljen.” S obzirom da je Kur’an ostao neizmijenjen 1.400 godina, ne postoji pitanje zamjene nekog ajeta drugim. Propisi koje fanatici smatraju zamijenjenim nisu zaboravljeni, još su u Kur’anu. Ovo jasno ukazuje da izmjene o kojima se ovdje govori nisu zamjena jednog ajeta drugim, nego propisi koji su poslati drugim, ranijim zajednicama, a koji su zaboravljeni. Zapovjedi koje su bile poslate ranijim zajednica ali su “zaboravljene” pa su obnovljene Kur’anom, u detaljnijim ili sličnim verzijama u odnosu na one koje su poslate tim zajednicama. Kur’ran Je “Neizmijenjena” Knjiga Kao što naš Gospodar izričito navodi u ajetu, Kur’an je “neizmijenjena” knjiga. Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo se Mi pobrinuti da ostane neizmijenjena! (Kur'an, 15: 9) Nemoguće je da neki propisi knjige koja je ostala neizmijenjena i čije se naredbe odnose na sve muslimane budu smatrani validnim, a drugi ne. Savršenstvo sveobuhvatnosti Kur’ana, matematička i naučna čuda, činjenica da je to uputstvo i da je sadrži ajete o tome kako je sačuvan u izvornom obliku, su sve indikatori koji govore protiv tvrdnji fanatika i protivnika islama. Oni koji ne vjeruju u Kur'an, pošto im je objavljen… A to je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj je strâna, bilo s koje strane – ona je Objava od Mudroga i Hvale dostojnoga. (Kur'an, 41:41-42) Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo. (Kur'an, 75:17-19) Kao što ovi ajeti eksplicitno govore, Kur’an je neprikosnovena knjiga i neistina ju ne dotiče ni na koji način. Ova knjiga je pod zaštitom našeg Gospodara. Stoga je očita kleveta sugerisati da su propisi u Kur’anu zamijenjeni nekim drugima. Ovdje moramo naglasiti da navodni učenjaci koji kleveću islam i Kur’an na ovaj način protivriječe sami sebi po pitanju broja ajeta koji su navodno zamijenjeni. Svako od njih prema vlastitom nahođenju ističe ajete koje smatra zamijenjenim drugim propisima, a ti propisi potom vode do novih i drugačijih vjera, a neki od ovih navodnjih učenjaka idu čak toliko daleko da tvrde da hadisi mogu zamijeniti ajete. Ovi ljudi potpuno ignorišu Allahov ajet koji glasi “u Knjizi Mi nismo ništa izostavili” (Kur'an, 6:38). Oni se protive ajetima Kur’ana, te ih zamjenjuju hadisima, od kojih su neki potpuno izmišljeni. Ova nelogičnost koju sprovode u ime islama također predstavlja osnovnu radnju radikala. O ovome ćemo detaljnije u nastavku. Baš kao i autori sujevjerja, protivnici islama su pokušali primijeniti ovu lažnu interpretaciju ajeta na veliki broj propisa o islamu. Pogledajmo sada gdje su sve ovi ljudi pogriješili. Pogrešna Diferencijacija İzmeđu Muslimana “Mekanskog Perioda” İ “Medinjanskog Perioda” Neki protivnici islama nazivaju umjerene muslimane “muslimanima Mekanskog perioda.” U njihovim očima vrijeme kada je naš poslanik (savs) bio u Meki je bilo mirno vrijeme bez ratova, a ratovi su promptno počeli nakon preseljenja našeg poslanika (savs) u Medinu. Neki ljudi tvrde, na osnovu ovoga, da zagovornici ratovanja u islamu priznaju samo ajete objavljene u Medinjanskom period, dok miroljubivi muslimani priznaju samo ajete iz Mekanskog perioda. Ta ideja je jednako nelogična, koliko je posljedica neukosti. Kao što smo već vidjeli, onovna pretpostavka da bi neko mogao postati muslimanom jeste da vjeruje u sve ajete Kur’ana, bez izuzetka. Ako neko odbija samo jedan jedini ajet, onda gubi svojstvo muslimana koje je opisano u Kur’anu. Dakle, ne postoji mogućnost, sa aspekta Kur'ana da neko ko kaže “Ja sam musliman” pravi razliku govoreći “Ja priznajem ovaj ajet, ali ovaj ne.” Istina je da nije bilo borbi za vrijeme Mekanskog perioda u životu našeg poslanika (savs), i da jeste bilo borbi za vrijeme Medinjanskog perioda, te da su ti ajeti objavljeni u vezi sa tim specifičnim borbama. Da bi se shvatio razlog ovoga, moraju se shvatiti teški uvjeti za vrijeme našeg poslanika (savs). Teško İskušenje Muslimana U Mekanskom Periodu Objava našem poslaniku (savs) je trajala pune 23 godine. Tokom prvih 13 godina ovog procesa, muslimani su živjeli kao manjina u paganskom društvu Meke i bili su podvrgnuti ogromnim pritiscima. Mnogi muslimani su bili podvrgnuti psihološkim torturama, ubijani su, njihovi domovi i imovina mnogih je opljačkana, te su konstantno bili izloženi prijetnjama i uvredama. Ipak, muslimani su nastavili živjeti bez posezanja za nasiljem, isključivo držeći se na distanci od pagana i uvijek ih pozivajući na put mira. Međutim, napadi paganske zajednice o kojoj je riječ nisu posustajali. Kurejšije su u početku smatrale Muhammeda (savs) nebitnim. Dok su nastavljali s nevjerništvom, nisu se protivili pozivima poslanika (savs) sve dok nije govorio protiv njihovih idola. Ipak, kada bi vidjeli poslanika (savs) verbalno su ga napadali. Nepromišljeno su se rugali i ponižavali muslimane. “Verbalni napadi” Kurejšija su tako počeli. Kur’an opisuje njihovu poziciju slijedećim riječima: Grješnici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se; kada ih vide, onda govore: "Ovi su, doista, zalutali!" (Kur'an, 83:29-32) Muslims lived as a minority in the pagan society of Mecca and were exposed to much oppression. Many Muslims were physically tortured, some were martyred, most had their homes and possessions pillaged and they were subjected to constant insults and threats. Yet Muslims continued to live without resorting to violence, merely keeping their distance from the idolaters and calling on them to live in peace. Meka je bila centar idolopoklonstva. Meka bi svakodnevno bila preplavljena ljudima koji su dolazili posjetiti Ka’abu i idole koji su tu bili, te su time Kurejšije zarađivale mnogo novca i prestiž. Kurejšije su posmatrale širenje islama u Meki kao prijetnju svojim vlastitim interesima pa su zato pozivali na neprijateljstvo i ostala plemena. Oni su također bili svjesni činjenice da islam sve posmatra jednako i da ne diskriminira nikoga na temelju loze ili bogatstva. Vođe Kurejšija su stoga vjerovale da treba da preduzmu mjere predostrožnosti kojima bi zaustavili širenje islama. Te su “mjere” često uključivale mučenje pa čak i ubijanje muslimana. (Ibn Hisham, 1/287) Tadašnji pagani nisu mogli mnogo nauditi članovima jakih i eminentnih porodica, poput hazreti Ebu Bekra ili hazreti Osmana, ali su se veoma zlobno odnosili prema siromašnim i nezaštićenim muslimanima. Mnogi časni muslimani poput Ebu Fakiha, Habiba ibn al-Aratta, Bilala ibn Rabaha, Suhaiba ar-Rumia, Ammara ibn Jasira, Jasir ibn Amira i and Sumejje bint Khajjat su bili izloženi takvom strašnom maltretiranju. Ebu Fakih, rob Sufijana ibn Umajjaha, bio je vezan za noge svaki dan od strane svog vlasnika i vučen po užarenom kamenju i pjesku. Kovač Habbib ibn al-Aratt je bio stavljen na vreli ugalj, a na njegovim prsima su držali ugalj sve dok se ne bi ugasio. Ocu Ammara ibn Jasira, Jasiru ibn Amir, su vezali noge za dvije kamile i natjerali ih da idu u suprotnim pravcima, te na taj način rastrgnu njegovo tijelo. Nemoćna da gleda patnju svoga muža kojeg su ubili na tako divljački način, Sumejja bint Khajjat se suprotstavila paganima i također bila ubijena strijelom koju je ispalio Ebu Džehl. (Zad al-Maad, 2/116; Doba sreće, 1/254) Umayyah ibn Khalaf bi svog roba Bilala al-Habashija polegao na vreli pijesak svaki dan. Onda bi na njegove grudi stavio ogroman kamen i ostavljao ga tako satima. Mučio ga je s ciljem da ga okrene protiv poslanika (savs) i napusti islam. Jednog dana vezao mu je ruke i noge i stavio uže oko vrata. Onda ga je vukao po užarenom pjesku ulicama Meke. (Zad al-Maad, 2/116; Doba sreće, 1/253) U početku nisu bili u mogućnosti da napadaju našeg poslanika (savs) jer je bio pod zaštitom svog amidže Ebu Taliba i bojali su se Hašimija. Postepeno, međutim, počeli su ga klevetati govoreći da je “prorok, pjesnik, mađioničar, vještac.” U konačnici, koristili su svaku priliku koja im se pružila da vrijeđaju i maltretiraju poslanika (savs). The pagans of the time were unable to harm Muslims from powerful and prestigious families, such as Hazrat Abu Bakr and Hazrat Uthman. However, they barbarically mistreated and tortured poor and helpless Muslims, in a way never seen before. Ovo maltretiranje muslimana se događalo jednostavno zbog toga što su vjerovali i propovijedali islam. Uprkos svim ovim ugnjetavanjima, torturi i nasilju, muslimani nikada nisu naudili onima koji su ih zlostavljali, jer je islam tako zahtijevao, i nikada se nisu pokušali braniti, što je bilo najosnovnije ljudsko pravo. Vidjevši da im muslimani ne uzvraćaju, Kurejšije su pojačale svoju agresivnost i mučenja. Tada su Kurejšije počele ubijati muslimane čim bi ih vidjeli. Kako su se progoni pogoršavali, muslimani im se nisu opirali ni na koji način, niti su čak pokušavali da se odbrane jer Kur’an zabranjuje prolijevanje krvi, shvatili su da ne mogu više ostati u Meki. To je značilo da moraju migrirati u Medinu. Medinjanski Period İ Borbe Kako su se napadi idolopoklonika pojačali u Meki, muslimani su migrirati u obližnji grad Jasrib (kasnije poznat kao Medina), gdje su se osjećali slobodnije i bili dobrodošli, pa su uspostavili svoju upravu tamo. Ipak, čak i kada su osnovali svoju vlastitu upravu, napadi pagana iz Meke nisu prestali. Kurejšije su pratile muslimane i nastavile s nasiljem protiv njih. Ali naš poslanik (savs) i muslimani oko njega nikada se nisu upustili u borbu protiv idolopoklonika. Ni jedna osoba, zajednica ili država neće trpjeti a da ne odgovori kada je napadnuta, uvijek će agresoru uzvratiti “u samoodbrani” ili barem poduzeti defanzivne akcije. Ljudi koji djeluju u nužnoj odbrani su bez izuzetka oslobođeni sudskog progona, a države koje tako postupe su nevine pred međunarodnim zakonima jer su bile žrtve nepravednih napada, s obzirom da su ljudski životi, porodice i voljeni, ili narod jedne države, teritorij i čast ugroženi. To se također odnosilo i na poslanika (savs) i muslimane u Mekanskom period. Ipak, uprkos svim nepravednim i ubilačkim napadima, poslanik (savs) i mislimani nikada nisu organizovali protivnapad iz razloga što je Bog ubijanje učinio grijehom. Umjesto toga, kao što propisi nalažu, uvijek su drugu stranu pozivali na mir, a kada su ti pozivi bili neuspješni, napustili su svoje domove, zemlju i gradove i odselili se. Za 13 ili više godina Mekanskog perioda i u prvim godinama Medinjanskog perioda, vjernicima je još uvijek bilo naređeno da budu strpljivi uprkos mučenju i nepravdi, te da propovijedaju miroljubivo Božiju vjeru, kao što ajet i govori “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (Kur'an, 16:125), i nikakva borba nije bila dozvoljena. Naš poslanik (savs) je na slijedeći način odgovorio muslimanima koji su se željeli usprotiviti progonima koji su opisani: “Borba još nije dozvoljena. Budite strpljivi, Božija pomoć je blizu, a za svoje patnje ćete biti nagrađeni...” Naš poslanik (savs) je dobio dozvolu da brani sebe i one koji čine njegovu zajednicu u slijedećim ajetima koji su objavljeni nakon preseljenja u Medinu: Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći – onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!"… (Kur'an, 22:39-40) Ovim ajetima muslimanska zajednica koja je bila nepravedno prognana samo zbog toga što su govorili “Naš Gospodar je Bog” počela je da se priprema da se brani. Kao što je eksplicitno navedeno u ajeti, muslimanska zajednica “koja je napadnuta zato što im se nasilje čini” je dobila dozvolu da se brani, ali im nije naređeno da napadaju. Nakon ovog ajeta muslimani su se počeli braniti i uzvraćali su samo onoj svirepoj zajednici koja ih je napadala. Ajeti koji se tiču rata i odbrane objavljeni kasnije sadrže objašnjenja po pitanju obima tokom borbi. Drugim riječima, poseban opis je dat specijalno za situaciju u tom konkretnom ratu. Dakle, svi ajeti o ratu u Kur’anu su specijalno objavljeni u vezi sa konkretnim napadima koji su se događali u to vrijeme kako bi se ukazalo na teške uvjete ovog vremena i pravednost našeg poslanika (savs). Protiv koga su vođene borbe? Jedan važan parameter mora biti uzet u obzir kada se govori o borbama opisanim u Kur’anu, a to je “druga strana” u borbi. Neki religijski i historijski izvori kažu da su se borbe u vrijeme našeg poslanika (savs) odvijale protiv Jevreja. Pojedinci koji to pročitaju onda idu tražiti antisemitske poruke u Kur’anu, tvrdeći da se ajeti objavljeni za konkretne bitke u Kur’anu odnose generalno protiv Jevreja. Međutim, to je ozbiljna greška. Pagani su oni koji su proganjali poslanika (savs) i muslimane. Većina njih su bili idolopoklonici. Njihov cilj je bio da spriječe štetu za svoje idole i perverzna uvjerenja. Neki su bili licemjeri i politeisti koji su izašli iz jevrejskih zajednica, ali bilo bi veoma pogrešno takve nazivati Jevrejima. Jednako kako je pogrešno posmatrati politeiste i licemjere koji su izašli iz muslimanske zajednice kao “muslimane”, tako je pogrešno politeiste i licemjere koji su izašli između Jevreja i počeli činiti nasilje, zvati Jevrejima. Nemoguće je da istinski Jevrej stupi u borbu i uzima živote vjernika. Kur’an proklinje antisemitizam. Zbog toga oni koji traže izraze neprijateljstva prema jevrejima u Kur’anu odlaze praznih ruku – to moraju shvatiti oni koji ove ajete tumače kao da se odnose na borbu protiv jevreja. Nas poslanik (savs) je uvijek uživao dobre odnose s jevrejima. Tretirao ih je s poštovanjem i privrženošću, a istinski, pobožni Jevreji poslanika (savs) jednako tako. Informacije o poslanikovoj (savs) privrženosti Jevrejima, Tori i judaizmu ćemo razmotriti detaljno u poglavlju namijenjenom Sljedbenicima Knjige. Opis Rata U Kur’anu Kur’an je veoma eksplicitan u opisu kada i kao se vodi rat: Borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji prekoračuju zapovijedi. (Kur'an, 2:190) Ratovati se mora jedino protiv onih koji napadnu muslimane. Dakle, može se voditi jedino odbrambeni rat. Muslimanima je apsolutno zabranjeno Kur’anom da napadaju nekoga bez povoda. Ono što Allah nalaže muslimanima Kur’anom jeste da uvijek moraju biti pravedni, čak i kada su ljuti na neku zajednicu zbog nepravednosti ili agresije. Allah u jednom ajetu objavljuje: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Kur'an, 5:8) Na primjer, jednim ajetom Allah zabranjuje muslimanima da prelaze granice po u vezi sa onima koji ih spriječavaju da pristupe Ka’abi, savjetujući da njih i sve ostale tretiraju ljubazno. ... I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha… (Kur'an, 5:2) Muslimani je Svemogući Allah upozorio da ne prelaze granice, čak i onda kada su bili spriječeni da obave vjersku obavezu Hadždža (hodočašća) i kada im je učinjena nepravda. Allah naređuje muslimanima da se pravedno ponašaju čak i u situaciji kada su u ovakvim okolnostima, te im zapovijeda da čine dobro i da se ne ljute. Muslimani imaju obavezu da poštuju ovu Kur’ansku naredbu, bez obzira na okolnosti. Ajet koji opisuje jedini dozvoljen povod za borbu – samoodbrana – također sadrži još jedan uvjet po pitanju rata: umjerenost. To znači da će se muslimani u slučaju napada isključivo braniti, ne smiju pretjerati i mogu poduzimati samo odbrambene mjere. Drugim riječima, nasilje, agresivnosti, ljutnja i ekstremizam su zaranjeni u Kur’anu. Drugi ajeti donose obavezu da se učestvuje jedino u odbrambenim ratovima protiv agresora, slijedećim riječima: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani… (Kur'an, 60:8-9) Postoji bitna razlika ovdje. Nezakonito je muslimanima da napadaju one koji ih nikada nisu napali, čak i kada se radi o akve ljude tretirati pošteno i pravedno. U skladu s ovim ajetom, muslimani mogu jedino napadati one koji ih ugnjetavaju zbog religije i zaista fizički ratuju ptotiv njih, onih koji započinju neprijateljstvo, dakle. Kao što smo već objasnili, ukoliko je napadnut, svako će se naravno braniti. To je pravo svake osobe, nacije i države, a također je i ispravno. Činjenica da je naš poslanik (savs) nije vodio ni odbrambene ratove prije objave ovog ajeta kojim se takva aktivnost dopušta, predstavlja ogromnu žrtvu i religijsku posvećenost. Do tog momenta, naš poslanik (savs) je koristio tek kompromis i pokušavao ubijediti drugu stranu, kao što i zahtjeva ajet: “…i s njima na najljepši način raspravljaj! …” (Kur'an, 16:125) iako je jedini cilj pagana među Kurejšijama bio pokolj. S obzirom da smo ovo objasnili, sada ćemo analizirati ajete koje tvorci sujevjerja i protivnici islama pokušavaju predstaviti dokazima temelja za nasilje koje provode navodno u ime islama, te ćemo pobiti njihove greške u vezi ovoga, jednu po jednu. Prije nego što pogledamo ove ajete, treba razumjeti da sve bitke opisane u Kuranu vođene protiv specifične zajednice iz te regije, te da se te posebne okolnosti opisuju u ajetima. Ta je zajednica bila politeistička, sa kojom je bio potpisan sporazum. Dakle, sve ove borbe je odredilo ponašanje i agresivnosti imenovane zajednice koja je prekršila sporazum o miru i prijateljstvu. Ajeti koji su objavljeni tiču se okolnosti u to vrijeme i opisuju specifičnu atmosferu. Kako bismo bolje razumjeli ovu činjenicu, hajde da pogledamo definiciju politeiste u to vrijeme i sporazume koji su s njima sklopljeni: Politeisti S Kojima Su Bili Sklopljeni Sporazumi Iako, prema nekim komentarima iz ovog perioda, riječ politeist jednostavno znači “oni koji Allahu pripisuju ravne,” termin se zapravo odnosi na pagane koji obožavaju idole, koji izričito Allahu druge smatraju ravnim i vjeruju u bezbroj božanstava, i koji nisu muslimani, jevreji, sabijci, kršćani, niti mazdanci (obožavatelji vatre). Iako su u Kur’anu spomenute različite religije koje su postojale u Arabiji u vrijeme dolaska islama, politeisti su uvijek spomenuti kao posebna grupa. Posmatrajući vrijeme našeg poslanika (savs), iako je bilo dozvoljeno ženiti žene i jesti hranu koju spreme sljedbenici knjige, jevreji i kršćani, bilo je zabranjeno ženiti se ili jesti ono što spreme mazdanci i sabijci, kao i politeisti. Kao što smo već vidjeli, naš poslanik (savs) je bio prisiljen migrirati u Medinu zbog jakik protisaka politeista, a od prvog dana preseljenja, uspostavio je bratske veze između Ansara (pomagača, muslimana iz Medine) i Muhadžira (izbjeglica, muslimana koji su napustili Mekku i došli u Medinu). Potpisao je brojne sporazume s politeističkim, zajednicama i ljudima koji su živjeli u regiji, i uvijek ih je pozivao da budu ujedinjeni da bi izgradio mir, uprkos ekstremističkim stavovima politeista. Naš poslanik (savs) je po dolasku u Medinu počeo raditi na jačanju ljubavi i bratstva, čime je dokazao da ljudi mogu živjeti u miru s narodima drugih vjera i jezika. Jedan od najvećih dokaza da je on poslanik mira i ljubavi jeste i to što je prvi tekst koji je napisao bio mirovni sporazum. Nakon što je osvojio Mekku, poslanik Muhammed (savs) je čak i oslobodio sve politeiste koji su ranije mučili muslimane i tretirao ih je veoma samilosno. Ova vrijedna moralna karakteristika poslanika Muhammeda (savs) je nešto što nikad ranije nije viđeno u arapskom društvu i dočekano je s velikim odobravanjem. Poslanik (savs) je uzor svim muslimanima po pitanju implementacije pravde na osvojenim teritorijama. Naš poslanik (savs) je primjenjivao pravdu o kojoj govori Kur’an prema stanovnicima država koje su zauzete i sklapao s njima sporazume koji su na zadovoljstvo obje strane i prema kojima niko neće biti diskriminiran. Iz tih razloga ljudi osvojenih zemalja, bez obzira na svoju religiju ili etničku pripadnosti, su uvijek bili oduševljeni pravednošću koju je sa sobom donosio islam. Naš poslanik (savs) i njegovi ashabi predstavljali su zajednicu koja je uspostavljala pravednost među ljudima, kao što je opisano u ajetu: " A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude." (Kur'an, 7:181) Sporazum koji je naš poslanik (savs) sklopio sa kršćanskim narodom Nadžrana na jugu arabijskog poluotoka jedan je od najboljih primjera njegova razumijevanja i pravičnosti. Jedna od odredbi ovog sporazuma glasi ovako: “Životi ljudi u Najrana i okolice, njihova vjera, njihova zemlja, imovina, stoka onih od njih koji su prisutni ili odsutni, njihovi poslanici i njihove bogomolje su pod zaštitom Boga i u skrbništvu Njegova poslanika.” (The Pact of Najran, Article 6, http://www.islamicresources.com /Pact of Najran.htm) Na osnovu ugovora sa svim zajednicama u regiji, naš je poslanik (savs) osnovao državu Medina i napisao prvi ustav u historiji islama, Medinski Ustav. Ovo je bio prvi i najsavršeniji primjer demokratskog i multilateralnog ustava. Ni jedan demokratski sistem danas nije uspio uspostaviti takav red poput ovog koji je naš poslanik (savs) uspostavio Medinskim Ustavom, a niko nije uspio ni da primjeni taj isti Ustav tako dobro kao naš poslanik (savs). Prvi Multilateralni I Najdemokratičniji Ustav Do Danas: Medinski Ustav Medinskim Ustavom, prvim Ustavom države Medine, naš poslanik (savs) donio je demokratsko i mirno uređenje kakvo ranije nije viđeno na Arapskom poluotoku, i to u urbanoj zajednici čiji su članovi bili različite rasne, religijske i plemenske pripadnosti. Prema ovom ustavu, svi građani Medine treba da žive zajedno u miru, urede svoj život prema vlastitoj religiji i uvjerenjima i da imaju mogućnost da osnivaju i uređuju svoje institucije i zakone. Čineći to, živjet će u miru i zajedništvu sa ostalim građanima Medine. Medinski Ustav je napisan 622. godine pod vodstvom poslanika Muhammeda (savs), prije otprilike 1,400 godina, kao odgovor na zahtjeve ljudi različitih vjera, a do nas je stigao kao pisani pravni sporazum. Zajednice koje su živjele u neprijateljstvu 120 godina i bile sačinjene od različitih religija i rasa, objedinjene su pod ovim ustavom. Posredstvom ovog sporazuma, poslanik (savs) je pokazao da se sukobi mogu okončati čak i među onima koji su jedni druge napadali svakom prilikom, bili otvoreni neprijatelji jedni drugima i nikada nisu surađivali, te da čak i takve zajednice mogu početi živjeti lagodno jedni kraj drugih. Prema Medinskom Ustavu, svako je bio slobodan ispovijedati vlastitu religiju, političke ili filozofske izbore, bez ikakve prisile. Mogli su osnovati udruženja ljudi sličnih interesa. Svako je mogao prakticirati svoj vlastiti sistem pravde. Ipak, neko ko je počinio prekršaj nije mogao biti zaštićen od bilo koga. Stranke sporazuma su se međusobno pomagale i podržavale, te bile pod zaštitom poslanika Muhammeda (savs). Nesuglasice među strankama bi se iznijele pred Božijeg poslanika (savs). Zaista, čak su i politeisti preferirali arbitražu poslanika (savs), s obzirom da je on bio najpravednija osoba. Ovaj sporazum kojeg je napisao naš poslanik (savs) je postepeno implementian između 622. i 632. godine. Putem ovog ustava su ljudi prevazišli plemensku strukturu zasnovanu na rodbinskim vezama, te usprkos svojim ogromnim geografskim, kulturalnim i etničkim razlikama, uspjeli oformiti cjelinu. Medinski Ustav je pružao i veoma široku slobodu vjeroispovijesti i religije. Jedan od stavova kojim se to garantuje je slijedeći: “Jevreji iz Banu ‘Awf plemena su zajednica poput vjernika. Jevrejima pripada njihova, a muslimanima njihova religija.” (Medinski Ustav, http://www.islamic-study.org/jews-prophet-page-2.htm) Medinski Ustav se sastoji od 47 stavova. 1-23 se odnose na muslimane, dok se članovi 24-47 odnose na jevrejska plemena u Medini. Referiranje na kršćane, koji su bili veoma malobrojni, također je važno istaći u kontekstu sveobuhvatnosti ovog akta po pitanju religije. Analiza Medinskog Ustava prema izvještaju zvanom “Pregled Medinske povelje prema pluralističkoj perspektivi profesora Leonarda Swidlera” kaže da je Ustav značajan dokument za dokazivanje poslanikovih napora da ujedini grad i da okupi ljude oko zakona koji su svi prihvatali. Prema ovom izvještaju, pravničkom terminologijom, svaki pojedinac je imao jednaka prava, uživao istu slobodu izbora religije i učešća u ratu zajedno s muslimanima kada je za tim bilo potrebe, bilo im je zabranjeno da surađuju s neprijateljem, što ukazuje na napore da se uspostavi solidarnost među građanima Medine. Autor ovog izvještaja kaže da je ovo politički i vjerski tekst čiji je cilj uspostavljanje novog društva zasnovanog na vrijednostima kao što su jednakost i sloboda. Kao što je i naglašeno u Ustavu, superiornost zakona nad pojedincem je prvi korak ka ostvarivanju cilja, tj. uspostavljanja atmosfere dijaloga i suživota. Odredbe Ustava su također propisivale i jednaku odgovornost svakog pojedinca u odbrani grada. Prema ovom izvještaju, s obzirom da su imena svih grupa koje su živjele u gradu poimenično nabrojana, Ustav, a time i sam poslanik, su priznali sve grupe kao legalne subjekte o kojima se vodilo računa. (Kenan Çetinkaya, Amerika'da Diyalog anlayışı ve Medine Vesikası [Razumijevanje dijaloga u Američkoj i Medinskoj Povelji]) Iako postoji veliki broj referenci na jevreje u ustavu, važno je napomenuti da su u tom gradu živjele i paganske zajednice. Iako su politeisti u Meki otvoreno iskazivali neprijateljstvo prema poslaniku Muhammedu (savs) i muslimanima, te ih prisilili da napuste svoje posjede, poslanik (savs) je uvijek bio ljubazan prema medinskim paganima, te je potencirao pomirenje i suživot. Medinmski Ustav pokazuje da su muslimani zaštitnički tretirali prava i zakone politeista, te da su ovi politeisti bili voljni stupiti u odbranu Medine zajedno sa muslimanima. Takav stav prema politeistima nije uopšte iznenađujući, s obzirom da prema Kur’anu muslimani imaju odgovornost da štite posliteiste s kojima su potpisali sporazume, čak i kada bi ih to koštalo njihova vlastitog života. (Ovo ćemo detaljnije razjasniti u nastavku teksta.) The Constitution of Medina was the first pluralist and the most democratic constitution in history, showing the protective attitude of Muslims toward the rights and laws of members of all other faiths and even idolaters. Zaključno, Ustav o kojem je riječ se smatra veoma važnim dokumentom koji sadrži bit jedinstva i suživota, ljubavi i privrženosti, prijateljstva i mira, te predstavlja primjer dijaloga među muslimanima i nemuslimanima općenito, a posebno među muslimanima i jevrejima. Koncept mira našeg poslanika (savs) je zasnovan na Kur’anu ali je danas teško pronaći muslimansko društvo koje je u stanju da živi na osnovu tog istog koncepta. Ovo je neupitan i veoma važan dokaz da je najdemokratičniji ustav u historiji napisao i sproveo naš poslanik (savs), te da su današnja društva napustila praksu našeg poslanika (savs) kakvu nalaže Kur’an. Naredna poglavlja ove knjige stoga treba cijeniti u svijetlu ovih informacija. Prakse današnjih kreatora sujevjerja su radikalno drugačije od naredbi Kur’ana Časnog, koji zapovijeda da čak i politeisti budu zaštićeni, te da sljedbenici knjige (jvereji i kršćaćni) uživaju poseban status kod muslimana, kao i od prakse poslanika Muhammeda (savs) koji je uvijek težio miru i demokraciji. Kreatori sujevjerja uvijek u Kur’anu traže dokaze za neprekidne konflikte, dok sam Kur’an uvijek nalaže mir. Ova važna činjenica se mora imati na umu kada se tumače ajeti o ratu. Ajeti O Ratu I Njihovo Tumačenje Nakon što smo pojmili definiciju rata prema Kur’anu, treba da ispitamo ajete o ratu koje zloupotrebljavaju radikali, a za kritiku ih koriste i pojedini protivnici islama. Pregled Ajeta 191 Sure Al-Baqara: I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! – neka takva bude kazna za nevjernike. (Kur'an, 2:191) Ovaj ajet je objavljen nakon što su muslimani proživjeli ozbiljno nasilje i progone, te su bili prisiljeni preseliti se iz Mekke u Medinu. Ispunili su se uvjeti koje smo ranije spomenuli i muslimani su dobili zapovijed da se brane od direktnih napada. Koristili su iste metode kao i zajednica koja ih nikada nije prestala ugnjetavati, odbila je biti ljubabna prema njima, te se oglušila na pozive za mir i pregovaranje. Ipak, ovaj ajet sadrži i podsjetnik na pravila ratovanja: “I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu.” Kao što i možemo vidjeti, jedini uvjeti pod kojima je moguće boriti je jeste da je druga strana napala prva. Ako nisu u ratu s njima, ako ih ne napadaju, onda je za muslimane potpuno nedozvoljeno boriti se protiv takvih. Zaista je sumnjivo kako radikali i protivnici islama koji iskrivljuju ovaj ajet ignorišu ovu veoma važnu odredbu. Ajet eksplicitno daje pravo muslimanima na samoodbranu: dakle, ajetom se ne naređuje osvajanje niti agresija. In verse 191 of Surat al-Baqara, Muslims are only given the right to defend themselves. This verse does not therefore legitimize war and aggression. Još jedan važan element je objavljen u ovom ajetu, a glasi: “A zlostavljanje je teže od ubijanja.” Raspirivanje jaza u zajednici, ohrabrivanje i širenje mržnje, anarhije i terora baveći se klevetama i lažima je, izazivanje agresivnosti kod mase ljudi je fitna prema ovoj odredbi, a ajet nam govori da je fitna gora od ubijanja. Dakle, oni koji napadaju muslimane su oni koji se bave stvarnom, psihološkom i prikrivenom fitnom i time nanose ogromnu štetu. Muslimani se, prirodno, brane od agresije koja se pojavi. To što pojedini fanatici obuzeti glasinama i sujevjerjem optužuju pojedince, društva ili cijele religije da šire fitnu i pokušavaju da pronađu navodne dokaze za svoje perverzije u Kur’anu je izuzetno bolno. Fitna uključuje poteze koji vode do korupcije, kao što su stvaranje razdora među muslimanima, navođenje muslimana na gubitak ili grijeh stvarajući im različite nevolje, uspostavljanje aparature za masovne pobune i izvođenje fizičkih ili verbalnih napada na muslimane. Dakle, da biste neko mogao optužiti za fitnu, takav mora počiniti jedno ili više ovih djela. Oni koji pokušavaju optužiti jevreje ili Izrael, brendirajući ih kao one koji čine fitnu, dakle spadaju u one na koje se odnosi ovaj ajet. Prema Kur’anu, pogrešno je optuživati sve jevreje ili Izrael za fitnu. Ljudi koji šire fitnu mogu biti iz svih religija i država. Jednako kako ne možemo reći da svi arapi, turci ili muslimani šire fitnu jednostavno zasto što postoje pojedini arapi, turci ili muslimani koji to zaista čine, nema osnova za fitnu optuživati ni sve jevreje ili sve izraelce. Prema Kur’anu, muslimanu je dozvoljeno jesti u domu jevreja, može biti njegov gost i prijatelj, pa čak može i oženiti jevrejku (ovo će biti pojašnjeno u jednom od narednih poglavlja). S obzirom na to, nemoguće je da musliman bezuslovno smatra jevreja odgovornim za fitnu. Ljudi koji daju takve stereotipne izjave ne znaju ništa o Kur’anu, kao što smo rekli i na početku, te se tako ponašaju zbog neukosti koja proističe iz utjecaja bezbroj izmišljenih hadisa o fitni i jevrejima. O ovim hadisima i stavu Kur’ana prema sljedbenicima Knjige bit će riječi u narednim poglavljima. Pregled Ajeta 89, 90 I 91 Sure An-Nisa': Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte, – (Kur'an, 4:89) osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih. (Kur'an, 4:90) Vi ćete nailaziti i na one koji žele biti sigurni i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih. (Kur'an, 4:91) Ovi se ajeti odnose na licemjere. To su bića koja tvrde da su muslimani, koji žive među muslimanima i čini se da su dio njih, ali koja zapravo vrlo neprijateljski posmatraju Boga i islam, te pokušavaju muslimanima zabosti nož u leđa. Bog objavljuje da oni koji umru kao licemjeri završavaju u najnižim dijelovima pakla, kao što je i vidljivo, zbog ovakvih dvoličnjaka i izdajnika, licemjerje je posebno opasno i odvratno ljudsko ponašanje, koje se razlikuje i od poricanja politeista. Zabranjeno je ajetom 89 sure an-Nisa' biti prijatelj s licemjerima koji su napustili muslimane i koji su pokušavali da zavedu muslimane u istu zabludu u koju su i sami pali. Ono što opravdava borbu protiv njih jeste stanje u kojem oni napadaju muslimane. To možemo vidjeti iz slijedećeg ajeta, 90-tog ajeta. Kako jasno kažu riječi: “Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir” ništa ne smijete činiti protiv zajednice koja vas ne napada. Oni koje je dozvoljeno ubiti su, veoma eksplicitno, samo oni koji prvi muslimanima objave rat. Muslimanima je jasno dato pravo da se brane u slučanu napada ovdje. Uz to, 90-ti ajet sure an-Nisa' je još jedan primjer pravednog, samilosnog i ljubaznog jezika Kur’ana koji uvijek favorizuje mir. Neki licemjeri koji su do tada uvijek zabadali nož u leđa muslimanima i učestvovali u izdajama, a koji su kasnije postali miroljubivi prema muslimanima su također izvan dometa ove dozvole, kao što je rečeno: “osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog.” U tom istom ajetu Allah kaže: “Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih,” ponovo naglašavajući njihov imunitet. Ovo je izričita definicija pravednosti. Ajet 91 sadrži objašnjenje situacije zasnovane na istim okolnostima. Radi se o licemjerima koji se pokaju i koji kažu da ne žele da se bore, a onda se ponovo vrate fitni i počnu napadati muslimane. U tom slučaju, odredbe koje se tiču rata u Kur’anu ponovo stupaju na snagu i kaže se da se ove ljude ne smije dirati sve dok ne napadaju, ali ukoliko to učine, onda je samoodbrana dozvoljena. Treba imati na umu da je situacija opisana u ajetu bila specifična i da se događala tokom bitke na Uhudu, te se tiče onih licemjera koji su izdaju počinili na bojnom polju. Pregled Ajeta 5 Sure At-Tawba: Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.. (Kur'an, 9:5) Da bismo razumijeli okolnosti u ajetu koji je gore naveden, moramo početi čitati od prvog ajeta sure at-Tawba, tako ćemo shvatiti da mnogobošci koji zaslužuju da budu napadnuti nisu “svi mnogobošci”, nego samo oni koji su smišljali divljačke napade na mislimane i koji su sklapali primirja kako se s njima ne bi borili tokom svetog mjeseca. Mnogobošci o kojima je ovdje riječ su oni koji su lukavo pokušavali istrijebiti muslimane i nastavili ih napadati i tokom svetih mjeseci, te ubijali muslimane, iako su sklopili validna primirja s muslimanima i savršeno znali da muslimani neće ratovati tokom svetih mjeseci. Pod ovim okolnostima, muslimanima je dato pravo ovim ajetom da se brane od divljačkih napada. Kao što je i vidljivo iz ajeta, iako su mnogobošci izvodili napade tokom svetih mjeseci, muslimani nisu odgovarali tokom ovog perioda, kao što je Allah naredio. Pokazali su strpljenje tokom ovih mjeseci i počeli se braniti tek kada su sveti mjeseci prošli. Također, vidimo da ovaj ajet opisuje metode koje treba koristiti u samoodbrani: zarobljavanje, opsada i zasjede na putevima. Osnovne tehnike ratovanja zasnovane na međunarodnim zakonima su opsada i zarobljavanje. Putevi koji su ključni su zauzeti i zadržani, te je time suprotna strana spriječena u kretanju. Ovaj ajet, dakle, opisuje metode koje su danas usvojene i smatraju se legitimnima po međunarodnom pravu, jedina razlika je to što muslimanima nije dozvoljeno napadanje, oni jednostavno pokušavaju da prekinu napade koji se izvršavaju protiv njih. In verse 6 of Surat at-Tawba, Muslims are told to help an idolater who seeks shelter with them and asks for their help, even at the cost of endangering their own lives. Također, nema nikakva govora o napadanju onih koji odustanu od svojih napada i pokaju se. Njih se mora osloboditi – to je izričito naređeno. Kada pogledamo već slijeceći ajet, pronalazimo veoma bitnu izjavu koja opisuje ljubazan i zaštitnički duh Kur’ana. Ovaj ajet eliminiše sve tvrdnje o muslimanima koje iznose protivnici islama. Ajet glasi: Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. (Kur'an, 11:6) Ovim ajetom se muslimanima nalaže da pomognu mnogobošce koji su se kod njih sklonili i zatražili pomoć, čak i kada to ugrožava njihove vlastite živote. Ovaj ajet nalaže da bi musliman ovdje trebao koristiti čak i samog sebe kao štit za mnogobošca. Drugim riječima, on ima odgovornost da rizikuje vlastiti život da zaštiti nekoga ko poriče Boga i da mu obezbjedi sigurnost. Ovo su odredbe Kur’ana. Prema ovoj odredbi, nikoga se ne smije ubiti jer ne vjeruje u Boga. Nasuprot tome, takva osoba mora biti zaštićena, čak i po cijenu života muslimana. Dakle, opravdanje za rat ne može biti nikako u vezi sa vjerovanjem druge strane u Boga ili to što on pripada drugoj vjeri. Opravdanje za rat je to što druga strana izvodi napade, te muči i oduzima živote ljudima. Još jedna činjenica je iznesena u ovom ajetu, a to je da ljudi moraju biti pod zaštitom muslimana sve dok ih ne napadaju ili dok se ne počnu ponašati neprikladno, omalovažavajući njihovu religiju, jezik, etničnost ili uvjerenja. Musliman ima odgovornost da zaštiti sljedbenike knjige ili ateiste i komuniste, na jednak način kako štiti druge muslimane. To je uslov da neko bude musliman, prema opisu muslimana u Kur’anu. Ukoliko neko ustvrdi: “Ja sam musliman”, on mora štititi druge: Pregled Ajeta 13 Sure At-Tawba Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici. (Kur'an, 11:13) Ovaj ajet je još jedan u nizu od onih koji ukazuju na odredbe povodom borbe u Kur’anu. Kada je mnogobožačka zajednica, koja je postigla primirje s muslimanima, dakle, koja je živjela mirno s njima kako i propisuju ti sporazumi, prekršila ugovor i počela napadati, kada su pokušali prisiliti poslanika (savs) da napusti svoju zemlju i da ode u egzil, te kada su započeli neprijateljstvo, kako u ajetu stoji, onda muslimani imaju pravo da uzvrate i bore se protiv njih. Pregled Ajeta 33 Sure Al-Ma'ida: Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika. (Kur'an, 5:33) Tema koju smo posebno naglašavali u svim ovim ajetima o ratovanju je primjetna i u ovom ajetu. Karakteristike zajednice protiv koje je dozvoljeno boriti se, su ovdje prikazane detaljno: oni ratuju protiv Boga i Njegova poslanika, te idu svijetom kvareći ga. Ljudi se ne bave isključivo fizičkim napadima na muslimane, nego oni također šire iskvarenost svijetom. Ajet govori o zajednici koja predstavlja problem cijelog svijeta, koju svi smatraju perverznom, korumpiranom i ratnički nastrojenom. Kao i u svim ratovima, ubistva su moguća kod otpora zajednici koja aktivno proglašava rat muslimanima, sve do svog posljednjeg resursa, a jedna od mjera koja se može nametnuti jeste da se takvi ljudi izmjeste iz zemlje. Drugačije rečeno, prema Kur’anskim ajetima , muslimanima je dozvoljeno ono što im je inače zabranjeno – ubiti i istjerati – ali isključivo u takvom ratnom stanju. Pregled Ajeta 57 Sure Al-Anfal: Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih. (Kur'an, 8:57) Također je potrebno i ovaj ajet cijeniti u svijetlu okolnosti i dokaza koje smo razmatrali detaljno u prethodnim redovima. Ne smije se zaboraviti da je medinski period, kada su objavljeni neki od ajeta, bio period žestoke borbe. To je bio rezultat nepravde koja je sprovođena nad muslimanima, dakle“onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah...” (Sura al-Hajj, 40), kako glasi jedan od ajeta. Štaviše, kao što i ajet kaže: “Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.” Muslimani imaju odgoovrnosti da zaustave borbu i ne napadaju drugu stranu kada ona prekine napadati. Pregledajući nekoliko ajeta prije ajeta 57 sure al-Anfal, uvidjet ćemo da se isti odnosi na zajednice s kojima su muslimani potpisali primirje. Kao i u skoro svakom drugom ajetu kojim se legitimizira pravo na samoodbranu, opisuje se kako su ove zajednice prekršile primirje s muslimanima i odmah ih po tom napale. Važno je pokazati značajnu snagu takvim zajednicama koje se trude napadati ostale, odbijaju se voditi razumom i stvaraju nered kršeći stalno primirja, jer kada se to jednom učini, te zajednice koje su navikle stvarati nered više neće imati snage da to čine, a i druge grupe mnogobožaca koje su se spremale da ih slijede i stvore još dodatnih nereda, te počnu napadati će time biti obeshrabrene. Ovo je neophodna i važna mjere predostrožnosti protiv zajednica koje krše svako primirje i spriječit će sve naknadne konflikte. Velika važnost se pridaje sankcijama koje su u službi zastrašivanja, a stoje u ustavima svih država svijeta i međunarodnopravnim aktima. Cilj je da se spriječi agresivno djelovanje jedne ili više različitih osoba. Ove mjere su u međunarodnom pravu veoma cijenjene, te je nepravedno, ali i kršenje zdravog razuma i pravde, da oni koji ih smatraju neophodnim u državnim zakonima, kažu da jednake mjere ne vrijede za zaštitu islama. Pregled Ajeta 4 Sure Muhammad: Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu. (Kur'an, 47:4) Kao i sa prethodnim ajetom, ono što ovaj ajet naglašava jeste prisustvo ratnih okolnosti. Mirovni sporazum je prekinut, mnogobošci su postali nasilni i sada ne postoji druga alternative nego da ih se direktno napadne. Ovaj ajet opisuje međunarodna pravila ratovanja. Pri tome, opisuje još i nešto što se zapravo ne primjenjuje pod okriljem međunarodnih pravila o ratovanju: obaveza da se zatvorenici oslobode čim se neprijateljstvo okonča. Ipak, danas su ratni zatvorenici još uvijek u zatvoru Guantanamo Bay na Kubi, čak iako je rat u Afganistanu završen, a organizacije kao što su U.N. i NATO ovo smatraju legitimnim. Ali Kur’an ne smatra ovo legitimnim, prema stavovima islama, svi zatvorenici moraju biti pušteni čim se borba okonča. Ajeti o ratu jasno opisuju odbrambene ratove u skladu s okolnostima tog vremena, s obzirom da su vođeni isključivo protiv mnogobožaca i licemjera koji su započinjali neprijateljstva i činili fitnu i nered stvarali. Glavni razlog pogrešnog tumačenja ovih ajeta i njihova korištenja za kreiranje politike bijesa i mržnje kod radikala su hiljade lažnih hadisa koji su ubačeni u islam i u lažne predstave nekih analitičara. Ipak, Kur’an treba čitati čista i otvorena uma, lišenog svih lažnih hadisa i drugih sujevjerja. Kada se posmatraju u svjetlu ratnih okolnosti tog vremena, značenje ovih ajeta je kristalno jasno. Under Islamic law, war is only permissible for defensive purposes, and prisoners must be released when it is over. This is a practice not even found in the international law of war. Indeed, prisoners from past conflicts are still being kept under harsh conditions in prisons such as Guantanamo Bay. Ne Postoji Opravdanje Za Rat U Islamu Oni koji tvrde da je islam religija rata moraju shvatiti da je takav stav zapravo dijametralno suprotan učenju islama. Ne postoje opravdanja za napadanje druge strane u Kur’anu. Kur’an nudi najdetaljnije objašnjenje demokratije i slobode. U atmosferi demokratije i slobode ne postavlja se pitanje proglašenja druge strane neprijateljem ili pokušaja da ju se ušutka. U takvoj atmosferi svako biva poštovan i svako može slobodno iznijeti svoje mišljenje, a islamski šerijat opisuje upravo takvo okruženje. Dakle, ne postoji opravdanje za napadačke ratove u Kur’anu. Hajde da razmotrimo ovu činjenicu kroz riječi Kur’anskih ajeta: Rat Radi Prisilnog Prelaska Na Islam? Oni koji ratuju, prisiljavaju ili nameću islam nekome krše Kur’an. Jedna od najeksplicitnijih naredbi Kur’ana je da “nema prisile u vjeru/i”: Nema prisile u vjeru/i... (Kur'an, 2:256) To je jasna odredba Kur’ana. Ni jedan musliman ne smije se protiviti toj naredbi i prisiljavati nekoga da bude pobožan. To je u Kur’anu strogo zabranjeno. Naš poslanik (savs) je samo savjetnik. On ima odgovornost da podučava i zajednicama predstavlja islam, posljednju objavljenu religiju. U to vrijeme, neki od onih koji su čuli za islam od poslanika (savs) lično i od drugih muslimana postali su vjernici, ali neki također nisu. Kao što Kur’an striktno zahtijeva, ni naš poslanik (savs), ni drugi muslimani njegova vremena nikada nisu posezali za prisilom. Našem poslaniku (savs) Kur’an naređuje: “Pa ih opominji! Tvoje je samo da opominješ. Ti ih ne možeš prisiliti [da vjeruju].” (Kur'an, 88:21-22) Prisila je ovim, dakle, potpuno zabranjena. Prema Kur’anu, svaki musliman ima obavezu da ljudima prenosi moralne vrijednosti islama, ali niko ne smije za to koristiti silu i govoriti: “Ti moraš biti musliman” ili “Ti moraš obavljati vjerske dužnosti.” Svrha Kur’ana je da donese ljubav i mir svijetu. Takav pritisak je nekompatibilan sa Kur’anom. Drugi ajeti u kojima se zabranjuje prisila glase: i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje"… (Kur'an, 18:29) Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici? (Kur'an, 10:99) Mi dobro znamo šta oni govore; ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji. (Kur'an, 50:45) Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama – vaša vjera, a meni – moja” (Kur'an, 109:1-6) S obzirom da je prisila zabranjena u Kur’anu, ne postoji opravdanje za rat, agresiju, neprijateljstvo ili ljutnju. Na šta drugo, osim na promjenu vjere, bi musliman mogao siliti mnogobožačke zajednice? Jasno je haram prisiljavati nekoga da primi islam. Dakle, prema islamu u Kur’anu, nametanje islama nikada ne može biti izgovor za rat. Rat S Ciljem Ideološke Ili Etničke Superiornosti? Islam poštuje sve ideologije, nacije, etničke grupe, sve ideje i vjere. Islam je vjera u kojoj se sve ideje saslušaju i koja dozvoljava maksimalnu slobodu mišljenja. Rat povodom bilo kakvih sukoba mišljenja ili etničkih grupa je naravno nemoguć u vjeri sa takvim konceptom demokratije i slobode. Rat U Svrhu Širenja Islamskih Pravila Koja Donosi Vjerski Lider? Kao što smo već vidjeli detaljno, prema Kur’anu, muslimanski vođa mora biti neko ko također prihvata kršćane, jevreje, ateiste, komuniste, agnostike, budiste i ljude koji teže drugim uvjerenjima i ideološkim sistemima u zajednici koju predvodi. On mora implementirati kompletnu slobodu mišljenja. Mora dozvoliti ljudima potpunu slobodu. Konfliktne i licemjerne osobe se pojavljuju tamo gdje nema slobode. On mora to zaustaviti i raditi ono što Kur’an zahtjeva. Kao što i ajet kaže: “O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka...” (Kur'an', 4:135), njegova je odgovornosti da bude pravedan bez obzira o kojem se pojedincu radi, njegovoj vjeri ili porijeklu, pa čak i kada je to na njegovu štetu. Rat S Ciljem Eliminacije Neprijatelja? The way that a faith that offers no justification for war is being portrayed as a religion of war is solely due to the practices of the peddlers of nonsense. Zar u islamu mogu postojati neprijatelji? Islam je religija koja zahtijeva da svi ljudi budu jednaki i kao braća. Prema islamu, bez obzira na nečiju rasu, religiju, boju kože, državljanstvo ili društveni status, oni ili ona su jednako vrijedni poštovanja čisto zbog toga što su ljudska bića. Kao što sve objavljene religije kažu, ljudska bića su braća jer smo svi potomci poslanika Adema (savs). Ovo je princip bratstva koji je uvjet za ispravno vjerovanje. Islam je suprotan svim fašisoidnim ideologijama, kao i materijalističkim i darvinističkim idejama koje su zasnovane na rasnoj superiornosti i dijele ljude u čažne kategorije kao što su “napredni” i “primitivni.” Samim time islam vodi intelektualnu i racionalnu borbu protiv sukoba koje ove ideologije sa sobom nose, te u sebi nema prostora za njihove zastupnike. Pravilo u islamu da su svi ljudi vrijedni poštovanja predstavlja osnovu svih međuljudskih odnosa. Prema islamskom gledištu, čak i neko ko se pogrešno ponaša uvijek ima šansu da se se okrene pravom putu, putu dobrote. Time je nemoguće da pravi musliman ima ikakve neprijatelje. Svaki musliman je odrgovoran za ponašanje prema drugima, a to treba biti pažljivo, uz obaviještavanje o moralu, a nikako stvarati neprijatelje i kovati urote kako da ih se porazi. Pored toga što u Kur’anu nema nikakvog materijalnog kriterija za kvalitet ljudi, upotrijebljava se i termin “Ademovi sinovi” koji upućuje na to da su svi ljudi stvoreni jednaki: Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili. (Kur'an, 17:70) Razlog toga što se religija koja ne nudi nikakav izgovor za ratovanje uveliko smatra religijom rata potiče u potpunosti iz prakse kreatora sujevjerja. Neki ljudi općenito griješe po pitanju islama jer jednostavno nisu svjesni ovakvog razjašnjenja i imaju uvid jedino u djela radikala. Ljudi s radikalnim razmišljanjem nisu svjesni da primijenjuju zapovijedi koje nisu iz Kur’ana i da su prihvatili potpuno drugu vjeru koja je potpuno različita od istinskog islama, a to je upravo ono što pokušavamo ispraviti ovom knjigom. VIOLENCE, HATRED AND LOVELESSNESS ARE CHARACTERISTICS OF RADICALS. THEY HAVE NO PLACE IN ISLAM. Islam believes that all people are equal and must be brothers, and is the source of democracy and freedom. Ko Priželjkuje Rat? Kada govorimo o nekoliko navodnih učenjaka koji upućuju široke narodne mase u islam, moramo imati na umu jednu veoma važnu činjenicu: za neke grupe, sektor naoružanja je jedini koji se obavezno mora održati živim. To je jedini sektor na koji ekonomske krize nemaju utjecaj. To je veoma vitalno tržište na kojem ponuda i potražnja nikada ne prestaju i koje uvijek nudi neke novine. Zašto je tako vitalno? Jer ga ratovi održavaju živim. A jedan od načina da se ratovi održe živim je slijedeći: provokacija neuke mase ljudi koji svoju vjeru smatraju vjerom ratovanja i koji su spremni da ubijaju i budu ubijeni. Nije teško, naravno, zaključiti ko najbolje odgovara ovom opisu: radikalne grupe koje se pojavljuju u ime islama. Neki protivnici islama na zapadu su u pravu kada kažu da ovakvi radikali šire nasilje. Međutim, ovi ljudi su u krivu kada su u pitanju neki lideri, poput Osame bin Ladena. Ti takozvani lideri su ljudi koje generalno islam ne zanima, niti ih je briga za muslimane koje su zatvorile različite obavještajne službe. Oni se odmah aktiviraju kada god se pojavi potreba za neprijateljskim ili ratnim okruženjem. Provode svoje vrijeme po barovima i kafićima zapadnih zemalja, ali kada komanda dođe, oni puste brade, promijene svoju odjeću i jezik, usvoje tipičan bliskoistočnjački izgled i bace se na posao da implementiraju sujevjerje koje su učili godinama. Some supposed religious leaders are pawns set in motion when needed to create war and turmoil. They are supervised by various intelligence units and play a role in bringing about the war with which they are charged. Ovaj fenomen se dogodio više puta, Osama bin Laden je samo jedan od primjera. Dolazak hazreti Mahdija (savs) je najveći događaj koji je naš poslanik (savs) predvidio u periodu pred kraj svijeta, pa je čak i iskreno iščekivanje muslimana ovog događaja iskorišteno od strane pojedinih krugova da se oda utisak kako je bin Laden upravo Mahdi, te su u tu svrhu uloženi napori kako bi se što više ljudi ubijedilo. Ono što je bin Laden započeo nije samo imalo posljedice po Afganistan, nego po cijeli muslimanski svijet. Ovaj scenario je okončan slikama bin Ladenovog mrtvog tijela. Ovo je možda najupečatljiviji dio cijelog plana. Prema tom planu, mislimanski svijet je trebalo da vidi onoga koga su smatrali Mahdijem, mrtvog i da izgubi nadu i prestane iščekivati. Ovo je bio sistematski smišljen scenario sa svrhim slabljenja i iskorištavanja islamskog svijeta. Ljudi radikalnih shvatanja su bez sumnje krivi za ovo, ali ne smijemo ignorisati određene sile koje su ih podstakle na to. Rat uvijek služi interesima nekolicine u vrijeme kada je oružana industrija tako jaka i profitabilna. Obično su radikalne grupe one koje se potiču na borbu, ali onima koji povlače konce je zapravo potreban rat. Ove uvijek na borbu spremne grupe, zbog svoje neukosti, su odličan paravan za sile koje stoje iza svega, a akteri su tek pijuni koje je veoma lako poslati u rat. Amerikanci ili Europljani koji se žale na radikale ne smiju zaboraviti ove menadžere koji njima upravljaju. Ovo, naravno, ne opravdava zločine onih koji su zapali šaka radikalnih grupa i kreatora sujevjerja podijeljenih u sekte i koji jedni drugima iskazuju neprijateljstvo, ali ni ova činjenica ne bi smjela biti zanemarena. Zaista, različite organizacije koje su otvoreno režirale i vodile proteste i pobune, posebno u muslimanskim zemljama, ne oklijevaju jasno iskazati svoje ciljeve. “Puppet leaders are, from time to time, produced to keep war alive, and these leaders are generally selected from among radical movements.” It is usually radical groups that are encouraged to wage war, but those who need war for their own evil ends manage them all. Ignorance is of vital importance to those “managers” in question. Ignorance gives them pawns to make use of. Zaključak: U ovom poglavlju pregledali smo primjere ajeta o ratu koji se koriste kao argumenti protiv islama i stajališta istinskog islama o konceptima rata i džihada. Izvor religije radikala i fanatika bit će opisan u narednim poglavljima. Vidjet ćemo kako su koncepti ove nove vjere zasnovani na izmišljenim hadisima koji su u sukobu s Kur’anom. Također ćemo vidjeti kako religija fanatika, koja podstiče na rat, mržnju i bijes, nema ništa sa pravim islamom. John William Godward's oil painting “Lesbia with her Sparrow,” 1916 Say: ‘Truth has come and falsehood has vanished. Falsehood is always bound to vanish.’ (Quran, 17:81) Poglavlje 2: Lažna Vjera Fanatika Naš poslanik (savs) je najsavšeniji implementator Kur’ana. Cijeli svoj život je proživio u skladu s Kur’anom, te je time najbolji uzor muslimanima. Sve njegove riječi i djela su u potpunosti u skladu s Kur’anom, a neke od njih su sačuvane sve do danas. Neke od ovih njegovih riječi, poznate kao hadisi, jasno jesu autentično govor poslanika (savs) i potpuno su vjerodostojne jer oslikavaju praksu koju naređuje Kur’an. Posebno mnogo hadisa koji se odnose na vrijeme pred kraja svijeta su ostali neizmijenjeni i predkazuju izvanredne stvari koje će se dogoditi u budućnosti. Ovi hadisi su se obistinili, jedan za drugim i u našem vremenu. Hadisi su predkazali prije 1400 godina su događaje koji se dešavaju jednom u ljudskoj historiji, kao što je dolazak dvorepe komete Lulim, okupaciju Afganistana, rat u Iraku i napade 11. septembra (za detaljnije informacije pogledajte “Poslanik Isa (savs) i hazreti Mahdi (savs) će doći u ovom stoljeću,” Haruna Yahye, Global Publishing). Dakle, ono što je predkazao naš poslanik (savs) je od sve veće vrijednosti za nas i moramo vjerodostojne hadise posmatrati kao lijepe vijesti i blagoslove, a ne zanemarivati ih u potpunosti. Ipak, činjenica je da postoje i knjige hadisa koje sadrže nešto što je naknadno dodato i nemaju nikakve veze sa istinskim govorom i praksom našeg poslanika (savs). Ono po čemu možemo razlikovati ovakve hadise od onih vjerodostojnih jeste to što su u potpunosti suprotni Kur’anu. Nemoguće je da su riječi i praksa koje su suprotne Kur’anu ono što je činio naš poslanik (savs). Na osnovu svega iznesenog do sada, posmatrajući vjeru fanatika, vjeru potpuno različitu od islama, moramo razumjeti neke činjenice o ovim hadisima zato što vjera fanatika nema oslonca u Kur’anu, jedinoj ispravnoj objavi u islamu. Odakle onda potječe ova lažna vjera? Religija fanatika potječe iz tradicije i sujevjerja koje se širilo od usta do usta, ali uglavnom u vidu izmišljenih hadisa koje su predstavljali kao riječi našeg poslanika (savs). Tokom stoljeća nakon objavljivanja Kur’ana, razne izreke i prakse našeg poslanika (savs) su se počele prikupljati u zbirke hadisa. Hadisi su, vjeruje se, počeli biti zapisivani tokom drugog stoljeća po Hidžri. Neki od hadisa o kojima je riječ su sačuvani, dok su drugi netačno preneseni, izmijenjeni ili čak potpuno izmišljeni. Kao što smo već objasnili, moramo posmatrati Kur’an kao mjerilo vjerodostojnosti hadisa koje oslikavaju riječi i dječa našeg poslanika (savs). Ako je hadis suglasan sa Kur’anom, onda je hadis istinit. Ukoliko se hadis odnosio na budućnost i već se obistinio, također je vjerodostojan. Međutim, ukoliko je hadis u sukobi s Kur’anom, onda ne treba biti sumnje da se taj hadis ne može smatrati vjerodostojnim. Da li su hadisi muslimanima neophodni? Prije svega, jedini “nezamijenjivi” izvor za muslimane je Kur’an, a Kur’an je sam po sebi dovoljan za muslimane. Kao što Svemogući Gospodar kaže, svaki musliman će biti odgovoran samo za poštivanje Kur’ana. Ipak, ogroman je blagoslov znati za praksu i čuda našeg poslanika (savs) zasnovana na Kur’anu. Nije obvezujuće za muslimane da prate hadise, ali riječi i ponašanje našeg poslanika (savs), ako i ono što je predkazao za budućnost, su veoma važne smjernice. Iz toh razloga je veoma bitno moći raspoznati istinu od laži, te moći prepoznati ispravne hadise koji su sačuvani sve do danas. Za neke islamske zajednice, međutim, problem je da su napustili Ku’ran i usvojili izmišljene hadise kao svoju vodilju. Dat ćemo pregled ovih hadisa u naslovu “Izmišljeni hadisi.” Izmišljeni Hadisi Koji Su Temelj Vjere Fanatika Termin “izmišljeni hadisi” se odnosi na riječi i tradiciju koja se lažno pripisuje našem poslaniku (savs), klevećući ga, a koje on nikada nije izgovorio. Drugim riječima, ovo znači da se namjerno pokušava predstaviti ono što naš poslanik (savs) nikada nije izgovorio, kao hadise koji su njegovo naslijeđe. Izmišljeni hadisi su glavna tema narednih poglavlja ove knjige, iz razloga što ovi hadisi predstavljaju glavni uzrok rasta nove vjere koja zamijenjuje Kur’an u nekom muslimanskih zajednicama. Raspravljaćemo o najupečatljivijim i najčešćim izmišljenim hadisima, dakle lažnim hadisima, drugačije rečeno. Cilj ovome jeste da se uoči sujevjerje na kojem se zasniva lažna koncepcija islama i da se ukase na neistine kroz dokaze iz Kru’ana. Nadamo se da će na ovaj način neki ljudi koji su pogrešno shvatili islam postati svjesni da religija fanatika, ne samo da je zasnovana na nesporazumu, nego je to zapravo potpuno izmišljen system. Istovremeno, oni koji neuko kritikuju islam i Kur’an mogu uvidjeti da su pogriješili i da mnogi koji navodno predstavljaju “muslimanski identitet” nemaju nikakve veze sa istinskim islamom i Kur’anom. Također se nadamo da će objašnjenja data ovdje biti instrument da iskreni ljudi koji su prisiljeni živjeti pod fanatičnim shvatanjima i koji to smatraju jedinim postojećim i istinitim sistemom islama, poći pravim putem koji preporučuje Kur’an. Odakle Potiču Izmišljeni Hadisi? The hadiths claimed to have been narrated from our Prophet (saas) were first written down two or three centuries after his death. Riječi za koje se tvrdi da ih je izgovorio naš poslanik (savs), te djela za koja se smatra da su činila praksu našeg poslanika (savs) po prvi put su zapisana nekoliko stoljeća poslije njega. Od autora slavnog djela Kutub al-Sittah (Šest knjiga), koje se sastoji od 6 knjiga hadisa, Buhari je umro 256. godine po Hidžri, Muslim 261. godine, Tirmidi 279. godine, Ebu Davud 275. godine, An-Nasai 303. a Ibn al-Madžah 273. godine. Šitske knjige hadisa su drugačije, a neki suniti i šiti ne priznaju knjige onih drugih. Zbirka šitskih hadisa je novijeg prorijekla. Jedan od poznatih šitskih sakupljača hadisa, Al-Kulajni je umro 329. godine po Hidžri, Babavaj 381. godine, Ebu DŽafar Muhammed ibn Hassan Tusi godine 411. po Hidžri, te El-Murtaza 436. godine. Poznato nam je iz historijskih zapisa i prvih hadisa koji su do nas stigli da nije bilo zapisanih hadisa za života poslanika (savs), niti za vrijeme četvorice halifa. El Haravi kaže slijedeće na ovu temu: “Ni poslanikovi ashabi, niti oni koji su živjeli u to vrijeme, ni oni koji su živjeli u vrijeme neposredno nakom smrti Muhammeda a.s. ali su razgovarali barem s jedim ashabom, nisu zapisali ni jednu njegovu riječ. Jedino su ih prenosili međusobno, od usta do usta. Od ovoga postoje tek jedan ili dva izuzetka. Zbog straha od padanja u zaborav, Omer ibn Abdul Aziz, u pismu se obraća Ebu Bekru al-Hazamu, želeći da on pokuša da istraži tradicije i reproducira ih.” Jezid ibn Abd al-Malik je uklonio Ebu Bekra al-Hazama i one koji su s njim radili na ovome s njihovih mjesta nakon smrti Omera ibn Abdul Aziza. Slijedeći halifa, Hišam, se smatra prvom osobom koja je skupljala hadise Az-Zuhrija. Ovo datira dva ili tri stoljeća nakon smrti našeg poslanika (savs). Prije Buharija, niko se nije potrudio razlikovati hadise po stepenu njihove vjerodostojnosti. Ovi napori ih dijele na “vjerodostojne” i “slabe,” prema Buhariju. Međutim, ispitivanjem hadisa vidi se da su ovi pokušaji bili neuspješni. Ne samo slabi hadisi, nego i oni potpuno izmišljeni su predstavljani u okviru islama, a pojavljivali su se sve češće. Bilo je nemoguće spriječiti takvo stanje u to vrijeme jer je od smrti našeg poslanika (savs), pa do pisanja ove knjige, kao i poznatih zbirki hadisa koje ih uključuju, lanac prenošenja i porijeklo čine šest ili sedam ljudi. Kada su ovi hadisi zapisivani, čak i prenosilac, prenosiočevog prenosioca od poslanika (savs) je preminuo. Drugim riječima, oni koji su mogli potvrditi da li su ljudi koji su prenijeli ove hadise rekli istinu, su odavno umrli. Učenjaci koji su se bavili hadisima su ovoga bili svjesni. Muslim je rekao da nije uključio sve hadise koje je smatrao potpuno vjerodostojnim u svoju knjigu (Muslim, Tom 1). Buhari, koji je tvrdio da su hadisi izvor vjere, poznavao je 600,000 hadisa, ali je u zbirku uključio tek 6,000-7,000 njih, tj. tek 1% od cijeline. Zaključio je da preostalih 99% nisu vjerodostojni i nije ih uključio u svoja djela. To znači da su hadisi cijelom islamskom svijetu preneseni voljom i mišljenjem samo nekoliko ljudi, a to je strašno stanje za one koji hadise smatraju “izvorom vjere” jer nikada i nikako ne mogu doći do onih hadisa koje bi drugi možda smatrali istinitim, ali ih Muslim nije našao dovoljno vrijednim da ih uključi u svoju zbirku. Dozvolite da se prisjetimo da je, tokom cijelog procesa ove analize, Kur’an, jedini krajnje vjerodostojan, zaštićen i neizmijenjen izvor ljepote u islamu, ostavljen po strani. Egipatski komentator Ahmed Amin daje slijedeću procjenu, otkrivajući obim izmišljanja hadisa: “kada bismo željeli napraviti izložbu hadisa, dobili bismo piramidu čiji bi vrh ukazivao na period Božijeg poslanika. Kako se spuštamo dalje, svjedočimo postepenom širenju prema bazi. Međutom, idealno bi trebalo biti obratno, jer su poslanikovi ashabi najbolje znali kako se poslanik ponašao. Kako su umirali, broj onih koji su poznavali riječi poslanika bi se smanjivao i piramida bi mijenjala svoj položaj, okrečući se naopačke. Ipak, svjedoci smo da se broj hadisa povećava za vrijeme Omejada i postaje veći nego u vrijeme života poslanika.” (Ahmed Amin, Duha al-Islam) Ludwig Deutsch's oil painting “Scholars of the al-Azhar University,” 1901 S obzirom na navedeno, postojanje i vjerodostojnost stotina hiljada različitih hadisa, ponekad potpuno suprotnih jednih u odnosu na druge, dovelo je do neprijateljstva među određenim istraživačima hadisa. Na primjer, dok Ikrimu pouzdanim izvorom smatra Buhari i još nekoliko poznatih istraživača, Muslim ga optužije da je lažov. Možda je najinteresantniji način na koji Buhari, autor najpoznatije knjige hadisa u islamu, proglašava Ebu Hanifu, osnivača Hanefijske škole, “ghayr al-siqah,” tj. “nepovjerljivim” i ne zapisuje niti jedan hadis koji on prenosi. U očima najpoznatijeg istraživača hadisa, osnivač najpoznatije škole je nepovjerljiv, a velika većima muslimanskog svijeta njih obojicu smatra najvjerodostojnijim prenositeljima hadisa. Činjenica je da postoji onoliko mnogo nesuglasica u raspravama oko pouzdanosti onih koji prenose hadise, koliko i među samom hadisima. Još jedan problem, osim činjenice da je većina izmišljenih hadisa pronašla sebi mjesto među mnogim istinitim hadisima našeg poslanika (savs) u kojima se manifestuje duh Kur’ana, jeste način na koji su ti hadisi prenošeni. Mnogo ljudi zamišlja da su hadisi preneseni direktno od našeg poslanika (savs), ali to nije tako – ni jedan učenjak ne tvrdi da su to direknto prenesene izreke. Mnogi istraživači hadisa, a posebno Buhari, smatraju da je dovoljno prenijeti značenje hadisa i da nije potrebno da ih se doslovno pamti. To, naravno, omogućava mnogim dodanim komentarima da postanu sastavni dio ovih izreka, da pogrešno shvaćene teme budu prenesene kao ispravne, te da ljudi koji ne razumiju u potpunosti ove teme bivaju uključeni u prenošenje. Kada se smatra da je dovoljno prenijeti smisao hadisa, nemogućnost da se sazna početak i kraj samog hadisa dovodi ponekad do gubitka značenja. Na primjer, dvojica ljudi su došla Aiši (ra) i rekla da je Ebu Hureje prenio da je poslanik (savs) govorio da nesreća dolazi samo posredstvom žena, konja i kuća. Na ovo je Aiša (ra) odgovorila: “Tako mi Boga koji je objavio Kur’an poslaniku! Poslanik ovo nikada nije rekao. Ono što jeste rekao je da neuki ljudi tako misle.” Nema sumnje da su osnivači sve četiri škole bili vrijedni muslimani i islamski učenjaci. Međutim, trebamo znati da hadisi o kojima je riječ predstavljaju osnov za stvaranje ovih škola. Osnivači četiri škole su ih zasnovali na osnovu mišljenja o hadisima koje su lično formirali. Četiri imama osnovali su svoje vlastite škole produbljujući kriterije kojima su se služili istraživači hadisa koji su napisali kolekciju Kutub al-Sittah. Kao što smo već vidjeli, Ebu Hanifa, osnivač hanefijske škole, najveći među četvoricom, kritiziran je od strane ostalih, posebno od strane Buharija, kao neko ko ima slabo znanje o hadisima i generalno potencira svoje lično mišljenje. Uprkos ovakvim podjelama među istraživačima hadisa i školama, postoje neki ljudi koji tvrde da su hadisi neupitni. Takvi ljudi šire nerazumne ideje da svako ko porice barem jedan hadis Buharija ili Muslima nije vjernik. Neki su čak otišli i dalje, kao što ćemo vidjeti u detaljnijem opisu kasnije, tvrdnjama da hadisi nadjačavaju komande Kur’ana. U ovim zastrašujućim nelogičnostima leži osnov za neuke zajednice koje osnivaju fanatici. Hajde da pogledamo koliko su različiti izmišljeni hadisi s obzirom na poglede različitih sekti koje su u islamu nastale povodom njih. Osman Hamdi Bey's oil painting “Theologist,” 1907 Osman Hamdi Bey's oil painting “Girl Reciting Qur'an,” 1880 The founders of the four schools are of course worthy Islamic scholars. However, the foundation of the four schools was in fact based on mutually conflicting hadiths. Each school based itself on the hadiths it preferred. Razlike Među Islamskim Školama I Stavovima Teme/Pitanja Hanefijska Malikijska Safijska Hanbalijska 1 Koža uginule životinje Haram Halal Haram Halal 2 Jesti jegulje Halal - - Haram 3 (Muškarcima) Nositi crvenu odjeću? Mekruh Halal Haram Mekruh 4 (Muškarcima) Nositi žutu odjeću? Haram Halal Haram Haram 5 Svirati ud, rog, def, trubu ili bubnjeve? Mekruh Halal Halal Haram 6 Jesti meso vrane Haram Halal Haram Haram 7 Jesti konjsko meso Haram Halal - - 8 Jesti dagnje Haram Halal - - 9 Jesti ostrige Haram Halal - - 10 Jesti meso lastavice Halal Halal Haram Haram 11 Jesti meso orla Haram Halal Haram Haram 12 Koja je udaljenost ispod koje je Haram proći ispred nekoga ko klanja/moli se? 40 lakata 1 lakat 3 lakta 3 lakta 13 Da li nenamjeran govor tokom namaza/molitve kvari molitvu? Da Ne Ne Da 14 Da li kvari namaz/molitvu ukoliko uzdahnete “Ah” ili “Oh”? Da Ne Da Da 15 Broj farza/obaveznih radnji tokom abdesta/čišćenja pred molitvu 4 7 6 7 16 Da li je obavezno isvesti čišćenje određenim redoslijedom? Ne Ne Da Da 17 Da li je obavezno zvesti čišćenje bez pauze? Ne Da Ne Da 18 Broj radnji koje kvare abdest/čišćenje 12 3 5 8 19 Da li glasan smijeh tokom molitve kvari abdest/čišćenje? Da Ne Ne Ne 20 Da li obrok s kamilinim mesom ili kupanje umrle osobe kvare abdest/čišćenje? Ne Ne Ne Da 21 Da li sumnja kvari abdest/čišćenje? Ne Ne Ne Da 22 Da li tekuća krv kvari abdest/čišćenje? Da Ne Ne Ne 23 Broj razloga zbog kojih je gusul/generalno čišćenje tijela obavezno? 7 4 5 6 24 Broj farza/obaveznih radnji kod gusula/generalnog čišćenja tijela? 11 5 3 - 25 Kakva je presuda za one koji ne obavljaju molitvu zbog nemara ili lijenosti? Da ih se uhapsi, da budu udarani dok ne prokrvare, da budu ubijeni Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana 26 Koliko je puta obavezno reći selam na kraju molitve? Nije obavezno Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu Obavezno je izgovoriti selam na obje strane 27 Da lije obavezno zanijetiti/izgovoriti namjeru da se posti tokom Ramazana za svaki dan posebno? Da Ne Da Da 28 Da li vađenje uzorka krvi kvari post? Ne Ne Ne Da 29 Da li je muškarcima i ženama obavezno da daju zekat/milostinju za nakit koji posjeduju? Da Ne Ne Ne 30 Da li je ženi dozvoljeno da obavi hadždž/hodočašće bez muža? Ne Da Da Ne 31 Broj osnovnih radnji tokom Hadždža 2 4 5 4 32 Da li je Haram sjediti ili nasloniti se na svilu ili ju koristiti za pokrivanje jastuka ili zidova? Ne Da Da Da 33 Da li je obrijati bradu Haram? Da Da Ne Da 34 Da li je Haram igrati tavle? Ne Da Da Da 35 Da li je Haram igrati šaha? Da Da Ne Da 36 Kakva je posljedica po životinju koja je bila žrtva bestijalnosti? Mora se ubiti. Njeno se meso ne smije jesti. Ne ubija se. Njeno se meso može jesti. Ne ubija se. Njeno se meso može jesti. Mora se ubiti. 37 Kakva je kazna za konzumaciju vina i ostalih intoksikanata? 80 80 40 80 38 Da li je dozvoljeno da imovinu osuđenika/ce koji/a je pogubljen/a dati nasljednicima? Da Ne Ne Ne 39 Da li se smrtna kazna može primijeniti na žene? Ne Da Da Da 40 Da li žena može biti sudija? Da Ne Ne Ne 41 Da li su psi nečisti? Ne Ne Da Da Ludwig Deutsch's oil painting “At Prayer,” 1923 Oni Koji Traže Upute Izvan Kur’ana Moraju Se Okrenuti Istinskoj Vjeri Hiljade izmišljenih, pogrešno tumačenih i iskrivljenih hadida – tumačenih onako kako je pojedincima odgovaralo, trenutno se smatraju najvažnijim izvorom islama. Islam je podijeljen u četiri odvojene škole, u biti četiri različite religije, koje se sukobljavaju jedna s drugom. Mnoga naša muslimanska braća smatraju da je to istina o vjeri, primjenjuju ta pravila u neznanju i smatraju mnoge nepouzdane hadise potpuno istinitim. Sujevjerje, koje predstavlja izvor tolikih sukoba danas, proizvod je stavova koji se ne mogu uskladiti po pitanju hadisa. Hajde da se sjetimo bitne činjenice koju smo već iznijeli i koju ćemo često ponavljati u okoj knjizi – jedino na što se naš poslanik (savs) požalio Našem Gospodaru u Kur’anu jeste to da je Kur’an zanemarena, zaboravljena Knjiga: Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (Kur’an 25:30) Da je Naš Gospodar želio, naravno da je mogao zaštititi svaku riječ našeg poslanika (savs), pa bi ove 1400 godina stare izreke do nas stigle neizmijenjene, baš kao i ajeti Kur’ana. Međutim, Kur’an je sasvim dovoljan za savršeno tumačenje islama jer su zaista sve prakse našeg poslanika (savs) sadržane u Kur’anu. To je razlog zašto je Naš Gospodar zaštitio Kur’an i zašto je on dovoljan muslimanima. S obzirom da je Kur’an zaštićen i neizmjenjiv, kreatori sujevjerja nikada ga nisu mogli iskotistiti kao osnovu za svoja sujevjerja, te nikada nisu obezbijedili dokaz iz Kur’ana za izuzetno teško izvodivu verziju islama koju pokušavaju nametnuti, i oduvijek su se, umjesto toga, okretali dokazivanju hadisima. Ipak, postoji jedan put, jedno objašnjenje i jedno razmišljanje u Kur’anu oko kojeg se muslimani mogu ujediniti. Kur’an je objavljen kao uputa i blagoslov muslimanima: … Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111) Bog u Kur’anu govoti o postojanju ljudi koji Kur’an smatraju nedovoljnim, ništavim ili pogrešnim (sigurno su Allah i Kur’an iznad toga) i koji slijede isprazne priče: To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će – ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati? (Kur'an, 45:6) Bog poziva ljude da razmisle o Kur’anu, nepromijenjivoj Božijoj zapovijedi i istinskoj Knjizi islama, umjesto ovih lažnih izreka koje su prepune protivrječnosti: A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (Kur'an, 4:82) Kada se napusti Kur’an, kada se islam iz Kur’ana smatra nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga) i kada ljudi počnu tražiti novu vjeru, konfuziju, nesporazumi i neprijateljstva neizbježno uslijede. Ti ljudi koji neuko kritikuju Kur’an i pokušavaju da uspostave funkcionalnost religije koju su sami smislili koriste se sujevjerjem da pokušaju odvratiti i buduće generacije od Kur’ana. Napuštanje Kur’ana U Islamskom Svijetu Neki su muslimani tokom godina sistematski okrenuli svoja leđa Kur’anu zbog ovih izmišljenih hadisa i sujevjerja koje su mnogi navodni učenjaci pokušali unijeti u vjeru. Prema izmišljenim hadisima i usklađenim izjavama nekoliko navodnih islamskih učenjaka, raširene su prakse koje u Kur’anu nemaju nikakva osnova. One su toliko teške i sputavajuće da su mnogi ljudi počeli Kur’an smarati “nedostižnim.” Na primjer: • Besmislene ideje poput one da se “Kur’an ne smije dirati osim ako osoba nije abdestila (izvela ritualno čišćenje)” učinile su čitanje Kur’ana teškim. • Iako se abdest jasno propisuje u samo jednom ajetu Kur’ana, i izvodi se veoma jednostavno, prema sujevjerju fanatika postoje hiljade stvari koje mogu pokvariti abdest i opisane su u bezbroj debelih knjiga. Dodirivanje Kur’ana je time učinjeno gotovo nemogućim. • Kur’an općenito ne treba dirati. Treba ga smjestiti na uzdignuto mjesto i zaštitti, te ne skidati nikada više. According to the fabricated hadiths and agreements of scholars, the Qur'an is not generally to be read, only to be placed somewhere high up and never taken down again. • Iako bi Kur’an trebao biti najvažniji dio života muslimana, ovim besmislicama se tvrdi da se Kur’an treba čitati samo u vrlo posebnim prilikama, kao što je mjesec ramazana, svete noći i dženaze (sahrane), i to isključivo na arapskom jeziku. Apsolutno ne treba čitati Kur’an na maternjem jeziku nearapa. Pod utjecajem ovakvih sujevjerja mnogi su ljudi počeli vjerovati da je grijeh čitati Kur’an na njihovu maternjem jeziku. To je razlog zašto toliko nearapskih zajednica ne poznaje sadržaj Kur’ana. • Zbog ovakvog načina razmišljanja, milioni muslimana širom svijeta su potpuno nesvjesni Kur’anskih propisa. • Iako ne postoji obaveza pokrivanja glave u Kur’anu (o ovome ćemo pisati još u narednim redovima), te nema propisa o dodirivanju Kur’ana jedino nakon abdesta, ženama je ipak zabranjeno da Kur’an dodiruju ukoliko njihova glava nije pokrivena i ukoliko nisu abdestile, prema propisima ovih sujevjerja. Na jednak način je i muškarcima čitanje Kur’ana učinjeno gotovo nemogućim, ako nisu izveli bezbroj rituala propisanih komplikovanim pravilima koja je teško ispoštovati. • Jedan od najpoznatijih mitova izmišljenih da bi se spriječio pristup Kur’anu jeste ideja da Kur’an sam po sebi nije razumljiv, te da su ljudima potrebna tumačenja i komentari učenjaka da bi Kur’an razumjeli. Pojedini muslimani koji su odgojeni u ovom uvjerenju smatraju da neće pronaći dovoljna objašnjenja u Kur’anu, iako Bog u jednom ajetu kaže ”…i sve smo potanko objasnili.” (Kur'an, 17:12), te umišljaju da će im izmišljeni hadisi pružiti smjernice. Kur’an Je Naša Uputa I Treba Nam Neprestano Biti U Rukama Kur’an je naša uputa koju trebamo čitati svugdje i u bilo koje vrijeme. Ipak, zbog ovog sujevjerja muslimanima je gotovo nemoguće čak i uzeti Kur’an u ruke. Ipak, u ajetu “I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim…” (Kur'an, 33:34) Kur’an se opisuje kao nešto što se uvijek čita i čije se mudrosti uvijek drže na umu. U drugom ajetu Bog opisuje Kur’an riječima “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji su svjesni Allahova postojanja.'' (Kur'an, 2:2). Kako bi jedna knjiga bila uputa, ljudi moraju znati mudrosti koje sadrži. Ajeti Kur’ana otkrivaju da je to uputstvo, svjetlost koja obasjava put, mjerilo koje razlikuje istunu od neistine, dokaz protiv neposlušnih, čudo, lijek za one duhovno oboljelim srcima, radosna vijest vjernicima s poteškoćama, savjet i podsjetnik svim ljudima, zakon koji propisuje sve do detalja, vodilja koja produbljuje razumijevanje, objašnjenje svega na više načina, upozorenje onima koji koriste svoj razum i stredstvo za rješavanje sukoba među suprotnim stranama. Zato su se oni koji priželjkuju fanatizam prvo pobrinuli da uskrate pristup Kur’anu većini ljudi. Kada ljudi nemaju pristup Kur’anu, prirodno je da postaje nemoguće da musliman razlikuje istinu od laži jer nema nikakav standard prema kojem bi sudio. Također nema mogućnosti da utvrdi istinitost hadisa na osnovu Kur’ana. Kada se Kur’an zamijeni sujevjerjem i lažnim hadisima, rezultat je neizbježno nova religija koja je potpuno suprotna Kur’anu. Ovo su metode kojima je fanatična religija postala dominantna u islamskom svijetu. Is it not enough for them that We have sent down to you the Book which is recited to them? There is certainly a mercy and reminder in that for people who have believe. (Quran, 29:51) You who have believe! do not make forbidden the good things God has made lawful for you, and do not overstep the limits. God does not love people who overstep the limits. (Quran, 5:87) Ogroman Problem: Klevetničke Tvrdnje Da Su Hadisi Poništili Ajete Već smo razmatrali temu poništavanja. Razmatrali smo, s potpunim dokazima, nelogičnost tvrdnje da jedan ajet može poništiti drugi. Problem nastaje kada neki takozvani “vjerski učenjaci” odu tako daleko da ustvrde da hadisi poništavaju odredbe date u ajetima. Oni koji to tvrde primarno kleveću našef poslanika (savs). Oni lukavo pokušavaju uvjeriti ljude da se naš poslanik (savs) svojim riječima i praksom protivio Kur’anu i činio one stvari koje nisu u Kur’anu (sigrno je naš poslanik iznad toga). Naš je poslanik (savs) vladao na osnovu Kur’ana i živio isključivo u skladu s Kur’anom. Naš poslanik (savs) nije imao nikakve ovlasti da bilo šta učini dozvoljenim ili zabranjenim, mimo Kur’ana, te zbog svog poslanstva i duboke bogobojaznosti, on takvo nešto nikada ne bi učinio. Svemogući Allah objavljuje u ajetu da ovo uzrokuje Njegov bijes: …Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi slabo vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova! A da je on ikakve riječi izmislio i Nama ih pripisao, Mi bismo ga silom uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga od vas ne bi mogao od toga odbraniti. (Kur'an, 69:40-47) Kur’an je objašnjenje za sve i neizmijenjen je. Kao što Bog objavljuje u jednom od ajeta: … Ovo (Kur’an) nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111) Kao što je i vidi iz ajeta “O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio – u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i samilostan je.” (Kur'an, 66:1), naš poslanik (savs) nije čak imao ovlasti niti da ono što mu je dozvoljeno učuni zabranjenom u svom privatnom životu. Pri tome, Bog to jasno iznosi u brojnim ajetima, na primjer “Odluka o tome pripada samo Allahu” (Kur'an, 6:57) i“On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka” (Kur'an, 18:26) da je On jedini izvor naredbi i odluka. Božije zapovijedi su u Kur’anu. S obzirom na ovo, nemoguće je da naš poslanik (savs) izda naredbu koju Bog nije naredio. Kada je pristup Kur’anu ometen, a pojednici se usude drsko tvrditi da se Kur’anski ajeti mogu poništiti hadisima, postaje izuzetno jednostavno proizvesti novu religiju i uputiti na nju velike mase ljudi. Razmotrit ćemo sada neke od izmišljenih hadisa kako bismo shvatili taj novi islam koji je potpuno različit od onog propisanog Kur’anom. Razumijevanje Granica Fanantičnog Mentaliteta Pojedini zapadnjaci koji kritikuju fanatike generalno nisu svjesni ograničenja takvog mentaliteta. Pravila ove religije nastala na lažnim izrekama lažnih učitelja i sujevjerju, mnogo su strašnija nego što oni misle. Znakovi radikalnog ekstremizma nisu ograničeni na to da će on prosto zakačiti bombu na sebe i raznijeti se. Ovaj zastrašujući mentalitet se manifestuje u svakom mometu života radikaliste. Sve je ogrnuto tamom, od okruženja u kojem živi, preko porodičnog života i mišljenja o ženama, do njegovog pogleda na živa bića i poimanja koncepta čistoće i sreće. Pri ukazivanju na njihovu perspektivu, predstavićemo lažne hadise koji inspirišu radikale i odgovoriti na njih ajetima iz Kur’ana. Cilj toga je da ukažemo da izvor radikalizma i činjenicu da to nema nikakve veze sa islamom. Dozvolite da počnemo s podcjetnikom koji ćemo ponavljati u svakoj fazi: niti jedno od sujevjera koje ćemo ispitati ovdje nije spomenuto u Kur’anu. Lažni hadisi i prakse o kojima je riječ, dijametralno su suprotne sadržaju i duhu Kur’ana. Protivne su Kur’anu, te stoga nisu dijelom islama. Oduvijek su isključivo štetile muslimanima. Iz ovih razloga mora ih se eksplicitno pobrojati radi dizanja svijesti i preduzimanja mjera zaštite od ove prijetnje. It is various false and fabricated hadiths that represent the source of violence in the name of Islam. These hadiths and practices are diametrically opposed to the content and spirit of the Qur'an. These hadiths that represent the basis of superstition must therefore be identified and precautionary measures be set out in a rational manner. Ubijanje Ljudi Koji Piju Alkohol Ako je pijan, bičujte ga; Ako je ponovo pijan, bičujte ga; Ako je ponovo pijan, bičujte ga; Ukoliko to ponovi i četvrti put, ubijte ga. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 38, Hadis 4469) Ova naredba, koja u Kur’anu nigdje nije pomenuta, dodata je u islam ovim sujevjerjem. Ipak, Kur’anski ajeti govore o postojanju ljudi koji su muslimani i koji obavljaju svoje vjerske obaveze, iako su konzumirali alkohol. Jedan od ajeta glasi: O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate … (Kur'an, 4:43) Postoje dvije važne odredbe u ovom ajetu. Musliman je možda zgriješio pijući alkohol, ali se nije odrekao vjere ili postao nevjernik. Ajet jasno kaže da mogu postojati neku među muslimanima koji piju jer griješe, a njima se savjetuje da se otrijezne kada se mole. Bog je zabranio nekome ko je pijan da klanja jer to zahtjeva visoku koncentraciju, s obzirom da osoba tokom namaza mora znati šta govori i radi jer ponavlja Božije ime. Također, ajet objašnjava i to da se takva osoba vraća molitvi nakon što se otrijezni. Dakle, takva osoba je i dalje musliman. Kur’an donosi poruku ovom jasnom izjavom da čak i oni ljudi koji pogriješe, ne odriču se vjere po automatizmu, a izmišljeni hadisi doslovno pozivaju na ubistvo. Problem je to što mnogi ljudi u radikalnom svijetu hadise znaju napamet, ali su potpuno nesvjesni onoga što stoji u Kur’anu. Ubijanje Ljudi Koji Se Briju Ubijte one koji se briju, iako čitaju Kur’an. (4816-Sahih Bukhari, Sahih Muslim, Malik's Muwatta, Sunan an-Nasai, Sunan Abu Dawud) Prisustvo ovih lažnih hadisa među vjerodostojnim hadisima nekih prestižnih izvora poput Buharija ili Muslima, čini ove neistine još validnijim u očima fanatika. Prvo i osnovno, Kur’an pohvalno govori o čistoći i urednosti. Dakre, skraćivanje brade na različite načine – na kratko ili na duže – i održavanje je koncept čistoće koji je u potpunosti u skladu s Kur’anom. Pri tome, zapravo nema ni jednog ajeta o brijanju brade u Kur’anu, pa je jasno da je to dodano kroz lažne hadise. Jasno je da je nomoguće da naša predivna vjera zapovijeda da se neko ubije zbog brijanja brade, kada naređuje: “ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao. …” (Kur'an, 5:32) Kako je moguće ovo uzeti kao izgovor za ubijanje kada ne postoji niti jedan jedini ajet o ovoj temi u Kur’anu? Naravno da je takvo nešto nemoguće u istinskom konceptu islama. Ovdje je također bitno da se podsjetimo da veliki broj ljudi u muslimanskom svijetu ima lijepo održavane i uređene brade. Prema ovom načinu razmišljanja, nekih 80% muslimanskih nuškaraca bi trebalo ubiti. Problem je to što trenutno postoji veoma mnogo radikalnih muslima koji vjeruju u istinitost ovih lažnih izjava i koji smatraju da drugi muslimani “zaslužuju smrt” isključivo zato što briju svoje brade. Oni žive s takvim strašnim mentalitetom, uprkos Kur’anu. Ubijanje Ljudi Koji Počine Preljubu John William Waterhouse's oil painting “Thisbe,” 1909 False hadiths on the practice of stoning to death were fabricated in order to include the commandment of the Torah about the stoning of adulterers in Islam and to justify such a revolting practice. Ubijte one koji počine preljubu. (1623-Tirmidhi, 1601) U slučaju kada oženjem muškarac počini preljubu s udatom ženom, kaznit će ih se sa stotinu udaraca bičen i bit će na smrt kamenovani. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4191) Ovi lažni hadisi su izmišljeni kako bi se kamenovanje ljudi koji počine preljubu, koje se pojavljuje u Tori, također učinilo dijelom islama i kako bi se pokušala opravdati ova barbarska praksa. Neki navodni učenjaci su čak otišli tako daleko da su izmislili i druge hadise kako bi ovku konkretnu izmišljotinju uključili u literature o hadisima. Ovi hadisi, od kojih ćemo navesti nekoliko primjera, su čiste klevete usmjerene protiv našeg poslanika (savs), halifa i ashaba, kako bi se opravdalo kamenovanje na smrt: (Prenosi ‘Aiša) "Kada su ajeti o kamenovanju i bičevanju objavljeni, bili su zapisani na parčetu papira, i čuvani ispod mojeg jastuka. Nakon smrti poslanika (savs), dok smo još bili u žalosti, jedna je koza pojela to parče papira." (Musnad Ahmad bin Hanbal, vol. 6. str. 269; Sunan Ibn Majah, str. 626; Ibn Qutbah, Tawil Mukhtalafi 'l-Hadis (Kairo: Maktaba al-Kulliyat al-Azhariyya. 1966) str. 310; As-Suyuti, ad-Durru 'l-Manthur, vol. 2. str. 13) Omer je želio vratiti ajet o kamenovanju na smrt koji je koza pojela nazad u Kur’an, ali se bojao ogovaranja javnosti i suzdržao se od toga. (Sahih Bukhari 53/5; 54/9; 83/3; 93/21; Sahih Muslim, Kitab al-Hudud 8/1431; Sunan Abu Dawud 41/1; Itkan 2/34) 'Abdullah b. 'Abbas prenosi da je 'Umar b. Khattab čuo predavanje Božijeg poslanika (savs) i rekao: Zaista je Allah poslao Muhameda (savs) sa istinom, i objavio je njemu svoju knjigu. Jedna od objava koja je došla preko njega je i ajet o kamenovanju. Mi smo ga učili i razumjeli. Božiji poslanik je kamenovao, a i mi smo kamenovali nakon njega. Plašim se da nakon nekog vremena neko ne kaže: "Allaha mi ne možemo u Božijoj knjizi naći ajet o kamenovanju", pa da tako zalutaju napuštajući dužnost koju je Svemogući objavio. Kamenovanje je u Božijoj knjizi. To je pravedna kazna za muškarca i ženu koji su počinili blud, ukoliko imaju svjedoci koji bi to potvrdili, ili ukoliko je žena zatrudnjela, ili ukoliko bludnik sam prizna. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4194; Sahih Bukhari, Knjiga 82, Hadis 816) Prenosi Jabir bin 'Abdullah As-Salami: ... Kada smo stigli u Medinu, Omer je na Džuma namazu rekao “Nema sumnje, Allah je oslao Muhammeda s Istinom i objavio mu Knjigu (Kur’an), a među objavljenim je bio i ajet Ar-rajm (kamenovanju preljubnika na smrt)." (Sahih Bukhari, Knjiga 92, Hadis 424) Ispitat ćemo gore citirane hadise koji su prepuni kleveta o Kur’anu, našem poslaniku (savs) i ashabima: Prije svega, Bog eksplicitno kaže u ajetima da je Kur’an Knjiga pod Božijom zaštitom: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (Kur'an, 15:9) on je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj. (Kur'an, 56:77-78) Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. (Kur'an, 75:17) The penalty of stoning to death applied in countries such as Iran, Afghanistan and Saudi Arabia under the name of “Islamic Sharia,” is both a violation of Islam and the Qur'an and murder. The picture to the side shows stoning in Iran. Bog jasno iznosi da je On Zaštitinik Kur’ana i da je On Onaj koji je ajete Kur’ana spojio i čuva ih. Iz samog Kur’ana saznajemo da je konačna objava poslata, te da je pod Božijom zaštitom. S obzirom da je Kur’an posljednja objava, instrument je pomoću kojeg će ljudi tražiti spasenje sve do Sudnjeg dana, te je zbog toga posljednja objava stavljena pod Božiju zaštitu. Naš Gospodar ovo objavljuje našem poslaniku (savs) slijedećim ajetom: “Mi ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti.” (Kur'an, 87:6). Kao što ajet kaže, Bog nikada nije dozvolio poslaniku (savs) da zaboravi niti jedan ajet koji mu je objavljen. Stoga je nemoguće da postoje ikakvi zaboravljeni ili manjkavi ajeti u Kur’anu. Što se tiče okolnosti gdje je koza pojela ajet, tvrdi se da je ajet pronašao put iz Kur’ana, Knjige koju Bog opisuje Sačuvanom i Štićenom, ili drugim riječima, da nas Allah sačuva, da Bog nije mogao zaštititi ajet (sigurno je Allah iznad toga). Zanemarivanje ovih činjenica znači sumnju u Boga, a samim time i napuštanje vjere. Štaviše, besramno je oklevetan i halifa Omer (ra) ovim izmišljenim hadisom. Tim klevetničkim navodima se tvrdi da je Omer znao da ajet nije u Kur’anu, da ga je predstavio kao ajet iz Medinske objave uprkos tome što nije u Kur’anu, da se ashabi tome ne protive, a da hazreti Omer ipak nije uključio taj ajet u Kur’an jer se navodno bojao ogovaranja. Bez sumnje je nemoguće da je nasljednik našeg poslanika (savs) rekao da se naredba koja se ne pojavljuje u Kur’anu “zapravo nalazila u Kur’anu.” To bi značilo da je Omer porekao činjenicu da je Kur’an dobro zaštićena Knjiga i značilo bi da negira Božiju riječ (sigurno je hazreti Omer iznad toga). Omer je ovim lažnim hadisima beskonačno okleveran. Također je strašna kleveta ashaba tvrditi da se oni nisu usprotivili izjavi na hudbi da ajet iz Kur’ana nije bio zaštićen. Potpuno je jasno da bi se ashabi snažno usprotivili takvoj tvrdnji i odmah istakli protivdokaze iz Kur’ana. Još jedna ružna kleveta Omera kroz ove lažne hadise je navod da nije uspio iznijeti svoje mišljenje da ajet pripada Kur’anu zbog straha od ogovaranja. Ovo ukazuje koliko perverzan i strašan stav o Bogu, našem poslaniku (savs), te halifama i ashabima imaju ovi lažni učenjaci koji izmišljaju hadise. Hazreti Omer je besprijekoran musliman koji je za uzor uzimao poslanika (savs), živio cijeli život za Allaha, suočavao se s mnogim poteškoćama radi Njegova zadovoljstva, te koji je čak riskirao smrt zbog svoje vjere u Boga i u svrhu zaštite poslanika (savs) i Kur’ana. Reći da ova uzvišena i blagoslovljena osoba koja se nikada nije plašila kritike, smrti, borbe ili prijetnji po živor, nije uspjela izjasniti da postoji ajet koji je izvučen iz Kur’ana samo zato jer se uplašio ogovaranja, je potpuna kleveta nastala u umu nekoga ko nema nikakve veze sa islamom. Pri tome valja napomenuti da je propis o preljubi iznesen detaljno u Kur’anu, te da apsolutno nema mjesta ni za kakvim divljaštvom poput kamenovanja na smrt ili rajm-a. Čak i da se tema kamenovanja pominjala u Kur’anu, kao što navodni učenjaci tvrde, otkud onda dva veoma različita propisa na temu preljube? Ne mogu, naravno, postojati i to je samo još jedan o dokaza prevare. Sada, dozvolite da iznesemo jedini validan dokaz Našeg Gospodara u Kur’anu na temu prevare kroz ajete: The claim the fanatics make by means of fabricated hadiths, that a goat ate the verse about adultery, implies that, may God forbid, God was unable to protect the verse (surely God is beyond that). That is equivalent to rejecting the verses in question, doubting the word of God and abjuring the faith. Preljuba Iz Prespektive Kur’ana Propisi o preljubi u Kur’anu su slijedeći: Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, [jalda]... (Kur’an 24:2) Jalda znači mali štapić, a ne veliki. U poslanikovo (savs) vrijeme, ovo se izvodilo tako što bi se spojilo vezanjem 100 štapića i naredba bi bila ispunjena jednim udarcem preljubnika sa 100 štapića od jednom. Osim toga, još jedna pouka treba da se naglasi a to je da i iz drugih odredbi možemo uvidjeti da je svrha ove kazne zastrašivanje, te da se u praksi i ne može baš realizovati: One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi. (Kur'an, 24:4) Kao što se iz ajeta vidi, kako bi se ženu optužilo za preljubu, četvoro ljudi bi ju moralo vidjeti u to vrijeme. Moraju postojati 4 direktna svjedoka čina preljube, ne ljudi koji su ju vidjeli prije ili poslije, jer bi to bila puka pretpostavka. S obzirom da je gotovo nemoguće da četvoro ljudi posvjedoči da su vidjeli čin preljube, ovo je očito mjera zastrašivanja. Kazna od 80 udaraca bičem za one koji nisu u stanju naći 4 svjedoka za svoje navode o preljubi je također veoma zastrašujuća odredba. Odredba kaže da će one koji optuže ženu za preljubu ali ne mogu to dokazati svjedocima, Allah smatrati lažovima. Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. (Kur'an, 24:13) Kao što smo i vidjeli, onaj ko ne može dokazati sa 4 svjedoka, sam će biti optužen za laž i klevetu. Dakle, jedini validan način da se sazna da li je osoba rekla istinu ili ne, jeste prisustvo četiri svjedoka preljube. Prosto ne postoji drugi način da se te riječi validiraju. To su propisi o preljubi sa stanovišta Kur’ana. Detaljno je i jasno opisano, a propisana kazna je značajno drugačija od kamenovanja na smrt. Oni koji pokušavaju uvući divljaštvo kamenovanja u islam, usprkos jasnim odredbama u ajetima, čine ogromnu klevetu. Kamenovanje do smrti se u ime “islamskog šerijata” implementira u državama poput Irana, Afganistana i Saudijske Arabije, a predstavlja i ubistvo i kršenje Kur’ana. Ovakva praksa u tim državama je ubistvo u ime islama. Vasily Polenov's oil painting titled “Jesus and the Woman Taken in Adultery,” 1888 Ubijanje Onih Koji Kradu Albert Samuel Anker's oil painting “Old age,” 1885 The killing of those who persist in stealing is another product of fabricated hadiths that has no place in the Qur'an. This is also murder. Prenosi Jabir ibn Abdullah: Kradljivca su doveli pred poslanika (savs). Rekao je: ubijte ga. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 38, Hadis 4396) Naredba da se ubiju čak i oni koji konstantno kradu ne pojavljuje se nigdje u Kur’anu i produkt je drugog izmišljenog hadisa. To je naprosto zločin. Kur’anska naredba u vezi onih koji kradu je slijedeća: Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar. (Kur'an, 5:38) Arapska riječ koja je ovdje upotrijebljena za “odsjecite” je “iqtaa.” Ova riječ je množina glagola “qata'a,” odsjeći. Glagol “qata'a” u Kur’anu opisuje specifičan način sječenja, kao što je i vidljivo iz načina upotrebe u drugom ajetu: I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Kur'an, 12:31) Veoma je očito da one ovdje nisu odsjekle svoje ruke noževima za ljuštenje voća koji su im dati. Vidimo da su im noževi iskliznuli iz ruku i napravili posjekotine na koži. Dakle, kada na umu imamo značenje riječi, vidimo da se ovdje ne radi o naredbi potpunog odsijecanja, nego posjecanju sličnom ogrebotini ili rani na koži, čija je svrha zaplašivanje ili označavanje osobe kao kradljivca, kako bi ju se spriječilo da djelo u budućnosti ponovi. Istražujući Kur’an u vezi sa odredbama o krađi, uviđamo da, kao i sa svim drugim oblicima zločina, uvijek je naglašen oprost. Naredni ajet u istoj suri u kojoj je data i odredba o krađi, govori o praštanju ljudima koji počine to djelo. Najvažniji uvjet za ovo je, naravno, da se osoba treba pokajati i popraviti svoje ponašanje. Ajet glasi: A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je. (Kur'an, 5:39) Još jedna bitna okolnost koju ovdje treba naglasiti je razlog krađe. Društva u kojima se Kur’anska odredba o kojoj je riječ sprovodi su bez sumnje društva odana Kur’anskom šerijatu. Nemoguće je da društvo koje se pokorava Kur’anskom šerijatu ima bogate ljude na jednoj strani i veoma siromašne ljude na drugoj jer društva zasnovana na Kuranu su savršeni sistemi blagostanja. Drugim riječima, dobrostojeći članovi društva štite one koji su u stanju potrebe i preuzimaju odgovornost za brigu o njima. Ajeti na ovu temu glase: Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (Kur'an, 2:177) It is impossible in a society that abides by the genuine Sharia of the Qur'an for there to be rich people as well as poor ones. The rich always protect those in need and have a responsibility to give to the poor. Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (Kur'an, 2:215) I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! (Kur'an, 76:8-9) Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, (Kur'an, 17:26) S obzirom da smo pružili ove informacije, dozvolite da se zapitamo zašto ljudi uopšte kradu? Prvi razlog je potreba. Kada se neko nađe u teškoj situaciji, u dugu ili je potonuo u siromaštvo, može napraviti pogrešan izbor i okrenuti se krađi. Ipak, u društvima koja ne pružaju Kur’ansku zaštitu, nemoguće je da se neko nađe u teškoj situaciji, zadužen ili uništen siromaštvom. Siromašne će štititi oni kojima su podareni bogatiji resursi, s obzirom da je Kur’anska odredba u vezi dugova ljudi u teškom stanju jasno opisana i glasi: “… a još vam je bolje, da dug poklonite, kad biste samo znali.” (Kur'an, 2:280) Drugi mogući razlog je da je krađa mentalni ili psihološki poremećaj. To je specijalno stanje koje zahtjeva tretman i rehabilitaciju, a osoba koja je krađu učinila u ovom slušaju je bolesna, a ne kriva. Praktično ne postoje drugi razlozi koji bi mogli nekoga navesti da ukrade. S obzirom na uzroke ovog djela, uviđamo da je takvo nešto preventivno spriječeno u islamskim društvima. S obzirom da stvaratelji sujevjerja prirodno potpuno ignorišu sve ovo i pokušavaju islam prikazati religijom smrti i nasilja, njihovi propisi su u potpunosti neskladni sa Kur’anom. Njih nimalo ne zabrinjava to što, iako je krađa zabranjena, neko ko počini krađu ili u stanju potrebe ili je psihološki bolestan, a u svakom slučaju je takva osoba u odgovornosti muslimana. S obzirom da ne uspijevaju uvidjeti tu odgovornosti, sposobni su na najbesramnije zločne zasnovane na ovakvim propisima. Oni koji forsiraju ove lažne propise, neuko se odriču Kur’ana (da Allah sačuva od toga), smatraju ga nekompatibilnim s njihovim perverznim mentalitetima i pokušavaju implementirati svoj lični sistem pravde, umjesto onog u Kur’anu. Ipak, kada istražimo Kur’an, pronaći ćemo favorizovanje ljubavi i oprosta u odnosu na nasilje. Ubijanje Apostata – Onih Koji Se Odreknu Vjere Zakoljite onoga koji promijeni vjeru. (Sunan an-Nasa'i, Tahrim al-dam, bab 14; Malik's Muwatta, Akdyia, tr. 15; Sunan Abu Dawud, Hudud, bab 1) Koji god čovjek napusti islam, pozovite ga da se vrati. Ukoliko se ne vrati, odrubite mu glavu. (Tabarani) Ovi izmišljeni hadisi su glavni razlog nedostatka ljubavi, bijesa i nasilja u državama kojima vlada nekur’anski, lažni šerijat. Ne samo da ovakva tvrdnja, jedna od najgorih obmana usmjerena protiv istinskog islama, nema nikakvog temelja u Kur’anu, nego Kur’an eksplicitno zabranjuje i pokuđuje takav fanatičan način razmišljanja. Neki od ajeta kojima se u Kur’anu obezbjeđuje sloboda mišljenja i vjeroispovijesti su slijedeći: U vjeri nema prisile… (Kur'an, 2:256) “Vama vaša vjera, a meni moja." (Kur'an, 109:6) ... ti ih ne možeš prisiliti… (Kur'an, 50:45) i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!"… (Kur'an, 18:29) Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici? (Kur'an, 10:99) Ti podsjeti – tvoje je da podsjećaš, ti vlast nad njima nemaš! (Kur'an, 88:21-22) U islamu je opisano u Kur'anu, svako je slobodan da vjeruju ili ne, kao što je on želi. U islamu Kur'ana, musliman samo ima obavezu da kažem ostalima pravilne moralne vrline. Spasenje je u rukama Boga. A muslimana je odgovornost prema svima s ljubavlju, bez obzira da li oni vjeruju ili ne. Ti ljudi koji pokušavaju da prikažu muslimane kao ubice pokušati prikriti ovu realnost u Kur'anu. U islamu kako je opisano u Kur'anu, musliman ima odgovornost za održavanje pravde, čak i ako to radi protiv sebe, svoje roditelje ili njegove porodice (An-Nisa ', 135). Prema tom ajetu, prava svih su zaštićeni, bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenja, a tu je dužnost da ih tretiraju s pravdom. Kao i do sada smo vidjeli, i bit će vrlo često vidim ponovo, u jednom ajetu Bog naređuje muslimanima čak da koriste svoja tijela u skloništu nekome ko ne vjeruje: Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. (Kur'an, 9:6) Koncept religije po kojem muslimani, čija je dužnost da štite one koji ne vjeruju, treba da se ponašaju je vrlo jednostavan. Zaisat, Allah kaže poslaniku (savs) da se obraća nevjernicima na slijedeći načn i opisuje transparentan demokratski sistem: Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama – vaša vjera, a meni – moja!" (Kur'an, 109:1-6) Ovo su ajeti koji počinju riječju “reci” i poslaniku (savs) daju najljepšu uputu u demokratski sistem, te sredstva kojima se taj sistem može služiti. Sura završava riječima “Vama vaša vjera, a meni moja.” Drugim riječima, musliman se ne smije miješati u vjerovanje drugih ljudi, a treba praktikovati svoje. Ne smije koristiti prisilu ili nasilje, te ne smije ugnjetavati ljude jer nisu muslimani. Mora ih poštovati i ostaviti na miru govoreći “Vama vaša vjera.” A od njih može zahtjevati jednako poštivanje, riječima “Meni moja vjera.” Kur’an koji negira pravo na prisilu i nasilje, koji štiti nevjernike čak i po cijenu života vjernika, u kojem se zahtjeva pravedno suđenje čak i one koji negiraju vjeru i koji opisuje demokratiju na najpotpuniji i najsavršeniji način – to je prava vodilja za muslimane. In the Islam described in the Qur'an, everyone is free to believe or not believe, as they so choose. However, because of the false conception of Islam given by radicalism, Western magazines frequently carry reports concerning Islamophobia. Ubijanje Onih Koji Prestanu Klanjati (Moliti Se 5 Puta Dnevno) One koji prestanu da klanjaju se može ubiti. (2117-Sunan Abu Dawud) Gore navedeni lažni hadis je još jedan od onih koji naređuju ubijanje onih koji se odreknu islama. Jasno je, ipak, da vjera koja se otvoreno odriče prisile i nasilja neće psisiljavati ljude da se mole. Kako bi mogla religija koja tvrdi “...ti ih ne možes prisiliti…” (Kur'an, 50:45) biti tako nasilna i represivna? Ne može, naravno. Kada čitamo Kur’an, shvatamo da sve ljude treba tretirati s poštovanjem i privrženošću, bili vjernici ili ne. Hajde da ponovimo jednu bitnu činjenicu koju smo iznijeli na početku knjige: akt obožavanja izveden pod prisilom nema vrijednost obožavanja, nego može jedino izazvati mržnju i ljutnju. Kada nekoga natjerate da se moli, on ne postaje musliman. Neko ko je prisiljen da se moli protiv svoje volje će se pretvoriti u dvoličnu osobu, licemjera, neprijatelja vjere. Neko ko misli da će biti ubijen ukoliko prestane da se moli će se pretvarati da je vjernik jer ne želi da dovede vlastiti život u opasnost. Ponašat će se licemjerno, gnušati se života koji mora živjeti, a time i vjere koja mu je nametnuta. Stvoriti licemjera je najgora moguća šteta koju možete učiniti islamu. Dakle, religioznost koja se postiže prisilom, nasiljem i prijetnjama smrću nije religioznost uopšte. To samo šteti islamu. Alphons Leopold Mielich's oil painting “Prayer at the Muhammad Ali Mosque” Nobody can obviously be forced to pray in a faith in which there can be no compulsion on any subject. Ako neko prestane klanjati iako nema mentalne ili psihološke smetnje, za to može biti više razloga. Ta osoba možda nije dovoljno posvećena, možda ju Bog nije obdario s dovoljno snažnom vjerom u srcu ili se možda ne boji Boga dovoljno. Uputa je jedino u Božijim rukama i niti jedno ljudsko biće ne može samostalno uputiti drugu osobu u vjeru. Neobavljanje molitve ne znači da se ta osoba odrekla vjere. Možda je prestala da klanja trenutno, ali će početi ponovo već slijedećeg dana, što će mu biti od velike koristi. Ili, možda neće početi ponovo klanjati, ali će još biti dobra i korisna osoba – bilo šta od ovoga se može dogoditi. Čak iako se potpuno otuđi od vjere, tu osobu muslimani svejedno moraju tretirati s privrženošću. Tako treba postupiti prema uputi iz Kur’ana. Ubiti nekoga iz ovih razloga ne predstavlja ništa drugo do zločin ubistva i nema nikakvog opravdanja u Kur’anu. Četiri škole koje su se vremenom stvorile na osnovu različitih hadisa i njihove interpretacije, a onda postale dijelom islama, su poput četiri različite vjere od kojih je svaka potpuno drugačija od ostalih. (nepremostive razlike među ove četiri škole smo već iznijeli na prethodnim stranicama). Četiri škole naređuju različite kazne za one koji prestanu klanjati iz lijenosti, ali su neusaglašene. Na primjer, kazna po Hanbalijskoj školi za nekog ko prestane klanjati jer je lijen je smrt. Prema Hanefijskoj, međutim, neko ko zanemari molitvu iz lijenosti ne postaje nevjernik i ne treba ga ubiti, ali mora biti zatvoren i izbatinan sve dok mu krv ne poteče. (Hashiya Radd al-Muhtar, 1/62) Niti jedna od ovih naredbi se ne nalazi u Kur’anu. Takve protivriječnosti, divljaštva i prakse strane vjeri se pojavljuju kada ljudi počnu tražiti vjeru izvan Kur’ana. Pojave se ljudi prepuni mržnje i bijesa kada se ljudi potčine vjeri koja ne potiče iz Kur’ana. Religija fanatika je takva da odbija naredbe iz Kur’ana i smatra ih nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga). Na narednim stranicama iznijet ćemo barbarske prakse vjere fanatika, poput “batinanja djece koja ne klanjaju i ubijanja ljudi koji ne daju milostinju ili koji konzumiraju alkohol.” Nikada ne smijemo zaboraviti slijedeće činjenice kada tražimo opravdanje za divljaštvo koje se čini u ime islama: Ni jedna od ovih praksi nema temelja u Kur’anu. Takva fanatična vjera je izmišljena. Batinanje Djece Koja Prestanu Da Klanjaju … Kada on [dječak] napuni deset godina, onda ga istucite ako ne klanja. (Sunan Abu-Dawud, Namaz, 494) Akti obožavanja su nešto što se čini dobrovoljno i često su izraz ljubavi prema Bogu To je nešto što se ne može nametnuti prisilom. Iz ovih lažnih hadisa se čini da je dijete moguće natjerati da klanja i prije nego napuni 10 godina. Kakva korist može proizaći iz nametanja obaveze djetetu koje još nije spoznalo Boga, koje nije svjesno svrhe svog postojanja na ovom svijetu i koje ne shvata pojam Stvoritelja i tajni stvaranja? Ono što treba napraviti da bi dijete postalo religiozno nije prisiljavati ga da klanja, nego mu ukazati na dokaze postojanja i jedinstva Boga, te mu objasniti ono što pita o ljubavi prema Bogu i vjeri općenito. Jednom kada shvati ove stvari, dijete će pojmiti da je ono stvorenje koje ima odgovornost prema Bogu, postati zahvalno i početi entuzijastično obožavati Boga. U tom će slučaju namaz biti iskren i učinjen iz ljubavi i privrženosti. Međutim, ako je dijete koje je još nesvjesno Boga, prisiljeno ispunjavati vjerske obaveze čije mudrosti još ne poznaje, a posebno ukoliko dobije batine kada ne učini kako se od njega zahtijeva, takvo dijete će se vjerovatno tajno gnušati religije i njenih činova obožavanja do kraja svog života. S obzirom da može provesti ostatak svog života s tom strašnom predrasudom, ono će imati pogrešno poimanje Boga i neće ni pokušati da uvidi i razumije istinske propise. Istući dijete čiji um još nije dovoljno razvijen da shvati sve i prisiliti ga da se pokorava religijskim obavezama, umjesto da ga se približi Bogu s ljubavlju i ljepotom, učiniti će ga protivnikom islama, a to će naštetiti islamskom svijetu. Ipak, fanatici koji su svoja leđa okrenuli Kur’anu ne shvataju ovo. Ova mržnja koju smo opisali također je vidljiva u praksi. Djeca nekih učenjaka koji svoje živote žive potpuno posvećeni fanatizmu ili postanu potpuni neprijatelji religije u kasnijem životu ili potonu u neku vrstu degeneracije kakva se rijetko viđa u društvu. Oni će ismijavati ili prezirati islam svakom svojom riječju. Čak i mnogi ateisti imaju neku vrstu poštovanja prema religiji, ali ovi ljudi ništa ne poštuju i punu su gnjeva. Glavni uzrok ovom je ideja “prisiljavanja ljudi da vjeruju” koja se ne pojavljuje nigdje u Kur’anu, a nameće se djeci u ime “islama” od vrlo rane dobi. Ubijanje Ljudi Koji Ne Daju Zekat/Milostinju Uzimanje milostinje od ljudi silom i objava rata radi ubijanja onih koji se usprotive: prenosi Ebu Huraire: Ebu Bekr je rekao ”Tako mi Boga! Ako mi oni (daju Zekat i) zadrže čak i jare koje su davali za života Allahova poslanika, borit ću se s njima za to.”… (Sahih Bukhari, 536) Davanje milostinje je obaveza propisana u Kur’anu. Kao i svaka religijska obaveza, obavezna je muslimanima i ispunjava se iskreno radi ljubavi prema Bogu. U skladu s tim, musliman će udijeliti dio onoga što posjeduje kao savjestan čin, ne dozvoljavajući da drugi koji su u stanju potrebe nastave živjeti s poteškoćama. To je nešto što se čini iskreno i od srca, a uslov za to nije da je ta osoba musiman. Ono što poštivanjem religije čini poštivanjem jeste da se čini dobrovoljno, s ljubavlju i strastveno. Bog ima moć da svakoga učini imućnima i da ih snadbije svim što im treba, ali On testira ponašanje i imućnih i siromašnih činjenicom da postoje siromašni. Siromašni imaju odgovornost za iskažu snagu i da budu Bogu zahvalni bez obzira na sve, dok oni imućni imaju odgovornosti da budu zahvalni i da se brinu o siromašnima. Bog u Kur’anu kaže da će ljudi koji u vjeruju u Njega i u postojanje Sudnjeg dana davati Zekat. Dakle, kao i svaki drugi akt poštivanja religije, davanje Zekata je nešto što se mora činiti iskreno, s vjerom u Boga, a ne kroz prijetnje smrću: … naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati.. (Kur'an, 4:162) Nahraniti siromaha je jedna od najvećih obaveza muslimana u Kur’anu. Međutim, naredba koja se tiče neispunjavanja te obaveze nije ona koju opisuju izmišljeni hadisi: Prema hadisu o kojem govorimo, neko ko ne želi dati Zekat iz bilo kojeg razloga mora biti prisiljen da to učini i pola njegove imovine se mora konfiskovati. Prije svega, neko čija imovina se konfiskuje time ne izvršava vjersku obavezu jer to nije djelo koje ta osoba dobrovoljno čini. Dalje, prisiliti nekoga da ispuni vjersku obavezu je potpuno protivno Kur’anu. To također može biti iskorišteno kao sredstvo za izazivanje bijesa prema vjeri i vjernicima, te može naškoditi zajednici vjernika. Najveće divljaštvo od svega je, naravno, naredba da se ubije onaj ko ne ispunjava obevezu davanja Zekata. Takva se naredba ne pojavljuje nigdje u Kur’anu i to je prosto ubistvo. Kur’an zabranjuje prisilu u religiji. Pro tome, Kur’an zabranjuje uzimanje ljudskog života, osim pod opravdanim okolnostima kakva je samoodbrana. U Kur’anu stoji: ... ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao... (Kur'an, 5:32) Kao što smo i vidjeli, ubistvo je veliki zločin u islamu. Dakle, oni koji nemarno prihvate ubistvo kao vjersku naredbu čine i klevetu islama i našeg poslanika (savs), a također čine i ogroman grijeh. Lažni hadisi su važan dokaz za modus operandi ovog sujevjerja koje je u suprotnosti s istinskim odredbama islama. Zatvaranje I Izgladnjivanje Onih Koji Ne Poste Neko ko namjerno ne posti nije nevjernik, ali ga se mora zatvoriti i ne dati mu hranu ili vodu. (Aš-Šharh as-Saghir 1/239) (Kifayat al-Talib 2/252) (Al-Mughni 2/408) Ovaj izmišljeni hadis je u sukobu s vjerom i savješću iz razloga koji su gore navedeni: 1. Zahtjeva prisiljavanje ljudi da ispunjavaju vjerske obaveze koje moraju biti dobrovoljne; 2. Potpuno je suprotan ajetu koji kaže da u vjeri nema prisile; 3. Zasnovan je na nasilju, onome što je suprotno vjerskoj ljubavi; 4. Umjesto da ohrabruje ljude da vole Boga i da vjeruju, što je glavni cilj vjere, on motivira ljude da osjećaju bijes i mržnju ka religiji i obožavanju; Uz sve ovo, post je akt koji ljudi ne mogu izvršiti zbog slabosti, a nije ni obavezan bolesnima. Bog postavlja ovaj važan uvjet za post veoma jasno u slijedećem ajetu: [Postite] i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (Kur'an, 2:184) … Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate… (Kur'an, 2:185) Ova dva ajeta, koja daju prilično jasne naredbe po pitanju posta, kažu da ljudi koji nisu u mogućnosti da poste tokom Ramazana zato što su bolesni ili na putu mogu nadoknaditi jednak broj dana koje su propustili postiti kasnije, a ako ljudi nisu ljudi nisu sposobni postiti uopšte zbog bolesti ili zato što ne mogu izdržati s lakoćom post, mogu to nadoknaditi tako što će nahraniti siromaha. Bog u ajetu otkriva slijedeće: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” Ukoliko ljudi insistiraju da treba da poste usprkos ovim jednostavnim i jasnim naredbama u vezi s bolesnima i ostalima kojima je teško postiti, znači da sami sebi nanose štetu. Kur’an zabranjuje muslimanima da čine nešto što će im naškoditi. Uspostava represivnog sistema kroz lažne hadise koji su u suprotnosti s Kur’anom, usprkos ovim jadnim odredbama Kur’ana, imaju važnu ulogu u razotkrivanju prakse koju provode fanatici. Ovi ljudi zaista preziru jezik nježnosti u Kur’anu (sigurno je Allah iznad toga) i pokušavaju smisliti svoje religije zasnovane na njihovom tamnom pogledu na svijet. Zato pokušavaju uvesti ova represivna sujevjerja u vjeru. Pojedinci su bolesni ili preslabi – sasvim je jasno da se prilike ljudi u mnogome razlikuju. Mnoge ljude se iskušava različitim bolestima na ovom svijetu. Iako Bog svojom uzvišenom ljubavlju daje mogućnost zamjene bolesnima i slabima, u nekim državama ljudi i dalje pokušavaju jedni druge prisiliti da poste na osnovu ovih lažnih hadisa. Također, nije im problem zamisliti ni okolnosti u kojima nekog ko je previse bolestan da bi postio, zatvaraju i drže bez hrane i vode. U takvim situacijama, nema sumnje da će se bolest te osobe pogoršati i da će uskoro umrijeti. Ovakav način razmišljanja teži nametanju takvog despotizma čak i po cijenu ugrožavanja ljudskih života. Ubijanje Pijanih Ljudi Ludwig Deutsch's oil painting “The Chess Game,” 1896 Validno je odricanje od vjere pijane osobe. Ali takvu osobu ne treba ubit dok ne povrati svijest i dok ju se ne pozove na pokajanje. (Imam Šafi'i Kitab ul-Umm, tom 6, str. 148; Al-Insaf, tom 10, pp. 331-332; Mughni al-Muhtaj 4/137; Hashiyat al-Dasuki 4/363; Ibn Qudama al-Mughni 9/25-26) Prema ovom izmišljenom hadisu, neko ko je pio i pod utjecajem alkohola se odrekne vjere, uzima se za validnim, bez obzira što je u nesvjesnom stanju. To je zastrašujuća ideja. Očigledno je da neko ko je u pijanom stanju ne može govoriti razumno niti ligično, te da će biti nesvjesan onoga što govori. Takvu osobu se jasno ne može smatrati odgovornom za ono što govori. Ipak, fanatici naređuju, a sve na osnovu ovog izmišljenog hadisa, da takvu osobu treba ubiti. Još jednom se lažna praksa koja se u Kur’anu nigdje ne pojavljue pretvara u vjersku naredbu, a ubistvo se legalizuje. Ovo je lažni i zastrašujući mentalitet koji Kur’an sputava. Bog se obraća “vjernicima” u ajetu “O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate…” (Kur'an, 4:43). Jasno je da se neki od ljudi koji konzumiraju alkohol i napiju. Ti ljudi su oni isti koji klanjaju. Sve ovo je jasno vidljivo iz ovog ajeta. S obzirom da osoba treba da zna šta govori tokom molitve, da bude lucidna i da uspostavi duboku povezanost s Bogom, nemoguće je da bude tako koncentrisana ukoliko je u pijanom stanju, te se stoga ne može smatrati odgovornom za ono što kaže ili uradi, pa Bog zabranjuje ljudima da se mole dok su pijani. Termin upotrijebljen u ajetu je “...dok ne budete znali šta izgovarate” naglašava da neko neće znati šta radi dok je pijan i “neće znati šta govori.” Stoga nam je objašnjeno da osoba treba da se moli jedno ukoliko je stanje pijanstva okončano. Neko može tvrditi da se odriče vjere u vrijeme kad mu je razim pomućen stanjem pijanstva u kojem se nalazi, i može pričati na potpuno nelogičan način. Ono što je bitno je ono što osoba govori i čini kada se otrijezni. Štaviše, osoba se može zaista odreći vjere i može to eksplicitno izjaviti. Koristiti to kao izugovor za njeno ubustvo je manifestacija fanatizna i klevete Kur’ana. Kur’an prezire takav brutalni mentalitet. Izmišljajući takve odredbe o pijanstvu u Kur’anu, Svemogući Bog kaže da to što je neko učino nešto pogrešno nije prepreka muslimanu da voli Boga i da izvrši svoje religijske obaveze. Ovaj ajet također ukazuje na to koliko je islam privržen i otvorenog stave prema svima. Ipak, fanatično razmišljanje priželjkuje smrt u svakoj prilici, te je stoga i smislio čažne zapovijedi, iako je Kur’an propisao potpuno suprotno. Ubijanje Onih Koji Govore Neprikladno O Poslaniku Bez Da Ih Se Pozove Na Pokajanje Svako ko uvrijedi poslanika mora biti pogubljen odmah bez da ga se pozove da se pokaje. (Ibn Taymiyya) Ibn al-Mundhir kaže: Svi učenjaci se slažu da ubiti bilo koga ko uvrijedi Božijeg poslanika (savs). (Enver Šah, al-Kashmiri, “Ikfar al-Mulhidin”, str. 64; “Tanbihul Ghafilin,” str. 14) Abdullah prenosi: Treba ih pogubiti bez pozivanja na pokajanje. Halid b. Walid je ubio čovjeka koji je uvrijedio poslanika (savs) i nije ga pozvao da se pokaje. (Ibn Taymiyya) Jasno je da ne treba podržati nekoga ko vrijeđa Boga, poslanike ili vjerske vrijednosti. Međutim, nisu svi ljudi isti. Neki su ateisti i imaju negativne predrasude o religiji iz različitih razloga – neke su odgajali da budu bijesni, neki su neuki, a neki ne znaju ništa o Kur’anu. Dakle, moguće je da ljudi imaju negativne predrasude o religiji iz više razloga, a danas postoje i takvi ljudi koji žive u konstantnom bijesu i mržnji prema svemu. Ima ljudi s najrazličitijim shvatanjima na ovom svijetu na koji dolazimo da budemo testirani, a naš test kao vjernika se sastoji od suživota sa ovim idejama, mišljenjima i ljudima. Dužnost muslimana je da kaže ljudima, bez obzira kakve predrasude ili bijes oni nosili, o Kur’anskim vrijednostima na ljubazan način i da njima ostavi krajnju odluku. Ponekad će druga strana biti pod utjecajem ovakvog lijepog ponašanja i možda uvidjeti grešku koju je pravila, te se popraviti. Ta činjenica je objavljena u još jednom Kur’anskom ajetu: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Kur'an, 41:34) U ovom ajetu se muslimanima naređuje da na loše ponašanje uzvrate dobrotom. Rezultat toga je da će “dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati…” Ukoliko se druga osoba i dalje nastavi ponašati i govoriti loše, ono što treba uraditi je objašnjeno u Kur’anu: A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (Kur'an, 25:63) On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne smijete sjediti s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike. (Kur'an, 4:140) Kao što je i vidljivo, naredba u Kur’anu je da se ne boravi s tako neukom zajednicom kada se na njih naiđe, da se udalji od njih i kaže “Mir”; Drugačije rečeno, da ih se podsjeti na miroljubiv način. Dvije vrste ljudi su opisane u ajetu: oni ljudi koji se smatraju odveć neukima za bilo kakvu interakciju i oni koji odbijaju istinu iako im je saopštena mnogo puta. Musliman, s obzirom da ima dužnost da širi istinsku vjeru, a time i uvijek govori istinu – u ovakvom momentu nema nikakva posla s takvim ljudima i uljudno će se od njih udaljiti. Još jedan elemenat se javlja u ovom ajetu, a to je da se ne sjedi s njima “dok ne počnu razgovarati o drugim stvarima.” Dakle, ovi ljudi se mogu uvijek naći u blizini muslimana i u konstantnoj interakciji s njima, pa kada počnu govoriti o drugim stvarima, musliman može nastaviti da bude u njihovoj blizini. Ovo znači da se od muslimana ne očekuje da pribjegavaju divljačkim metodama koje su u lažnim hadisima navedene. Moraju se udaljiti od onih koji govore lose i uputiti ih na istinu u formi savjeta. Još jedan od dokaza da su ovi izmišljeni hadisi u suprotnosti s Kur’anom jeste “sprječavanje pokajanja.” Bog poziva ljude da se pokaju u vezi sa svim o čemu Kur’an govori. On često u ajetima govori kako je pokajanje nešto što je između onoga koji se kaje i Boga, te da je Bog Onaj koji prašta i Samilosni. Oni koji se često kaju su pohvaljeni u Kur’anu. Pa, kako se onda osobu može spriječiti da se pokaje? Kako spriječiti nekoga da zatraži Božiji oprost? Kako ljudi mogu ignorisati Božiji ajet koji glasi “…On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.” (Kur'an, 2:37) i lišiti druge prava da zažale i zatraže Božiji oprost? Jasno je da niko na to nema parvo. U drugom ajetu naš Gospodar objavljuje: ... oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. (Kur'an, 2:160) Oni ljudi koji suludo negiraju činjenicu da je Bog “Najmilostiviji” i pokušavaju nametnuti svoje izmišljene hadise povodom ovoga, otvoreno se ponašaju protivno Kur’anu. Sujevjerje O “Prokletim Životinjama” U Religiji Fanatika Ubijte pse, osim lovačkih pasa i tornjaka… (Sahih Bukhari, Sahih Muslim, Malik's Muwatta, at-Tirmidhi, an-Nasai) Dužnost vam je [ubiti] potpuno crnog (psa) koji ima dvije tačke (oči), jer je šejtan. (Sahih Muslim, Knjiga 10, Hadis 3813) Kaže se da magarci njaču jer vide šejtana. (Sahih Muslim, Knjiga 35, Hadis 6581) Još jedan hadis kaže da su pacovi zapravo grupa Beni Israil, zato što kad im se stavi mlijeko kamile, neće ga ni okusiti. (Sahih Muslim, Knjiga 42, Hadis 7135, 7136) Jedan hadis kaže da je krava zločinac. (Sahih Bukhari, Knjiga 54, Hadis 531; Musnad Ahmed ibn Hanbal 2/52) Golub je šejtan. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 41, Hadis 4922; Ibn Majah) Gušter je grešnik. (Sahih Muslim 2239/145, Ibn Majah 3230, Sunan Abu Dawud 5262) Onaj ko ubije guštera udarcem šake dobiva sedamdeset nagrada za to. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 41, Hadis 5243; Sahih Muslim, Knjiga 26, Hadis 5566) Kamenovanje na smrt magaraca koji “počine preljubu” (Sahih Bukhari 63/27) – (još jedan od lažnih hadisa glasi da je magarac koji je počinio preljubu kamenovan na msrt i da je u tome učestvovao jedan od ashaba.) Magarci koji vide šejtana, pacovi jevreji, krave zločinici, šejtanski golubovi, magarci preljubnici, jadni crni psi i gušteri koje treba ubijati – to je sažetak groznog života po fanatičnom poimanju svijeta, koje ne može biti dalje od Kur’ana. Ovaj suludi mentalitet naređuje da se pobiju svi psi osim lovačkih i ovčarskih. Dakle, čak i kućni ljubimci, mali psi i psi čuvari – neke od najslađih životinja na svijetu koje je Bog stvorio u toliko vrsta i obdario ih s toliko ljubavi i zaštitničke energije ka ljudima, moraju biti ubijeni. Ipak, Kur’an objavljuje “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.” (Kur'an, 17:44) Nemoguće je da ova stvorenja koja veličaju Boga na način koji mi ne razumijemo i koja su specijalno stvorena za raj u svoj svojoj ljepoti, budu grešnici ili zaposjednuti šejtanom. Kako pacov može biti jevrej? A šta je uopšte loše u tome što je neko jevrej? Štaviše, kako to magarac može počiniti preljubu? Da li magarac ima ikakve moralne vrijednosti ili institut braka kojem mora biti vjeran? Da li je savjesatn da bi razumio sve ove stvari i obaveze? Kako onda magarac može biti optužen za preljubu? Ovo je zaista neuka tvrdnja, a ipak fanatici idu toliko daleko da kleveću ashabe i pokušavaju ih iskoristiti kao dokaz za svoje lažne navode. Naravno, sve su ovo izmišljeni hadisi i nemoguće je da tako okrutna pravila imaju ikakva mjesta u Kur’anu. Bog kaže u Kur’anu da su bili psi sa ashabima u pećini i ArRakim, kojeg veoma hvali u slijedećim ajetima: I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao… (Kur'an, 18:18) Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su peterica, pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna.” … (Kur'an, 18:22) Muslimani očito mogu imati psa čuvara ili ljubimca sa sobom. I druge životinje su spomenute u Kur’anu, također. 1. Prema Kur’anu, Životinje Se Treba Tretirati S Ljubavlju I Privrženošću: On [Sulejman] je rekao: "Zaista ja volim ljubav ka Bogu [ili ove konje] jer su podsjetnici na mog Gospodara"—[ponavljajući ovje riječi dok su se konji udaljavali,] dok ih nije sakrio oblak [prašine]. [Sulejman reče:] "Vrateite mi ih!" I on ih poče gladiti po nogama i vratovima. (Kur'an, 38:32-33) i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!" I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!".” (Kur'an, 27:18-19) 2. Životinje U Kur’anu Su Spomenute Kao Božija Stvorenja I Znaci Koji Vode Ka Vjeri: Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene? (Kur'an, 88:17) Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: "Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?" Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike, (Kur'an, 2:26) O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!" (Kur'an, 22:73) God cites in the Qur'an various kinds of animal as intelligent and glorious examples of Creation that remember Him, and He praises the prophets' love and affection for animals. 3. Kur’an Nas Informiše Da Životinje Imaju Inteligenciju: Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" – povika on – "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. (Kur'an, 5:31) 4. Bog Objavljuje U Kur’anu Da Se Životinje Ponašaju U Skladu S Objavom: Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: "Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. (Kur'an, 16:68-69) 5. Dokazi Stvaranja Kod Životinja Su Detaljno Opisani U Kur’anu: Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju. (Kur'an, 16:66) 6. Rečeno Nam Je Da Su Životinje Stvorene U Različitim Oblicima Kao Izvor Ljepote: I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan i On prašta. (Kur'an, 35:28) Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici? (Kur'an, 36:71) 7. Rečeno Nam Je Da Se Životinje Klanjaju Bogu I Da Ga Slave: Zar ne znaš da se i onī na nebesima i onī na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi. (Kur'an, 22:18) Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade. (Kur'an, 24:41) Kao što smo i vidjeli, Bog u Kur’anu govori o mnogo različitih vrsta životinja koje Ga slave kao intelignetni i savršeni primjerci stvorenja, te opisuje ljubav, brižnost i privrženost poslanika njima. Pervezni konncept religije fanatika koji naglašava mržnju ka životinjama nigdje u Kur’anu nema osnova. Također vidimo primjere vrijednovanja i ljubavi ka životinjama u poslanikovom (savs) životu – zasnovane na primjeni Kur’ana. Naš poslanik (savs) mnogo je volio životinje i bio prema njima nježan, na način da to potpuno pobija fanatike. Neka od poslanikovih (savs) djela koja ukazuju na njegovu privrženost životinjama su slijedeća: Ljubav Našeg Poslanika (Savs) Prema Životinjama Naš Poslanik (Savs) Je Ukinuo Praksu Okrutnog Tretiranja Životinja Neukost koja je vladala u društvu u vrijeme kada je naš poslanik (savs) počeo propovijedati islam manifestirala se i u maltretiranju životinja. Koristili bi životinje kao mete za strijeljaštvo, sjekli bi im uši i repove, te čak ih i žigosali po licu da bi ih razlikovali od životinja drugih ljudi. Kada bi ogladnjeli u pustinji, rasjekli bi kamilama grub da izvuku komad mesa, pa ih onda opet zašili. Naš poslanik (savs) je u potpunosti ukuo ove neprijatne običaje neukog društva. On je smatrao da i životinje zaslužuju samilost. Sve prakse maltretiranja životinja su okončane od strane našeg poslanika (savs). Naš Poslanik (Savs) Je Zabranio Izrabljivanje Životinja Naš poslanik (savs) je zabranio izrabljivanje životinja. Razgovori i ceremonije koje su se izvodile dok su ljudi bili postavljeni jedni naspram drugih sjedeći na leđima svojih životinja i po nekoliko sati, a koje su se održavale već stotinama godina, on je zabranio. Vlasnicima je jedino bilo dozvoljeno da jašu životinje ukoliko je to bilo zaista potrebno. Naš poslanik (savs) izdao je upozorenje riječima: “Ne koristite leđa svojih životinja kao stolice. Bog vam ih je dao u službu kako bi vam olakšale putovanja na mjesta na koja inaće ne biste mogli stići vi lično bez izlaganja velikim poteškoćama. On je također stvorio i zemlju. Sve svoje druge potrebe obavite sa zemlje.” (Sunan Abu Dawud, Jihad 61, [2667]) Još jedan hadis glasi: “Jašite svoje životinje nježno i samo kada su u stanju da budu jahane, i oslobodite ih onda kada treba da se odmore. Ne koristite ih kao sjedalice dok pričate jedni s drugima na ulicama (ne provodite sate u razgovoru dok sjedite na životinji).” (Ahmad, III, 439) Pravo Radnih Životinja Na Odmor Naš poslanik (savs) dao je radnim životinjama pravo da se odmore na isti način kako to i ljudi rade, te je naglašavao potrebu da se i životinje odmore kada se karavan zaustavi na odmorištima uz put. Naš Poslanik (Savs) Je Zabranio Zlostavljanje I Maltretiranje Životinja Naš poslanik (savs) je govorio: “Ko ubije vrapca ili nešto veće od toga bez opravdana razloga, Bog će ga smatrati za to odgovornim na Sudnjem danu.” (Sunan Abu Dawud, 2/11) i naređivao je da se “gnijezda ptica ne smiju oštećivati, a njihova jaja i pilići uzimati.” (Sahih Bukhari, 139). Naš poslanik (savs) je zaustavio nekog je tukao životinju koju je jahao i upozorio ga da je to kršenje Božijeg zakona. “Bog nije stvorio životinje da bi im ti to radio,” rekao je. (Musnad Ahmad, 4/131) Privrženost Našeg Poslanika (Savs) Kuji I Njenim Kučićima Dok je poslanik (savs) prolazio sa armijom od 10.000 ljudi, ugledao je kuju koja se upravo okotila i njene kučiće. Pozvao je Djuail, sina Suraka, i naredio mu: “Stani ispred kuje i njenih kučića i stražari dok sva armija ne prođe, pa ih zaštiti da ih neko ne bi zgazio.” (ash-Shami, Subul al-Huda Wa-al-Rashad, VII, 51) zahvaljujući nježnosti poslanika (savs) armija od 10.000 ljudi je izmijenila putanju da ne bi omela psa i njene kučiće. Izreka Poslanika (Savs) Koja Odražava Ljubav Prema Životinjama: “Život Svakog Psa Treba Poštovati” “Ne samo korisnih pasa, živote svih pasa treba poštovati i štitit sve dok ne uzrokuju nikakvu štetu i ne postanu nasilni ili agresivni.” (Hashyatu'l-Bayjarmi Ala'l-Manhaj-al-Maktabatu'sh-Shamila, I/474) Mačka Našeg Poslanika (Savs), “Muezza” Naš poslanik (ssvs) je imao mačku imena Muezza.” Toliko je volio Muezzu da je jednog dana, kada je Muezza zaspala na rukavu njegova ogrtača, poslanik (savs) izabrao da odreže taj dio ogrtača radije nego da je probudi. Pri tome, ime Abu Hurayre, onoga ko je prenio mnogo poslanikovih (savs) hadisa, znači “otac mačića.” Privrženost Našeg Poslanika (Savs) Ptici I Njenom Pilićima “Allah'ın Resulüyle birlikte idik. Yanında iki yavrusu bulunan serçe biçiminde bir kuşa rastladık. Yavruları yakalayıverdik. Bunun üzerine anneleri, feryat ederek kanatlarını çırpmaya başladı Hz. Resulullah dönüp de yaptığımızı görünce: 'Bunu yavrusundan kim ayırdı? Yavrularını iade edin (yerine koyun)’ dedi. Biz de onları serbest bıraktık.”  (Ebu Davud, "Edeb", 163-164)*0 |! Jare Naš poslanik (savs) je ovo rekao čovjeku koji je muzao kozu: “Ostavi malo mlijeka i za mladunče koze kad je muzeš." (Majmua'z-Zawaid, 8:196) Izgladnjela Kamila I Njen Vlasnik Naš poslanik (savs) je ušao u voćnjak koji je pripadao jedom muslimanu iz Medine, pa je tamo ugledao kamilu koja jeca od gladi, što ga je duboko potreslo. Prišao je kamili i pomilovao je, pa je upitao za njena vlasnika. Potom je upozorio vlasnika riječima: “Zar se ne bojiš Boga po pitanju ove životinje koje je u tvom posjedu?” (Sunan Abu Dawud, "Jihad", 44) U drugom hadisu naš poslanik (savs) kaže: “Bojte se Boga po pitanju ovih nijemih (životinja).” (Sunan Abu Dawud, Jihad, 44/2548) Antilopa Koja Je Spavala Tokom karavana, naš je poslanik (savs) ugledao antilopu koja spava u hladu. Naredio je jednom od svojih pratilaca da sačeka i da obezbjedi da niko ne ometa životinju u prolazu. (Malik's Muwatta, Hajj, 79; Sunan an-Nasai, Hajj, 78) Magarac Sa Žigom Na Licu Prilikom jednog putovanja poslanik (savs) je video magarca koji je imao žig na licu i rekao “Bog prokleo one koji su ga žigosali." (Sahih Muslim) te je preporučio da se žigosanje vrši tako da se životinje ne povrijeđuju. Lijepo Se Odnositi Prema Životinjama “Putnik je na putovanju je bio žedan i sišao je u bunar da se napije iz njega. Kada je izašao iz bunara ugledao je psa koji je bio jako žedan i lizao zemlju svojim jezikom. Pomislivši da je pas bio žedan baš kao on, on je sišao u bunar i ponovo donio vodu u svojoj kožnoj čarapi za psa da se napije. Tada mu je, Svemogući Bog oprostio njegove grijehe. Poslanika (savs) su upitali da li Svemogući nagrađuje čak i djela milosrđa prema životinjama. On je odgovorio:"Da, postoji nagrada za dobročinstvo prema svakom živom biću." (Sahih Bukhari) Kada su ga ashabi pitali: "Hoćemo li zaraditi dobro djelo ako damo životinjama vode za piće?" Poslanik Božiji je odgovorio: "Dobro djelo se može zaraditi od davanja vode svim živim bićima.” (Tajrit, Vol. VII, str. 223) Razlog zašto smo se pozvali na ovaj hadis kao valjan dokaz jeste to što je kompatibilan s Kur'anom. Razlog zašto je naš Poslanik (savs) je bio tako ljubazan prema životinjama je obrazovanje koje je dobio iz Kur'ana. Naš poslanik (savs) je sigurno osoba koja je najbolje mogla shvatiti da je Bog stvorio brojne oblike života, od kojih svaki ljepše i sposobniji od prethodnog, kao dokaz, ljepotu i blagoslov. On je jasno vidio kako Bog ukazuje na Njegova imena Milostivog i Samilosnog, te svoje veličanstveno umijeće u živim bićima. Naš poslanik (savs) je pokazao kroz svoje postupke kako samilost i naklonost koju preporučuje Kur'an, koja preporučuje ljubav, treba biti sastavni dio identiteta muslimana. Ovo se također može vidjeti u savjetu koji je naš poslanik (savs) dao u vezi samilosti: “Onima koji su milostivi će milost ukazati Najmilostiviji. Budi milostiv prema onima na Zemlji i Onaj čija su nebesa će se tebi smilovati.” (Sunan at-Tirmidhi, 1924) “Onaj ko je lišen nježnosti i ljubazosti, lišen je sve dobrote…” (Sahih Muslim, Birr, 76) Stoga, kreatori praznovjerja pokušavaju uzalud pronaći okrutnost prema životinjama u islamu ili u djelima našeg poslanika (savs), i umjesto toga se daju u smišljanje prevara kako bi ubijedili druge u svoje besmislene stavove. Kur'an je knjiga u kojoj je opisana savršena ljubav prema ljudskim bićima, životinjama i biljkama, a naš poslanik (savs) je živio u skladu s Kur'anom cijelog svog života. Lažni Karakter Fanatika “Anas b. Malik prenosi da su neki ljudi (iz plemena) 'Uraina došli Božijem poslaiku (savs) u Medinu, ali im je njena klima bila neprijatna. Stoga je Božiji poslanik (savs) rekao: ako želite, možete otići do kamila Sadake i napiti se njihova mlijeka i urina…” (Sahih Muslim, Knjiga 16, Hadis 4130) “Prenosi Abu Huraira: Poslanik je reako “Ako mušica upadne u piće koga od vas, trebate je potopiiti (u piće) jer jedno njeno krilo nosi bolest, a drugo lijek za bolest.” (Sahih Bukhari, Knjiga 54, Hadis 537) “Prenosi Ibn 'Abbas: Poslanik je reako 'Kada jedete, ne brišite svoje ruke dok ih ne poližete, ili neka ih poliže neko drugi.” (Sahih Bukhari, Knjiga 65, Hadis 366; Sahih Muslim, Knjiga 23, Hadis 5037) “Prenosi Maimuna: Božiji poslanik je upitan u vezi geje (jestivog putera) u koji je upao miš. Rekao je “Izvadite miša i i bacite dijelove putera oko njega, a ostatak iskoristite.'" (Sahih Bukhari, Knjiga 4, Hadis 236; Malik's Muwatta, Knjiga 54, Hadis 54.7.20; Sunan Abu Dawud, Knjiga 27, Hadis 3833) Ovi lažni hadisa, od kojih je ovdje za promjer izdvojeno samo nekoliko, su dokaz prljavštine i užasnog života koji vode ljudi fanatičnog mentaliteta. Uz pomoć ovih izmišljenih hadisa, fanatici suludo kleveću čak i našeg poslanika (savs). Ovi lažni hadisi u skladu s kojima se ponašaju fanatici također nam govore i o njihovu konceptu čistoće i bontona. According to the Qur'an, Muslims have a responsibility to be clean, to keep their homes clean, to wear clean clothes and to eat clean food. According to the Qur'an, Muslims are clean but idolaters are dirty. Fanatics who live their lives outside the Qur'an, who abide by a faith other than that sent down by God and who therefore ascribe equals to Him certainly meet that definition. Bog nikada nije dozvoljeno nešto tako odvratno. Prema Kur'anu, muslimani imaju dužnost biti besprijekorno čisti, održavati svoje domove čistim, nositi čistu odjeću i jesti čistu hranu. Prema Kur'anu, muslimani su čisti, a politeisti su nečisti. Fanatici koji ne žive u skladu s Kuranom i koji izmišljaju vjeru koja je drugačija od one koju je Bog objavio, te time s Bogom nekog drugog izjednačava, uklapa se u ovaj opis veoma dobro. Bog u ajetu objavljuje: O vjernici, mnogobošci su nečisti... (Kur'an, 9:28) ... On kažnjava one koji neće da razmisle. (Kur'an, 10:100) Kao što smo vidjeli, Bog u ajetima govori o zajednicama koje ne koriste svoj intelekt. To je odličan opis fanatika koji idu za praznoverjem uprkos istini u Kur'anu. Bog strašno kažnjava zajednice koje se povode za praznovjerjem, ne koristeći svoj razum, i koje se bave izmišljanjem potpuno drugačije religije, unatoč tome što imaju Kur'an u svojim rukama, i iako znaju da je ta izmišljena vjera lažna. To je zaista ono što se dešava. Zbog svoje neukosti, fanatične zajednice vjeruju u sve prljavštine lažnih hadisa navedenih gore i žive život prožet patnjom. Naravno, postoje neki ljudi među njima koji žive takav život nevoljno, uglavnom iz neznanja i takvi ljudi su zapravo u većini. Stoga, njih moramo posmatrati odvojeno od bezumnih fanatičnih zajednica o kojima je riječ. Njima je uvijek potrebno obrazovanje zasnovano na činjenicama navedenim detaljno u ovoj knjizi, tj. zasnovano na dokazima iz Kur'ana, drugim riječima. Prema Kur'anu, ono što Bog želi od muslimana jeste da imaju vrlo detaljan i nepogriješiv sistem čistoće. Neki od ajeta iz Kur'ana pozivaju muslimane da budu čisti i glase: I haljine svoje očisti! Uklnonite svu prljavštinu!! (Kur'an, 74:4-5) O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! (Kur'an, 2:168) ... Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. (Kur'an, 9:108) O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! (Kur'an, 2:172) A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čiste žene imati… (Kur'an, 4:57) Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: "Dozvoljavaju vam se lijepa…” (Kur'an, 5:4) Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela… (Kur'an, 5:5) Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi... (Kur'an, 7:157) I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati (Kur'an, 22:26) Postoji mnogo Kur’anskih ajeta koji muslimanima naređuju da budu čisti a mi smo citirali samo nekoliko ovdje. Postoji jedna izrazito važna pouka koju naglašava ajet 32 sure al-A'raf, a to je da jednako kako postoje oni koji zabranjuju ukrase i lijepu odjeću muslimanima, također se trude zabraniti i lijepu opskrbu. Zaista, pažljivim pregledom životnog stila fanatika uviđamo da ovi bi ljudi svojim ekstremističkim razumom bili u stanju učiniti čistoću zabranjenom muslimanima. Prema Kur’anu, musliman mora biti najčistija i najuređenija osova. Mora se odjevati lijepo i na savremen način, mora jesti čistu hranu i održavati svoj dom čistim – jednostavno, mora biti čist u svakom momentu. Naš poslanik (savs) je bio besprijekorno čist. Svaki pokušaj da se okleveće tako temeljita osoba poput našeg poslanika (savs) je jedna vrsta gore opisanog ozbiljnog prestupa u Božijim očima. Fanatici se, ipak, ponašaju kao da toga nisu svjesni. Dozvolite da sada sagledamo šta je poslanik (savs) zaista govorio u cilju da ukažemo na greške prethodno navedenih izmišljenih hadisa. Neki vjerodostojni hadisi na ovu temu govore o čistoći našeg poslanika (savs) i njegovoj temeljitosti: (Ovi hadisi su u određeni vjerodostojnima jer su u skladu s Kur’anom): Islam je čist. Zbog toga, treba održavati i sebe čistim, također. Samo čisti ljudi mogu ući u Džennet. (Ahmad Diya'al-Din al-Kamushkhanawi, Ramuz al-hadisima, vol. 1, 96/2) A vjernik nije prljav. (Sahih Bukhari) Očistite sve dobro. Čistoća dovodi do vjere, a vjera vodi u raj. (al-Taberani) Čistoća je pola vjere ... (Sahih Muslim, Knjiga 2, Hadis 432) Prenosi Salman al-Perzijski: Pročitao sam u Tevratu da se blagoslov hrane sastoji u abdestu uzetim prije nje. Pa sam to spomenuo pred poslanikom (as). On je rekao: "Blagoslov hrane sastoji u abdestu prije i abdestu poslje nje." (Sunan Abu Davud, Knjiga 27, 3752 Hadis) Onaj koji jede luk i češnjak i praziluk, ne bi trebalo da pristupa džamiji jer melecima smetaju iste stvari kao i djeci Ademovoj. (Sahih Muslim, Knjiga 4, Hadis 1147) Perite odjeću, uredite kosu, očistite zube i oblačite veoma čistu odjeću. Budite čisti! (Ibn Asakir) Ko god da jede češnjak ili luk treba se držati podalje od naše džamije ili treba da ostane u svojoj kući. (Sahih Buhari, Knjiga 12, Hadis 814) Ključ za molitvu (namaz) je čistoća ... (Sunan Abu Dawud, Taharah, 31: Tirmidhi, Taharah, 39) Oblačite i one blagoslove koje vam je Bog darovao, tako da se na vama to može vidjeti! (al-Taberani) Prenosi Aisha, Ummul Mu'minin: Božiji poslanik (savs) nam je naredio... da džamije treba održavati čistim i namirisanim. (Sunan Abu Davud, Knjiga 2, Hadis 455) Kada Bog daruje blagoslov Svom robu, Voli da blagoslov da bude vidljiv na tom robu. (al-Taberani) Ebu Sufjan je rekao: "Ebu Ejjub Al-Ansari, Džabir bin Abdullah, a Anas bin Malik mi je rekao da kada je ovaj ajet:" U njoj (džamiji) su ljudi koji vole da se čiste i da budu očišćeni. I Bog voli one koji se sami čiste i očiste. " [9: 108] je objavljen, Božiji poslanik (savs) je rekao: "O Ensarije! Bog vas je pohvalio za čistoću. Kakva je vaša čistoća?' Oni su rekli: "Mi smo abdestili za namaz i kupali se da se očistimo od nečistoće poslije spolnog općenja, a čistili smo se vodom." On je rekao: 'To je ispravno. Dakle, pridržavajte se toga'"(Ibn Madže Sunan, Poglavlje Ne: 2, Hadis 355). "Među stvarima Ovog svijeta, najdraže su mi žene i mirisi, a radost mog smiraja je u molitvi." (al-Nasai, 3939, iz Hadis Anas ibn Malika (ra)) Prljavo Poimanje Vjere I Bijedan Status Muslimana Pod utjecajem različitih izmišljenih hadisa fanatici pribjegavaju stilu života koji posmatra sve vrste odvratnosti kao legitimne, a prljavštinu načinom života, pa također njeguju i veoma nizak životni standard. Zbog toga postoji veoma rasporostranjen, i na žalost “popularan” nizak životni standard u nekim islamskim zajednicama. U svjetlu koncepta gdje je nizak životni standard prihvatljjiv, musliman je neko ko izgleda zapušteno, prljavo, neuredno i sirovo – niti blizu kvalitetu i kulturi, te kao neko ko ne pridaje nikakvu važnost ljepoti i bontonu, te ko čak nije u stanju ni da razumije te principe. Ukoliko obratite pažnju, uvidjet ćete da se uvijek ulaže trud da se ostavi takav utisak kada god se spomene riječ “musliman.” Naravno, nije čudno da ovi ljudi imaju tako nižak standard i vode bijedan život, nakon što pogledate njihov koncept islama: ne može se naći čak ni izuzetak koji potvrđuje pravilo po pitanju kvaliteta tamo gdje prevladava mentalitet koji ženama brani i sređivanje obrva (govorit ćemo o ovome u nastavku), koji insistira da ljudi treba da poližu svoje ruke nakon jela umjesto da ih operu, te da zdjelu supe s muhom udavljenom unutra smatraju zdravom. Ovaj lažni concept religije je prizveo lažne hadise koji su toliko rasprostranjenji da ovi ljudi kritikuju muslimana ukoliko izgleda pristojno i lijepo. Ova prevara pod krinkom islama je utkana u cijelo islamsko društvo na jedan ili drugi način, i ta sablasna pojava čini da se i druge zajednice osjećaju nelagodno, naravno. Međutim, u Kur’anu postoji izvanredan standard. Kao najsavršeniji praktikant Kur’ana, poslanik (savs) je bio najuglađenija i najpametnija osoba svog vremena. Uvijek je bio čist. Uvijek je nosio najkvalitetniju i najčistiji odjeću, te se uvijek ponašao ljubazno. Da je naš poslanik (savs) živ danas, bez sumnje bi bio najistaknutija osoba našeg vremena iz razloga što se naš poslanik (savs) vodio isključivo Kur’anom, a Kur’an nalaže održavanje najvišeg mogućeg standard sve vrijeme. Veoma je važno razjasniti da visok standard nije nešto što se stiče novcem, imovinom ili dizajnerskom odjećom: visok standard je osobina koja se može postiću cijeneći čistoću, njegu i ljepotu, kroz savršeno ponašanje i stav, te kroz poštovanje, ljubav, razum i moralne vrijednosti. Osoba može nostiti istu odjeću svaki dan ali imat će visok standard ukoliko ju očisti svaki dan i njeguje je. Neko ko možda ne dijeli mišljenje sa drugima će biti dovoljno visokog standard ponašanja da poštuje mišljenje drugih ljudi i da se prema njima odnosi s pažnjom. Ponašanje je jedno od najvažnijih načina da se dosegne visok standard vrijednosti. Neko ko ne može podnijeti prljavštinu, pohlepu ili ružno ponašanje je već osoba veoma visokog standarda vrijednosti. Neko ko lijepo govori, hvali ljepotu, koristi svaku priliku da prepozna iznimnu vrijednost nauke i elegancije, te ko prirodno cijeni druge ljude je osoba visokog standarda vrijednosti. Sve ove karakteristike koje zahtijevaju vrijednost su, u mnogome, zaboravljene u islamskim društvima, a razlog za to je greška u koju su zapale ove zajednice: napustile su Kur’an. Pojavila su se društva koja preferiraju kvantitet u odnosu na kvalitet, mržnju u odnosu na ljubav, te prljavštinu u odnosu na čistoću i urednost. Jedini lijek za ovu specifičnu nesreću je Kur’an. Jedna od hitnih stvari koja se mora napraviti odmah jeste da se ovim društvima ukaže na vrhunski kvalitet muslimana uz dokaze iz Kur’ana. Sve dok se ne podkrijepi dokazima iz Kur’ana, ova društva će nastaviti da okreću glavu od demokratije, da budu zajednice bijesa, da šire jad i da se drže što dalje od umjetnosti i čistoće. Ovo je pošast koja iz dana u dan sve više raste. Quality is not a condition to be met through money, possessions or designer clothes. Quality is a feature that can be acquired through cleanliness, care, valuing beauty, immaculate behavior, affection, rationality, respect and moral virtue. The true Islam of the Qur'an requires this conception of quality. The world of the fanatics, on the other hand, is as filthy and low quality as it can be. This is a consequence of defying the Qur'an. Poglavlje 3 : Mržnja Fanatika Prema Ženama Žene Su Jedan Od Najljepših Blagoslova Na Ovom Svijetu Jedan od najupečatljivijih primjera nedostatka ljubavi i grubosti fanatičnog mentaliteta jeste stav ovih ljudi prema ženama. Zbog raznih sujevjerja koja izmišljaju, fanatici žene gledaju kao manje vrijednu vrstu, isključuju ih iz društva i ne mogu čak da podnesu ni da ih gledaju na ulici. Na narednim stranicama ukazat ćemo na stav fanatika prema ženama, citirajuči izmišljene hadise na ovu temu, a onda dokazati da su njihove neispravne percepcije dijametralno suprotne Kur’anu i istinskim riječima našeg poslanika (savs). Izmišljeni hadisi o kojima je riječ će dati mnogo bolji uvid u stanje krajnje nemoralnog ugnjetavanja žena u mnogim muslimanskim državama. Ističući fanatičnu perspektivu ka ženama, oni forsiraju stav da je vjera i razum žena manjkava. Tu prevladava ideja da su žene tek polovična ljudska bića i da njima treba upravljati i usmjeravati ih. Za ljude koji ovako razmišljaju je čak i samo postojanje žena pošast i uzrok ljutnje, pa oni stoga osjećaju potrebu da ih pokriju, isključe iz društva, liše svih prava i proglase neljudskim što više mogu. Blesavo se trude pretvoriti žene u građane drugog reda i spriječiti ih da donose vlastite odluke i budu involvirane u društveni život, te pokušavaju da ih pretvore u zajednicu koju oni kontrolišu jer znaju veoma dobro da su žene sposobne samostalno razmišljati čak i o detaljima koji njima promaknu, donostiti sudove i ispravno zaključivati na osnovu detaljne analize. Isključivanje žena uz pomoć ovih nelegitimnih sredstava je omogućilo fanaticima da šire ove svoje neistine veoma lako. Ipak, Bog je objavio da nema razlike između muškaraca i žena po pitanju pobožnosti, te da žene i muškarci imaju jednake odgovornosti kada se tiče dobročinstva, širenju morala i intelektualne težnje ka pravom putu. Prema Kur’anu su muškarci i žene jednaki po pitanju odgovornosti. Međutim, Kur’an ženu stavlja u superiorniju poziciju u odnosu na muškarca po pitanju brižnosti i vrijednosti, te brige o sebi. Neki ajeti kojima fanatici i neprijatelji islama oduvijek pokušavju dokazati svoje teze o ženama zapravo govore o superiornosti žena, te važnosti i vrijednosti koju im Naš Gospodar pridaje. Detaljno ćemo razmotriti ove ajete u narednim redovima. Jedno od poređenja koje Naš Gospodar koristi u vezi žena u Kur’anu pokazuje koliko ih On cijeni. On poredi ženu s delikatnom biljkom ili cvijetom. Ovaj opis Merjeme (as)/Marije je direktan dokaz vrijednosti koju Bog pridaje ženama: I Gospodar njen primi je lijepo i učini da odraste lijepo [kao lijepa biljka]... (Kur'an, 3:37) Briga o divnom cvijetu zahtjeva najveći senzibilitet. Divna biljka je osjetljiva i vrijedna, te zahtjeva brigu i pažnju. Ljepota cvijeta, njegova delikatnost, briga koju zahtijeva, te vrijednost i važnost koju simbolizuje opisuju mjesto koje žene imaju u Kur’anu. Zapravo Bog je stvorio sve biljke i cvijeće na svijetu kao elemente ljepote, kao očaravajuće blagoslove, simbole čistoće i čuda stvareanja, korištenje takvog izraza ljepote u poređenju sa ženama, način na koji Bog poredi žene sa simbolom čistoće i ljepote je izvanredna demonstracija vrijednosti koju pridaje ženama. Žene U Kur’anu Veličanstvena vrijednost koja se ženama pridaje u ovim Kur’anskim ajetima koji o njima govore, je pod posebnom zaštitom u svim okolnostima. U pogledu odgovornosti, međutim, žena se smatra jednakom muškarcu. Stoga, žena je pod zaštitom ne zato što joj je ista potrebna, nego zato što ima posebnu vrijednost. Prema Kur’anu, žena može raditi ukoliko želi, ali nije na to prisiljena. Kao što vidimo u Kur’anskom primjeru kraljice Sabe, žena može čak i vladati državom. Vidimo i na primjeru Merjeme/Marije (as), uzora svim ženama, žena je prema Kur’anu snažnija, odlučnija i upornija od muškarca u izvanrednim okolnostima. Žena je prema Kur’anu kraljica, biće kojem se uvijek mora dati dostojanstveno mjesto. Po pitanju perspektive prema ženama, Kur’an je dakle najljepša uputa cijelom svijetu. U vrijeme našeg poslanika (savs), žene su bile uključene, jednako kao i muškarci u život. Činjenica da je blagoslovljena supruga poslanika (savs), Hadžera (ra), bila vrlo poznata i cijenjena poslovna žena u regijonu je veoma važna informacija u cilju prikazivanja aktivne uloge koju su žene imale u društvenom životu. U vrijeme poslanika (savs), ženski i muški suvremenici su imali jednaku odgovornosti za upućivanje ljudi koji su tek prihvatili islam, radi uspostavljanja društvenog uređenja, pa čak i rata. Ljubaznost, ljubav, toplina i dobrota koje je poslanik (savs) pružao svojim ženama su bile najbolji uzor cijelom svijetu. Jasno je da naš poslanik (savs), koji se utrkivao sa svojim ženama, koji je saginjao da im pomogne da uzjašu magarca, koji je hvalio superiornost žena svakom prilikom i koji je naslanjao svoju glavu na rame svojih supruga da se osmori dok je posmatrao zabavne događaje, nikada ne bi dozvolio sramotne prakse fanatika. Taklođer, neupitno je da uvlačenjem sumnje kroz izmišljene hadise u živote suvremenika i Božijeg poslanika (savs), fanatici žele oklevetati i poslanika (savs) i njegove suvremenike, preuzimajući na sebe tako težak teret. Razlog za tako različit tretman žena u religiji fanatika u odnosu na ono što je opisano u Kur’anu će postati očit odmah nakon što razmotrimo neke od zmišljenih hadisa. Također ćemo pružiti i jasan odgovor na svaki izmišljeni hadis iz Kur’ana. Način Na Koji Fanatici Kleveću Žene Ideja Da Su Žene Manje Inteligentne I Pobožne John William Godward's oil painting “Rich Gifts Wax Poor When Lovers Prove Unkind,” 1916 O žene! Često proklinjete i nezahvalne ste svojim muževima. Nisam vidio nikoga s većim nedostatkom inteligencije i vjere od vas. (Sahih Bukhari, Poglavlje 24, Hadis 541) Bog je rekao: … Također sam je učinio glupom, mada je stvorena pametna, i moram učiniti da veoma pati tokom trudnoće i porođajaja… (Historija Al-Tabarija: Opće upute i Od stvaranja do Potopa, prevod Franz Rosenthal [State University of New York Press, Albany], Toml. 1, str. 280-281) Nema spomena niti u jednom ajetu Kur’ana o tome da su žene slabije od muškaraca u inteligenciji. Naprotiv, obraćajući se “vjernicama i vjernicima,” Bog nam govori da imaju jednaku odgovornost u Njegovim očima. Dakle, oni su slični u pogledu inteligencije i savjesti. Šta više, u primjeru kraljice Sabe vidimo da žene mogu čak biti i vladari država i donositi odluke o najvažnijim stvarima. Pri tome, to što imaju anatomski drugačija tijela ne znači da su jedni inteligentniji od drugih, već to uzrokuje njihova bogobojaznost, ljubav prema Bogu i dubina vjere i savjesti. Bog uvijek ukazuje na istinu svim ljudskim bićima, bili oni žene ili muškarci. Stoga, ono što nekoga čini inteligentnim i pobožnim nije njihov spol, nego njihov odnos prema onome što je prezentovano njihovoj svijesti i, kao što Kur’anski ajet kaže: “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti...” (Kur'an, 8:29)Strah od Boga: to je jedino mjerilo inteligencije u Kur’anu. Dakle, jednako kao što muškarci nisu superiorniji samo zato što su muškarci, žena nije manjkave inteligencije prosto zato što je žena. Međutim, kao što smo mnogo puta do sad istakli, religija fanatika je potpuno drugačija od Kur’ana i prepuna je kleveta. Način na koji kleveću i samog Boga ovim izmišljenim hadisima, ukazuje na stepen do kojeg su spremni ići ovi fanatici. Ništa ni slično tvrdnjama “…učinio sam je glupom i mora se patiti tokom trudnoće i poroda” ne stoji u Kur’anu, pa se pitamo kakav je onda status ovih riječi koje se pripisuju Bogu? Gdje je to objavljeno, zašto se misli da je od Boga ako se ne pojavljuje u Kur’anu? Najveća opasnosti religije fanatika je da lažu o Bogu i sama činjenica da su za to sposobni. Trudnoća se smatra svetim stanjem prema Kur’anu, zbog kojeg se također i majke smatraju svetima. Naš Gospodar objavljuje u slijedećim ajetima: Sassoferrato's oil painting “The Virgin in Prayer.” Mary (pbuh) fell pregnant in a miraculous manner by the will of God. Throughout her pregnancy she bore all her difficulties with fortitude, and she was made superior to all the women of all the worlds because of that fortitude and her devotion to God. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14) Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi." (Kur'an, 46:15) Merjema (as) je zatrudnjela Božijom voljom i bila je strpljiva kada se suočila sa svim poteškoćama na koje je naišla tokom trudnoće. Zato što je bila tako snažna i odana Bogu postala je superiorna u odnosu na sve druge žene na svijetu: I kada meleki rekoše: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” (Kur'an, 3:42) Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila... (Kur'an, 5:75) Pokazujući svoj lični zastrašujući stav prema ženama kroz govor o “gluposti” i referirajući se na trudnoću i porođaj kao Božiju kaznu, fanatici istovremeno vrijeđaju i Merjemu (as), i savremenike poslanika (savs) i sve druge pobožne žene kojima su date izvanredne vrline. William-Adolphe Bouguereau's oil painting “Mother and Children,” 1879 The idea that women are “deficient in mind and faith” is a slander from the religion of the fanatics. God addresses men and women equally in terms of responsibility. This is one of the reasons why many verses are addressed to men and women believers at the same time. Komplikacije tokom trudnoće i bol pri porođaju su nevolje ovog svijeta i zahtjevaju veliku snagu, čvrstinu i odlučnost. Bog objavljuje da majka koja pokaže snagu kada je suočena s teškoćama ima vrlo visoku vrijednost u Njegovim očima. Zbog toga, majka koja je pokorna Bogu i voli Boga usprkos svim poteškoćama je veoma superiorno biće. Vrijednost koja se pridaje majkama je jedna od moralnih vrijednosti Kur’ana. Kao što smo i vidjeli, postoje mnogi razlozi zbog kojih bi žene mogle biti i superiornije u odnosu na muškarce u Kur’anu, pa je stoga ideja da su “manjkave inteligencije i vjere” u najmanju ruku groteskna kleveta fanatika. Bog se obraća muškarcima i ženama jednako kada govori o odgovornostima. Zbo toga su u Kur’anu na toliko mjesta vjernice, žene i vjernici, muškarci spomenuti istvremeno. Jedan od takvih ajeta glasi: Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, imuškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. (Kur'an, 33:35) Kao što je i vidljivo I u ovom ajetu, nema razlike među muškarcima i ženama kada se govori o osnovama vjere kao što su biti musliman i bojati se Boga, sjećati Ga se, biti odan Bogu, biti snažan i davati zekat – nema ni najmanje sugestije u Kur’anu da je ženama dato išta manje od bilo koje od osobina koje čine vjernika. Kakvog god spola bili, vjernici, i žene i muškarci se moraju bojati Boga što je više moguće, voljeti Ga dubokom ljubavlju i tražiti Njegovo odobravanje. Ideja Da Su Žene Iskrivljene Frederic Leighton's oil painting “Light of the Harem,” 1880 According to the Qur'an, people should be advised of their errors in a kindly and gentle language, and these should be corrected by addressing the person's conscience, showing them right and wrong.. Žena je stvorena od muškarčeva rebra i nikako ju ne možete ispraviti; Ako želite da se njome okoristite, iskoristite je dok njena iskrivljenost traje u njoj. A ako pokušate da je ispravite, slmićete ju, a slamanje je razvod. (Sahih Muslim, Knjiga 8, Hadis 3467; an-Nasai) Stvaranje ljudskih bića je detaljno opisano u Kur’anu: Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!! (Kur'an, 23:12-14) Niti jedan ajet Kur’ana ne govori o tome da je žena stvorena od rebra i da je iskrivljena. Nasuprot ovim terminima koje koriste fanatici, Svemogući Gospodar objavljuje da su muškarci i žene stvoreni “u najboljem obliku.” Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova! (Kur'an, 40:64) Riječi “ako pokušate da ju ispravite, slomićete ju” u navedenom lažnom hadisu odnose se i na fizičku iskrivljenost rebra i na mentalnu iskrivljenost žene koja se ne može popraviti. Ipak, ništa takvo se ne pojavljuje u Kur’anu. Ovo ukazuje da je zasnovan na bijesu koji fanatici osjećaju prema ženama. Lekcija kojoj nas Kur’an uči je slijedeća: svi, muškarci i žene, imaju mane i mogu napraviti greške. Prema Kur’anu, ove mane treba ispravljati tako što ih treba ljubazno iznijeti, usmjeravajući osobu na ono što je ispravno i ono što je pogrešno, te pokušati utjecati na svijest osobe o kojoj je riječ. Niko nema pravo odbacivati nekoga i govoriti: “ova se osoba nikada ne može popraviti.” Neko ko to učini i počne sebe smatrati superiornijim može uvidjeti da je osoba koju smatra “nepopravljivom” zapravo u boljem položaju nego on/a na Ahiretu/u vječnosti. Jedino Bog zna ko je na pravom putu. Sujevjerna uvjerenja fanatika da su žene manjkave i iskrivljene od svog postanka je ojačana tezom da ih je nemoguće ispraviti i promijeniti naknadno. Mnogi lažni hadisi, dakle, sadrže neistinite informacije koji utiču na to da prevladava shvatanje da su dobre žene vrlo malobrojne i da većina njih ne zaslužuje da uđe u Džennet. Hadisi I Tvrdnje Izmišljeni Da Ponize Žene A pobožna žena među ostalim ženama je nalik na gavrana označena bijelim nogama. (Nahj al-Fasahah, str.20) Jedna od 99 žena ide u Džennet, a ostale će u Džehennem. (Sahih Bukhari) O žene, trebate davati sadaku mnogo i tražiti puno oprost jer sam video među vama mnogo stanovnika Džehennema. ... (Sahih Muslim, Knjiga 1, Hadis 142) Lažni hadisi jasno daju do znanja kako žene bivaju potcijenjene i kako se prema njiima ophode kao da su građani drugog reda. Nakon iznošenja ovih lažnih hadisa, mnoga islamska društva su se pretvorila u društva straha i fanatizma koji je omalovažavao i prezirao žene, te ih zatvarao u kuće. Žene su posmatrane kao građani drugog reda, što je kao posljedicu imalo stvaranje društava koja nisu bila civilizirana, koja su imala kulturne nedostatke, kao i nedostatak ukusa, prazninu, a predstavnici takvih društava nikada nisu rasli, niti su se razvili. Mnoge od današnjih bliskoistočnih zemalja nalaze se usred takvih kulturalnih deformiteta i nedostatka kvaliteta koji su proizvod takvog razmišljanja. Ipak, religija Kur’ana je divna, jednostavna, visokokvalitetna i ona nalaže mir. Fanatici o kojima govorimo nisu uspjeli pojmiti to da Gospodar daje ženama veliku vrijednost, da se ih smatra draguljima raja, ne samo na ovom svijetu, nego i na ahiretu. Što je najbitnije od svega, oni nikada nisu tražili savjet u Kur’anu. Niti jedan od termina koje nalazimo u lažnim hadisima ne pojavljuju se nigdje u Kur’anu. Bog je u Kur’anu ljude opisao kao one koji su slabog morala, koji čine zlo i nelegalne radnje, ali ni u jednom od ovih opisa nije govorio striktno o ženama. Na primjer, Bog otkriva u Kur'anu da veliki broj ljudi neće vjerovati, i da će veliki broj njih smatrati druge jednakim Njemu: Elif Lām Mīm Rā. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje. (Kur'an, 13:1) Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (Kur'an, 12:106) U drugom ajetu, Bog otkriva da uprkos Njegovom stvaranju svih mogućih načina za ljude da uče, većina ljudi još uvijek ne uče, nego nastavlja sa istim moralnim slabostima: Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati. (Kur'an, 25:50) Kao što smo vidjeli, ni ovi ni bilo koji drugi ajeti iz Kur'ana govore ništa o ljudima sa slabim moralom, a niti o ponašanju žena, na način na koji to fanatici tvrde. Ljudi koji se ponašaju nemoralno nisu klasificirani na osnovu njihovog spola u bilo koji ajet. Ne postoji ništa u ni u jednom ajetu što kaže da su žene više ili manje nemoralne ili da će manje žena ući u raj. Informacije u lažnim hadisima su prevara i neistina stvorena sa ciljem širenja neprijateljstva prema ženama. Kuran apsolutno pobija lažne hadise o kojima smo govorili. Ideja Da Su Žene Prepreka Onima Koji Žive U Skladu S Vjerom Da nije bilo žena, Bog bi se pravilno obožavao. (Sujuti, Sahih Buhari, Ibn-i Adiyy, Abu Khatim, Ibn-i Dževzi, Muhammed Nasuriddin a Ibn-Hibban su prihvatili ovaj hadis.) (Silsilat al-Ahadisuzzaif: 74, Tenzihusharia: 1/62, Al-Leali: 2/59) Da nije bilo žena, svi ljudi bi išli u raj. (Ibn-i Arrak a As-Saqafi ne prihvataju ovaj hadis [Jamiussaghir: 2/113].) Prije svega moramo se podsjetiti jedne vrlo bitne činjenice, a to je da se ženomrzački način razmišljanja ne pojavljuje nigdje u Kur’anu. Prelazimo na sadržaj gotovih hadisa gore, koji se svode na to da nije žena niti drugi blagoslovi ovog svijeta ono što sprečava ljude da žive po načelima moralne vjerske vrijednosti, nego su to njihove vlastite slabosti savjesti, uma i volje. Bog je stvorio ovaj svijet kao test. Na isti način na koji su ljudi testirani kroz svoje živote problemima, poteškoćama, bolestima i slabosti, tako su testirani i blagoslovima, te dobrim stvarima Žene su jedan od blagoslova i dragulji ovog svijeta. Kao I kod svakog blagoslova, međutim, način na koji se taj blagoslov ocjenjuje, ovisi o moralnim vrijednostima osobe koja posjeduje taj blagoslov. Bog otkriva u Kur'anu da su blagoslovi ovoga svijeta nastali kao test: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Kur'an, 3:14) Kao i žene, djeca, zlato, srebro, sjajna životinja, poljoprivredno dobro i bogatstvo su sve blagodati ovog svijeta i stvoreni su za ljude da uživaju. Međutim, osoba koja ima vjeru će također biti svjesna da svi ovi blagoslovi zapravo pripadaju Bogu, da su svi blagoslovi koji se mogu naći u ovom svijetu u stvari prolazni, a da najviše i najljepše oblike svih blagodati mogu naći u raju. Nijedan od ovih blagoslova neće odvratiti ljude od Boga ili nastojanja da budu što bolji na Njegovom putu. Ako čovjek izgubi vjeru na račun ovih blagoslova i ako prestane nastojati biti što bolji kako bi Bog bio njim zadovoljan, onda ovakvo ponašanje nastaje uslijed slabosti njegove vjere; krivica ne leži u njegovim blagoslovima, nego u njemu samom. Zbog toga je on onaj koji će biti prisilje da snosi posljedice, sve dok se ne popravi. Ne vrijedi kriviti nekoga drugoga na ahiretu. In other words, no matter what excuses a person may come up with, he is still perfectly aware of the truth. Some people who blame women for their own lapses on the basis of these false hadiths are of course perfectly well aware that they are being hypocritical and making up the whole idea up. Ignoring the fact in this world will change nothing in the Presence of God, where “...Every self will be paid in full for what it earned. They will not be wronged.” (Surah Al ’Imran, 25) Dakle, čovjek koji smatra da su, na temelju tih lažnih hadisa, žene odgovorne za sve svoje greške, grijehe i zla djela, samo zavarava sebe. Prema Kur'anu, vjera znači da osoba mora služiti Bogu kako treba, bez obzira na uvjete ili okolnosti. Niko neće moći da reći, "Nisam bio u stanju da ispravno obožavam Boga zbog žena" kao izgovor na ahiretu. Kako stoji u ajetu, “...sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.” (Kur'an, 75:14-15) Drugim riječima, bez obzira na to kakve izgovore osoba može smisliti, on je i dalje savršeno svjestan istine. Neki ljudi koji krive žene za svoje propuste na temelju tih lažnih hadisa, naravno, vrlo dobro znaju da se licemjerno ponašaju tako što govore neistinu. Ignorisanje činjenica u ovom svijetu neće promijeniti ništa u prisustvu Boga, gdje “…i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?” (Kur'an, 3:25) Ideja Da Se Čovjek Nikada Ne Treba Prepustiti Vodstvu Žene John William Godward's oil painting “The Peacock Fan,” 1912 Nikada neće uspjeti narod što ženu učini svojim vladarem. (Sahih Buhari, Knjiga 88, Hadis 219) Poslušnost ženama je za žaljenje. (Nahj al-Fasahah, str. 35) Tražite ženske savjete, a onda radite upravo suprotno od onoga što kažu "(Al-maqasid al-Hasana: 248, Tazkirat al-Mawzuat: 128, Tenzihus Sharia: 2-204, Silsilat al-hadisa: 432) Nemojte tražiti ženski savjet, nego im se protivite. Protivite im se, jer prosperitet leži u suprotnosti ženama. (Vjerski Informacije za žene 44,45 Sujuti, al-Laali II, 147; Ibn Arrak, Tenzihus šerijatski II, 210) Ko god posluša svoju suprugu, Bog će ga baciti licem prema dolje u pakao. (Ibn Arrak II, 215) Ljudi koji povjere administraciju svojih poslova ženi, nikada neće biti sačuvani (prosperitetan). (Nahj al-Fasahah, str. 188) Propast je kraj ljudi koji slušaju žene. (Nahj al-Fasahah, str. 203) Oni koji su pod vladavinom žena neće dostići spasenje. (Nahj al-Fasahah, str. 271) Kao što smo vidjeli, jedan od najvažnijih primjera načina na koji fanatici preziru žene je njihova žarka želja da ih nikada ne vide na pozicijama vlasti. Oni se stoga protive ženama vladarima; oni su čak i protiv toga da se žene mogu konsultovati za bilo što. Oni smatraju da sve što žene misle i sve što rade je pogrešno. To je dio njihovog lukavstva kako bi isključili žene iz društva. Izmišljeni hadisi koje su gore navedeni su jednako poslužili mnogim fanatičnim društvima u kojima su prevagnule perverzne ideje da je potrebno biti neprijateljski nastrojen prema ženama. Ipak, takvo razmišljanje je upravo suprotno od onoga kako se ponašao Poslanik (sav) u Kur’anu, te ono se sukobljava sa načelima Kur’ana. Na primjer, dok su oni skloni sujevjerju promovirali luckastu ideju prema kojoj “Zemlja koju predvodi žena vladar nikada neće uspjeti”, Bog u Kur’anu spominje kraljicu od Sabe, ženu koja je vladala. Uprkos sujevjerju o tome kako ne treba konsultovati žene, kraljica od Sabe je bila jedini vladar koji je sam donosio odluke vezane za državne poslove. Ajeti koji govore o kvalitetu nje kao vođe kažu: I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni.” (Kur'an, 27:22-23) Tako je kraljicu od Sabe, ženskog vladara koji upravlja svojim narodom, opisao Poslanik Solomon (savs). Nakon što je Poslanik Solomon (savs) poslao kraljici od Sabe pozivnicu, ona je konsultovala vodeće članove svoga naroda koji su poslali sljedeći odgovor: "Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!" (Kur'an, 27:33) Kao što smo vidjeli, u Kur'anu žena može voditi državu, biti vladari i sprovoditi svoje odluke i naredbe. Koncepcija žena u religiji fanatika i Kur'anu su potpuno u suprotnosti jedna s drugom. John William Godward's oil painting “The Bouquet,” 1899 ... and to recite the Qur’an.’ Whoever is guided is only guided to his own good; if someone is misguided just say, ‘I am only a warner.’ (Quran, 27:92) Woman in the Qur'an can be a head of state, a ruler, and can make decisions and issue commands regarding business. Woman in the religion of the fanatics is the exact opposite of the nature of woman in the Qur'an. Kada fanatici besramno vređaju žene kroz ovih lažne hadise, oni ne znaju da vređaju Merjemu (as), pobožne vjernice u Kur'anu, mubarek supruge našeg Poslanika (as) i njegovo žensko društvo. Ne smije se zaboraviti da mentalitet koji toliko prezire žene stvara prezir prema svim ženama. Možemo jasno vidjeti kako su različiti životi fanatika u odnosu na ono što stoji u Kur'anu, kada pogledamo položaj žena u vremenu našeg Poslanika (as): John William Godward's oil painting “Autumn,” 1900 Women in the time of the Prophet (pbuh) provided for their households and had a voice in the family life; our Prophet (pbuh) praised these activities. Na primjer, supruga Poslanika (as), Kadija (ra) je bila jedna od najbogatijih trgovaca u Meki. Ona je slala trgovačke karavane u Damask, te je zato upošljavala ljude. U Medinskom periodu, žene us radile sa kožom, proizvodile su konac, tkale, bile su farmaceuti, krojačice, prodavačice parfema, i tako su učestvovale u svim sferama života. One su zajedno sa muškarcima učestvovale u ratovima, i to čak in a prvim linijama kada je to bilo potrebno. Raita bint Abdillah je kazala Poslanik (as): "O Božiji poslaniče, ja sam najamnica. Moj suprug (Abdullah ibn Masud) i moje dijete nemaju ništa, ja prodajem ono što sam napravila svojim umijećem." I pita da li će joj zalaganje za svoju porodicu donijeti zaslugu. Poslanik (as) odgovara: "Naravno da postoji zasluga u vašem zalaganju za njih." (Ibn Sa'da, Kitab al-Tabaqat, VIII, 290; Abu Nu'aym, HILYA, II, 69; Ibn al-Asir , Usd al-Gaba, VII, 121.) Kao što smo vidjeli, žene iz vremena našeg Poslanika (as) su vodile svoja domaćinstva i imale su ovlasti u životu porodice; naš Poslanik (as) je hvalio njihove napore. Navodi se da je Quayba bint Sa'da, od ljudi iz plemena Aslam, liječila ranjene i bolesne u vremenu našeg Poslanika (as); drugim riječima, žene u vrijeme Poslanika (as) radile su kao doktori. Zaista, Asma bint Umais, vrlo inteligentna, obrazovana i iskusna žena koja je emigrirala u Abesiniju (današnja Etiopija), je bila vrlo dobar doktor. Ummu Salama kaže da Asma bint Umais pravila lijek za Poslanika (as) od "biljaka i maslinovog ulja koje je donio iz Indije i Jemena." Također se kaže da je Asma naučila da pravi taj lijek u Abisiniji. (Ibn Sa'da, Kitab al -Tabaqat, II, 236.) Poznata su i imena nekih žena koje su prodavale cvijeće u Medini u vrijeme našeg Poslanika (as). Jedna od njih, Mulayka Ummu as-Saib al-Saqafiyya, bila je u prisustvu Poslanika (as), kada je prodavala mirise; to nam jasno pokazuje da su žene u vrijeme našeg Poslanika (as) radile kao prodavačice. Položaj žena koje su sudjelovale u borbama zajedno sa svim ostalim muslimanima je opisan na sljedeći način u jednom od zapisa koji savršeno opisuje kako je to izgledalo: “Mnogobošci koji su iskoristili nemar vjernika, pristupili su na takav način da je grupa od 10-12 ljudi, zadužena da štiti Božijeg Poslanika, također morala da se upusti u borbu. U jednom trenutku, Božiji Poslanik je bio sam sa Nasibom. To je trajalo 40-50 sekundi. Jedna od mnogobožaca je iskoristio taj trenutak i napao, ali ga je Nasiba ubola svojim mačem. Potom je drugi mnogobožac napao Božijeg Poslanika. On je imao dupli štit. Bez obzira na to koliko puta ga ubola, nije ga uspjela ubiti. Dobila je ubod mačem u rame, pa sve niz leđa. Drugi vjernici su stigli i savladali nevjernika. Tih nekoliko sekundi je bilo bitno! Nasiba je imala 11 uboda, a a ipak nije bitku napustila sve do samog kraja.” Kao što smo vidjeli, u potpunoj suprotnosti sa lažnim hadisima, žene u vrijeme Poslanika (savs) su bile prisutne na čak najvažnijim mjestima, kao što je bojno polje. Žene su imale istaknute pozicije, te su štitile samog Božijeg Poslanika tokom borbi. Činjenica da je Božiji Poslanik dopuštao ženama da ga štite u opasnim životnim situacijama je bitan pokazatelj koliko povjerenja je imao u inteligenciju i svijest svojih ženskih saputnica. Muškim i ženskim vjernicima upućene su slijedeće riječi u ajetu “O vjernici, ne služite se riječima: "Ra‘ina", nego recite: "Unzurna” [čuvaj nas] " i slušajte...” (Kur'an, 2:104). U ovom ajetu, ženama, kao i muškarcima, se savjetuje da ne kažu "budi naš pastir." To znači da u Kur'anu, žene se ne smatraju subjekti o kojima treba neko da se brine, ili da njima upravljaju muškarci zbog slabosti njihovog uma, već naprotiv, one se smatraju jakim, inteligentnim, sposobnim da stoje na vlastitim nogama, i njihovom sudu se može vjerovati. Međutim, mnogi ljudi u nekim islamskim zemljama koje su izmislili lažne hadise koje smo susretali tokom svih ovih stoljeća, ne dijele ovo mišljenje : Dakle, kad kažemo, "Muškarci i žene imaju ista prava u Kur'anu", svi oni koji ovo žestoko poriču svjesno ili nesvjesno se protive Božijim ajetima. In the Qur'an, a woman is regarded as a person who can stand on her own feet, who is strong, sensible and intelligent and whose conscience can be trusted. Klevetničke Ideje Da Su Žene Građani Drugog Reda I Da Ih Je Bog Učinio Nazadnima John William Godward's oil painting “The Belvedere,” 1913 S obzirom da je Bog je unazadio žene, morate ih takvima i vi ostaviti. Ako bih naredio nekome da ničice padne pred nekog drugog, ja bih naredio ženama da padnu ničice pred svojim muževima, jer Bog im je dao drugačija prava. (Nahj al-Fasahah, str. 119) Mržnja prema ženama koja u mentalitetu fanatika opstaje već nekoliko stotina godina, navela je veliki broj ljudi da govore protiv Boga i našeg Poslanika (sav). Primjetno je da ne postoje reference u ovim lažnim hadisima na žene koje, prema Kur’anu, imaju ista prava kao muškarci, te da superiornost ne leži u spolu, nego u umu i svijesti, te strahu od Boga; a isto tako se ne pominje postojanje Kur’anskih ajeta u kojima se brane prava žena. Ove naredbe se namjerno izbjegavaju i žene se nikada ne spominju kao one koje su glorificirane u Kur’anu. Stoga, ove riječi su već stoljećima zavaravale ljude, budući da su, navodno, kao riječi našeg Poslanika (sav), dovele do iskrivljenih uputa koje su prepisane Islamu. Na taj način one već stoljećima kvare sliku Islama i našeg Poslanika (sav). Ipak, ideja da su žene nazadne jer ih je takvim stvorio Bog, se u stvari ne pojavljuje niti u jednoj suri u Kur’anu. Upravo suprotno, Bog otkriva u Kur’anu, riječima “ vjernici, oni koji vjeruju, bilo ko ispravno postupa, muško ili žensko, kao vjernik..” da svi vjernici, muškarci i žene imaju iste odgovornosti i da ne postoje ustupci na osnovu njihovog spola. U ajetu 95 sure An-Nisa, Gospodar kaže: Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu. (Kur'an, 4:95) Kako smo vidjeli, ovaj ajet govori o vjernicima koji imaju odgovornost da se intelektualno bore na Božijem putu tokom cijelog svog života. Međutim, ta odgovornost je data i muškarcima i ženama. Obraćanjem svim vjernicima, Bog drži da su svi muslimani, muškarci i žene odgovorni da obavljaju vjerske obaveze. Ako muslimanka obavlja obaveze bolje od muškarca, onda će ta žena biti superiornija u odnosu na muškarce. Ako je musliman taj koji je bolji, onda će upravo on zbog svoje pobožnosti biti superiorniji pred Bogom, tako da ovdje nema mjesta razlikama uslijed spola. Superiornost leži u savjesti, inteligenciji i iskrenosti. Stoga, baš kao i svi drugi, ovi lažni hadisi su potpunoj suprotnosti sa onim što je objavljeno u Kur’anu i vrijednosti koja se propisuje ženama. Prije svega, muslimani se klanjaju nikome drugom do Bogu. Jedina moć kojoj se musliman klanja su Bog i Božiji Poslanik (sav). Za muslimanku, njen muž je bespomoćni sluga kojeg ona voli zarad Boga, prema kojem osjeća poštovanje, suosjećanje koje je u skladu s vjerovanjem. Njena ljubav i poštovanje su proporcionalni vjernosti njenog surpruga prema Bogu, snazi njegove vjere, žaru i odlučnosti na Njegovom putu. Ne dolazi u obzir mogućnost da njeno poštovanje prema mužu proizilazi iz činjenice da je on muškarac, kako je to objašnjeno u iskrivljenoj slici koju imaju fanatici. Za muslimane, muškarca i ženu, brak je također zavjet koji je odnosi i na ahiret. Muslimanka zato može osjećati ljubav, poštovanje, privrženost samo prema mužu koji je krepostan, učenik Kur’ana i neko za koga se ona nada da će Bog biti zadovoljan njim. Ona nikada ne bi osjećala ljubav i privrženost da to nije tako. Bilo kakvo razmišljanje o takvoj ljubavi ili raspravljanje o njoj je za musliman čisti apsurd. Za razliku od onoga što misle fanatici i modela koji žele nametnuti, muslimanka je uistinu svjesna, pametna i vrijedna svakog poštovanja, ona živi kako to nalaže Kur’an. Navodi Da Je Ženama Zabranjeno Da Se Ukrašavaju Bog proklinje one dame koje se bave tetoviranjem i one koji su same tetovirane, a one dame koje ukloni dlake s lica, te one koje prave umjetni razmak između zuba kako bi izgledale ljepše ... (Sahih Buhari, Knjiga 60, Hadis 408) Ibn Omer prijavio je Božjeg Poslanika (savs) kako psuje ženu koja je imala lažnu kosu, i ženu koja je željela tetovažu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5300 Hadis) Apostol Boga (savs) je zabranio deset stvari: oštrenje na krajevima zuba, tetoviranje, čupanje dlaka, ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4038 Hadis) Glavna ideja koja stoji iza ovog fanatičnog razmišljanja nastoji predstaviti ženu kao odbojnu, ružnu građanku drugog reda, i to je opet ono što proizilazi iz lažnih hadisa. Zbog svega što je navedeno u njima pod izlikom da je u pitanju religija, žene se smatraju neuglednim, kao da više nisu ni ljudi, one su lišene ljepote, čistoće i finog govora. Slika muslimanke kakvu promoviraju lažni hadisi je takva da joj onemogućava bilo kakvo učešće u društvenom životu. Po tom modelu, za muslimanku je neprihvatljivo da bude privlačna, čista i dotjerana. Fanatici smatraju da to nije znak pobožnosti, zbog čega je lišavaju mogućnosti da govori o vjeri. Samo pomislite kakva žena bi željela da živi po modelu muslimanke koja se ne dotjeruje, kojoj čistoća nije bitna, koja se uklanja dlake sa svog lica, ali se ne stidi da takvog izgleda izlazi među ljude? Ili ko bi želio da im takva žena govori o vjeri? Kako žena koja vjeruje da joj vjera zabranjuje da izgleda privlačno, čisto i njegovano i da će, ako bude tako izgledala, biti prokleta od strane Boga, kako ona može imati bilo što s takvom vjerom? Ovo je jedan od glavnih razloga zašto se Islam često smatra strašnom vjerom koje se bolje kloniti, i to naročito na Zapadu. Fanatici su zarobili muslimanke u ovakvom izmišljenom modelu kojem nema mjesta u Kur'anu, te ih tako spriječavaju da žive po Islamu i da ga propovijedaju. Isto tako, muslimanke imaju dužnost da govore o moralnim vrijednostima i ljubavi prema Kur'anu, da pokazuju svoju vjeru svojim ponašanjem i stavovima po kojim žive. Kada govori o tome kako je biti muslimanka, ona mora dobro izgledati, i kada govori o tome da biti musliman znači biti pun ljubavi, ona mora iskreno iskazati tu ljubav, a na taj način neko ko zaista želi spoznati ljepotu vjere će znati da će mu ona donijeti sve ove ljepote, ali ih on mora vidjeti vlastitim očima. Tako je to opisano i u Kur'anu. Kur'an govori o muslimanima koji nose finu, čistu odjeću i ukrase. O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela... (Kur'an, 7:26) O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31) Pored toga, Kur'an opisuje u mnogo detalja čistoću, njegovanost, ljepotu i elegantnu odjeću naroda u raju, a posebno žene. kao da su biseri sakriveni. (Kur'an, 37:49) ... u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti... (Kur'an, 18:31) ... u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti… (Kur'an, 22:23) Na njima će biti odijela od tanke zelene svile, i od teške svile, nakićeni narukvicama od srebra, i daće im Gospodar njihov da piju čisto piće. (Kur'an, 76:21) Kao što se jasno vidi iz ovih ajeta, Bog hvali ljepotu žena, glatkoću njihove kože sa koje su uklonjene sve dlake, riječima “Baš kao biseri koje čuvamo”, što je mjera ljepote koja otkriva kako će žene u raju izgledati. To znači da Bog smatra da je glatka i čista koža lijepa. Bog voli ljepotu, čistoću, eleganciju, ukrase i lijepu odjeću, te želi da Njegove sluge tako izgledaju. Ne dovodi se u pitanje to da je Poslanik (sav) smatrao lijepim sve ono što Bog smatra lijepim, te da je, shodno tome, ohrabrivao žene da se dotjeruju. Ne smijemo zaboraviti da postoje žene koje se moraju podvrgnuti određenim tehnikama uljepšavanja iz razloga koji nemaju veze sa estetikom. Na primjer, žene možda moraju nositi periku nakon liječenja, poput kemoterapije. To je sasvim prirodno, pa čak i neophodno, i to je odličan primjer kako se žene i dalje mogu brinuti o sebi. Fanatici ih, s druge strane, pokušavaju lišiti ljepote, te im ne olakšavaju život pozivajući se na lažne hadise. Isto tako ne postoje zabrane u Kura’nu koje se tiču tetovaža, korekcije asimetričnih obrva, uklanjanja dlaka sa lica; ništa od toga ne narušava načela Kur’ana. Fanatici koji forsiraju lijepe djevojke da dlakavog lica izlaze vani, svi oni koji bi ih postidjeli pred ostalim ljudima i koji bi radije da ona bude ružna nego privlačna, nisu u stanju da predstave ljepotu na bilo koji način. Ipak, Bog ohrabruje vjernike da budu njegovani, privlačni i elegantni. Muslims always being wellgroomed, clean, elegant and attractive are features specially emphasized in verses. Fanatični Stavovi O Tome Kako Bi Se Žena Muslimanka Trebala Odnositi Prema Mužu Kada muškarac pozove svoju ženu u krevet, a ona ne odgovara i on (muž) provede noći ljut na nju, meleci psuju do jutra. (Sahih Bukhari i Muslim) Ako žena provodi noći van kreveta svoga muža (ne spava s njim), onda je meleci proklinju sve dok se ona ne vrati. (Sahih Buhari, Knjiga 62, Hadis 122) O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.) Svaka žena koja traži od svog muža razvod bez opravdanog razloga biti će lišena raja. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn) Postoje tri osobe čije molitve neće biti prihvaćene, niti njihova dobra djela: ... žena čiji je muž je ljut na nju, sve dok on ne bude zadovoljan s njom ponovo ... (Prijavljena Ibn Hibban u svom Sahihu, 12/178, Kitab al- ashribah, 2, Fasl fi'l-ashribah) Ona koja ne poštuje prava njenog supruga ne poštuje ni prava Boga. (Shir'a) Žena koja povrijedi svoga muža će biti pod prokletstvom Boga sve dok ona ga ne učini zadovoljnim. (R. Nâsihîn) John William Godward's oil painting “A Souvenir,” 1920 In the mentality of the fanatics, women have an obligation to abide by the ignorant idea of “performing wifely duties” for their husbands, even if they are not happy with their treatment and moral values. Ako razmotrimo ove hadise, jedan po jedan: O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.) John William Godward's oil painting “A Tryst,” 1912 Kada pogledamo ove pogrešne hadise, vidimo da je Islam predstavljen kao vjera koja tretira žene kao građane drugog reda, koje su osuđene na potčinjenost svakom hiru svojih muževa (sigurno su naš Gospodar, Kur’an i Islam iznad toga); prema tom šejtanskom načinu razmišljanja, muž ima takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada neće moći uzvratiti, pa čak ni onda ako svojim licem obriše njegova stopala ili obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila. Uprkos ovom neobičnom vjerovanju koje postoji već stotinama godina, niko nije smatrao potrebnim da postavi pitanje zašto bi muž uživao takva prava nad ženom, što je razlog zašto se ovakvo slijepo vjerovanje ukorijenilo u tolikoj mjeri da su mnogi muslimani smatrali ovako izvrnutu logiku legitimnom. Zahvaljujući ovako pogrešnom načinu razmišljanja, žene su bile primorane da ispunjavaju svoje “ženske obaveze” prema svojim muževima, iako su bile jako nesretne zbog užasnog ponašanja svojih muževa i nedostatka moralnih vrijednosti. One su bile prezrene i prema njima su se loše ponašali, a nekolicina prava koje su imale, bila su praktično nebitna. Mišljenje da su građani drugog reda, osuđene na ugnjetavanje bilo im je nasilno nametnutno, ali je ono kao takvo institualizirano u islamskim društvima. Stoljećima niko nije ustao da kaže: “Ne postoji takvo vjerovanje u Kur’anu. Muškarci i žene su jednaki. Bog daje prava i slobode ženama u Kur’anu”. Upravo suprotno tome, stoljećima, mentalitet sujevjerja nameće ne-kur’anske prakse neukim muslimanima, koristeći se različitim neistinama koje su, navodno, izrečene u ime Boga i vjere, kao što je i ova slijedeća: “Ovo je vjera koja naređuje. Bog i meleki će prokleti one koji je ne praktikuju. Takvi ljudi biće griješnici. Oni ne mogu zavrijediti odobravanje od strane Boga, niti ući u džennet”. Karakter većine muslimanki je uništen od strane njihovih muževa koji su odrasli u okruženju gdje se potenciralo ovakvo fanatičko razmišljanje, budući da u vjeri fanatika, žena nema izbor nego da sluša svoga muža i da radi sve što on želi. Velikoj većini žena nije dopušteno da čitaju, rade, druže se, a nekima čak nije dopušteno ni da pogledaju kroz prozor. Zato što su u fizičkom i psihološkom smislu ovisne o svojim muževima, i s obzirom na činjenicu da običaji i tradicije koje preovladavaju u tom dijelu društva hrane takva fanatička vjerovanja, praktično je nemoguće osloboditi žene iz takve represije. Moramo postaviti pitanje, šta je to u muškarcima koji žive u ovim fanatičnim društvima koja se vode sujevjerjima, što im daje za pravo da se smatraju u potpunosti superiornim, te da smatraju da su žene nebitne? Ako se vodimo Kur’anom, u njemu stoji da superiornost leži isključivo u bogobojaznosti i da se zasluga za isto dobija od Boga. Kako muškarac može imati takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada ne može uzvratiti, čak ni ako obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila? Ko je stvorio takva prava i zašto? Ko uopšte može imati veća prava, izuzev ako se ona tiču superiornosti koju čini bogobojaznost? Bog sigurno muškarcu ne daje nikakve privilegije, te se tako privilegije ne spominju ni u Kur’anu; stoga, odakle dolazi ta superiornost? Kako je “svaki muž” uspio doći do tako ugodne pozicije, bez obzira na to da li je on posvećen vjeri ili nije uopšte religiozan, da li je vjernik ili mnogobožac, grešnik ili tirant? Lažni hadisi su ono što je pomoglo muškarcima da se uzdignu, i oni su postali dijelom Islama od strane onih koji su skloni ovako fanatičnom razmišljanju. Oni su raširili i nametnuli takva razmišljanja koja se ne pojavljuju u Kur’anu i koja Bog proklinje u ime vjere. Većina islamskih društava, i čak većina žena koje čine dio ovakvih islamskih zajednica, ne mogu pojmiti drugačiji način razmišljanja. To je jedan od najvećih problema koje je religija fanatika nametnula svijetu. Prava Superiornost Koja Je Darovana Ženama U Kur'anu Ne Postoji U Religiji Fanatika U društvima koja su pod utjecajem fanatizma, žene ne mogu uživati prava i ovlasti koje im po Kur'anu pripadaju. Zaista, žene koje žive u ovakvim društvima nisu ni svjesne postojanja takvih prava i sloboda. One odrastaju daleko od moralnih vrijednosti Kur'ana. Jedna od posljedica toga jeste da mnoge ne znaju čitati ni pisati. Zbog toga one ne znaju da ne žive po načelima Islama, nego po načelima pseudo-religije fanatizma. Međutim, nisu u pitanju samo ove jadne žene, nego i mnoge zemlje svijeta smatraju da ove iskrivljene prakse potiču iz Kur'ana. One smatraju da Kur'an opisuje žene kao bezvrijedne, neuke, potlačene, bezkarakterne, lišene svih prava i prisiljene da budu poslušne svojim muževima. Ipak, ništa od ovoga se ne pominje u Kur'anu. Nastavimo sa uvredama prema ženama koje se ne spominju nigdje u Kur'anu, a koje se smatraju dijelom Islama zbog svih ovih lažnih hadisa: Položaj Žene Koja Se Razvede Od Svog Muža Svaka žena koja traži svog muža za razvod bez opravdanog razloga neće se moci ni pribliziti raju. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn) Prije svega, Kur’an eksplicitno opisuje uslove i previla koja se odnose na supruznike koji se razvode. (O ovome ce se kasnije detaljnije raspravljati). Bog daje objema stranama pravo na razvod. Ipak, ne postoji nista sto upucuje na to da zena koja se razvede od svog muza nece u uci u raj. To je dokaz da je ovaj hadis izmisljen. Nema govora o tome da bi Poslanik (as) ucinio nezakonitim nesto sto je Bog ucinio zakonitim, niti da bi donio odredbe koje su u suprotnosti od onoga sto Bog nalaze u Kur’anu. Dakle, u slucaju da zena zeli da se razvede, Bog joj daje pravo na to onim sto je napisano u Kur’anu. Uslovi za razvod navedeni su u ajetima koji govore o tome kako da se zena zastiti u materijalnom i psiholoskom smislu, prije i poslije razvoda. Iz tog razloga, mogucnost da se zena koja bude zeljela da se razvede od svog muza, nece moci ni pribliziti raju, sasvim je lazna i neopravdana. Ona je proizvod sejtanske logike koja nema uporista u Islamu. Vrlo je bitno napomenuti da se Islam sastoji od Bozijih izjava, Bozijih rijeci koje se bave ljudskom prirodom, umom i dusom. Svi ajeti u Kur’anu sadrze izjave koje odnose poteskoce od ljudi, sprijecavaju nasilne prakse, osiguravaju slobodnu volju ljudi koja je u potpunom skladu s njihovom prirodom. Nijedna od ovih izjava ne namece ljudima poteskoce. Naprotiv, one rijesavaju nesporazume, nepravde i nejednakosti medju ljudima. One oslobadjaju okova. One olaksavaju ljudske duse. One uspostavljaju veze ljubavi i prijateljstva, prije nego neprijateljstva i mrznje. Sto je najbitnije od svega, oni dozvoljavaju pojavu plemenitog i cestitog modela koji je potpuno predan Bogu. Ipak, model braka koji se pojavljuje u laznim hadisima, odrazava stav koji ne podrzava moralne vrijednosti Kur’ana. Prema Kur’anu, medju parovima ne smije biti prisile ni prinude. Ukoliko dodje do nesporazuma, on se mora rijesiti shodno naredbama u Kur’anu. Najbitnije od svega je da se obje strane pridrzavaju moralnih vrijednosti Kur’ana i da nastoje prevazici razlike sto bolje mogu. Ukoliko je to nemoguce, onda obje strane imaju pravo na razvod. Takodjer je otkriveno u ajetu da ce, u slucaju razvoda, obje strane biti pod zastitom Boga: A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti – Allah je neizmjerno dobar i mudar. (Kur'an, 4:130) Kao što smo vidjeli u Kur'anu, nakon što se muškarac i žena odluče na razvod svojom slobodnom voljom oni i dalje mogu slobodno živjeti. Ne postoji ni jedan ajet u Kur'anu da ukazuje na to da žena ne može ući raj ako se razvede od svog supruga. Zena Se Smatra Gresnicom Sve R Dok Njen Suprug Nije Zadovoljna Njom John William Godward's oil painting “Dolce Far Niente,” 1889 According to the Qur'an, the man and the woman in a marriage must both be select, noble and virtuous people who fear God. That is the basis of marriage in the Qur'an. Žena koja povrijedi svoga muža će biti pod prokletstvom Boga sve dok ona ga ne učini zadovoljnim. (R. Nasihin) Ona koja ne poštuje prava svoga supruga neće poštovati ni prava Boga. (Shir'a) Postoje tri osobe čije molitve neće biti prihvaćene, niti njihova dobra djela: ... žena čiji je muž je ljut na nju, sve dok on ne bude zadovoljan njom ponovo ... (Prijavljena Ibn Hibban u svom Sahihu, 12/178, Kitab al-ashribah, 2, Fasl fi'l-ashribah) Reference u gore navedeni, laznim hadisima o zenama koje ‘ne uspijevaju zadovoljiti svoje muzeve’ su u potpunoj suprotnosti sa ajetima u Kur’anu. Ako se muslimanka ponasa prema svom muzu na nacin koji nije u skladu sa moralnim vrijednosti u Kur’anu, onda ona gubi Bozije odobravanje, a ne odobravanje svoga muza; jer ono sto je uistinu bitno za muslimanku je gubitak Bozijeg odobravanja. Iz tog razloga, ono je sto je vazno jeste odobravanje Boga, a ne odobravanje supruznika. Dakle, prema Kur’anu, ukoliko muslimanka ispravi svoju gresku I zavrijedi odobravanje Boga,nije bitno da li njen suprug odobrava ono sto ona radi ili ne. Zaista, ako I druga osoba ima muslimansku prirodu, ona ce sasvim prirodno biti zadovoljan ovim stanjem jer ce biti ugodno Bogu. Međutim, generalna perspektiva ovih lažnih hadisa podsjeća na brakove iz vremena kada je vladalo neznanje, te se u potpunosti zasniva na politeizmu, a ne na naredbama Boga i zapovijedima Kur'ana. Kao što smo već rekli, oženjen muškarac i žena u Kur'anu biraju ljude koji se boje Boga, i koji posjeduju plemenite i superiorne moralne vrijednosti. To je ono sto cini temelj braka u Kur'anu. Dokle god oni ostaju u braku, njihova osećanja ljubavi, naklonosti, poštovanje, samilost i odanost jačaju. Bog otkriva u Kur'anu da ljubav, samilost, skromnost i spokoj moraju biti prisutni u braku: i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (Kur'an, 30:21) Postoje tako ogromne razlike između modela braka iz lažnog hadisa koji nosi sukobe, intenzivne sporove, omalovažavanje, ponižavajuće radnje, I modela braka kako je predstavljen u Kur'anu. Ne smije se zaboraviti da je u islamu dobrota prikazana ne kao nada u nagradu od drugih ljudi, nego pokusaj da se zasluzi odobravanje Boga, a muslimani se nadaju nagradi za svoja dobra djela od Boga. Bog otkriva ta moralna nacela i to u slijedecem ajetu: onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti! (Kur'an, 92:18-21) Dakle, prema Kur'anu, žena će pokušati ugoditi samo Bogu, zahvaljivati samo njemu i željeti samo njegovog odobravanje. Njen jedini Gospodar je naš Svemogući Bog, a ne njen muž. Mentalitet koji govori ženama da se uključe u sve vrste strašnih aktivnosti u cilju da se oduze svom suprugu stoga stoji u potpunoj suprotnosti Kur'anu. Nemogućnosti Žena Da Izađu Van, Te Ideja Da Su Sklone Šejtanskim Varkama Žena je 'Awrah ( ne treba se izlagati); a kad god izađe, Šejtan joj prilazi. (Tirmidhi, Ibn Hibban a Sunan Abu Dawud) Žena je glavni stub, ljepote i finoće društva. Veliki je blagoslov to sto žene čine jedno društvo, njihovo pravo da govore i da budu vođe, da donose odluke i da budu one čije se mišljenje uvažava. Bog je stvorio žene tako da one mogu praviti analize, donositi bitne odluke, preuzimati mjere predostrožnosti, biti uviđavne i pametne. Iz tog razloga se velika vrijednost daje ženama u Islamu. Kada se ovo shvati na ispravan način, Islam će se razumjeti u cijelom svijetu. Zbog ovih razloga, interne i vanjske snage su već stotinama godina pokušavale nanijeti štetu islamu, naročito po pitanju žena. Koristeći se lažnim hadisima i suvjevjernim praksama, kao i različitim običajima i tradicijama koje su postale ‘pravila’ kojima, u stvari, nije mjesto u Islamu, oni su pokušali prikazati žene kao građane drugog reda, prezrene, odbojne, opasne i one koje navode ljude na grijeh. U gore navedenom, lažnom hadisu, žena je opisana kao ona koja ima predispozicije da bude nemoralna, ona koje se ne može kontrolirati, slabe volje, neodgovorna u vjeri i sklona šejtanskim iskušenjima. To je razlog zašto se govori o tome da žene trebaju izlaziti što je moguće manje, što se moraju nadgledati, budući da imaju sklonost ka nemoralnosti i to naročito kada izađu, zbog čega se stiče dojam da se sve što one rade mora nadgledati. Ipak, savršeno je jasno da naš Poslanik (as) nikada nije izgovorio ove izmišljotine. Upravo su fanatici koji osjećaju neprijateljstvo prema ženama, oni koji su izmislili sve ove navode i pripisali ih našem Poslaniku (as), a on je, za razliku od njih, za vrijeme borbi, svoj život povjeravao ženama, davao im posebno mjesto na skupovima, te osjećao ogromnu ljubav i poštovanje prema njima. Za vrijeme našeg Poslanika (as), kako smo već vidjeli, žene su imale svoje mjesto u bitkama, bile su prisutne tokom različitih društvenih događaja,vodile su poslove i bile su među onima koji su propagirali vjeru. Ajeti u Kur’anu ni u jednom trenutku ne govore o ženama na način da su one opasne, luckaste i da se ne smiju pustiti van, naprotiv, u Kur’anu, Bog otkriva psihopatsku prirodu ovog fanatičnog stava prema ženama, te kako se prema njima odnosilo za vrijeme našeg Poslanika (as): a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila onā koju pripisuje Milostivom, [na primjer kćer] lice mu se pomrači i postaje potišten. (Kur'an, 43:17) i kada živa sahranjenā djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena (Kur'an, 81:8-9) I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju! (Kur'an, 16:58-59) Ajeti o kojima govorimo dobro opisuju užasnu prirodu fanatičkog stava prema ženama, te pokazuju koliko takav stav proklinje Bog. Mentalitet nekoga ko pobjesni i potamni kada sazna da je dobio kćerku, ko je u stanju ubiti vlastito dijete tako što je živu zakopa, bio je sveprisutan u prošlosti, ali će svi takvi ljudi odgovarati za ono što su činili, kako je opisano u ajetima 8 i 9 sure at Takwir. Neprijateljstvo prema ženama je veliki uzrok Božijeg gnjeva. The devilish attitude to women of the fanatical mentality that is filled to overflowing with hostility toward women and hatred has remained unchanged for hundreds of years. Kao sto smo vidjeli, fanatična vjerovanja ispunjena neprijateljstvom prema ženama utjecala su na to da se stav prema ženama nije promijenio vec nekoliko stotina godina. Budući da su ovi ljudi znali da ajeti u Kur’anu ne podržavaju njihova izopačena razmišljanja, oni su počeli nanositi zlo, koristeći se ovim lažnim hadisima. To je glavni razlog zašto postoje ovi lažni hadisi, posebno oni koji se odnose na žene. U još jednom lažnom ajetu, fanatici treniraju žene tako što ih izgladne do smrti i ne dopuštaju im da nose lijepu odjeću. Prema ovom bolesnom razmišljanju, ako je žena izgladnjela i ako joj se daje samo da stara i otrcana odjeća, ona neće željeti da izađe vani. Kako u lažnom hadisu stoji: Neka žene budu gladne, ali ne dovoljno da im glad naškodi, i neka imaju samo malo odjeće, ali neka se ne ide u krajnosti s tim. To je zato što ako žene mogu jesti i oblačiti se dobro, ne postoji ništa što vole više od izlazaka i hodanja okolo. Ali, ako su prilično gladne i gole, ne postoji ništa bolje za njih nego da sjede kod kuće. (Ibn Dževzi, Mawdu'at, II / 282.283; Sujuti, al-Laali, II / 154 Ibn Arrak, Tenzihus Sharia, II / 212213) Ojačajte vašu kontrolu nad ženama pružajući im nedovoljno odjeće, jer kada žena ima previše haljina i ukrase, ona ima tendenciju da luta izvan kuće. (Nahj al-Fasahah, str. 216) Čovjek možda može izgubiti zube i postati ružan, dok je njegova supruga smlada i vrlo lijepa. Moguće je da takva žena, izađe na pijacu ili na druga mjesta gdje može vidjeti zgodne muškarce i po povratku kući nerado odgovarati na ljubavne napore svoga muža. Ovo je u najmanju ruku rezultat posjeta žene pijacama i druženjima. (Imam Sharani, al-Uhud al-Qubra) Opis žena u lažnim hadisima svodi se na sliku abnormalnih bića, koje se poput životinja ne mogu kontrolisati bez obzira na to gdje se nalaze, koja se vode svojim instiktima, a ne vjerom i strahom od Boga, te se zbog toga trebaju paziti. Takav opis odgovara onome što fanatici misle o ženama. Ono što je nama bitno jeste shvatanje onoga sto piše u Kur’anu, a ne ono što misle fanatici. Muslimanka, kako je opisana u Kur’anu, se plaši Boga. Ona zna vrlo dobro kako treba da se oblači, kako da štiti svoju čednost i čast, kako da se ponaša u prodavnicama, na pijaci i tokom proslava. Kur’an je sve što ona treba znati. Njoj nije potreban muškarac koji će joj reći šta da nosi ili jede. Bog je onaj koji će odlučiti, a ne običan smrtnik. Muškarcima nigdje u Kur’anu nisu date takve ovlasti. Oni nemaju privilegije koje im dopuštaju takva prava. Budući da se Bog u Kur’anu obraća ženama muslimankama na isti način kao sto se obraća muškarcima vjernicima, žena će razumjeti ono što joj On govori i pokušati će da sve radi na ispravan način. Kako bi djelovala po moralnim načelima opisanim u Kur’anu, sve što je potrebno jeste da se žena plaši Boga. Ljudi koji smatraju da se bogobojaznost može postići prisilom od strane muškarca, su fanatici, te su oni doslovno zarobljenici ovih užasnih, lažnih hadisa. Osim toga, Bog otkriva u Kur’anu da muslimani, bilo muškarci ili žene trebaju jesti i piti sve što je dozvoljeno – ali da ne pretjeruju u tome – da trebaju dolaziti u džamiju u najljepšoj odjeci, nositi najljepši nakit, biti čisti i njegovani. Ne postoje ajeti u kojima se zabranjuje ženi da izlazi van. Naprotiv, jasno je da Bog zahtjeva da žene imaju bitnu ulogu u društvenom životu. Ovi hadisi su tako u suprotnosti sa Kur’anom. John William Godward's oil painting “On the Balcony,” 1911 A woman must learn how to live, not from a man, but from the Qur'an. Ideja Da Je Žena Nesreća I Da Poništava Molitvu John William Godward's oil painting “Nerissa,” 1906 Despising women, whom God says He has created in the finest form, and comparing them to dogs, asses and pigs, and describing them as a misfortune is totally incompatible with the moral values of the Qur'an. Muslim women are saintly people who are praised in the Qur'an, cited as role models, who are loved and respected and who are blessings. Poslanik (savs) je rekao: Kada neko od vas moli bez sutrah, u blizini psa, magarca, svinja, Jevrejina, Magiana ili žena, ne računa mu se molitva ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 2, Hadis 704) Molitvu poništava pas, magarac i žena (ako oni prođu ispred ljudi koji se mole). (Sahih Buhari, Knjiga 9, Hadis 490) Loš predznak su tri stvari: konj, žena i kuća. (Sahih Buhari, Knjiga 52, Hadis 110) Ako postoji bilo kakav loš predznak, onda su to žena, konj i kuća. (Sahih Buhari, Knjiga 52, Hadis 111; Sahih Muslim, Knjiga 26, 5528 Hadis) Moramo objasniti ove lažne hadise. Omalovažavati žene koje je Bog stvorio u najljepšem obliku, tako što ih se poredi sa psima, magarcima i sa svinjama, te im pripisivati loše predznake, nije u skladu sa vrijednostima Kur’ana. Muslimanke su blagoslovljene, one su hvaljene i prikazane kao uzori, one su voljene i poštovane, te opisane kao blagoslovi u Kur’anu. Osim toga, način na koji su prikazane životinje. poput pasa i konja koji jako pomažu ljudima, je također manifestacija iskrivljenog vjerovanja. Štaviše, ne postoji koncept sreće ili nesreće u islamu, budući da ovi koncepti pripadaju mnogoboštvu.Ne smije se zaboraviti da i dobro, kao i zlo dolazi od Boga. Ništa što je stvoreno nema moć da bude bilo sretno ili nesretno po ljude. Vjerovanje u nesreću pripada politeizmu, a Bog nam govori da su ljudi koji u to vjeruju oni koji će iskusiti nesreću. “...Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!” (Kur'an, 7:131) Primjeri Fanatičnih Stavova Koji Uspoređuju Žene I Životinje John William Godward's oil painting “Idleness,” 1900 How can someone who lives by the fanatical mindset feel anything other than hatred for his wife, the person who should be the closest to him of all in this world? Postoji deset vrsta žena, a karakter svake (od njih) odnosi se na prepoznatljiv kvalitet jedne od životinja. Jedna (vrsta) podsjeća na prase, druga na majmuna, zatim psa, zmiju, mulu, škorpiona, miša, goluba, lisicu, te ovce. (Imam Gazali) Ovdje moramo postaviti pitanje, kakvo mišljenje o ženama imaju muškarci koji ovako razmišljaju? Kako oni mogu voljeti i poštovati svoje supruge? Kako takva osoba može osjećati bilo što osim mržnje prema osobi koja mu je najbliža na ovom svijetu? Kako takva osoba može dosegnuti ljubav koja je toliko bitna u Kur’anu, ako smatra svoju suprugu životinjom? Naravno da on to nije u stanju. Ipak, u Kur’anu, Bog naglašava važnost ljubavi i suosjećanja među supružnicima: “i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;”(Kur'an,30:21) Na osnovu toga, možemo malo proširiti ovu diskusiju: neko ko ima ovakvo razmišljanje o svojoj ženi će na isti način posmatrati svoju majku, sestru i kćerku. Njegova ljubav i poštovanje prema njima biće posljedica poimanja izmišljenih riječi, a njegov odnos prema njima biće zasnovan na gnušanju. Opis žena u lažnim hadisima očito ohrabruje svaki osjećaj mržnje, prije nego ljubavi. Nemoguće je osjećati poštovanje prema ženi na način na koji je to opisano u lažnim hadisima u kojima se ljubav nigdje ne spominje. Ova velika emocija koju Bog opisuje kao iznimno bitnu u Kur’anu, emocija koja je osnovna svrha Božijeg stvaranja svijeta, doslovno je zaboravljena. Kakva vjera ima toliko neprijatelja, naročito žena? Takva vjera sigurno nije ona o kojoj govori Kur’an. John William Godward's oil painting “The Love Letter,” 1913 Fabricated hadiths encourage hatred rather than love. Osim toga, jedna od najvažnijih stvari u Kur’anu jeste misliti fino o drugima. Grijeh je donositi sud bez dokaza isvjedoka. Stoga je, prema Kur’anu, pogresšo misliti o ljudima kao “perfidnim, željnim lijepe odjeće, sklonim krađi, lukavstvu, gordim I nezgodnim” samo zato jer su u pitanju žene. To je užasna laž i grijeh. Da bismo mogli nekoga optužiti da vara, moramo imati svjedoka koji nam to može potvrditi, da bismo nekoga optužili da je nešto ukrao, moramo dokazati da su ukrali nešto što pripada nekome drugom. Na osnovu Kur’ana pogrešno je optužiti nekoga samo zato što je žena, ukoliko za to nedjelo ne postoji dokaz ili svjedok. Međutim, fanatici nisu svjesni zapovijedi u Kur’anu, te ne vide iskrivljenu logiku lažnih hadisa, budući da žive po pravilima sasvim drugačije i pogrešne vjere. Ajeti Koji Se Odnose Na Supruge Našeg Poslanika (savs) Sada moramo nešto da pojasnimo: Kur’an sadrži ajete koji govore o ženema našeg Poslanika (as). Kako bismo spriječili moguće nesporazume, Bog je razdvajao žene Poslanika (as) i žene koje su živjele u njegovo vrijeme. Kako je rečeno u Kur’anu: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (Sura al-Ahzab, 32-33) U ovima ajetima žene našeg Poslanika (as) imaju drugačije odgovornosti po pitanju životnog stila, govora, odijevanja itd; ljudi koji čitaju ove ajete ponekad ih interpretiraju kao da se odnose na sve muslimanke. Međutim, one se ne odnose na sve muslimanke, već samo na zene Poslanika (as). Zaključak: Kur’an Pridaje Najveću Važnost Ženama Osnovni razlog za ovu raspravu su lažni hadisi koji se tiču žena i pokušaj da dokažemo izvor i način na koji se ukorijenilo ovako lažno vjerovanje u mnogim islamskim zajednicama. Na taj način, oni koji se povinuju ovim pravilima u ime Islama, te oni koji se protive Islamu zbog istih, moći će uvidjeti da ovakvo ponašanje prema ženama nema mjesto u Kur’anu- Međutim, neki ljudi pokušavaju pronaći dokaz u Kur’anu koji bi opravdali omalovažavanje žena. To potiče iz pogrešnog tumačenja različitih ajeta Iz Kur’ana, pogrešnog tumačenja različitih ličnih komentara u zagradi, te takva pogrešna tumačenja najčešće nastaju kao posljedica lažnih hadisa, poput onih koje smo već naveli. Ipak, ako samo uzmemo u obzir Kur’an, nemoguće je pronaći bilo koju od ideja koje promoviraju fanatici. Kako bismo to bolje razumjeli, pogledaćemo ajete koji navodno opravdavaju zatvaranje žena, zlostavljanje i ophođenje prema njima kao da su građani drugog reda. Kada se isti pročitaju na način kako to rade pravi vjernici, a ne fanatici, kada se ovi ajeti protumače na ispravan način i kada se izuzme pogrešno vjerovanje fanatika, onda će svako biti u prilici da jasno vidi da je sistem koji daje najveću vrijednost ženama upravo onaj koji nalazimo u Kur’anu. Odgovori Onima Koji Traže Dokaze U Kur’anu Kako Bi Ograničili I Omalovažavali Žene Dodavanje Riječi “Šal/Veo/Šamija” U Prijevode Kur’ana Kao Sredstvo Ograničenja Žena edno od pitanja koje fanatici uvijek postavljaju je da li žene treba da se pokriju. Koncepcija religije i vjere nekih ljudi, koji su gotovo neosjetljivi na veliki broj zapovijedi vjere, koji ne poštuju ni osnovne naredbe, ali koji insistiraju na pridržavanju sunneta - hadisima - obično se svodi na "hidžab = religija." Međutim, da li se marama, koju neki ljudi doslovno smatraju kao jedinim simbolom vjere, pojavljuje u Kur'anu? Mnogi učenjaci nalaze upute o marami i pokrivanju u Kur'anu, te ukazuju na različite ajete o ovoj temi. Činjenica je, međutim, da se riječ "hidžab" ne pojavljuje ni u jednom ajetu. Stoga, prvo moramo vidjeti kako to Kur'an tumači, i šta je precizno objašnjenje. Sura an-Nur ajet 31, 1. dio A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Sura an-Nur – 24, 31) U gotovo svim prevodima ajeta govori se o, "... velovima koji se spuštaju preko njihovih grudi", ali riječ "hidžab" se zapravo ne pojavljuje u originalnom arapskom ajetu. Možemo to vidjeti jasnije ako pogledamo značenja originalne arapske riječi "pokrivanje.": “… spuste svoja vela na grudi svoje …” (Sura an-Nur, 31) “Waqul lilmu/minati yaghdudnamin absarihinna wayahfathnafuroojahunna wala yubdeena zeenatahunna illa mathahara minha walyadribnabikhumurihinna AAala juyoobihinna wala yubdeenazeenatahunna illa libuAAoolatihinna aw aba-ihinnaaw aba-i buAAoolatihinna aw abna-ihinna awabna-i buAAoolatihinna aw ikhwanihinna aw baneeikhwanihinna aw banee akhawatihinna aw nisa-ihinnaaw ma malakat aymanuhunna awi attabiAAeenaghayri olee al-irbati mina arrijali awi attifliallatheena lam yathharoo AAala AAawratiannisa-i wala yadribnabi-arjulihinna liyuAAlama ma yukhfeena min zeenatihinnawatooboo ila Allahi jameeAAan ayyuhaalmu/minoona laAAallakum tuflihoon"  ya-dribna:ya-dribna: izveden iz glagola "daraba," znači "na štrajk, tukli, ostaviti (nešto), poklopac, izbliza." khumuri-hin-na:izveden iz "Khamra" znači "vino, opojni" U ovom ajetu riječ znači "pokrivač" To se obično koristi znači "sve vrste pokriva, zavjese, ekrana.; sklonište; izgovor. "  juyoobi-hin-na:Množina od riječi "juyub." To znači grudi, dojke, džep, grudi, šupljine, okovratnik. Pogledajmo sada riječ po riječ u dijelu ajeta: "Wal-ya-dribna bi-khumuri-hin-na 'ala juyoobi-hin-na", "što je prevedeno kao "... i spusti velove preko njihovih grudi . " "“Khimar” / Pokriti Riječ "khumur" koji se koristi da naznači maramu, pokriva širok spektar značenja, u množini riječi glasi "khimar", što znači "pokrivanje", a potiče od korijena "khamara", što znači "da pokrije. " Rječnici uglavnom prevode riječ "khimar" što znači "pokriva", sugerišući da je to "bilo što što se koristi da prekrije nešto." Dakle, riječ prevedena kao "hidžab" u ajetu zapravo znači samo "prekrivac", a riječ "glava" se ne pojavljuje nigdje u ajetu. “Yadribna” / Navući Ovaj glagol u ajetu se prevodi od strane onih koji žele da prikažu maramu kao da je dio zapovijedi koju nalazimo u Kur'anu, kao nešto što "treba navući." Razlog za to je mogućnost upotrebe riječi "a navucite velove preko svojih grudi ", kako bi opravdali tvrdnju da se ajet odnosi na već postojeće maramu na glavi. Činjenica je, međutim, da taj glagol ima sasvim drugo značenje, a pravilno se koristi na sljedeći način: Glagol "yadribna" je izveden iz korijena "daraba." Daraba znači " štrajkovati, tuci, napustiti, pokriti, zatvoriti." Ovaj ajet se odnosi na pokrivanje predjela grudi sa pokrivačem kada kaže "trebalo bi pokriti (walyadribna) grudi (juyubihinna) sa njihovim velovima (bikhumurihinna)." U Kur'anu glagol "yudnina" se koristi onda kada značenje glasi "da bi trebalo produžiti, osloboditi, ili iznevjeriti." Taj se, međutim, glagol ne pojavljuje u ovom ajetu. “Juyub” / dekolte Riječ "juyub" je množina oblika riječi "JayB", što znači "džep" (to se koristi u objašnjenjima kao što su "da otvori džep na košulji", "staviti u džep" ili "ukloniti iz džepa ") Također se koristi da se odnosi na grudi, grudi, srce, džep, torbicu, otvaranje. Riječ "juyub" se pojavljuje tri puta u Kur'anu. "Juyub" se koristi u ajetu 31 od An-Nur, dok se jednina riječi, "JayB," pojavljuje na dva mjesta u priči proroka Mojsija (savs). Koristi se kako slijedi u ta dva ajeta: Jednina riječi "juyub", "JayB," pojavljuje se dva puta u priči proroka Mojsija (savs):"Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika) pojaviće se bijela… (Kur’an, 27:12) Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika). pojaviće se bijela... (Kur'an, 28:32) Riječ "juyub" u ova dva ajeta se koristi da označi "grudi" proroka Mojsija (savs). Ako uzmemo u obzir sve ove činjenice, jasno je da kada se koristi zajedno sa riječju "khimar," riječ "juyub" znači “da prekriju grudi”. Ajet ne sadrži referencu koja upućuje na “pokrivanje glave." Stoga, pravo značenje ovog pasusa se obično tumači kao, "... da oni treba da navuku velove s glava preko svojih grudi," dok u stvari on govori o tome da, "da oni treba da pokriju prekrivačem svoje grudi." Zapovijed u ajetu se odnosi na pokrivanje grudi, a ne glave. The word “juyub” in verse 31 of Surat an-Nur means “breast” and the word “khumur” means to cover. The verse is referring to covering the breasts. There is nothing in the verse about covering the head. Lažna Ili Pogrešna Prevođenja Zasnovana Na Lažnim Hadisima U pokušaju da se protumači zapovijed koja se odnosi na "hidžab" u ajetu 31 An-Nur, korištene su razne pogrešne interpretacije od strane komentatora koji su prevodili ajet. Cilj toga je mogućnosti da se ajet prilagodi lažnim hadisima koje ćemo uskoro analizirati (sigurno je ajet iznad toga). Glavne pogrešne interpretacije nastale su zbog toga što u prevodu stoji "... da oni treba da navuku velove preko glave ..." Lažno Tumačenje: “Treba Da Navuku Svoje Pokrivače Preko Glave” There is no reference in the Qur'an to a headscarf. Nonetheless, some commentators have tried to produce a forced commandment from the Qur'an about covering the head in order to make this compatible with fabricated hadiths. Kao što smo vidjeli iz onoga sto smo pročitali na arapskom jeziku, ovaj pasus u nekim prevodima kaže, "... da oni treba da navuku svoje prekrivače/velove sa glave preko svojih grudi," a ne sadrži referencu koja se odnosi na "pokrivanje glave" ni "pokrivanje”. "Bez obzira na to, neki ljudi koji žele protumačiti ajete u tom smislu, stvaraju ozbiljne kontradiktornosti i greške u smislu značenja, jer su njihove interpretacije u suprotnosti sa Kur'anom. Mnogi od njih pišu iznenađujuće komentare u stilu "Oni su povukle marame koje su već nosile na glavama preko svojih grudi," tvrdeći da su žene već imale marame na glavi. Da bi muslimanke tog vremena "već nosile marame na glavama," morala bi da postoji zapovijed o tome u Kur'anu: ipak, nigdje u Kur'anu se ne spominje marama. Stoga je nemoguće da su žene tog vremena nosile marame na glavi i to po vjerskoj zapovijedi. Ideja da je "marama već na glavama" u nekim komentarima je, stoga, ozbiljna mana ovakvom tumačenju. 1- Da bi se podržala ideja da se "marama već nosi na glavi," neki komentatori ukazuju na to da je pozivanje na "Jilbab," to jeste burku, u ajetu 59 sure Al-Ahzab objavljeno prije ajeta 31 An-Nur, i da su muslimanke stoga već nosile marame na glavi. Kao što se vidi u pojedinostima, Jilbab je komad tkanine koji pokriva cijelo tijelo, od glave do pete; njegova svrha je u suštini ta da pokrije cijelo tijelo. Ako se prisjetimo ajeta 31 od An-Nur, te zapovijedi ženama da prekriju svoje grudi, možemo vidjeti da ne postoji mogućnost da je Jilbab otkriven na bilo koji način, tako da se ajet ne odnosi na žene koje pokrivaju čitavu svoju glavu i tijelo. Ljudi koji to tvrde kao da su zaboravili na ovu veoma važnu i temeljnu činjenicu. 2- Žene u arapskim društvima tog vremena su se kretale nage i to je razlog zašto je ajet bio poslat. Nakon tog ajeta, muslimanske žene su počele da pokrivaju svoje prethodno otkrivene grudi. Podsjetimo da riječ "juyub" u ajetu znači grudi, a da je pravi smisao ovog pasusa to "da one treba da pokriju svoje grudi s njihovim pokrivačima." 3- Prema nekim komentatorima koji insistiraju na ideji o "već postojećim maramama na glavama," žene o kojima je riječ imaju "već" pokrivene glave, a ipak, prema njihovom načinu razmišljanja, njihove grudi su potpuno otkrivene ! Prema ovom čudnom načinu razmišljanja, žena je uspjela da pokrije svoju glavu, ali nije pokrila grudi (sigurno muslimani su iznad toga). Oni su navodno insistirali na pokrivanju glave, ali su hodali okolo goli. To je neizbježan zaključak na osnovu ovih "ideja" o već postojećoj marami. " Prema ovom tumačenju, tvrdilo se da se žene čije su grudi otkrivene, a glave pokrivene, savjetuju da navuku prekrivač sa glave na grudi. Ovako iskrivljeno razmišljanje rezultat je pokušaja da se u Kur’anu nađe potvrda za ideju da hidžab treba da se nosi. 4- Prema ovoj čudnoj ideji, "vec-postojeći hidžab" mora biti tako dug, da se može raširiti na takav način da u potpunosti pokriva grudi s obje strane. Dakle, svaka žena koja je, navodno, lutala u toplesu u to vrijeme, morala je "već" nositi maramu koja je bila dovoljno duga da prekrije cijelo tijelo. Pogrešno tumačenje ajeta "da trebaju navući svoje velove s glave" je na taj način dovelo do zablude. To je posljedica pokušaja da se pripiše drugo značenje ovom eksplicitno jasnom ajetu. Objašnjenja lažnih hadisa koji su izmišljeni kako bi se opravdalo pokrivanje glave imalo je za posljedicu nastajanje drugih nepravilnosti u tumačenju. Ovo će biti opisano u kasnijim poglavljima. Šta Treba Znati O Značenjima Arapskih Verzija Ajeta I Tačnosti Njihove Interpretacije Potrebno je uzeti u obzir više različitih elemenata kako bi se arapski tekst dobro razumio, ili precizno preveo na druge jezike: 1- Pažnja Pri Upotrebi Te Riječi U Arapskom Ono na što treba obratiti pažnju kada se govori o pokrivanju žena jeste riječ “prekrivač” na arapskom jeziku. Riječ "prekrivač" se uglavnom koristi u arapskom zajedno naglaskom na predmet koji se pokriva. Na primjer, kada se riječ ‘sto’ koristi uz riječ ‘pokriti’, rezultat je stolnjak. Na isti način, upotreba riječi "da pokrije" ("khimar") uz riječi "glava" ("ra'as") daje riječ "khimaru-ra'as", što znači "pokrivač za glavu." Ako je Kur'an naredio ženama da pokrivaju svoje glave, jedan od izraza koje je potrebno da se koristi bi morao biti "khimaru-ra'as." Međutim, takav izraz se nigdje ne pojavljuje. U ajetu 6 sure el-Ma'ida,koja govori o ritualu pročišćenja prije molitve, glavna riječ je izražena sa riječi "Ra." O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. (Kur'an, 5:6) Arapska transliteracija: ja eyyuhe ellezine amanu Iza qumtum ila alssalati faighsilu wujuhakum weejdijakum ila almarafiqi waimsahu biru'usikum Jasno je da je Bog zapovjedio ženama da pokriju svoje glave, ta bi komanda bila navedena eksplicitno i nedvosmisleno u Kur'anu. Međutim, ajeti u vezi ženske odjeće ne sadrže nikakav naglasak koji se tice glave. 2- Ispitavanje Riječi U Kur’anu U Drugim Ajetima U ispitivanju Kur'anu, potrebno je pogledati kako se određena riječ koristi u kombinaciji sa drugim riječima u ajetu i u drugim ajetima. Riječ koja se koristi uz riječ "khimar" ("pokriti") u ajetu 31 od An-Nur a koja naglašava subjekt je "juyub." Kao što smo vidjeli, ova riječ se koristi da bi ukazala na predio grudi u svim drugim ajetima u kojima se pojavljuje. Područje koje je potrebno da se pokrije su po tom ajetu, grudi, a ne glava. 3- Voditi Računa Da Ne Pripisujemo Značenja Arapskim Riječima U Zagradama Arapski ima mnogo veći vokabular od mnogih drugih jezika, te je izuzetno bogat u smislu značenja: mnogo toga se može reći s nekoliko riječi, a riječ može imati vrlo različite namjene, a samim tim i značenja. Zbog toga, mnoga tumačenja se dodaju u zagradi iako je značenje ajeta jasno; dodaci su izrađeni i značenja su oblikovana prema individualnim interpretacijama prevodioca. Podsjetimo ovdje i to da i ljudi koji prevode Kur'an obično imaju tradicionalno shvatanje islama, oni smatraju da su hadisi temelj vjere, te da su prevodi ovih ljudi uglavnom visoko cijenjeni, a individualne interpretacije ajeta nastaju pod utjecajem izmišljenih hadisa. Takvi prevodioci koji dodaju napomene u zagradama, imaju tendenciju, svjesno ili na drugi način, da mijenjaju značenje ajeta, u skladu s onim što nalaže u lažnim hadisima. Kada pogledamo prevode ajeta 31 od An-Nur, vidimo da, iako se riječ "glava-pokrivanje" ne pojavljuje nigdje, riječ se koristi od strane komentatora bilo direktno u tekstu ili pak u zagradi. Iako se riječ "glava" ili "ra'as" ne pojavljuje u ajetu, a riječ "grudi" se koristi u kombinaciji sa riječi "poklopac", što znači da su grudi područje koje treba prikriti, riječ "khimar", što znači "bilo kakav prekrivac," se prevodi kao “pokrivanje glave”. Ovako izmijenjeno značenje je postalo rasprostranjeno i tradicionalno tumačenje, a zaključak stoga glasi da žene treba da pokrivaju svoje glave. Kada se izuzme ovo tumačenje koje je naknadno dodano od strane komentatora, jasno je da ajet govori o prekrivanju grudi. Svako ko pročita ovu suru, biće svjestan samo ovog značenja. Some people who translate the Qur'an from a traditional conception of Islam tend to produce changes in meaning, either through the use of parentheses or directly in the text itself. Although verse 31 of Surat an-Nur says nothing about a head-covering, these people have not hesitated to refer to the headscarf either in parenthesis or directly in the text. Yet once this interpretation is done away with, the verse clearly refers to covering up the chest. Sura an-Nur Verse 31, 2nd Part A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31) "Pogrešno Tumačenje Fraze “Ženini Ukrasi” Još jedna tema na koja trebamo obratiti paznju u ajetu 31 od An-Nur odnosi se na ženske "ukrase." Pasus u ajetu glasi: "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi" znači da ne bi trebalo da otkriju svoje grudi, i ne odnosi se na njihove glave. Međutim, to se tumači na drugačiji način u nekim hadisima kao i u nekim komentarima na Kur'an, kroz dodatke u zagradama ili izvrtanje značenja riječi. Dopustite da pogledamo neke od njih: Ideja Da Su Žene Alat Za Iskušavanje Pravo značenje prvog dijela riječ "zeenatahunna" u ovom ajetu je "ukras ili ukras" i sufiks "Hunna" ukazuje na to da se obraca ženama. Po mišljenju nekih učenjaka, "Ženska tijela su dekorativna i atraktivna, zbog čega se ajet odnosi na čitavo tijelo." Odatle dolazi tvrdnja da žene treba da pokriju svoja tijela; dok u stvari, ajet zapravo ne govori ništa slično. Neki ljudi dolaze do vrlo različitih interpretacija na ono što Kur'an govori: "To se odnosi na dijelove tijela gdje se nose perlice i ukrasi, zbog čega je haram / zabranjeno gledati područje gdje se nalaze. "Drugi idu još dalje i kažu:" Haram je / zabranjeno je gledati šišanje ili skraćivanje noktiju kod žene. " Onda im na pamet padaju čudne ideje, poput one da je," Gledanje samo jednog dijela isto kao da se gleda cjelina. "(Ibn Hajar, al-Zawajir) Iako je ajet savršeno eksplicitan, bezbroj vrlo različitih tumačenja je nastao zbog dijela u kojem stoji "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi." Ove interpretacije variraju prema načinu na koji ljudi razmišljaju, a ponekad ovisno o njihovom stavu ka ženama. Razmišljanja koji traže da žene budu zatvorene, mirnee, da se drže neugledne, što dalje od društva i zajednica, da su one građani drugog reda i - koja ih ne daj Bože – teže pretvoriti u jedinke koje žive samo da služe muškarcima, a ne Bogu, žele da eliminišu žene u potpunosti putem jedinstvene riječi "ukras." Kroz ove lažne interpretacije ajeta iz Kur'ana, mnogi ljudi su odlutali od suštine vjere i smatrali su Kur'an nerazumljivom knjigom, a ovakvi dodaci su zajedno sa izmišljenim hadisima, imali kao posljedicu tumačenje vjere koja je vrlo različita od one u Kur’anu. Međutim, pojam "skrivene ukrase" u ajetu je vrlo jasan, a odnosi se na dva područja koja ostaju skrivena, polne organe i grudi. Greška Kojom Su Ukrasi I Nakit Zabranjeni Neki ljudi tvrde da su "ukrasi" u ajetu stvari kao što su "perle, nakit i drugi dodaci." Ovo je značajno u shvatanju greške i neobičnosti različitih tumačenja na osnovu lažnih hadisa. Prema ovoj zapanjujućoj tvrdnji, čovjekovi instinkti su toliko primitivni da je prizor jedne perle dovoljan da ga baci van kontrole. Dakle, prema tom načinu razmišljanja, perlice treba zabraniti kako bi se "ljudi", držali zauzdani, pod kontrolom. Ovaj zastrašujući način razmišljanja u stvari otkriva način na koji fanatici razmišljaju o muslimanskom muškarcu. Ipak, musliman koji se boji Boga, uzdržati će se od Harama ne zato što su neke stvari zabranjene, nego zato što će biti neprijatne Bogu. Musliman nije biće koje će izgubiti kontrolu kad vidi nepokrivenu ženu ili šaku perlica, ili koji živi u svjetlu instinkta; tvrditi da je on takav predstavlja najgore klevetanje muslimana. Ovakva tumačenja su zapravo veoma značajna u smislu izlaganja barbarskog mentaliteta fanatika. Kad izdvojimo tumačenja fanatika i ograničimo se samo na Kur'an, možemo sasvim jasno vidjeti šta riječ "ukras" znači. Kako Se “Ukras” Koristi U Kru’anu? U potpunoj suprotnosti sa fanatičkim idejama po kojima se zabranjuju ukrasi kao što su ogrlice, naušnice, Bog otkriva u Kur'anu da On stvara takve ukrase za vjernike, te da zaista treba da idu u džamiju njegovani I lijepo obučeni: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31) U ajetu “Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela...'” (Kur'an, 7:32) Bog otkriva postojanje načina razmišljanja koje će zabraniti ono što je dozvoljeno od Njega. U narednom dijelu ajeta, “…Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) On naglašava da su ukrasi divni blagoslov poklonjen muslimanima u ovom svijetu, i da će oni pripadati vjernicima i na na onom svijetu, čime je jasno naznačeno da su vjernici oni koji su vrijedni takvih užitaka. Činjenica da fanatici pokušavaju da zabrane muslimanima da uživaju u tim zadovoljstvima, iako Bog smatra da su dostojni vjernika, pokazuje koliko griješe. Još jedan ajet u kojem se govori o ukrasima glasi: O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26) Religija O Kojoj Je Riječ U Ajetu 31 Sure an-Nur U gore navedenim ajetima, Bog govori o korištenju ukrasa . Međutim, kako je objašnjeno, riječ "ukras" u ajetu 31 od An-Nur nema nikakve veze sa perlama ili nečim sličnim; ajet navodi porodični život žena kao primjer, te ukazuje na slobodu koja je data ženama u obitelji. Sada ćemo ispitati relevantne riječi u ovom ajetu: …neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31) Riječ "ukrasi" ovdje se ne odnose na perlice ili ukrase koji uljepšavaju, nego je očito da je riječ o intimnim dijelovima tijela, te je navedena lista onih kojima se ovi "ukrasi", mogu pokazati. To uključuje službenike koji nemaju potrebu za ženama (koje nemaju seksualnu želju ili su impotentni) i djecu koja još nemaju svijest o intimnim dijelovima žena. Činjenica da se spominju djeca, koja nemaju svijest o intimnim dijelovima žena, ukazuje na to da se riječ "ukrasi" odnosi na one intimne dijelove tijela. Jezik koji se koristi u Kur'anu je čist i savršen. Riječi se koriste s velikom pažnjom, one su delikatne i to se može odmah shvatiti kada se ispitaju pojedini detalji. Intimni dijelovi su opisani u skladu sa delikatnosti i književnom vještinom Kur'ana, a opisani su kao ukrasi. Jedan od glavnih izgovora kojima su se koristili neki komentatori, kako bi se prihvatilo njihovo tumačenje hidžaba u ajetu 31 od An-Nur, bili su razni izmišljeni hadisi. Jasna analiza pokazuje da su oni u potpunoj suprotnosti sa ajetima. Sada ćemo ispitati kako se lažnih hadisi sukobe sa Kur'anom, kako je islamska zajednica prevarena po pitanju pokrivanja glave, i ostalih iskrivljenih istina: Izmišljeni Hadisi Na Temu Pokrivanja Glave I Njihove Neusaglašenosti Some commentators have attempted to make verse 31 of Surat an-Nur compatible with fabricated hadiths by making additions or through misleading translations in an attempt to include the concept of the headscarf. The false hadiths in question maintain that when the verse was revealed, Muslim women cut up their skirts and covered their heads with them. According to this illogical claim, a woman's breasts and legs remained uncovered, but she had her head covered. Kao što smo vidjeli u dokazima kao što je ajet 31 od An-Nur, koji neki ljudi pokušavaju da prikažu kao dokaz za hidžab, on u stvari ne sadrži referencu na riječ "pokrivač za glavu”. Međutim, zahvaljujući uključivanju nekih lažnih hadisa u literaturu islama, ova zabluda se proširila i ona traje sve do današnjeg dana. Lažne hadise su izmislili fanatici, i u njima je vidljiv nedostatak logike, a sadrže i mnoge nedosljednosti. Da pogledamo neke primjere: Aisha (ra) je rekla: "Kada je otkrio ajet 24:31, žene migranata iz Meke su pocijepale rubove svojih haljina i prekrile njima glave." (Sahih Buhari; Sunan Abu Davud, Beyhaqi, VII, 88) Prenosi Aisha, Ummul Mu'minin: Neka se Bog smiluje prvim ženama koje su emigrirale. Kada je otkrio ajet "Trebale bi navući svoje velove", one su rasporile deblji dio tkanine i od svoje odjeće napravile velove. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 32, 4091 Hadis) Satiyya Binti ShAYBA pripovijeda ono što je čula od Aishe (ra): Bili smo sa Aishom, govorile smo o Quraishi ženama i njihovim vrlinama. Aisha: Uistinu, Quraishi žene imaju neke vrline. Ali, Kunem se Bogom, nisam vidjela nijednu ženu sa više vrlina nego žena Ansar koje su vjerovale u Božiju Knjigu tako snažno i čvrsto. Kada je otkriven ajet u kojem stoji da bi trebale navući velove preko svojih grudi, vjernici muškarci su otišli svojim kućama i recitovali taj ajet. Oni su pročitali taj ajet svojim suprugama, kćerima, sestrama i drugim rođacima. Svaka žena je napravila maramu od njihove odjeće, potvrđujući svoje vjerovanje u Božiju knjigu. Sljedećeg jutra, žene su obavljale molitvu Fajr (rana jutarnja molitva). Izgledale su kao da su imale vrane na glavama. (Sahih Buhari, Tefsir Sura (U komentaru od sure) 24:12; Sunan Abu Dawud, Libas (Tkanina): 29) Kao što smo vidjeli, ovi hadisi tvrde da su, kada je ajet 31 od An-Nur otkriven, muslimanke odmah poderale svoje suknje i umotale ih oko glave. Tu je napravljena prva greška u tumačenju. Sada pogledajmo na nedostatke logike u ovim lažnim hadisima i kako su oni u suprotnosti sa Kur'anom: • Kao što smo već vidjeli, u ajetu se kaže da "... one treba da stave velove preko svojih grudi" i on se odnosi upravo na to. Hadisi, međutim, kažu da kad je ovaj ajet otkriven, muslimanke su odmah pocijepale svoje haljine i prekrile njima glave, a ne svoje grudi. Ipak, ajet ne kaže ništa o pokrivanju glave. • Prema opisu ovdje, žene su poderale komada svoje suknje, ali umjesto da pokriju svoje grudi, kao što je zapovjeđeno u ajetu, oni su ih omotale oko glave. U ovom slučaju, njihove haljine bi morale biti toliko duge, da im je omogućeno da pokriju ne samo svoje glave, nego i svoje grudi. • Prva stvar koja pada u oči je stanje tih pocijepanih suknji. S obzirom da su morale biti dovoljno duge da pokriju njihove glave i grudi, one su morale izgledati kao današnje mini suknje, te su noge tih žena morale biti izložene. Prema ovom opisu, grudi i noge su bile izložene, ali žene su ipak pokrivale samo glavu. Ipak, kao što smo vidjeli u svim dokazima, ajet 31 od An-Nur otkriva da žene samo pokrivaju svoje grudi. • Već smo vidjeli kako neki komentatori tumače pojam "navuci pokrivač preko glave" kako bi opravdali svoje ideje o "već postojećim maramama." Oni tvrde da su žene već nosile marame. Činjenica je, međutim, da lažni hadisi tvrde da su žene cijepale svoje suknje kako bi pokrile glavu i to čim je ovaj ajet objavljen. Kako to da se ovi lažni hadisi sukobe sa svakom drugom interpetacijom? Oni su u sukobu, jer je vjera onih koji žele dodati lažne zapovijedi u islam puna nedostataka. Sva sujeverja su u sukobu sa Kur'anom, i sva uključuju velike kontradikcije. Varljiva tumačenja skrojena isključivo s namjerom kako bi se opravdala ideja da je potrebno pokrivati glavu u ajetu 31 od An-Nur, mada je sam ajet savršeno jasan, pokazuju razmjere onoga što se događa. Tumačenja u svjetlu lažnih hadisa, te zaključci koji su nastali zahvaljujući njima prilično su zastrašujući: U školama Sha'afi i Hanbali, čitavo žensko tijelo (ukuljučujući lice i ruke) treba da se pokrije. U hanefijskimi Maliki školama, ruke i lice moge ostati otkriveni, sve dok ne navode na zavođenje (Sabuni, Tafsirul Ayatil Ahkam 2 / 154.155). As-Suddi: "Žena će prikriti jedno oko i dio lica. Samo jedno oko može biti otkriveno. "(Abu Hayyan)". Takav je bio običaj u Andaluziji. Samo jedno oko žene je moglo biti otkriveno. "(Abu Hayyan, al-Bahr al-Muhit). Sha'afi imami je smatrao zabranjenim čak i posmatranje žene dok siječe nokte. (Ibn Hadžer el-Haytami, Što je halal i haram 2). Prema jednoj teoriji, pokrivanje je obavezno za ženu u islamu i ono uključuje njeno lice (Fikh nama-Seerah). Drugi izvor je opisao kako žena treba gledati čovjeka: "Nije dozvoljeno da žena gleda prsa, leđa ili noge nekog stranca, čak i ako je to ne dovodi u iskušenja. Požuda koju uzrokujue lice je veća od one koju uzrokuju stopala, kosa ili noge. Budući da smo se jednoglasno složili da je gledanje ovih dijelo tijela zabranjeno, onda mora biti zabranjeno gledati i u lice. "(Sabuni, Rewai 2/156). Zastrašujući um fanatika u stanju je osjećati se opušteno samo onda kada su žene potpuno pokrivene: nekim ljudima to, međutim, nije dovoljno, te žena koja pokriva svaki dio svoga tijela treba biti zatvorena u kuću. Nemoguće je proizvesti tako radikalna i zastrašujuća tumačenja iz ajete Kur'ana, koji daje slobodu ženama i kaže da se one mogu slobodno ponašati i napominje ispred kojih ljudi je potrebno da one pokriju svoje intimne dijelove. Ipak, lažni hadisi su to omogućili, a ovi ljudi su otišli tako daleko da sami pisali dodatke na postojeće ajete i pretvorili žene u fantome, pokrivene od glave do pete. Čak je bilo zabranjeno gledati i njihove nokte. Ovaj primjer je vrlo ilustrativan pokazatelj ramišljanja fanatika. Također, važno je ovdje istaći da hadis govori o muškarcima i ženama koji su se u vrijeme našeg Poslanika (as) čistili iz iste posude. (Vidi Sahih Buhari, Wudu 43; Sunan Abu Dawud, Kitab al-Taharah 39; Sunan Ibn Madže, Taharah 36; an-Nasai, Taharah 56) S obzirom da su se morali čistiti tijelovi tijela kao što su noge, ruke, laktovi, lice i glava, iz hadisa je jasno da su žene bile zajedno sa muškarcima i da su im glave bile otkrivene. Međutim, zajednička osobina svih svadljivih fanatika je da oni potpuno ignorišu one hadise koji im ne odgovaraju. Pošto je naš jedini vodič Kur'an, i s obzirom na to da je ono što je objavljeno u Kur'anu eksplicitno, boravak žena u istoj prostoriji sa muškarcima u trenutku kada nisu pokrivale glave maramom u skladu je sa onim što je izneseno u Kur'anu. Zabranjene Stvari Bog U Kur'anu Nije Ostavio Nejasnima Iz nekog razloga, pod uticajem izmišljenih hadisa tumačenja fanatika su "uvijek insistirala na zatvaranju žena ili pokrivanju njihovih tijela.” Glavno opravdanje koje navode je njihova ‘uzbuđujuća priroda‘; ipak, ostaje činjenica da je muško tijelo jednako atraktivno za žene kao i žensko tijelo za muškarce. Prema Kur'anu, ne postoji razlika među spolovima, nema logike da se žene pokušavaju pokriti iz straha da bi muškarci mogli biti uzbuđeni zbog njih. Ako je problem to što bi se oni mogu uzbuditi, onda bi to biti daleko više logično muskarcima da se zatvore ili da izađu s pokrivačem koji bi ih spriječio da vide ono što je oko njih? Oni bi trebali pokušati da umanje mogućnost da se uzbude, a ne da pokriju žene. Postoji mnogo primjera koji govore o ovoj temi. Na primjer, ako neke ljude uzbuđuje ženski glas, zbog čega žene treba spriječiti da govore, isto treba primijeniti i na muškarce. Ako ne treba slušati glas žene ili pjesmu koju ona pjeva, onda ovo ograničenje treba da važi i za muškarce. Ako fanatici žele da ova lažna pravila budu validna, te ako zaista instistiraju na njima, onda bi trebalo nametnuti iste mjere za muškarce. Međutim, logika koja se primjenjuje u islamu je ona bazirana na Kur'ana, te, naravno, nema takvih ograničenja u logici Kur'ana. Ova ograničenja koja fanatici žele da sprovedu su nesumnjivo stvorena u svrhu nametanja kontrole i ograničavanja slobode, i jednostavno služe stvaranju ogromnih problema u zajednic, i na kraju dovode do katastrofe u društvima u kojima oni sami žive. Kao i u svim stvarima, muškarci i žene su jednaki u pogledu čednosti. Preljuba je zabranjena za žene i muskarce. Kao što je Bog otkrio u ajetu 35 sure Al-Ahzab, "... muškarci i žene koji čuvaju svoja čednost," muškarci imaju istu obavezu da budu čedni i čisti kao žene. Međutim, to se ne postiže zatvaranjem ljudi, ne puštajući ih van, ni tako što im ne dopuštamo da se sastaju ili da govore. To se radi radi tako da se usvoje moralne vrijednosti Kur'ana. Ljudska bića nisu divljaci koja se ponašaju samo pod uticajem svojih nagona i vode se isključivo svojim željama; ljudska bića su sposobna da razlikuju dobro od zla zahvaljujući svojoj inteligenciji, svijesti i, najvažnije od svega, moralnim vrijednostima koje su naučili od Boga, kao i ljubavi prema Njemu i strahu od Njega. Dakle, ono što određuje da li je neko čedan ne ovisi o tome koliko će neko otkriti svoje tijelo ili koliko je otkrivena kosa te osobe, nego to ovisi samo o njegovom strahu od Boga i moralnih vrijednosti. Bog otkriva u ajetu, "... da Allah ukaže na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi ..." (Kur'an, 5:94) da će testirati ljude čak i tamo gdje nitko ne može ih vidjeti. Stoga, korištenje prisile, zatvaranje ljudi i upotreba nasilje to neće osigurati. Vjera, moralne vrijednosti i obožavanje tiču se samo srca. Men and women are equal in terms of chastity in the Qur'an, as in all other matters. The criterion for chaste behavior is not how loosely one dresses or how much hair can be seen, but rather fear of God and moral virtue. Kur’an Govori O Džilbabu, Ne O Hidžabu Kao što se vidi iz svih detaljne analize gore, pod uticajem izjava i tumačenja iz različitih komentatora, ajet 31 od An-Nur koji se koristi kao dokaz za ideju da se glava mora pokriti, doslovno se pretvorio u tabu. Nevjerovatno je kako ajet koji kaže ništa o pokrivanju glave, ne daje nikakve informacije o glavi i još eksplicitno opisuje prikrivanje u grudi može da se tumači na ovakav način. Nešto drugo što je prilično zapanjujuće je da mnogi ljudi koji smatraju da je pokrivanje glave, koje se nikada ne spominje u Kur'anu, jedina obaveza u vjeri, nikada ne govore o ajetu 59 sure Al-Ahzab, koja govori o vanjskom odjevanju. Oni su se fokusirali na pokrivanje glave, koje se ne pojavljuje u Kur'anu, u zapovijedi, a ipak su potpuno zanemarili zapovijedi u vezi sa plaštom koji se pojavljuju u Kur'anu. Hajde da sada pogledamo kako se plašt doista pojavljuje u Suri al-Ahzab i zašto ga zagovornici pokrivanja glave ignoriraju: Sura al-Ahzab, Ajet 59 O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je. (Kur'an, 33:59) Značenje arapske riječi u ajetu, "Jilbab," je list ili plašt koji pokriva tijelo od glave do peta. Ovaj ajet iz Sure al-Ahzab stoga vrlo jasno opisuje plašt koji pokriva glavu i cijelo tijelo. Postoji jedan razlog za nošenje takve odjeće, i to je da muslimanke budu prepoznate kao slobodne i čedne. To znači da neka okruženja nisu pogodna za žene, u smislu da se u njima kreću ili oblače kako žele. Struktura društva i moralni nivo ljudi ponekad zaostaje za civilizacijom. Neke zajednice osuđuju žene koje hodaju okolo, ukoliko nisu potpuno prekrivene i mogu čak ići tako daleko da im nanesu verbalno ili fizičko uvrede. U normalnim uvjetima, muslimanke neće ići na takva mjesta, osim ako nemaju izbora. Ipak, kada moraju, bitno je da pokažu da su muslimanke i čedne, ako žele da izbjegnu nepoželjne posljedice. Jilbab koji se nosi je mjera predostrosti. Ovo je, naravno, nešto što žena će sama odlučiti. Danas demokratska i moderna društva ne odgovaraju ovakvom opisu. Dakle, žene u zapadnim društvima generalno ne osjećaju potrebu da se pokriju na "nesigurnim mjestima."; mada u takvim društvima mogu postojati ljudi koji zaista predstavljaju opasnost za žene. Dakle, ako žena ne misli da je sigurna, može se pokriti, čak i u zapadnom društvu. Sve što je bitno jeste da se o njoj pogrešno ne sudi na osnovu njenog odijevanja. Nametanje Hidžaba Bez Da Se Ikada Spomene Džilbab Da pređemo na temu pokrivanja glave: žena može reći, "pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 59 sure Al-Ahzab," i nositi maramu ako ona želi. Na taj način, ona preferira pokrivanje glave, prije nego potpuno pokrivanje i tumači prikrivanje u tom smislu. Ipak, neko ko kaže: "Pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 31 od Surat al-Nur," ne govori istinu. Ovo je opasnost, jer naš Gospodar govori o onima koji ono što je dopušteno smatraju zabranjenim i izvrću ajete Kur'ana. To može biti teško djelo u očima Boga, tvrditi da je nešto zapovijed ako se ne pojavljuje u Kur'anu, posebno onda kada znate šta je istina. Ono što je iznenađujuće je da neki ljudi koji smatraju da je nošenje marame doslovan simbol vjere, nikada ne spominju potpuno pokrivanje u Kur'anu. Zaista, neki ljudi koji mjere vjersku predanost na osnovu toga da li nam je glava pokrivena i smatraju da u tome leži superiornost u odnosu na druge - iako Bog kaže da superiornosti leži u pobožnosti - nikad ne pominju prave zapovijedi o Jilbabu u Kur'anu. Iako Kur'an ne govori ništa o pokrivanju glave, on sadrži eksplicitne zapovijedi o Jilbabu. Zapanjujuće je vidjeti koliko pokrivanje glave može značiti toliko u očima nekih ljudi, dok se ništa ne govori o Jilbabu. The reference to wearing “jilbab” in verse 59 of Surat al-Ahzab is entirely at the discretion of the Muslim woman. Since women feel safe in democratic and civilized societies, they do not generally feel the need to wear the jilbab and cover up entirely. Some women, however, may not feel at ease even in such communities and may prefer to cover up entirely. The important thing is to prevent a woman from being misunderstood or harassed because of the way she dresses. Žena Muslimanka Zna Kako Da Se Oblači U Stilu Kur’ana A woman may cover herself up entirely or wear low-cut clothing. Once she says, “I am a Muslim,” nobody has the right to judge her. In the eyes of the Qur'an, superiority lies not in one's clothing, but in one's piety. Jedna važna stvar koja treba da se ovdje naglasi je da muslimanka zna savršeno dobro kako da se oblači u skladu sa Kur'anom, tako da nema potrebe da muškarac govori ženama kako da se oblači. Čovjek nema pravo da se miješa u ono što žena nosi, a kamoli da joj kaže kako da se oblači ili da je sudi po tome. Bog nije dao čovjeku to pravo. Danas je ovo važno pitanje koje treba da se naglasi, posebno u muslimanskim društvima. A žena može nositi maramu na glavi, ili se pokriti se u potpunosti ili otkriti glavu. Kada ona kaže, "Ja sam muslimanka," niko nema pravo da joj sudi.Samo Bog zna šta se smatra čednim. Iskrenost je ono što se računa u vjeri, a ne odjeća. Na isti način na koji neko ko se pokriva u potpunosti može biti neiskren i otići u pakao, žena koja se manje pokriva, može zaraditi pravo da uđe u raj. Samo Bog o tome odlučuje. Kada se ljudi vode pravilima osim Kur'ana, nastaju problemi koji ne priliče ljudskoj prirodi. Osim toga, oni prestaju biti pojedinačni problemi i mogu se pretvoriti u društvene sukobe i razmirice. Razlike zasnovane na vrsti haljine – na primjer da li je sa ili bez marame, ili da li je u pitanju odjeća koja malo više otkriva - lažna je percepcija koja nema mjesta u Kur'anu i dovodi do napetosti u društvu. Bog otkriva u ajetu da, prema Kur'anu, superiornost ne leži u haljini i vanjskom izgledu, nego u pobožnosti, ili Taqwai (djelovanju iz straha od Boga): O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26) Vjera je u srcu. Ona se manifestuje kroz moralne vrline, toplinu osobe, ljubav, velikodušnost, sposobnost da oprostimo, kvaliteti, kulturi, razumijevanju umjetnosti, znanosti; ukratko, u svemu. Stoga je važno procjeniti ljude kroz njihove moralne vrijednosti, a ne na osnovu njihovog spoljašnjeg izgleda. Bez obzira na njihov vanjski izgled, dragocjeni su svi ljudi koji kažu, "Ja sam musliman". Pogrešno ih je razlikovati. Niko nema pravo na diskriminaciju. Greška Poznata Kao “Dvije Žene=Jedan Muškarac” Jedno od neshvaćenih pitanja koja neki ljudi koriste kao dokaz protiv islama je ideja da "žena vrijedi pola muškarca." Neki protivnici islama su dali tumačenje da "iskaz muškarca svjedoka, vrijedi kao iskazi dviju žena ". Fanatici su također iskoristili ove pogrešne interpretacije, stavljajući ih u praksu i žigosajući žene kao one koje vrijede pola muškarca. Međutim, protivnici islama i fanatici su ponovo napravili ozbiljne greške u svom tumačenju. Bog je stvorio muškarca i ženu koji su, kao svjedoci, jednaki u Kur'anu. Kuran ništa ne govori o tome da "svjedočenje muškarca vrijedi kao svjedočenje dvije žene." Na primjer, potrebna su četiri svjedoka da bi se utvrdila preljuba i Kur'an ne govori ništa o tome da to trebaju biti četiri žene ili dva muškarca, ili četiri muškarci ili osam žena. U njemu se samo govori o četiri svjedoka. Drugim riječima, četiri svjedoka su dovoljna, bilo da su muškarci ili žene, te ne postoji razlika između njih. Kao i sa svim stvarima, kadadođe do sukoba, , žena se smatra superiornom u Kur'anu, i njenoj riječ se može vjerovati. Kada je žena optužena za preljub, na primjer, kada postoji neslaganje između izjave žene i muškarca, vjeruje se iskazu žene. Jedna žena je čak smatrana nevinom na temelju vlastitog svjedočenja. Kako stoji u Kur'anu: A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu, a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu! A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, (Kur'an, 24:6-8) Činjenica da je žena superiorna u odnosu na muškarca kada svjedoči, vrlo je značajna, ali nije dobro poznata. Ona u stvari opisuje suštinu Kur'ana, odnosno stav prema ženama. Pogrešne ideje fanatika i protivnika islama se naravo razlikuju od onoga što je ovdje izneseno, ali pogledajmo pravo značenje ajeta na osnovu kojeg fanatici smatraju da žena vrijedi pola muškarca i koji koriste kao dokaz kada je u pitanju iskaz svjedoka, te nasljedna prava žena: John William Godward's oil painting “Endymion,” 1893 Žene I Svjedočenje Pri Pozajmljivanju Jedini izuzetak u Kur'anu u vezi sa ženama kao svjedocima napravljen je prilikom pozajmice. Da bi se shvatio na pravi način, moramo pogledati ajet 282 sure Bekara u kojem su opisane pozajmice: O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude pod pritiskom ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna. (Kur'an, 2:282) Ovaj ajet postavlja pravila o zaduživanju, i kaže: "... kad uzmete pozajmicu na određeni period, zapišite je," i da "nijedan pisac ne treba odbiti da to zapiše." Na kraju ajet kaže da "... ni pisca ni svjedoa ne treba staviti pod pritisak." Biti svjedok pri zaduživanjau, gdje su u pitanju materijalni interesi, predstavlja nešto što ljudi vole izbjeći. Međutim, Bog želi da ljudi preuzmu odgovornost za ovu nepoželjnu dužnost: "... dva muškarca da se uzmu kao svjedoci." Imajte na umu da ajet ne govori ništa o "pronalaženju dva muška ili četiri ženska svjedoka." Jednostavno govori o "dva muškarca koji djeluju kao svjedoci." Ovu rizičnu i tegobnu odgovornosti Bog nameće muškarcima. Na ovaj način, žene, koje s više podložne pritisku, bivaju zaštićene od ove nepoželjne dužnosti. Prema ovom ajetu, samo u slučaju da se dva muškarca ne mogu naći, te da imamo samo jednog čovjeka na raspolaganju, možemo izabrati "jednog muškarca i dvije žene." Na taj način, žena se ne dovodi u rizičnu situaciju koja podrazumijeva finansijski interes, proračune, te zaduživanje. Mogućnost da se muškarac i žena nađu suprotstavljenim u slučaju ovako nezgodne situacije se na taj način može izbjeći. Responsibilities concerning money are risky matters, especially in present- day society, that can easily result in a person being defamed, accused of wrongdoing or becoming the object of suspicion. Na primjer, zamislimo da je došlo do nesporazuma u vezi sa iznosom kredita ili načinom otplate. Ako dva svjedoka daju različite iskaze, žena će se morati suprostaviti muškarcu, a u okolnostimaje sasvim izvjesno da jedan od dva svjedoka definitivno laže, ona će biti pod velikim stresom i pritiskom. Bog je na ovaj način omogućio da žene, koje On stavlja pod zaštitu od svih spoljnih pritisaka u Kur'anu, budu izložene takvim situacijama. Prisustvo drugog ženskog svjedoka da može eliminirati taj pritisak. U slučaju da su jedan muškarac i dvije žene svjedoci, kad broj svjedoka poraste na tri, odgovornost će biti više široko rasprostranjena i stress svakog pojedinačnog svjedoka će se smanjiti. Dakle, ljudi sa skrivenim motivima koji žele stvoriti pritisak će biti prisiljeni da prevare dvije od tri osobe, te da će njihov zadatak biti mnogo teži. Poznata je činjenica da kada su u pitanju odgovornosti koja se tiču novca, posebno u današnjem društvu, jedna osoba lako može oklevetati drugu, nemarno pokrenuti optužbe na račun druge osobe i ostaviti drugu stranu pod oblakom sumnje. Predostrožnosti su poduzete protiv ovoga, te one predstavljaju garanciju za žene u mnogim aspektima. Neki ljudi smatraju da je lako smatrati žene slabima, i upravo ih zato klevetati. U takvim situacijama u kojima novac je uključen, takvim ljudima je lako pripisati zločin ženi ili je klevetati. Međutim, ukoliko svjedoče i dvije žene, nestaje opasnost od takvih lažnih optužbi. Ovo također predstavlja izvor sigurnosti za žene u psihološkom smislu. Može biti vrlo opasno zaboraviti detalje kao što su iznos kredita ili otplate kada svjedočimo pri takvoj transakciji. Pošto muslimani imaju odgovornost da bude nepristrasni svjedoci, oni također imaju odgovornost da bude u potpunosti svjesni, da ne zaborave, detalje u vezi kredita. Na taj način, odgovornost koja može ležati na jednoj ženi može biti podijeljena na dvije osobe. Čak i ako žena ima vrlo dobro pamćenje i preuzima mjere opreza da se ne zaboravi - žene su mnogo preciznije od muškaraca - prisustvo druge stranke će je osloboditi tog psihološkog tereta. Taj psihološki teret i mogućnost zaboravljanja odnosi se i na muškarce, naravno. Ipak, uvijek je žena ona koja je zaštićena u psihološkom i materijalnom smislu u Kur'anu. Naš Gospodar je stvorio žene kao lica koja pridaju veliku važnost detaljima, koji prihvataju čak i manje odgovornost vrlo ozbiljno, a koji su uglavnom precizne i vrlo odgovorne. Dakle, teret koji će žena osjećati, bit će vrlo težak zbog prirode same žene. Svemogući Bog je mogućnost da se to olakša, kako bi se žena zaštitila i kako bi se spriječila situacija u kojoj je ona pod psihološkim pritiskom. Ovo je još jedna manifestacija uzvišenih vrijednosti koje naš Gospodar daje ženama. Ne smije se zaboraviti da je žena, kraljica od Sabe, opisana kao vladarica države u Kur'anu, i bila je poznata kao ona koja je uživala moć i donosila odluke. To znači da su na osnovu Kur'ana, žene dovoljno inteligentne i imaju dovoljno snage karaktera da upravljaju državom. Dakle, dok pojedinci tumače navedeni ajet na način da žene nisu dovoljno inteligente da bi izrazile svoje želje,on izričito štiti žene kada je u pitanju zaduživanje, te oni stoga zanemaruju zapovijedi u Kur'anu. Ipak za nas, jedina mjera je Kur'an. God regards men and women as enjoying equal status as witnesses in the Qur'an. Nowhere does the Qur'an say, “One male witness is equal to two female witnesses.” Naslijedna Prava Žena Činjenica da žene dobijaju pola onoga što dobija muškarac prema zakonu nasljeđivanja je još jedan primjer kako se pogrešno tumače ajeti. Neki ljudi koji ne shvataju duh Kur'ana, osnove islama i zaštitništvo te naklonost našeg Gospodara, nastoje pružiti dokaze za svoje tvrdnje analizom ajeta koji opisuju distribuciju nasljeđivanja zasebno umjesto kao koherentnu cjelinu. Ipak, nasljedno pravo je zapravo još jedan dokaz da su žene aštićene u Kur'anu. Ajeti o ženskom udjelu zaostavštine su kako slijedi: Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. (Kur'an, 4:7) Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je. (Kur'an, 4:11) Kao što je prikazano u prvom ajetu, nasljedstvo u islamu je pravo koje uživaju i muškarci i žene. Drugi ajet opisuje distribuciju tog nasljeđivanja, u skladu sa potrebama i odgovornostima ljudi. Gledajući Kur'an u cjelini, vidimo da je izdržavanje majke, supruge, kćerke ili sestre odgovornost sina, supruga, oca ili brata; to se odnosi tokom čitavog života žene. Drugim riječima, sin, muž, otac ili brat su odgovorni za ženu pod njihovom zaštitom do kraja svog života. The fact that the financial support of a woman is the responsibility of a man does not significantly restrict that woman. The precaution here is a symbol of the value attached to women. Na primjer, kada se žena udaje, ona dobija miraz od svog supruga. Po Kur'anu, miraz se daje direktno ženi, ne porodici. Nakon što se sklopi brak, izdržavanje žene i djece je ukupna odgovornost muškarca. Uskoro ćemo detaljno vidjeti da se izdržavanje i finansijske odgovornosti nastavljaju, čak I u slučaju razvoda.Svi troškovi su odgovornost muškarca. Činjenica da je finansijska briga o ženi odgovornost muškarca ne znači da za nju postoje ograničenja. To ne znači da je žena neko ko traži pomoć. Mjere predostrožnosti idu u prilog ženi i imaju za cilj da se žena nikada ne pati tokom svog života. Žena je slobodna da živi kako ona želi, slobodna je da radi ili ne, zaradi novac ili ne, pokrene biznis pa čak i da vodi državu, ako želi. Njena zaštita u finansijskom smislu ne ograničava njen društveni život, njene slobode, niti je čini zatvorenikom. Ukoliko je žena pod zaštitom muškarca, to ne znači da on ima pravo da joj komanduje; Kur'an ne kaže ništa o tome da muškarac ima ovlasti da komanduje ženi. Finansijska odgovornost koja je nametnuta muškaracu ima za cilj da se osiguraju žene, das u pod posebnom zaštitom u Kur'anu, i da nikada ne pate tokom čitavog života. Međutim, stajalište Kur'ana je takvo da žena nema takvu odgovornost prema bilo kome drugom. Kako ona ne snosi nikakvu odgovornost za izdržavanje bilo koga drugog, ona tako nema obavezu ni da se brine o sebi. Ona ne mora raditi ako ne želi; ona nema tu obavezu. Osim toga, žena ima pravo da potroši svoje imovinu kako ona želi. Čak i ako je bogata, ona nema obavezu da doprinese kućnom budžetu. Ona nema obavezu da snosi finansijsku odgovornost za svoju djecu. Čak i ako žena je bogatija od muškarca, njegove finansijske obaveze ipak i dalje postoje. Žena može uložiti svoju baštinu u posao, ako to želi, potrošiti je na sebe, ili je, pak, sačuvati. Ali muškarac je obavezan da iskoristi svoj udio za održavanje i brigu o ženi. Izdržavanje, blagostanje i udobnost njegove supruge, djece i sestre u potpunosti su njegova odgovornost. Sjetimo se da je ovo osmišljeno na ovaj način ne zato što je ženi nešto potrebno, nego da joj neko ne bi učinio nešto nažao. Pogledajmo ove činjenice kako su izričito navedene u Kur'anu, jer ako su muškarac i ženadobili jednake dijele nasljedstva, onda bi ovo bilo na štetu muškarca, budući da on ima obavezu da se brine o obitelji, dok žena nema tu obavezu. Sljedeća odredbe u ajetu je također vrlo važna, "... nakon oporuke napravite ili bilo dugove." Ako je neko preminuo i ostavio za sobom naslijeđe, onda se pri podjeli mora postupati u skladu sa pravilima o naslijeđu. Pokojnik je možda ostavio svu svoju imovinu ženi, dok možda ništa nije ostavio muškim članovima porodice: u tom slučaju, zaostavština će važiti i sve će dobiti žena. Postoji posebna mudrost u tome da je Bog dao muškarcima finansijsku odgovornost za žene. Da je Bog tako želio, onda On takav teret ne bi dao samo muškarcima i žene bi bile odgovorne za svoje izdržavanje, pa čak i za izdržavanje svoje djece. To bi bila velika odgovornost i težak psihološki teret. No, takav teret ipak nije nametnut ženama u Kur'anu. Ženino Pravo Na Razvod Prvo što trebamo istaći na temu razvoda je da je praksa onih fanatika koji odbijaju priznati pravo žene na razvod apsolutno neispravna. Prema fanatičnom načinu razmišljanja, bez obzira na to koliko nesretna ili potlačena žena može biti, ona i dalje nema pravo na razvod. Zastrašujuće mentalitet fanatika - koja nastoji da ugnjetava žene i koji muškarce prikazuje kao nadređeni - trenutno djeluje u zemljama kao što su Iran i Saudijska Arabija. Ne samo da takav način razmišljanja nema mjesta u Kur'anu, nego je to i kršenje duha Kur'ana. Nigdje u Kur'anu nema odredba koja kaže da "samo muškarac može da se razvede od svoje žene." I zaista, ajeti 228 i 241 sure Bekara govore o ženama koje su se razvele. Razvod je pravo koje je dato ženama, kao i muškarcima. Zanimljivo, neki komentatori ili tumači Kur'ana kada pišu o razvedenoj ženi, u zagradi dodaju objašnjenje da su u pitanju "žene koje su se razvele od svojih muževa." To proizilazi iz toga što osjećaju da ajeti iz Kur'ana nisu dovoljni, ali je to i posljedica njihove nesposobnosti da se oslobode fanatične koncepcije islama, te nastojanje da prilagode ajete svom načinu razmišljanja. Već smo vidjeli da su dodaci u zagradama pokušaj da se Kur'an prilagodi radikalnom mentalitetu. Neki ljudi, koji znaju da ne mogu mijenjati ajete da bi ostvarili svoje ciljeve, pokušavaju napraviti isti efekat upotrebom zagrade. Ipak, kada zanemarimo ove komentare u zagradi, ajeti u Kur'anu nose potpuno eksplicitne poruke. Under the fanatical mindset, women are regarded as second- class beings needing to be locked away or imprisoned. Frightening practices of the fanatical mindset, which seeks to oppress women and depict men as superior to them, are currently applied in practice in such countries as Iran and Saudi Arabia. Yet that terrible mindset is the diametric opposite of the Qur'an, and is totally incompatible with the true Islam. Razvod I Zaštita Žene Nakon Toga Njega i zaštita žena nakon razvoda je važna jer pokazuje koliko se superiornosti daje ženama u Kur'anu. Naš Svemogući Gospodar je zaštitio sva prava žena u okolnostima u kojima bi im mogla biti učinjena nepravda - kao što je razvod - a one su stavljene pod zaštitu za čitav svoj život. Čak i ako ju je razveo, muškarac ima odgovornost da štiti i da brine o svojoj bivšoj supruzi do kraja svog života, čak i ako žena nema potrebe za tim. Obezbjediti Da Je Žena Sretna I Zadovoljna U Slučaju Razvoda Za ljude kojise vode isključivo svojim nagonima, razvod znači apsolutni prestanak odnosa. Takvi ljudi vjeruju da kada dođe do razvoda, više ne postoji potreba da se brine o drugoj osob. Pošto izgube sve osjećaje ljubavi i poštovanja za osobe koje napuste, oni se brinu samo o očuvanju vlastitih interesa , te ignoriraju probleme i poteškoće s kojima se suočavaju drugi. Ovo je, naravno, moralni defekt ljudi koji ne žive po vrijednostima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisao je kako žene treba tretirati s ljubavlju i prema odgovarajućim moralnim vrijednostima nakon razvoda: Kada pustite žene, onda ih, prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite… (Kur'an, 2:231) O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite. (Kur'an, 33:49) Oba ajeta odnose se na "ljubaznosti", a to znači da muškarac i dalje ima odgovornost da se ljubazno ophodi prema ženi; ona možda nema posao, finansijska sredstva, a možda nema gdje ni živjeti. Ovi ajeti stavljaju razvedenu ženu pod zaštitu, i daju mogućnosti da se ona zadrži ili oslobodi, ali sve pod uslovom da postoji ljubaznost i fino ophođenje. Muškarac u oba slučaja mora pravilno tretirati ženu. Pružanje Finansijske Sigurnosti Nakon Razvoda U Kur'anu Bog zabranjuje da se razvedena žena ostavljena sama, da bude nezaštićena ili da nema finansijsku podršku. Po islamu, bez obzira da li je žena bogata ili ne, ona ipak mora imati materijalnu sigurnost nakon razvoda. Njen bivši muž ima odgovornost da to osigura. Ajeti koji se odnose na potrebu da se osigura financijska sigurnost razvedenih žena glasi: Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to daju oni koji se Allaha boje! (Kur'an, 2:241) .. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro djelo učiniti. (Kur'an, 2:236) Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, last dati. (Kur'an, 65:7) Kao što se vidi u ovim ajetima, bogata osoba, ali i neko manje imućan ima odgovornost da zaštiti žene od kojih su se razveli. Čak i ako oni nikada više ne vide tu osobu, čak i ako oni nemaju materijalnih ili psiholoških očekivanja od njih, oni i dalje imaju odgovornost da ih stave pod finansijsku zaštitu i da se prema njima odnose s ljubaznošću. Svemogući Bog otkriva da materijalna sigurnost žene mora biti obezbijeđena iskreno, dobrovoljno i sa dobrim namjerama: I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte. (Kur'an, 4:4) There are verses of the Qur'an that impose the duty to assume financial responsibility for a divorced woman. Even if he has divorced her, a man has a responsibility to protect and take care of her until the end of her life, even if she has no need of that. Ono Što Darujemo Ženama Ne Smijemo Uzeti Nakon Razvoda Naš Svemogući Gospodar je otkrio u ajetima da u slučaju razvoda muškarac ne smije uzeti natrag sve što je njegova supruga dobila od njega dok su bili u braku: Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, čineći očigledan grijeh? Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele. (Kur'an, 4:20-21) ...Nije vam Halal oduzeti bilo šta od onoga što ste im darovali… (Kur'an, 2:229) Bog podsjeća ljude u tim ajetima das u ženidbom obećali da će se brinuti o njima; On otkriva da zbog toga obećanja nemaju pravo ništa tražiti natrag, čak i ako su dali ženama "veliku količinu." Musliman koji poštuje Kur'ana će znati da je ovo obećanje dato Bogu, te će ga zato i oodržati. U ajetu "Nije halal / dozvoljeno zadržati bilo šta ste im dali," Bog jasno zabranjuje bilo koji drugi vid ponašanja. Garancija Da Žene Imaju Mjesto Za Život Nakon Razvoda Braka Kako se žena ne bi našla u teškoćama nakon razvoda, I kako bi bila zaštićena, Svemogući Bog savjetuje da je muškarac drži blizu sebe. To je zato što bi mu se na taj način omogućilo da pazi na nju u opasnim vremenima. Nakon razvoda, vjernik ima veliku odgovornost da se brine o njoj, sve dok ona ne pronađe novo mjesto za život, te joj on mora osigurati zaštitu: Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili. Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porode, a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumjevši se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete. (Kur'an, 65:6) S obzirom na značaj predmeta ovdje moramo ponoviti:ove zaštitne mjere, naravno, ne znače da žena nije u stanju da se brine o sebi; to su gluposti koje iznose neki ljudi puni predrasuda s ciljem da nanesu štetu islamu. Ajeti se odnose na superiorne moralne vrijednosti. Ono o čemu se govori ovdje su moralne vrijednosti i superiornost koja se daje ženi. Briga o ženi znači čega da je ona poštovana i cijenjena. Bog pokazuje način na koji se vrijednuju i štite žene. Također je zabranjeno u ajetu "... staviti pritisak na njih kako bi ih maltretirali." Kao što je navedeno u ajetu, potrebno je"... konsultovati se zajedno ispravno i ljubazno". Bog savjetuje dobre odnose između ljudi koji su razvedeni. S obzirom na težak položaj u kojem su žene nalaze danas u društvu u cjelini, ili u društvenom životu, potreba i značaj ovih mjera preporučenih u Kur'anu postaje mnogo jasnija. Žene Se Ne Smiju Naslijeđivati Prisilno Jedna od zapovijedi o zaštiti žena u Kur'anu kaže da se one ne smiju naslijediti silom. Bog otkriva: O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje Njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, Osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite ... (Kur'an, 4:19) U ovom ajetu, Bog zabranjuje bilo kakav pritisak na žene, i bilo koje mjere koje bi mogle stvoriti poteškoće za njih u materijalnom smislu. Vrijednosti Žene Kao Majke Majčinstvo je pohvaljeno u Kur'anu. Poštovanje za roditelje, fino ophođenje prema njima, potreba da se štite i paze u starosti, predstavljaju posebne odgovornosti vjernicima u Kur'anu, a tu je i veliki broj ajeta na tu temu. Neki od njih glasi: Naredili smo ljudima da budu poslušni svojim roditeljima... (Sura al-‘Ankabut, 8) Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (Kur'an, 17:23) U Kur'anu Bog savjetuje muslimane da tretiraju svoje roditelje s poštovanjem i ljubaznošću; ipak, majka se posebno vrednuje. Bog otkriva u još jedan ajet koji:Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14) Zapravo, svaka majka se nekoliko mjeseci žrtvuje kako bi donijela dijete na svijet. Kao što Bog otkriva u ajetu, ona nosi bebu sa velikim poteškoćama, a onda prolazi kroz ogromnu bol kako bi rodila dijete. Zatim ona pazi da joj je dijete zaštićeno i da mu je udobno u svakom pogledu. Ona, međutim, ne očekuje nagradu za sve ovo, ona čak zanemaruje svoje potrebe. Bog nas na ovo podsjeća, i govori nam da su majke zaista dragocjene. Klevetanje Muške Superiornosti I Gluposti O Premlaćivanje Žena Neki ljudi traže da se dostave dokazi iz Kur'ana o muškoj superiornosti nad ženama, njihovom pravu da tuku žene, te se navode sljedeći ajet u tom pogledu: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik! A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten! (Kur'an, 4:34-35) Ideja Muške Superiornostı: Riječ "baadahum" u ajetu "Bog je napravio i jedne i druge ,"u ajetu 34 od An-Nisa ', jano govori o mješovitom društvu sastavljenom od muškaraca i žena. Dakle, pravi smisao ovdje je "Bog je napravio neke ljude i neke žene da se više od drugih ljudi i drugih žena." To znači da je Bog dao svima od njih različite sposobnosti i karakteristike. Ovaj pasus se ne engleskom prevodi kao : "Muškarci su zaduženi za brigu o ženama, jer je Bog učinio da su oni spremniji za to i zbog toga oni troše bogatstvo na njih." Ovdje se govori o fizičkim razlikama, a ne o muškoj superiornosti nad ženama. Riječi: "... jer oni troše bogatstvo na njih" nas podsjećaju na mušku odgovornost da se brine o ženama u materijalnom smislu, kao što smo već vidjeli u nekim dijelovima. Na arapskom se to tumači kao: "Muškarci su zaduženi za žene" ili "Arrijalu qawwamoona aala annisa-ja." Pravi smisao ovog tumačenja je da "muškarci paze žene," ili "Muškarci imaju odgovornost da se brine o egzistenciji žene." Riječ "qawwam" u ajetu je prevedena kao "gospodar." Međutim, u svim ostalim ajetima u kojima se pojavljuje ova riječ, ona ima samo jedno značenje, "paziti i štititi." Kao što su čitaoci već vidjeli, arapski je vrlo bogat jezik, te je zato potrebno znati upotrebu i značenje riječi, posebno kako se one koriste u različitim ajetima. To se odnosi i na riječ "qawwam." Riječ "qawwam" je izvedena iz korijena "qwm." Gledajući sve ajete u kojima se pojavljuju oblici ovog korijena, nećete naći nijedan u kojem se koristi značenje " gospodar." Doista, riječ " hukkam "se koristi za guvernera i vladara u Kur'anu. Na toj osnovi, možemo lako zaključiti da je pravo značenje riječi u ajetu " da pazi na i štiti. " Možemo vidjeti ovo bolje kada pogledamo Kur'an u cjelini. Kao što smo već rekli, žene obično imaju superioran položaj u Kur'anu, one su slobodne, ali i zaštićene od mogućnosti bilo kakvih teškoća. Odbrana žena, njihova zaštita u materijalnom smislu spriječava ih od toga da bude izložene poteškoćama i zato je to odgovornost muškarca (ovo je objašnjeno u prethodnim poglavljima). Iz toga razloga, kao što sam pojam "qawwam" jasno kaže u ajetu o kojem smo govorili, muškarci imaju dužnost da štite žene, i to uvijek i u svim okolnostima. Ovaj ajet, koji neki fanatici žele koristiti kao dokaz za mušku superiornost, je vrlo važan i on zapravo opisuje superiornost žena. Lažni Principi O Premlaćivanju Žena 16-year-old Malala Yousafzai was shot in the head and neck on her way home from school because of her blog in which she described the oppression of the population by the Taliban. Thankfully, Malala was restored to full health after lengthy treatment and is still fighting for the education rights of young girls. Originalna riječ na arapskom u ajetu 34 od An-Nisa 'koji glasi: "Ako postoje žene čije se neposlušnosti bojite, možete ih ukoriti, odbiti da spavate s njima, a onda ih tući" Ovaj glagol prevode kao "tuku", a u brojnim tekstovima glasi "idribuhunn (a)." Korijen je glagol "daraba" i "daraba" može biti riječ sa najširim značenjem u arapskom. Osim što znači "pobijediti", ona također znači "kovanja novca" i "poziv na štrajk." Pogledajmo primjer na engleskom jeziku; kad netko kaže da je "zvono otišlo," to ne znači da zvono više ne funkcionira i da se ne koristi, nego da netko čeka da se otvori vrata. Kada se koriste riječi (ili fraze) sa širokim značenjem, vrlo je važno da se analizira na način da se logično promisli o riječima koje se koriste, kontekstu i pravo smislu. Jedan od najčešće korištenih značenja riječi "daraba" je putovati i izaći. Zaista, glagol "daraba" se koristi u ajetima Kur'ana koji se odnose na putovanja, odlazak na putovanje ili odlazak negdje na određeni vremenski period. Na primjer, “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji. (Kur'an, 4:101) I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti." (Kur'an, 20:77) i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati (darban)... (Kur'an, 2:273) O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o braći svojoj kada odu na daleke pute (darabu)... (Kur'an, 3:156) Nije vam grijeh da molitvu na putovanju (darabtum) skratite... (Kur'an, 4:101) Riječ "daraba" se očigledno ne koristi da bi značila "tući" u ovim ajetima. Ista stvar se odnosi na ajet 34 od An-Nisa ', koji razmatramo ovdje. Kada analiziramo riječ "daraba" u svjetlu ovog ajeta, postoje tri različita značenja koja moramo pogledati: 1) zvedite ih iz kuće, 2) prisilite ih da idu napolje, ili 3) tucite ih. Da bi se shvatilo kako se riječ daraba koristi u ajetu 34 od An-Nisa ', moramo se vratiti na rečenicu: "Ako postoje žene čije neposlušnosti se bojite," na početku ajeta. Riječ "nushuz" je prevedena kao "pobuna i neposlušnost" u mnogim tekstovima. Neki komentatori koji koriste svaku priliku da uključe ideju o ponižavanju žena u ajetima o njima, pa u zagradi uključuju ideju o "poslušnosti prema muškarcima" ili daju pogrešne prevode. Ipak, riječ "nushuz" znači nevjernost, i odnosi se na mogućnost da žena flertuje s nekim ko nije njen muž ili ima nezakonite seksualne odnose. Stoga, sljedeći dio ajeta opisuje kako muž treba tretirati svoju suprugu u slučaju da mu je nevjerna. Prvo što treba uraditi je savjetovati ženi da ne bude nevjerna. Ako to ne uspije, suprug može spavati odvojeno od nje. Međutim, ako žena i dalje ustraje u nezakonitim odnosima i preljubi, onda je najbolje da se ona ukloni iz kuće u potpunosti. Očigledno je da Kur'an, u kojem su žene posebno zaštićene, ne sadrži bilo kakve naredbe u kojima se govori da žene treba tući. Kada to pogledamo logički, znamo da ukoliko muž tuče ženu koja je nevjerna bez obzira na sve njegove opomene, on neće postići ništa drugo nego naljutit je još više, i to će stvoriti nove probleme. Međutim, uklanjanje žene iz kuće je jedno moguće rješenje. Žena može promisliti logički nakon što bude udaljena od kuće, može joj biti žao što se tako ponašala i može sve sagledati zrelije. Ajet kaže da je muž ne smije poduzeti druge mjere protiv nje ako se ona pokaje. Prevodom koji glasi : "Ali ako vas poslušaju, ne tražite način da ih kaznite," ponovo se pokušava provući ideja da "žena sluša muškarca." Ipak, ako precizno prevodimo, možemo uvidjeti da tamo u stvari stoji "ako one poslušaju vaš savjet budu vjerne." Ovdje se ne govori o poslušnosti žene prema muškarcu, nego o vjernosti koja je dužnost oba surpužnika. Although there are campaigns aimed at raising awareness of violence against women in the press and broadcasting media, it has to date proved impossible to prevent across the world. The reason for that is there is no activity on the level of ideas and based on the Qur'an against the fanatical mindset that represents the foundation of such violence. Ostale Zablude O Ženama Još jedna od zabluda koje se tiču žena, tiče se Poslanika Adama (savs) i njegove supruge. Kuran ne kaže ništa o obmani Adamove suprugenit da ga je ona navela na grijeh. Iz ajeta 11-28 Sure al-A'raf jasno je da je Šejtan onaj koji prevario Adama i njegovu suprugu. Na isti način, Kur'an ne kaže ništa o ženi koja je stvorena iz rebra muškarca. Lažni hadisi su izvor ove tvrdnje koja je opisana u prethodnim poglavljima. Još jedna zabluda je da je Kur'an upućen isključivo muškarcima. U stvari, više od 90% Kur'anu obraća se vjernicima izrazima poput "vi koji vjerujete", što se odnosi i na muškarce i na žene. Isto tako postoje neki ajeti upućeni samo muškarcima, ali postoje i drugi koji se bave samo ženama. Neki drugi ajeti iz Kur'ana obraćaju se izravno samo našem Poslaniku (savs). Nonsense such as the Prophet Adam (pbuh) being deceived by his wife or woman being created from a man's rib are slanders that are nowhere in the the Qur'an. Yet much of the Islamic world is ignorant of the Qur'an. Izreke Našeg Poslanika (Savs) Kojima Pohvaljuje Žene Kur'an, naravno, mora biti naš vodič ako želimo da pravilno razumijemo mjesto žena u islamu. Pošto se i naš Poslanik (as) oslanjao samo na Kur'an, možemo biti sigurni u istinitost hadisa koji opisuju praksu u skladu s Kur'anom. Ovi pouzdani hadisi sadrže značenja i prakse koji su u suprotnosti sa izmišljenim hadisima koji, pak, pokazuju zastrašujući stav prema ženama i koji potpuno odstupaju od duha Kur'ana. Pogledajmo neke od hadisa koji su pouzdani zbog njihove kompatibilnosti sa Kur'anom: Ono što volim iz vašeg svijeta su žene i parfemi, a hladnoća mojih očiju je u molitvi. (Ahmed i-Nasa'i) Samo osoba koja je plemenita i časna će vrednovati žene. Samo će ih loši i glupi ljudi prezirati ... (Ibn Asakir) Najbolji od vas su oni koji su dobri prema svojim ženama. (Ibn Asakir) Ne muči svoje žene! One su povjerena tebi od Boga. Budite blagi prema njima i činite im usluge! (Sahih Muslim) Bog voli one koji se slažu sa suprugom, i on povećava njihovu opskrbu. (I. LAL) Najsavršeniji vjernik u vjeri je onaj koji se dobro ponaša. Najbolji od vas je onaj među vama koji tretira svoju supruga najbolje. (Imam Ghazzali, Ihja Ulum-Id-Din [The Knjiga vjerskih uzdizanja] [New Delhi: islamski Knjiga Service, 2001], 02:32) Najbolji od vas je onaj koji je najbolji za svoje žene, a ja sam najbolji od vas prema mojim ženama. (Imam Ghazzali, Ihja Ulum-Id-Din [The Knjiga vjerskih uzdizanja] [New Delhi: islamski Knjiga Service, 2001], 02:32) Blagoslov uzdizanja roba je napisan u knjizi djela onoga koji gleda svoju ženu sa osmijehom na licu. (R. Nâsihîn) Na Sudnjem danu, ja ću biti neprijatelj onoga koji udara svoju ženu. Onaj koji udara svoju ženu je buntovan prema Bogu i Njegovom Poslaniku. (R. Nâsihîn) Poglavlje 4 : Mržnja Fanatika Prema Umjetnosti The main reason why Islamic communities soon began to degenerate after the time of our Prophet (pbuh) is that they abandoned the Qur'an. Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, fanatici priznaju samo svoja tamna i zlokobna razmišljanja, a ne Kur'an, izmislili su tisuće izmišljotina da bi žene odvojili od Kur'ana, obožavanja , intelektualne borba i propovijedanja. Glavni razlozi zašto je Islamska zajednica iskvarena nakon vremena Poslanika (savs) je da su te zajednice okrenule leđa Kur'anu, a njihova kleveta žena je manifestacija toga. S obzirom da to pogrešan način razmišljanja, islamska zajednica je unazađena; međutim, drugi faktor je bila mržnja fanatika prema umjetnosti. Prije nego što opišemo mržnju fanatika prema umjetnosti, podsjetimo se osnova fanatičnog razmišljanja. U jednom ajetu Gospodar govori o "... ljudima koji čine dozvoljene stvari zabranjenim:" I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti. (Kur'an, 16:116) Danas postoje naravno ljudi koji na mare za ono što je zabranjeno, koji smatraju da je ono što je zabranjeno, u stvari dozvoljeno i čiji glavni kriterij pri tome svakako nije strah od Boga. Međutim, ljudi koji "u ime vjere", zabranjuju ono što je Bog dozvolio spadaju u sasvim drugu kategoriju. Ovi ljudi ne dozvoljavaju ono za što Kur'an kaže da je dozvoljeno, ograničavaju slobode i brane sve što je inače potpuno legitimno. Kao što smo imali priliku da vidimo od početka ove knjige, sa dokazima, oni zapravo ne vole religiju u Kur'anu (sigurno Kur'ana je iznad toga) te nastoje da izmisle vlastitu vjeru. Ovi ljudi su zabranili pojmove kao što su radost, humor i umjetnost, koji su stvoreni kao blagoslov: Shvatanje Da Se Šale, Humor I Smijeh Moraju Izbjegavati Fabricated hadiths clearly show how people with a fanatical mindset are deprived of the blessing of happiness and humor and laughter, one of human beings' greatest needs. Imam Al-Sadik je rekao, "Glasan smijeh je smijeh Sotone." (Al-Kafi, v. 2, str. 664, br. 10) Abu Abdullah je rekao: “ Izbegavajte (prekomjerne) šale i humor, jer umanjuju vjereu" (al-Kafi) Imam je rekao, "Kada se smijete, ne dozvolite da vam se vide zubi." (Al-Kafi) "Ne smijte previše, previše smijeha ubija srca." (Sahih al-Jaami ', 7312; u-Tirmidhi, 2305; Ibn Madže, 4193) Presnosi se od ibn Faddal al-Hassan ibn al-JAHM Ibrahim ibn Mehzam da je spomenuo (u svojoj knjizi) Abu al-Hassan: "Jahja (Jovan) ibn Zakariya bi plakao a ne bi smijao . Isus, sin Merjemin bi se smijao a ne plakao. Ono što je Isus radio je bolje od onoga što je radio Jahja. "(Al-Kafi) Imam Al-Sadik je rekao, "Smijeh vjernika je osmijeh." (Al-Kafi, v. 2, str. 664, br. 5) Ovi lažni hadisi vrlo dobro opisuju zastrašujući svijet fanatika. Čitaoci će zapamtiti da smo na početku ove knjige gledali kako se mračni svijet fanatika manifestuje, ne samo u vanjskom svijetu, nego i u njihovim srcima, u kobnim stavovima prema ženama, cvijeću ili mačkam. Lažni hadisi koje smo ovdje naveli otkrivaju kako daleko su fanatici od sreće, smijeha i humora koji je veliki blagoslov, dio ljudske prirode i jedan od najvećih potreba ljudi. Jasno je da, pod okriljem sistema koji zabranjuje smijeh, ljudi koji uče iz tih lažnih hadisa misle da se poslanici nikada nisu smijali. Ipak, u Kur'anu, muslimanima je zabranjeno da tuguju. Musliman je najsrećnija osoba na svijetu, jer on zna da bude potčinjen Bogu, zna kako da se ponaša hrabro, daju on je zahvalan i predan Bogu. On neće imati brige o budućnosti; on će znati da teškoće koje ga zadese su za njegovo dobro i svjestan je da sve što se događa je određeno sudbinom i da smrt nije kraj, ali u trenutku kada upozna Boga i vječni život. Bog daje vjernicima radosnu vijest o raju u Kur'anu. Sve ovo je razlog za muslimane da se raduju. Bog želi da se vodimo moralnim vrijednostima raja na ovom svijetu, jer su to vrijednosti koje Ga čine zadovoljnim. Prema Kur’anu Toga I Nesreća Su Karakteristine Jedino Nevjernika What believers need to do at this time when great efforts are being made to spread and legitimize sadness is to usher in peace, together with joy. Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili. (Kur'an, 9:82) "Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali. (Kur'an, 23:106) Kao što možemo vidjeti, nezadovoljstvo je ono što vežemo za nevjernike u Kur'anu. U daljnjem tekstu ovi ljudi će pripisati "jad koji ih je snašao." svom lutanju. Prema tome, nezadovoljstvo nije nešto što Bog želi. Nezadovoljstvo se izjednačava sa nevjernicima u Kur'anu, a radost je izjednačena sa vjernicima. U drugim ajetima, Bog otkriva da će biti ljudi koji će prezirati savjet Kur'ana zbog svog nezadovoljstva: “dozvaće se onaj koji se Allaha boji, a izbjegavaće je onaj najnesretniji” (Kur'an, 87:10-11) Svemogući Allah je zabranio tugovanje muslimanima: I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. (Kur'an, 3:139) Fanatici su pokušali da poništi ove ajete od Boga na temelju izmišljenih hadisa. Oni smatraju das u muslimani pogodni za nesreću koju Bog izjednačava sa nevjernicima. Oni traže da se uništi radost, najveća potreba duše i tijela. To nije nešto što Bog želi. Bog je stvorio raj kao boravište radosti. Radost Dženneta I Istinsko Značenje Tuge Bog je stvorio raj, naš vječni dom, način života koji voli; život koji naš Gospodar hvali i voli u raju je stoga idealan način života za nas. Bog otkriva da su ljudi u raju u stanju radosti: Oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati. (Kur'an, 30:15) Fanatici žele lišiti muslimane ove radosti u raju putem ovih lažnih hadisa. Oni nisu ni svjesni pravog značenja tuge. Ako žalimo zbog nekog nemilog doađaja, to je kao da kažemo "Ja bih da se to nije dogodilo", i to je, bez obzira da li je osoba svjesna ili ne, pobuna protiv sudbine. Fanatici bi trebali biti svjesni da prihvatanjem tuge oni se protive Božjim zapovijedima i sudbini koju je On kreirao. Vjera je jedan od najvećih blagoslova koje Bog može darovati osobi. Za nekoga ko ima vjeru, mir i sreću u svom srcu, ta vjera je iznad svega ostalog, čak i ako je lišen blagodati ovog svijeta i testiran najvećim poteškoćama, a čak i ako okolnosti idu protiv njega. Bog daruje mir i zdravlje srcu koje mu se okrene, te daje sreću duši. Nemoguće je da osoba bude istinski sretna, ako se ne okrene Bogu. Bog daje blagoslove na ovom svijetu kao dio testa, tako da može izgledati kao da osoba uživa u mnogeim blagoslovima užitcima. Ta osoba može doći do privremene sreću. Međutim, čežnja u duši nikada neće mu dopustiti trajnu sreću, ili unutrašnji mir. U ajetu 28 sure AR-Ra'd, Bog kaže; "... One koji vjeruju i čija su srca u miru kada se sjete Boga. Samo u podsjećanju na Boga mogu srca naći mir. " Mir uma zavisi o vezi sa Bogom. Dakle, neko ko istinski vjeruje u Boga je stvarno sretan. Sreća je tajna koja je u skladu s ljudskom prirodom i ona osobu čini zdravom. Ćelije ostaju zdrave putem sreće. Razlog zašto sreća ima tako pozitivan efekt je da su, sve stvari koje su u skladu s ljudskom prirodom, dobre stvari koje preporučuje Bog. Bog je stvorio smijeh, radost i sreću kao dobre stvari. Tuga, s druge strane, nanosi fizičku i psihičku štetu. Stav Da Humor Treba Izbjegavati Korisno je dodirnuti se ove teme o zabrani humora. Uspješan humor je umjetnost; ljudi koji to postižu uglavnom proizvode velika djela kombinacijom umjetnosti i inteligencije. Humor ponekad donosi radost u nečijem okruženju. On ponekad može izraziti kritike koje se ne mogu otvoreno reći, ali su na ovaj način prihvatljive. Kada donosi radost, kada savjetuje sa iskrenošću, kada se obraća srcu, humor je veliki blagoslov. Kao i svi oblici umjetnosti, humor je blagoslov koji širi ljudima vidike i donosi delikatnosti i suptilnost zajednicama. Humor je također fin način demokratije. Fanatici vode život bez suptilnosti i to je okrutan život, bez duše budući da oni okreću leđa takvom blagoslovu. Sve što fanatici tvrde na temu radosti, smijeha i humora, kao što je opisano gore, se u potpunosti suprotstavlja Kur'anu. Naš Poslanik (as) i njegovi drugovi su djelovali na način koji je kompatibilan s ovim duhom Kur'ana i iskusili radost i sreću koju im je vjera darovala: All fanatics' negative claims concerning joy, laughter and humor are refuted by the Qur'an. Our Prophet (pbuh) and the Companions lived in a state of great happiness, in line with the spirit of the Qur'an. A'isha (ra) je pričala da je bila na putu u pratnji Poslanika (as). Poslanik (as) je zatražio od ljudi da krene dalje, i oni su marširali naprijed. Tada je Poslanik (as) rekao: "Hajde, hajde da se trkamo." A'isha kaže da je trčala i da je bila daleko ispred njega. Poslanik (as) je ćutao neko vrijeme. ... Ponovo je bila u pratnji Poslanika (as) na nekom putu. Poslanik (as) je ponovno zatražio od ljudi da marširaju naprijed, i oni su poslušali. Tada je Poslanik (as) jponovo zatražio da se utrkuju. Ovaj put je Poslanik (as) porazio i ona je zaostala. Tada se Poslanik (as) nasmijao i rekao: "Ovo je odgovor na prethodni poraz." (Ahmad, kao Safwat-Safwah, vol. I, str. 68) Abu Osama je rekao da se šalio s njim. (Sunan Abu Dawud; u-Tirmidhi) Abu Hurejre (ra) je rekao, da bi mu se Poslanik (as) narugao isplazivši jezik i da bi se on izvijao od radosti kada je to vidio. Abdullah bin Haris je rekao da on nije vidio bilo koga drugog ko je bio više duhovit od Poslania (as). Kada su neki od njegovih drugova rekli Poslaniku Muhammedu (as): "O proroče Muhamede, vi se šalite s nama!" On je odgovorio: "Da, ali ja samo govorim istinu.". (at-Tirmidhi) 'Anas (ra) je rekao da ga je neko pitao da li je Poslanik (as) volio vesele primjedbe. Ibn 'Abbas je odgovorio potvrdno. (Ibn Asakir i drugi Kanz Vol IV str. 43) 'Anas (ra) je rekao: "Poslanik Boga (as) je bio najljubazniji i najduhovitiji čovjek." Navodi Da Su Muzika I Poezija Zabranjene Ibn Asakir prenosi(ra) da je Poslanik (savs) rekao, "Ko god sluša pjevačicae rastopljeno olova će mu biti sasuto u uši na Sudnjem danu." (Dha'ifu-Jami 'As-Saghir lil-Albani br. 5410 a Ad-Dha'ifah br. 4549) Bilo bi bolje za tebe da je je iznutrica puna bljuvotine i krvi, nego poezije. (M. Al-Masabih 4/4809) Ko god sluša pjevanje neće mu biti dozvoljeno da sluša duhove u raju. (Kanzu 'Ummal br. 40660, 400666 a Kurtubi, br. 14 / 53-54) Pjevanje proizvodi licemjerstvo u srcu. (Sunan Abu Davud, Knjiga 41, 4909 Hadis) Bog je odredio da su pjevanje, plaćenje za to, novac zarađen pjevanjem, podučavanje i slušanje kako neko pjeva zabranjeni. (Muhammad Al-Ghazali, Nabawi Sunnet) Ne postoji nikakva zapovijed u Kur'anu koja zabranjuje muziku, ples i zabavu. Bog nam je dozvolio sreću, zadovoljstvo i radost. Ples označava ritam i harmoniju. Bog je stvorio cijeli univerzum s ritmom; čak i ptice, insekti te leptiri plešu. Ptice pjevaju lijepe pjesme sa zvukom i ritmom kojeg nam nikada nije dovoljno. Velika je radost kada smo u prilici da ih slušamo. Zvuk mora, puls prirode, treperenje krošnji, sve ovo ima ritam. Bog voli ritam, ples, muziku i lijep glas. Raj je također stvoren s ritmom. Sve drveće, biljke i životinje u raju će plesati. Jedan hadis nam govori sljedeće: Abu Musa al-Ash'ari (ra) je rekao: "Bog će poslati vijest narodu raja i pitati:"? Je li vam Bog održao obećanje? ' U tom trenutku, oni će gledati ukrase, odjeću, voće, besprijekorne supružnike i rijeke koje im je podario,i neće biti u stanju da kažu: 'Bog je održao obećanje'. Melek će tri puta pitati, "Je li vam Bog održao obećanje?" Kada vide da je obećanje ispunjeno do nasitnijih detalja, oni će reći: "Da! ' Melek će odgovoriti, "Postoji još nešto. ' Svemogući Bog će se ukazati svojim slugama i podići veo s njihovih očiju. Kad ga vidimo, sve rijeke će se radovati, drveće će trperiti, vile će sjajiti, potoci će teći brzo, fini mirisi će prožimati dvorišta i vile, i miris mošusa i kamfora će mirisati svuda. Ptice će pjevati, a djevojke će zaslijepiti oči svojom ljepotom. (Ash-Sharani, Mukhtasar Tazkirah al-Kurtubi, str. 370) Bog je tako inspirirao ljepotu raja i radost harmonične muzike u raju našeg Poslanika (savs). Kako užitak koji je Bog stvorio u raju i koji On hvali može biti zabranjen ljudskim bićima? To ne može bit, naravno. U Turskoj postoji folklor i ples, a postoje i narodni plesovi poznati kao horon, halay i zejbek. Ljudi plešu u cijelom svijetu. A svijet u kojem je zabranjena muzika i ples je nespojiv sa ljudskom prirodom. Nedostatak muzike i plesa bi stvorio veliki jaz i gubitak blagoslova. Pokušavaj da se zabrani blagoslov koji nam je dao naš Svemogući Gospodar predstavlja neuspjeh fanatika da shvate Boga i Njegovo umijeće stvaranja. Nepoštenje Fanatika Koji Traže Da Se Zabrani Muzika Kada govorimo o ovim stvarima, moramo razmisliti o životu fanaticka. Budući da su izmislili lažne zabrane koja se ne pojavljuju nigdje u Kur'anu, veliki broj ovih ljudi su u stalnoj kontradikciji, te žive laž u svakodnevnom životu (opis se ne odnosi na one koji su iskreni). • Ti ljudi koji kažu, "Muzika je zabranjena" vjerovatno stalno slušaju muzičke stanice i uživaju u muzici . • Kada su ovi ljudi idu na vjenčanja, oni sretno plešu i pjevaju ili učestvuju u noćima kada se nosi kana. • Ovi ljudi uglavnom slušaju muziku u svojim automobilima. Ne postoji apsolutno ništa loše u slušanju muzike sve vrijeme ili plesu na svadbama; naprotiv, ove stvari su divan blagoslov. Oni koriste religiju da bi zabranili muziku, što je potpuno pogrešno i odražava njihovo vlastito nepoštenje. Važno je biti svjestan pravog lica onih koji izdaju zabrane u ime religije a njihov položaj je opisan u ajetima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisuje stanje onih koji su prihvatili vjeru drugačiju od one koja je opisana u Kur'anu: … dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici. (Kur'an, 57:27) U ovom ajetu, Bog je rekao da se ova lažna, izmišljena religija ne pojavljuje u knjizi a da oni su oni koji izmišljaju religiju, isti oni koje je se ne pridržavaju. Stoga možemo naučiti o licemjerstvo ovih ljudi iz Kur'ana. To njihovi privatni životi također potvrđuju.. Mnogi ljudi misle da su oni zapravo vodite život pun straha od Boga. Možda postoje neki ljudi među njima koji iskreno vjeruju, ali obično ne. Zaista, iskreni među njima će na kraju učiti da žive po islamu Kur'ana. Nemoguće je za nekoga da bude iskren, a ipak živi po pravilima lažne religije, jer kako nam je Bog obećao: O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna. (Kur'an, 8:29) Kao što je otkriveno u ovom ajetu, poštena osoba će imati razumijevanja i znati razliku između istine i laži. There is folklore and folk dance all over the world. Dance is a form of entertainment that people feel the need for. A world in which music and dance are banned is incompatible with human nature. Bog voli muziku i potiče robove svoje da je vole Muzika i ples su blagosloi iz raja koji su dozvoljeni u islamu. Bog je stvario muziku, pjesme, muzičke instrumente, fine kostime, ukrase, ples i sve divne stvari. On čini da ljudi vole sve te blagoslove i stvorio je duše na takav način da uživaju u čarima svega što smo naveli. U Tori se također opisuje kako je Poslanik David (savs) pjevao Psalme uz pratnju muzičkih instrumenata, i kako je plesao pred Bogom; on takođe kaže kako je bilo ljudi koji su mu zavidjeli na tom plesu. Na isti način na koji postoje ljudi u muslimanskim društvima danas koji pokušavaju da zabrane ono što je halal / dozvoljeno, tako iz Tore učimo da su postojali ljudi koji su nerazumno pokušali da zabrane muziku i ples među Židovima. Oni su čak i glupo kritikovali postupke proroka. ... David i Izrael su slavili svom svojom snagom pred Bogom, koristeći kastanjete, harfe .... (Tora, 2. Samuel, 6: 5) David je plesao pred Jahvom iz sve snage, dok su on i Izrael dovodili Božiju arku sa povicima i uz zvuk trube. Kako je kovčeg ulazio u Davidov grad, Michal, kći Saula, gledala je kroz prozor. I kad je vidjela kralja Davida kako skače i pleše pred Jahvom, ona ga je prezrela u svom srcu. (Tora, 2. Samuel, 6: 14-16) * Michal, kćer Saulova, jedna je od supruga Davida Kad se David vratio kući da blagoslovi svoje domaćinstva, Michal kćer Saulova izašla mu je u susret i rekla: "Kako se kralj Izraela istakao se danas, hoajući okolo polugo, dok ga prate pogledi robkinja kao da je bilo kakav običan čovjek! " David je rekao Michal," To je bilo prije nego što me Bog izabrao, a ne tvoga oca ili bilo koga iz kuće, kada me je imenovao vladarom nad ljudima Gospodara Izraela, te ja ću slaviti pred Gospodom. Ja ću biti još više nedostojanstven od ovoga, i biću ponižen u vlastitim očima. Ali ove robkinje koje ste pomenuli, one će časno o meni misliti. "(Tora, 2. Samuel, 6: 20-22). Pomjerili su Kovčeg Božji iz Abinadaove kuće na novim kolicima, a Uza i Ahjo su ih vodili. David i svi Izraelci slavili su sa svom svojom snagom pred Bogom, sa pjesmama i sa harfama, trubama. (Tora, 1. Ljetopisa 13: 7-8) Ljudi u to vrijeme, uključujući i suprugu proroka Davida, nisu odobravali to što je on uživao i plesao s velikom radošću. Ipak, Bog hvali ovo zabavno okruženje u Tori, i činjenica da je Poslanik David poslušao Božje zapovijedi o muzici i plesu znači da se on ponašao na najbolji način. Međutim, oni koji su to posmatrali, nisu vidjeli vjeru u Davidovu poslanstva i težili su da izmisle fanatičnu religiju koja bi kritikovala ovakvo ponašanje. Ista kritika usmjerena protiv proroka se također okrenula protiv muslimana Kur'ana. Preferiranje licemjerja, a ne prave vjere u Kur'anu, jedna je od najgorih pošasti tokom istorije; žene, ples i muzika su područja na kojima su najizraženije ove pošasti. Ipak, kao i Poslanik David (as), naš Poslanik (as) se također oduševljavao muzikom i plesom, blagoslovima od Boga. Zaista, hadisi govore o drugovima našeg Poslanika (as) koji su plesali plešu, a postoje čak i priče prema kojima je Poslanika (as) ohrabrivao druge da plešu i da se zabave. Pošto su ovi hadisi u skladu sa Kur'anom, vjerujemo da su pouzdani. Prenosi Ebu Mas'ud al-Ansari: Amir ibn Sa'da je rekao: "Pronašli smo Qarazah ibn Ka'b i Abu Mas'ud al-Ansari na svadbi gdje su djevojke pjevale". "Da li je to bilo u prisustvu vas dvojice koji ste drugovi Božijeg Poslanika (as) i bili ste prisutni na Badru? " Oni su odgovorili, "Sjedite ako želite da slušate zajedno sa nama, ili idite ako želite, nama je data dozvola za zabavu na svadbi." (U-Tirmidhi Hadis 3159) Prenosi Salama: Izašli smo sa Poslanikom u Khaibar.Neki od ljudi ( drugova)je rekao, "O 'Amire! Poslušajmo neke od vaših Huda". Tako je on pjevao neke od njih ( pjesme u skladu sa hodom kamil). Poslanik je rekao, "Ko je void (ove kamile)?" Oni su rekli, "Amir". Poslanik je rekao, "Neka mu Bog podari milost!" (Sahih Buhari, Knjiga 83, Hadis 29) Aisha (ra) priča da je : Božiji poslanik (as) pozvao žene Ansara na svadbu. One su pjevali pjesme ... (Sunan Ibn Madže, Nikah: 21, Sahih Buhari, Nikah: 48, al-Maghazi: 12) Prenosi Ar-Rubai bint Muauwidh: Poslanik (as) je došao do mene nakon konzumiranja braka sa mnom i sjeo na krevet kao što vi sada sjedite, i male djevojke su svirale daire i pjevale .. . (Sahih Buhari, Knjiga 59, Hadis 336) Narator Aisha (ra): Imala sam djevojku od Ansara koju sam udala, i Božiji Poslanik (as) je rekao: "Zašto ne pjevaš Aisha, jer ovaj klan Ansar voli pjesmu?" (U-Tirmidhi Hadis 3154) Anas pripovijeda da kada je Poslanik (as) prvi put došao u Madina, svi pripadnici Ansara su izašli, muškarci i žene. ... Žene Banu al-Najjar su izašle i udarale svoje bubnjeve i pjevale: "Mi smo djevojke Sinova Najjar. ! O kakvo je zadovoljstvo imati Muhammeda za susjeda”. Prorok (as) je izašao i rekao:" Da li me voliš? " One su odgovorile:"? Da, tako mi Boga, O Božiji poslaniče! "Na to je on rekao:" Bog zna da moje srce te voli. "(Ibn Madže Sunan, Knjiga od Nikah, Hadis 1889) Ideja Da Su Slikarstvo I Skulptura Haram / Zabranjene Ljudi koji će dobiti najtežu kaznu od Boga će biti oni koji slikaju. (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 834) Ko god naslika sliku, Bog će ga kazniti ukoliko joj on ne udahne život, a on nikada neće biti u stanju da to uradi. (Sahih Buhari, Knjiga 34, Hadis 428) Na Sudnjem danu, najviše će biti mučeni ljudi koji su slikali slike. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5270 Hadis) Slikari će biti kažnjeni na Sudnjem danu, i bit će im rečeno, "Oživite ono što ste stvorili." (Sahih Buhari, Knjiga 93, Hadis 646) Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. (Sahih Buhari, Knjiga 34, Hadis 318) Svi slikari će biti u vatri pakla. Duša će biti udahnuta u svaku njihovu sliku, i kaznit će ga u paklu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5272 Hadis) Kroz ove lažne hadise fanatici tvrde da su slikarstvo i skulpture Haram / Zabranjene za muslimane. I zaista, prema nekim izmišljenim hadisima, smatra se da će slikari biti među onima koji će patiti najgore muke u daljem tekstu. Prema ovom izvrnutim hadisima, ovi ljudi sebi pripisuju božanstvenost, tako što imitiraju Božije kreacije. Ipak, kakva je veza mogla postojati između slikara ili skulptora koji proizvodeći umjetničko djelo, ima takoreći božanski status? Ako slikar ili kipar tvrde da imaju takav status, to može biti samo zbog slabosti uma ili duše, ne zbog umjetnosti koju oni stvaraju. I to se odnosi na sve ljude i sve vrste zanimanja. Sve ljepote u prirodi su umjetnička djela koja je stvorio naš Svemogući Gospodar. Svjesni smo kako slavno umjetničko djelo može biti izgledati na osnovu onoga što je stvorio naš Gospodar. U stvari, gotovo sva tehnologija prisutna u svijetu je razvijena tako što smo imitirali ono što je Bog stvorio. Postojanje svih ovih stvari je blagoslov za tehnologiju. Na primjer, kada prave avione, ljudi imitiraju ptice i neke vrste mušica koje je stvorio Bog. Pošto je nastanak ovih avions bio inspirisan živim bićim, oni imaju savršene sposobnosti za letenje i pokretljivost. To je prednost, jer postoje već modeli koji savršeno funkcioniraju u prirodi. Ovo je dar koji nam je podario Bog kao blagoslov inžinjerima. Bez obzira na sva naučna dostignuća koje čine naš život lakšim i udobnijim, današnji svijet tehnologije je jednostavno kopija ovih umjetničkih djela u prirodi. Bog je stvorio modele u prirodi i tehnološke kopije istih kao blagoslov za nas. Razlog zašto fanatici reaguju ovako kada je riječ o skulpturi, zapravo leži u tradiciji naslijeđenoj iz prošlosti. U prošlosti, kada je idolopoklonstva bilo rašireno, neki vladari su poduzimali mjere pravljenja statua, kako bi spriječili ljude da obožavaju idole. Ove mjere, poduzete kako bi otklonile potencijalne opasnosti u ovim društvima u prošlosti, doslovno su propagirane kao zapovijed vjere, iako ne postoji takva zabrana u Kur'anu. Ovo je jedan od najgorih primjera štete nastale od strane nekih ljudi koji vole svoju tradiciju više od Kur'ana. Mi ne lišavamo sebe vatre ili sunca samo zato Magiani obožavaju vatru i drugi ljudi obožavaju Sunce, ili ne ubijamo krave samo zato što Hindusi vjeruju da su svete, tako da je primitivno zabraniti sve kipove samo zato što su postojali neki pagani koji su obožavali idole. Ono što je pogrešno jeste obožavanje statua, a ljudi su oni koji u tom slučaju čine haram, ne objekti, odnosno statue kao takve. Umjetnosti slikarstva i skulpture koje su fanatici zabranili za muslimane definitivno nisu Haram / Zabranjene prema Kur'anu, koji je vodič za sve muslimane. Bog voli umjetnost I želi da je Njegove sluge vole; On je stvorio cijeli svemir sa umjetnosti. Ne postoje ajeti u Kur'anu koji kažu da su likovne umjetnosti, kao što su slikarstvo i skulptura Haram / Zabranjene. Naprotiv, umjetnička djela se hvale u Kur'anu. The technological world and all forms of scientific progress that make life more comfortable for us are all copies of works of art in nature. God creates the originals in nature and technological copies of them as blessings for us. Statue i umjetnička djela koja su pohvaljena kao primjeri veličanstva u palači Poslanika Solomona (as) se pojavljuju i to u Kur'anu: Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" – A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Kur'an, 34:13) Fanatici koji zabranjuju ove umjetnosti - unatoč ovim ajetima Kur'ana – imaju potrebu da kažu šta misle o Poslaniku Solomonu (savs), koji je imao izuzetno lijepe statue u svojoj palati. Ovi kovači praznovjerja su poceli nanositi veliku štetu islamskim društvima. Islamski svijet nikada nije uspio da se razvije nakon širenja takvog praznovjerja o skulpturi i slikarstvu. Društva koja ne mogu razviti umjetnost su zamrznuta, bez duše i ona odumiru; u njima nema ništa novo. Oni postepeno gube svoju kreativnost, sposobnost razmišljanja i praktično razumijevanje detalja. Hladnoća i nedostatak ukusa ogledaju se u mjestima gdje žive i u načinu na koji se oni ponašaju jedni prema drugima. Kao rezultat njihovog okretanja leđa umjetnosti, monotonija, hladnoća i nedostatak ukusa dominiraju u turobnom svijetu fanatika. Stav Da Su Zlato I Svila Zabranjeni Poslanik Božiji (savs) je svilu držao u desnoj ruci, a uzeo zlato i držao ga u lijevoj ruci i rekao: oba su zabranjena muškarcima u mojoj zajednici. (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4046 Hadis) Abu Musa al-Ash`arije pričao da je Božiji poslanik (savs) rekao, "Nošenje svile I zlata je Haram / Zabranjen za muškarce a Halal / dozvoljeno za žene moje zajednice '' (At-Tirmidhi) Fanatici su zabranili svilu i zlato, te su izmislili brojne hadise o tome. Ipak, nema ajeta u Kur'anu u kojem stoji da su zabranjeni zlato i svila. Naprotiv, zlato i svila su opisani kao blagoslov iz raja u nekoliko ajeta u Kur'anu: čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta! (Kur'an, 18:31) A one koji budu vjerovali i dobra djela činili – Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti. (Kur'an, 22:23) edenske perivoje u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti. (Kur'an, 35:33) Postoje hadisi koji pokazuju da se svilena tkanina također koristila u vrijeme proroka Muhameda (savs): Prenosi Sa'da: Vidio sam čovjek kako jaše na bijeloj mazgi a on je imao crni turban od svile i vune. On je rekao: Ovo mi je dao Božiji Poslanik(savs). (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4027 Hadis) Ebu Davud je rekao: Dvadeset drugova Božijeg Poslanika(savs) obukli su khazz [svilu]. Anas a al-Bara 'b. 'Azib su bili među njima. (Sunan Abu Davud, Knjiga 27, 4028 Hadis) Kao što smo vidjeli, smatra se da muslimani zaslužuju ljepotu i finu odjeću u sunnetu našeg Poslanika (savs). Naravno, sve ovo je bilo u sunnetu našeg Poslanika (savs), jer naš Poslanik (savs) je ohrabrivao i volio blagoslove koji su se hvalili u Kur'anu. Jedan od glavnih dokaza da su lažni hadisi čiste izmišljotine je način na koji oni zabranjuju, kao naredbu našeg Poslanika (savs), nešto što se nikada ne spominje u Kur'anu: takvo nešto, naravno, ne dolazi u obzir. Zlato je ukras, a kao što smo već vidjeli, Bog hvali ljepotu ukrasa u Kur'anu. Kao što je otkriveno u ajetu, “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju … “ (Kur'an, 7:31), Muslimani su ohrabreni da se obuku lijepo i da nose ukrase. Podsjetimo se da su ukrasi dozvoljeni za svakoga, muškarca i žene, bez razlike, u Suri Al-A'raf: Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) Stav Da Su Šminkanje, Uređivanje, Čištoća I Privlačan Izgled Zabranjeni Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Ugodne Mirisa Molitva žene koja koristi parfem za ovu džamiju nije prihvaćena dok se ona ne vrati i okupa se kao nakon seksualnog odnosa (savršeno). (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4162 Hadis) Ako žena koristi parfem i prolazi pored ljudi tako da oni mogu osjetiti njen miris, reći će ona je takva-i-takva, što znači da će imati ozbiljne primjedbe. (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4161 Hadis) Ako žena nosi parfem za bilo koga drugog osim svog muža, njena molitva neće biti prihvaćena, osim ako ona opere miris sa svog tijela kao kada se okupa nakon seksualnog odnosa. "(Man La Yahzaruhul Faqih, v. 3, str. 440) Nanošenje parfema za bilo koga osim muža, ženi donosi sramotu i vatru(pakla). (Nahj al-Fasaha, 2382) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Tetovaže, Uklanjanje Dlaka, Estetske Stomatologije Bog je prokleo one žene koje se bave tetoviranjem i one koji se same tetoviraju, te one koje skinu dlake s lica, kao i one koji namjerno stvaraju prostor između zuba kako bi izgledale lijepo. (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 815) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Perika, Obrva Plucking, Tetovaže Bog je prokleo ženu koja produžava (svoju ili tuđu) kosu umjetno, kao i onu koja tetovira (sebe ili nekog drugog) (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 820) Poslanik Boga (as)je prokleo ženu koja radi tetovaže i onu koja se tetovira, ali i onu koja čupa obrve. (Sunan Ibn Madže, Poglavlje 11, Hadis 1989) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Ženama Da Izađu U Atraktivnoj Odjeći Poslanik Muhammeda (as) je rekao: "O Fatima! Meleci sedam nebesa i sedam Zemalja proklinju ženu koja se ukrašava, oblači i napušta kuću, tako da se muškarci mogu diviti njenoj ljepoti. Ona postaje meta Božanskog gnjeva kad je živa. Kada umre naređeno je da se baci u pakao. "(Shahabul Akhbar, Dastaan-e-zanaan, str. 11) Imam Al-Sadik: "Za nekoga da bude osramoćen, dovoljno je da nose odjeću koja će se proširiti njihovu slavu (na takav način da privuku pažnju ljudi) (Bihar al-Anwar, Vol.78, str. 252) Hazrat Ali: "nosite debelu odjeću (da ne otkriva tijelo), jer ljudi koji nose tanku odjeću također imaju tanku (slabu) vjeru." (Bihar al-Anwar, Vol.79, str. 298) Poslanik Boga (as)je zabranio ženama da nose odjeću koja će privući pažnju ljudi i nakit koji zvecka kada hodaju (Mustadrak al-Wasail, Vol.14, str. 280) Izmišljeni Hadisi Koji Tvrde Da Žena Ne Ide U Raj Ako Je Zaokupljena Zlatom I Odjećom Pogledao sam u raj i manjina njegovih stanovnika bile su žene. Zato sam pitao, "Gdje su žene?"Rečeni mi je, "One su preokupirane dvijema crvenim stvarima: zlatom, i šafranom," što znači nakitom i bojilom za odjeću. Izmišljeni Hadisi Koji Propisuju Da Se Ženama Ne Daje Lijepa Odjeća “Pomozite ženama tako što im ne date lijepu odjeću.” Razlog zašto navodimo sve ove izmišljene hadise je da pokažemo kako su žene prezrene u religija kovača praznoverja, i kako se one smatraju glupim, bez karaktera i uglavnom nebitnim. Ove naredbe, koje se ne pojavljuju nigdje u Kur'anu, su prikazane putem ovih lažnih hadisa kao da su dio vjere. Na taj način, ne samo da je uništena ženska ljepota, nego i model društva u kojem je oduzeta njihova mudrost i karakter. Tako životi onih koji su već zamrznuti, bez duše i bez ljubavi sve više odumiru. Kada ženske lepote, jedan od najvećih blagoslova u ovom svijetu, biva uništena, tonu i njihove duše i ideje o društvu. Kao što smo detaljno objasnili u prethodnim dijelovima, ako zanemarimo ženski um i ideje žena koje su sposobne za pronicljiva i detaljna razmišljanja, koje su sposobne za poduzimanje mjere opreza uz mnogo šire razumijevanje nego muškarci, onda su takva društva lišena mnogo prednosti. Najpotresnija stvar je da žene u ovim društvima također vjeruju u ovu krivu religiju i ne vide ništa loše u vezi sebe kao inferiorne. Žene su navikle da se ne razlikuju od muškaraca i one su stoga izuzetno loše njegovane, nemaju mišljenje ni o čemu, one su neznalice koje prepuštaju sve odluke muškarcima i općenito su posvećene muškarcima. Činjenica je, međutim, kao što smo već vidjeli, da Bog spominje u ajetima one koji smatraju da su ukrasi i lijepe stvari Haram / Zabranjeno. Takvi ljudi se ponašaju suprotno Kur'anu: Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) Kao što smo već vidjeli, žene su divne i dragocjene u Kur'anu; ženska ljepota je blagoslov. Ženska inteligencija može unaprijediti društvo. Bog je podario sve te prekrasne atribute ženama; On ih hvali i štiti ih. Ove izmišljenih hadisi su u potpunosti odbačeni od strane Kur'ana. Ne smije se zaboraviti da su ljudi koji pokušavaju da zabrane ljepotu i blagoslove koje Bog voli, fanatici. Stoga je velika greška osuditi one koji misle da je svijet fanatika ispravan jedan i kritizirati pravi islam iz neznanja. Ljudi koji se stvarno pridržavaju Kur'ana su oni koji znaju da su ljepota i ukrasi blagoslov od Boga, a ne oni koji žele da im se zabrani. Kada Bi Poimanje Fanatika Zavladalo Svijetom... If the prohibitions of the peddlers of nonsense regarding painting and sculpture were implemented in daily life, there would be no pictures, paintings or statues anywhere in the world, no advertising posters, court art or visual media. Da sada pogledamo kakav bi svijet mogao biti u svjetlu ovih zabrana. Ako bismo primjenili zabranu slika i skulptura, ne bi bilo slika,fotografija ili čak reklamnih plakata bilo gdje u svijetu. Stoga, • ilustracije se ne bi mogle koristiti u cilju propovijedanja. • Ne bi bilo ilustracija u udžbenicima. • Ne bi bilo slika na novčanicama. • Ne bi bilo slavnih slika ili zidnih dekoracija u palačama. • Ne bi bilo ilustrovanih opisa ljudskog tijela na časovima anatomije. • Ne bi bilo škole likovnih umjetnosti ili slično. • Ne bi bilo ilustrovanih novina, časopisa, knjiga ili web stranica. Gledanje TV-a bi bilo zabranjeno, jer se gotovo u potpunosti sastoji od slika. • Uz zabranu medijskih organizacija, morali bismo odustati od bezbroj korisnih stvari koje dobijamo od medija. Također bi bilo nemoguće propovijedati moralne vrijednosti, i reći ljudima o dobroti i istini, kao što je propisano u Kur'anu. Šminkanje, Uređivanje, Savremenost I Kultura – “Kvalitet” Ukratko, To Su Propisi Islama Naravno, musliman mora biti dobro njegovan, čist i atraktivan, jer ljepota, njegovanost, i uživanje u umjetnosti su sve karakteristike koje Boga voli i to su sve blagoslovi darovani vjernicima. Ne postoji ništa u Kur'anu što ukazuje na to da je Haram / Zabranjeno za žene da nose šminku id a budu biti dobro njegovane. Zaista, žene i u vrijme našeg Poslanika (savs) izlazile atraktivne i njegovane. Žene su nosile šminku u to vrijeme, ali su je nosili i muškarci uključujući i našeg Poslanika (savs) posebno, jer su oni nosili Kohl oko očiju. Kao što jedan Hadis otkriva: Prenosi Aisha (ra): Božiji poslanik (savs) je stavljao Kohl oko očiju dok je postio. (Sunan Ibn Madže, Poglavlje 9, 1678 Hadis) Muslimanke su u tim danima koristile ruž za usne, Kohl , te crtale ruke i nokte kanom. Žene i muškarci su koristili posebne boje da oboje svoju kosu. Naš Poslanik (savs) je ohrabrivao ljude da farbaju kosu, pa je čak farbao i svoju kosu. Zainab je rekla: Otišla sam u kuću Um Habiba, supruge Poslanika (as) kada je umro njen otac, Ebu-Sufjan bin Herb. Um Habiba je tražila parfem koji je sadržavao žuti miris (Khaluq) ili neki drugi miris, i ona je prva namirisala jednu od djevojaka i onda protrljala obraze s njim. (Sahih Buhari, Knjiga 63, Hadis 251) (Khaluq je ružičasto-žute boje i služi kao neka vrsta ruža.) Ostali hadisa na tu temu glase kako slijedi: U Tabarani tradiciji je naređeno da “ se promijeni boja kose kako bi se razlikovali od stranaca." (2111) Prenosi Ebu Hurejre: Božiji poslanik je rekao: "Jevreji i kršćani ne farbajte (svoje sijede kose), tako da će raditi suprotno od onoga što oni rade (tj farbaju sijede kose i brade)." (Sahih Buhari, Knjiga 56, Hadis 668; Sahih Muslim, Knjiga 24, 5245 Hadis) Anas bin Malik je rekao, Abu Bakra je ofarbao kosu kanom 'i Katam (tj biljkama koje se koriste za bojenje kose). (Sahih Buhari, Knjiga 58, Hadis 257) Anas b. Malik je rekao, Abu Bakra i Umar su ofarbali kosu kanom. (Sahih Muslim, Knjiga 30, 5779 Hadis) Ispričao pod nadležnošću Sohayb al-Khayr: Poslanik (as) je rekao: "Najbolja boja koju koristite za kosu je ova crna supstanca koja poboljšava ljubav vaših žena prema vama i odražava više dostojanstvenu sliku vas u očima vaših neprijatelja". (Sahih muslim) Hadisi nam također govore da je žuta boja kose bila najljepša našem Poslaniku (as): Prenosi Abdullah ibn Abbas: Kada je čovjek koji je obojio kosu kanom prošao pored Poslanika (as), on je rekao: "Kako je ovo fino!" Kada je prošao drugi čovjek koji je obojio kosu kanom i katam, on je rekao: " Ovo je bolje od onoga prije. "Zatim je prošao još jedan čovjek koji je obojio kosu žutom bojom te je on rekao:".. Ovo je bolje nego sve što smo vidjeli prije. "(Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4199 Hadis) O Ansar, bojiti kosu u crveno i žut, i razlikujte se od A'aajim (Persijanaca). (Naracija Ahmad, 21780) (A drugovi) su obično farbali kosu u žuto. Među njima su bili Hazrat Ali, Ibn Omer i Ebu Hurejre. Neki su je farbali kanom i katamom, a neki crnom bojom. Među onima koji su preferirali crnu bili su Hazrat Osman, hazreti Hasan, Hazrat Husain (dva sina Alija), Uqba ibn 'Amir, Ibn Sirin i Abu Burda. Prenosi Abdullah ibn Omer: ... "Vidio sam Božijeg Poslanika (as) da se farma sa žutom bojom, i ništa mu nije bilo draže od toga. On bi svu odjeću ofarba, pa čak i svoj turban. (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4053 Hadis) Abu Qatadah (ra) je jednom pitao Poslanik Boga (as): "Imam dugu kosu, trebam li da je češljam?" Poslanik (as) je odgovorio: "Da, i pazi na kosu." Stoga Abu Qatadah koriste ponekad nanosio ulje dva puta dnevno (tj. Nanosio je ulje i češljao se) zbog naredbe Poslanika (as). (Imam Malik je ispričao ovaj Hadis Mishkaat str. 384) Prenosi AbuDharr: Poslanik (as) je rekao: ". Najbolje stvari su kana i katam za farbanje sijede kose" (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4193 Hadis) U vrijeme našeg Poslanika (as), umjesto laka za nokte, žena su nosile kanu. Naš Poslanik (as) je također rekao da je ohrabrivao svoje žene na to. Prenosi Aisha: Žena je dala znak iza zavjese da ukaže na to da je imala pismo za Božijeg poslanika (as). Poslanik (as) je zatvorio ruku, govoreći: ". Ja ne znam da li je ovo muška ili ženska ruka". Odgovorila je: ". Ne, ženska" On je rekao: "Da si žena, ti bi imala drugačije nokte, što znači namazala bi ih kanom. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 33, 4154 Hadis) Prenosi Aisha (ra): Kada je Hind, kći Utbaha, rekla: Božiji poslaniče, primite moju odanost, on je odgovorio; "Ja ne prihvatam tvoju odanost dok ne napraviš razliku među svojim dlanovima ..." (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4153 Hadis) Žene Su Predivna Stvorenja, Naravno Da Moraju Biti Lijepo Uređene Women must be attractive and wellgroomed, and they must always behave in a classy manner. That is what quality means, and that leads to other people showing them respect. Naravno, žene moraju biti privlačne i dobro njegovane, i naravno, njihovo ponašanje mora biti vrlo plemenito. To znači kvalitetu, i kvalitet dovodi do poštovanje prema toj osobi. To ne znači da ona mora biti prilično lijepa ili bogata, već da treba željeti da usvoji duh čistoće Kur'ana, te da bude čista. Muslimani moraju biti dobro njegovani, kako bi bili kompletni, i moraju unaprijediti svoje poštovanje i ugled tako što dobro izgledaju. Svi u svijetu će biti pod utiskom osobe koja je ugledna, kulturna i samouvjerena. Ovo je nešto što Bog želi i odobrava. Šminka je važno sredstvo kojim se postiže njegovanost i atraktivnost, i blagoslov je od Boga. Bog voli sve oblike ljepote. To je razlog zašto su stvorene žene, cvijeće, drveće, leptiri i ptice, sve da budu privlačni. Mi se divimo skladnim bojama leptiovih krila, izvanrednom simetrijom i skladnim šarama. Žene su također ukras ovoga svijeta, pa čak i najatraktivniji od svih ukrasa. Na isti način na koji je stvoren leptir, stvorene su i žene. Ta ljepota nastaje kroz njegovanost koja im je darovanh kao blagoslov, i one su na taj način postale izuzetno vrijedne. Ljepota žene koja ne vodi računa o izgledu i ne pridaje joj je vrijednost će također biti bezvrijedna. Ljudi koji traže da se zabrani korištenje šminke su uglavnom izgubili duh zadovoljstva. Na isti način kao što ne postoji umjetnost, zadovoljstvo, radost ili ljepota u njihovom turobnom svijetu, pošto oni smatraju žene subjektima koji moraju biti zaključani i izolovani, oni više vole da su žene neugledne nego privlačne. Upitajmo zato, koja progresivna i moderna osoba ili društvo bi izabrala religiju koja čini žene bezvrijednim i neuglednim? Ko bi želio da predstavlja takvu vjeru? Ko bi se zalagao za takvu vjeru? To je razlog zašto se neke zapadne zajednice protive fanaticima, ali oni su u zabludi kad misle da je ta vjera zapravo islam. Muslimani Imaju Pravo Nositi Privlačnu Dizajnersku Odjeću I Posjedovati Lijepa Auta I Domove Naš Poslanik (savs) i njegovi drugovi bili su najkvalitetniji, najmoderniji ljudi svog vremena. Da je naš Poslanika (savs) danas živ, on bi bio najkvalitetnija osoba našeg vremena. On bi nosio najmoderniju i atraktivnu odjeću, on bi živio u najmodernijem i ugodnom domu, i vozio najbolje automobile. On bi bio poznat po svojoj izvrsnosti. Zaista, hadisi tvrde da je naš Poslanik (savs) nosio pomno odabranu odjeću, impresivnu odjeću svog vremena, te da je nosio zlatom izvezenu odjeću: "Otišao je u zlatom-izvezenom ogrtaču i rekao: O Mahrama! To je ono što sam zadržao za vas ... "(Velika Hadis Kolekcija, Jam al-Fawaid, Min Jami al-Usul a Majma AZ-Zawaid, Imam Muhammed ibn Muhammed ibn Sulayman, Ar-Rudani, Iz publikacije, 2. izdanje, Istanbul, 2009, str. 257-261-262-265-271-272-273) Ljudi koji pokušavaju da naprave religiju od svoje tradicije zasnovane na praznovjerju, generalno se smatraju nedostojnim svega što je atraktivno i djeuju iz osjećanja inferiornosti, pa stoga ne smatraju sebe - ili muslimane općenito - kao one koji zaslužuju atraktivnu dizajnersku odjeću, lijepo domove i fine automobile. Nema problema ako neko živi u luksuznom domu, ako ima dobar auto i nosi najljepšu odjeću, a ipak ovi ljudi gube zdrav razum kada muslimani čine takve stvari. Njihov osjećaj inferiornosti povećava njihovu ljutnju. Oni posmatraju sve puni ljutnje. Those who seek to make a religion out of traditions consisting of nonsense do not generally regard themselves as worthy of beauty and generally act out of deeply-rooted feelings of inferiority. They do not regard attractive designer clothing or fine homes and cars as befitting themselves or other Muslims. Naravno, muslimani moraju učiniti sve u njihovoj moći da zaštite ljude u teškoćama i nastoje ugoditi Bogu što je više moguće u tom pogledu. Međutim, to ne znači da oni moraju biti neugledni, prljavi i ružni. Musliman ima značajnu moć kada propovijeda i to samo zbog njegovog izgleda. Što više izgleda čist, visoke kvalitete, ljubazan, i moderan, to je on otvoreniji, radosniji, otvoren za nove ideje, što će usavršiti njegovo propovijedanje vjere. Taj stil života će, naravno, prevladati u čitavom njegovom životu, a ne samo kada propovijeda. U pogledu Kur'ana, muslimani već imaju obavezu da žive na taj način, i doista oni uživaju u tome. People will be more influenced by an image of a peace-loving, high-quality Muslim rather than that other life style dominated by squalor. When they see that, they will begin feeling love rather than fear. And that is what is compatible with the Qur'an. Umjesto užasnog poimanja života koji prezire žene, postoji miroljubivo poimanje islama u kojem prevladava kvaliteta, u kojem vlada ljubav, a ne strah, a to je ono što je u skladu sa Kur'anom. Zaista, u vrijeme našeg Poslanika (as), za ljude koji su ostvarili svoj potencijal, radost i moderan izgled i ponašanje bili su uvijek bitni. Poznata je činjenica da je naš Poslanik (as) uvijek nosio vizantijske odore i drugu finu odjeća kada je pozdravljao strane izaslanike. Naš Poslanik (as) je poslao Dihya al-Kalbi na razna putovanja da predstavlja islam pred drugim narodima. Dihya al-Kalbi je bio nevjerojatno zgodan i uvijek je nosio vrlo skupu i visoko-kvalitetnu odjeću na mjestima gdje je otišao propovijedati islam. Zbog njegove pojave i njegovog kvaliteta ljudi su izlazili na ulice u regijama gdje je otišao propovijedati, i bili su veoma impresionirani. Cilj je bio ovdje da ljudi vide da islam vrednuje ljepotu i kvalitetu. Neki od naših hadisa Poslanika (as) o muslimanima koji izgledaju dobro i koji su dobrog kvaliteta glase: Abu'l-Ahwas, kaže: "Došao sam dakod Poslanika (as) i nosio sam staru odjeću, a on je rekao:"? Imate li imovinu ' Ja sam rekao: 'Da!' On je pitao: "Kakvu?" Ja sam rekao:"Imam sve vrste, odnosno, deve, goveda, konje, i ovce." [Poslanik] rekao: '. Ako ti Bog daje bogatstvo, onda to pokaži na sebi' "(Imam Ahmed je zapisao ovaj Hadis iz Sufjan bin` Uyaynah, iz Abu Az-Za`ra '`Amr bin` Amr, od strica Abu al-Ahwas `Avf bin Malik bin Nadlah od svog oca, Malik bin Nadlah.) Prenosi Džabir (ra): Otišli smo u bici kod Anmar sa Poslanikom (as) ... O Božiji poslaniče, imamo prijatelja iz Medine. Također smo ga pripremili. On slijedi iza i štiti nas. Čovjek je došao s dva pocijepana komada odjeće. Kada ga je Poslanik (as) vidio, pitao je, "Da li on ima išta drugo da obuče nego ova dva pocijepana komada odjeće?" "On ima dva komada odjeće koja sam mu stavio u torbu." "Zovi ga i reci mu da je obuče. "Pozvao sam ga, a on je obukao. Kako se čovjek okrenuo da ode, Poslanik Boga (as) je rekao: "Zar nije bolje za njega (umjesto stare odjeće da nosi novu)?" Čovjek je to čuo i rekao: "O Božiji poslaniče! Trebam li nositi novu odjeću kad idem na džihad na putu Boga? "" Da, čak i kada se vodi džihad na putu Boga. "(Velika Hadis Kolekcija, Jam al-Fawaid, Min Jami al-Usul i Majma az -Zawaid, Imam Muhammed ibn Muhammed ibn Sulayman, Ar-Rudani, Iz publikacije, 2. izdanje, Istanbul, 2009, str. 257-261-262-265-271-272-273) Poglavlje 5: Jevreji I Kršćani Prema Religiji Fanatika Zastrašujući način razmišljanja fanatika, koji smo posebno vidjeli u kontekstu rata i žena, može se uočiti u njihovim stavovima prema sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima. Izmišljeni hadisi su godinama trovali muslimanska društva zbog čega su ona gajila neprijateljstvo prema hrišćanima i jevrejima. Zbog ovih lažnih hadisa, za koje se tvrdilo da su izreke Poslanika (as), muslimanske zajednice su ignorisale pravedne jevreje i kršćane, koji se pohvaljeni u Kur'anu, te su živjeli u doslovnom neznanju kada je u pitanju činjenica da jevreji i kršćani moraju ostati pod zaštitom muslimana. Zbog ovako pogrešnog načina razmišljanja oni negirali one ajete iz Kur'ana u kojima su opisani iskreni kršćani i jevreji. Negiranje bilo kojeg ajeta iz Kur'ana znači odricanje od vjere, ali oni su to potcijenili. Ovaj odjeljak razmatra pravo značenje ajeta iz Kur'ana koje fanatici i neki protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige u islamu, kao i izmišljenih hadisa koji su pravi uzrok neprijateljstva prema jevrejima i hrišćanima. Također treba zapamtiti sljedeće; kršćanstvo i judaizam su istinite vjere koje su starije od islama, a prema Kur'anu, svi muslimani imaju odgovornost da prihvate sve prave vjere i prave proroke. Jedan ajet glasi: Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136) Nema sumnje da su prave vjere postepeno pogrešno protumačene od strane svih koji pogrešno razmišljaju, i da se pogrešno tumačenje odnosi i na svete knjige. Međutim, kada pogledamo Kur'an, koji će ostati neiskvaren do Sudnjeg dana, mi razumijemo da moramo vjerovati u kršćanstvo i judaizam onakve kako su objavljeni i u tom kontekstu ih posmatrati. Neke muslimanske zajednice i dalje gaje politiku neprijateljstva prema hrišćanima i jevrejima, bez obzira na navedeni ajet i druge ajete u Kur'anu koji slave sljedbenici Knjige, ali to su sljedbenici fanatizma, a ne islama i Kur'ana. Neki ljudi griješe svjesno, a drugi nesvjesno. Svrha ove Knjiga je upozoriti one koji griješe i pokazati protivnicima islama da vjera kojoj se protive nije pravi islam. Suprotno onome što zagovaraju fanatici, Kur'an kune neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige i zagovara ljubav prema njima. Pogledajmo sada dokaze za to: Odgovori Kur’ana Onima Koji U Kur’anu Traže Opravdanje Za Neprijateljstvo Ka Jevrejima Jevreji već godinama ne shvataju razlog za neprijateljstvo koje neki muslimani osjećaju prema njima. Oni smatraju da mora postojati takva zapovijed u Kur'anu, te da muslimani djeluju po njoj; neki od njih su zbog toga uvijek krivili islam. Oni ne znaju da Kur'an zapravo kune ljude koji su neprijateljski raspoloženi prema Jevrejima. Postoje dvije glavne optužbe na račun jevreja, a to je da su prokleti i da se mogu porediti sa majmunima i svinjama (sigurno su naša jevrejska braća i sestre izvan toga). Fanatici smatraju das u ove tvrdnje zasnovane na Kur'anu. Pogledajmo sada šta Kur'an zaista kaže: Poređenje Sa “Majmunima I Svinjama” I Ono Što Kur’an Zaista Kaže O Onima Kojima Je Data Knjiga Prije Nas Sljedbenici Knjige zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Bog hvali iskrene Jevreje i kršćane i otkriva da On će ih nagraditi na ahiretu. Svi sljedbenici Knjige su povjereni muslimanima. To poveravanje izražava osjećaje ljubavi i naklonosti koje muslimani trebaju osjećati. To ne znači da je narodu Knjige potrebna naročito zaštita. Neki fanatici čitaju ajete iz Kur'ana u nastojanju da pronađu dokaze za svoje neprijateljstvo prema Jevrejima i to je ujedno i najveći adut u rukama od nekih zapadnih protivnika islama. Ovi ljudi ohrabruju neprijateljstvo prema Židovima ukazujući na ajete u Kur'anu i kaže da su Jevreji prokleti i da se porede sa "majmunima i svinjama." Kada pogledamo Kur'an, međutim, vidimo das u ljudi koji se proklinju u stvari mnogobošci koji su se pojavili među Jevrejima i koji se ponašaju licemjerno i agresivno. Da ispitamo ajete Kur'ana na ovu temu: U ajetu 60 sure Al-Ma'ida, Bog govori o zajednici koja je opisana kao zajednica "majmuna i svinja." U svjetlu prethodnog ajeta, ova zajednica sastoji se od ljudi kojima je data knjiga, dakle hrišćana i Jevreja, drugim riječima: Pregled Ajeta 60 Sure al-Ma'ida: O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci – i Allaha se bojte ako ste vjernici. (Kur'an, 5:57) i kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju. (Kur'an, 5:58) Reci: "Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s Pravoga puta odlutali." (Kur'an, 5:60) Ovi ajeti se odnose na zajednicu koji je nastala unutar sljedbenika Knjige; međutim, ova zajednica je obožavala lažne bogove. Oni su insistirali na činjenju haram / zabranjenih djela i ismijavali su vjeru. Izraz "Ljudi knjige" se koristi samo za identifikaciju društva iz kojeg su ovi dvolični ljudi izrasli, a ne znači da su svi sljedbenici Knjige krivi za takve stvari (sigurno su iznad toga). Možemo vidjeti cijeli opis kada pogledamo ajet 60 sure Al-Ma'ida. Ajet 57 kaže: "Ne uzimajte kao prijatelja [pokrovitelja] bilo kojeg od onih kojima je Knjiga objavljena prije vas, ili nevjernike koji se rugaju i igru iz svoje religije." Izraz "prije vas", odnosi se na period prije muslimana, a riječi: "kojima je data knjiga" se odnose na kršćane i Jevreje, tj. na nevjernike koji se rugaju religiji a koji su pripadnici ove dvije ispovijesti. Podsjetimo da ovo nije opšti pojam i da se ne odnosi na sve Jevreje i hrišćane, nego na nereligiozne, agresivne i podrugljive članove zajednice koja je nastala među njima. Takva zajednica je ozbiljna prijetnja i pošast, ne samo za muslimane, nego i za Jevreje i hrišćane. Riječ "nevjernik" koja se pojavljuje u ajetima ne bi trebalo da bude pogrešno protumačena, treba da bude jasno: neko može vjerovati u Boga ali ne mora. On je slobodan da izabere, a to je nešto što on sam mora odlučiti prema svojoj savjesti. A vjernik nikada neće tražiti da nametne svoja uvjerenja nekome ko ne vjeruje u tu religiju. Takav nagon je izričito zabranjen u Kur'anu. Doista, kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, musliman ima odgovornost da zaštiti nevjernika, čak i po cijenu svog života. Međutim, ako je nevjernik ismijava vjeru, i na taj način pokušava da naškodi vjerniku i njegovim vrijednostima, ako postane neprijateljski raspoložen, pa čak i agresivan, onda je on počinio prekršaj protiv Boga. Nevjernici u navedenim ajetima posjeduju te kvalitete i prekoračili su granice. Bog uspoređuje ove ljude sa majmunima i svinjama jer su licemjeri i uzrok problema za vjernike. Jevreji Koji Su Pohvaljeni Kao što smo vidjeli analizom ajeta koji prethode ajetu 60 sure Al-Ma'ida jasne su karakteristike ove zajednice. Ispitivanje ajeta koji slijede otkriva osobine pravog Jevreja i kršćana u očima Kur'ana: Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69) Radosne vijesti u ovom ajetu upućene su Jevrejima i kršćanima koji vjeruju u Boga, te čine dobra djela. Bog predskazuje da Jevreji i kršćani koji su iskreni i koji vjeruju u Njega neće osjetiti strah. Ovo je dobra vijest za njih jer Bog obećava da oni neće znati za tugu; Bog ih stavlja na uzvišena mjesta. Bog izražava svoju ljubav prema njima. God reveals in verses that He will never allow sincere Jews and Christians who devoutly believe in Him to know fear. Pregled Ajeta 166 of Sure al-A'raf I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. (Kur'an, 7:163) A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" – oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili." (Kur'an, 7:164) I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili. (Kur'an, 7:165) I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni!"” (Kur'an, 7:166) Kada pogledamo ajete koji prethode ajetu 166 sure Al-A'raf, vidimo da se oni direktno obraćaju sinovima Izraela. Zajednica koja je nastala iz Djece Izraela, Jevreja, ne pridržava se subote (subota). Oni zaboravljaju I zanemaruju podsjetnika koji sui m dati u ime vjere i bune se insistiranjem da rade nešto što ne bi trebalo. Dakle, ti ljudi poriču vlastitu religiju. To je zajednica koja je nastala iz jevrejskog društva i da odbija da snosi posljedice. Gledajući ove ajete, vidimo da postoji jedna zajednica iskrenih Jevreja kao i onih drugih koji sve negiraju. Na primjer, u ajetu 164 ima Jevreja koji uporno upozoravaju ovu zajednicu i pozivaju je na istinu. Njihov cilj je da ih pozovu na pravi put ", tako da nadam se da ćete steći straha od Boga." Ajet 165 navodi da je iskrena zajednica koja zabranjuju zlo spašena. Oni koji su kažnjenic bili su nevjernici koji su odbili da slušaju savjete i koji su stvarali probleme iskrenim Jevrejima. Prije ovih ajeta, Bog hvali pravedne Jevreja: U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159) Bog hvali zajednice Mojsijeva naroda, koji se ponašaju pravedno a vode se istinom. Ima mnogo mudrosti koje Bog šalje u ovom ajetu. On opisuje savršen način koji muslimani treba da usvoje prema iskrenim Jevrejima. Pregled Ajeta 65 Sure al-Baqara i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!" (Kur'an, 2:63) vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali. (Kur'an, 2:64) Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" (Kur'an, 2:65) Subota je zabrana koja važi za sve Jevreje. Stoga možemo reći da je ova zajednica iznikl iz redova Jevreja. Ajeti koji prethode ovome odnose na ljude koji su otežali život Poslanika Mojsija (as) u divljini, a opis svega je sličan onom u Tori. Nakon što se opisuje ponašanje ove zajednice negatora koji su stvorili mnogo problema za Poslanika Mojsija (as), rekli smo da im je rečeno da se "sjete zapovijedi Tore i ponašaju se u skladu s tim." Bez obzira na to, oni su okrenuli leđa tom savjetu . Bog prezire te ljude koji su prekršili subotu, što se suprotstavlja Tori. Kao što se može vidjeti, ovi ljudi koji nisu poslušali Toru, iako je s njima sklopljen zavjet: drugim riječima, oni nisu Jevreji, budući da sve poriču. Njihova bezobzirnost na temu subote to potvrđuje. Jedna od karakteristika ovih ljudi je da pored toga što poriču, oni stalno prave probleme za Poslanika Mojsija (as) i iskrene Jevreje. To je razlog zašto su dostojni prezira. Još jedna značajna činjenica je da u ajetu neposredno prije ovoga, iskreni Jevreji i kršćani bivaju pohvaljeni i data im je radosna vijest: One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62) Kao što smo vidjeli, iskreni Jevreji i kršćani zaslužuju pohvale u Kur'anu. Muslimani će voljeti one koje Bog voli. Pored toga što je to obaveza, to je također prirodan osjećaj u srcu i savjesti. Iz tog razloga, ovo se ponavlja mnogo puta u Kur'anu, a kako je propisano ovim ajetima, muslimani moraju voljeti i štititi kršćani i Židovi, te se prema njima odnositi s ljubavlju. Kao što se jasno može vidjeti, Bog ne pravi razliku između iskrenih Jevreja i kršćana, i iskrenih muslimana u ovim ajetima. Ovi ajeti eliminiraju neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige. Greška Zbog Koje Su Jevreji Prokleti Prvo i najvažnije za istaći je to da izjava koja glasi "svi Jevreji su prokleti" je potpuno nespojiva sa pravdom Boga i vjerom koju je On kreirao. Prvo, judaizam je prava vjera koju je otkrio Poslanik Mojsije (savs), koji je također bio prorok za muslimane. Bog govori o Jevrejima i judaizmu u Kur'anu. On hvali iskrene Jevreja. Prema Kur'anu, muslimani imaju odgovornost da vole i štite sljedbenike Knjige. Neki ajeti iz Kur'ana se direktno obraćaju sinovima Izraela i sljedbenicima Knjige. To znači da će biti Jevreji i kršćana koji čitaju i pridaju pažnju Kur'anu. Ipak, prema fanaticima, neprihvatljivo je da Jevrej čak i drži Kur'an u ruci. Drugo, svi dolaze na ovaj svijet da se testiraju. Svoje mjesto na ahiretu će odrediti prema rezultatima tog testa. Bog otkriva da je ovaj svijet mjesto testiranja, i kako slijedi: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta. (Sura al-Mulk-67,2) Dakle, musliman je podvrgnut istom testu kao Jevrej. Tvrditi da je dijete rođeno u jevrejskoj porodici, potpuno nesvjesno svijeta, proklet od samog rođena protivi se pravdi Boga; zamislite da je dijete koje još nije testirano neopozivo prokleto, te očekivanje takve nepravde od Boga (Bog je sigurno iznad toga), znači da nisu shvatili Njegovu pravdu, samilost i milost. Oni koji tvrde da su "Jevreji prokleti" koriste ovaj perverzan način razmišljanja protiv svih Jevreja, bez obzira da su u pitanju djeca ili odrasli. Ali, kako fanatici traže u Kur'anu dokaz za ideju da su "svi Jevreji prokleti"? Pregled Ajeta 88 Sure al-Baqara Oni govore: "Naša su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. (Kur'an, 2:88) Ako pogledamo prethodne ajete, vidimo da se oni obraćaju nekim ljudima iz naroda Poslanika Mojsija (savs), samo nekim među Jevrejima. Razlog zašto su prokleti je savršeno jasan - "njihovo poricanje" ... To je zajednica negatora koji su izdali judaizam, pa čak i otišli u takvu krajnost da se pokušali ubiti svog proroka, kao što je prikazano u navedenom ajetu. Na isti način na koji su agresivni negatori među muslimanima psovali u Kur'anu, tako da su činili i oni iz redova Jevreja. Stoga je riječ o onima koji su buntovno negirali i psovali, a ne o Jevrejima ili muslimanima kao cjelini. Pregled Ajeta 155 Sure an-Nisa' i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" – i još smo im rekli: "O subotu se ne ogriješite!" – i od njih smo čvrsto obećanje uzeli. (Kur'an, 4:154) Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša su srca okorjela" – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo – (Kur'an, 4:155) U prethodnim ajetima opisana je zajednica ljudi koji su poricali iz naroda sljedbenika Knjiga. Obećanje koje je dato ovoj zajednici, kojoj je Bog oprostio bez obzira na sve njihove ispade, navodi se u ajetu 154 od An-Nisa '. Ajet 155 otkriva da su se vratili svojoj riječi, poricanju i da su ubili proroke. To su razlozi zbog kojih su prokleti. Sljedeći ajeti ponovo se odnose na jevrejsku zajednicu, a Bog pravi razliku između onih koji su poricatelji i onih koji posjeduju duboki vjeru: Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni (jevrejima) i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162) Za one koji su Jevreji negatori i ponašaju se neprimjereno, primjenjuju se različite sankcije, na isti način na koji se različite odredbe odnose na muslimane koji su poricatelji i koji se neprimjereno ponašaju. Međutim, Bog izričito isključuje iskrene Jevreje, i kaže da će "im dati ogromnu zaradu." Kako bi mogla biti prokleta zajednica koju je Bog pohvalio i rekao da će je nagraditi? Kako neko može eventualno ustati i reći da su "svi Jevreji prokleti i da moraju biti ubijeni", kada ih Bog hvali? Problem fanatika je što oni ne cijene Boga, ne razumiju Kur'an i pali su u zamku izmišljenih hadisa. O toj temi ćemi govoriti kasnije. Podsjetimo se na jednu vrlo važnu stvar ovdje; netko može biti negator na ovom svijetu, ali sve dok on nije licemjer, dok ne stvara probleme za vjernike i živi pošteno i poštuje život, on je i dalje pod zaštitom muslimana: ovo je odgovornost nametnuta muslimanima kroz Kur'an. Prokleta zajednica je ona koja je izdala zajednicu vjernika, ponaša se licemjerno, drugim riječima, koja je u stanju ubitii proroke. Bog smatra da je to što su ubili proroke, razlog da budu prokleti. On ih opisuje kao zajednicu koja zabija nož vjernicima u leđa, te "gazi njihov zavjet." Ti ljudi su predstavljali prijetnju Poslaniku Mojsiju (as) i pobožnim vjernicima. Drugim riječima, ova zajednica poricatelja je prokleta, ne zato što je nastala u jevrejskom društvu ili zbog njihovog poricanja, nego zbog njihovih zločina u očima Boga. Važnu je razumjeti ovu razliku. God makes a distinction for sincere Jews in verses and reveals that He will give them a great reward. How can anyone curse a Jewish community that God says He will reward, that He praises and on whom He will bestow paradise? Stav Da Kršćane I Jevreje Ne Treba Uzimati Za Prijatelje Jedan od ajeta iz Kur'ana koji fanatici i neki protivnici islama na Zapadu koriste kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima i hrišćanima je u Suri Al-Ma'ida: O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. (Kur'an, 5:51) Riječ "prijatelj" se pojavljuje dva puta. Prvobitna arapska riječ "prijatelj" u pasusu koji glasi "Ne uzimajte Jevreje i kršćana kao prijatelji [pokrovitelja]" je "awliyao." Pravo značenje ove riječi je "Čuvari, oni koji su odgovorni za zakon, sveci, gospodari, vlasnici ili vladari. "Originalna arapska riječ prevedena je kao" prijatelji. Svaki od vas koji ih uzima kao prijatelja "je" yatawallahum. "Značenje ove riječi glasi" koji obavezuje da se brine za, koji podrazumijeva staranje o”. Kada pogledamo originalno arapsko značenje možemo lako vidjeti da riječ "prijatelji " u ovom ajetu zapravo znači" vladari. "Ono što je zabranjeno za muslimane ovdje je da dođu pod vlast i upravljanje Jevreja i Hrišćana. (dr Bayraktar Bayraklı, Tekst Kur'ana) Ovu mudrost nije uopće teško shvatiti: iako sve Božanske vjere dijele ista monoteistička vjerovanja i iako su izgrađena na istim osnovama, sve imaju svoje načine obožavanja i imaju svoje zapovijedi. Dakle, postoji vrlo velika mogućnost da musliman pod upravom Jevreja ili kršćanina iskusi teškoće u pogledu obožavanja i prakse. To je razlog zašto postoji zapovijed u ovom ajetu. Još Jedan Pogrešno Shvaćen Concept: Taqiyya (Prikrivanje) Taqiyya znači "prikrivanje, predostrožnost, čuvanje." Koncept se pojavljuje i u Kur'anu: Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika... (Kur'an, 16:106) Ovaj ajet opisuje vrlo posebno stanje stvari; dozvoljeno je negirati Boga ili prikrivati svoju vjeru na privremenoj osnovi, kako bi se izbjeglo ugnjetavanje. Prikrivanje nema drugog značenja u Kur'anu. Ipak, neki ljudi pogrešno tumače islam, a različito shvatanje imaju i neki protivnici islama. Sujevjerni ljudi koriste pretvaranje kao taktiku tokom svog života, te lako mogu posegnuti za ne-islamskim praksama čak i kada njihovi životi nisu u opasnosti i mogu se pretvarati, zahvaljujući ovim lažnim hadisima, te tretirati kao prijatelje one koje zapravo smatraju neprijateljima. Neki protivnici islama ili ljudi koji su sumnjičavi prema islamu zbog radikalizma naglašavaju i tvrde da nikad ne treba vjerovati kada musliman govori o miru i ljubavi i da se muslimani zapravo pripremaju za veliki sukob. Oni tvrde da se muslimani nestrpljivo pripremaju za rat I da se samo pretvaraju da su Izaslanici mira i ljubavi. Stoga, u očima ovih ljudi, svaki musliman koji govori o miru i ljubavi laže. Glavni problem sa obje strane je da oni ne poznaju Kur'an. Postoji jedan vrlo važan uslov vezan za prikrivanje koja se pojavljuje u Kur'anu: "... Osim nekoga ko je primoran na to, a čije srce i dalje miruje u svojoj vjeri" ... Uslov vezan za prikrivanje u ajetu se odnosi na situaciju kada je osoba u opasnosti, pod teškim okolnostima, skriva svoju vjeru dabi izbjegla progon; ne da prikrije gorčinu i neprijateljstvo. Svemogući Bog otkriva u Kur'anu postojanje člana faraonove porodice koji su vjerovali, ali su to skrivali: A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je Krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: '! Gospodar moj je Allah ...'" (Kur'an, 40:28) On je bio u jasnoj i neposrednoj opasnosti. On je živio uz faraona, najokrutnijeg despota svog vremena, i skrivao svoju vjeru, ili prikrivao, jer je bio pod prijetnjom smrti. Ovo je primjer uslova vezanog za prikrivanje u Kur'anu. Ta osoba je skrivala svoju vjeru, iako je bio vjernik, jer je bio pod ozbiljnim prijetnjama. To je jedina situacija u kojoj je po Kur’anu prikrivanje prihvatljivo. Neki protivnici islama izmišljaju prakse za koje misle da su kompatibilne sa islamom, pokušavaju da blokiraju put ka miru i ljubavi, jer su oni daleko od Kur'ana. Prikrivanje doživljavaju i primjenjuju drugačije nego što treba po Kur’anu, te podržavaju podržava trenutnu klimu rata i sukoba koja donosi nasilje u svijetu. Na taj način, smatra se da s obzirom da mir nikada neće doći, to masovno klanje i divljaštvo će se nastaviti. Ovaj način razmišljanja je isto tako kršenje logike Kur'ana. Zamislite muslimana koji je čitav svoj život posvetio miru i bratstvu i druženju sa ljudima, koji je ugrožen zbog toga od strane zagovornika rata i radikala koji ugrožavaju njegov život, koji uvjerava Jevreja i kršćana da budu njegovi prijatelji, uprkos štetnosti islamofobije, i daje sav svoj novac, sredstva zarad tog prijateljstva. A onda zamislite da on iznenada odluči da pobije ljude koje je okupio uprkos tolikom poteškoćama, ljude sa kojima je uspostavio prijateljske odnose! To je potpuno izopačeno vjerovanje. Ako neko ima takve đavolske ideje i namjerava klati ljude, onda lako može naći priliku da to uradi. On može djelovati tako kad god želi. Ako on to namjerava učiniti u ime vjere, onda ni oni koji zloupotrebljavaju religiju da ubiju druge nisu daleko. Musliman ne može da živi svoj život u laži. To je Haram / Zabranjeno prema islamu. A pravi musliman uvijek živi u skladu sa Kur'anom. U svjetlu ajete Kur'ana, muslimani imaju obavezu da donesu ljubav na svijet (Sura Maryam, 96), da se uspostavi mir u svijetu (Surat Al-Baqara, 208), i da gradi jedinstvo (Al-Anfal, 73). Njima se naređuje da štite čak i nevjernike, ako je potrebno i po cijenu vlastitog života (Surat at-sure, 6). Oni imaju odgovornost da budu prijatelji i braća sljedbenika Knjige, koji zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Oni imaju odgovornost da ih prihvate, da ih vole jer je to Bog naredio i zato što oni kažu, "Bog je jedan." Njima nije naređeno da ih kolju i prisile ih da pređu na njihovu vjeru. Oni koji lažno zloupotrebljavaju koncept pretvaranja da prikažu islam kao religiju rata neće uspjeti u svojim podmuklim planovima, jer su osuđen na propast. Bez obzira na sve scenarije rata, predstavnici tri vjere će donijeti mir na svijetu. Bog uvijek daruje pobjedu istinu, onima koji žele mira i ljubav. On je stvorio čovječanstvo i cijeli svemir na temelju ljubavi. Vidjeli smo pravo značenje ajeta koji fanatici i protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima. Sada pogledajmo izmišljene hadise koji se koriste stvaranje antipatije prema Jevrejima, hadisa u koji fanatici vjeruju bezuslovno: Izmišljeni Hadisi O Kršćanima I Jevrejima, Te Objašnjenja Zasnovana Na Kur’anu Pojam Ubijanja Jevreja Koji Uđu U Adolescenciju Prenosi Atiyyah al-Qurazi: Ja sam bio među zarobljenicima od Banu Qurayzah. Oni (drugovi) su nas ispitali, pa su ubili one kojima su počele da rastu dlake, a oni kojima dlake nisu počele rasti ostali su živi. Ja sam bio među onima kojima nisu porasle dlake.  (Sunan Abu Davud, Knjiga 38, 4390 Hadis) Prema ovom izmišljenom hadisu, svi Židovi koji su u pubertetu moraju biti ubijeni. Islam je religija koja smatra nepravedna ubijanja najvećim zločinom, koja obećava iskrenim Jevrejima veliku nagradu i savjetuje ljubavi i naklonosti. Ubistvo osobe ", koje nije počinila nikakav zločine" kada je u adolescencijei, samo zato što je jevrej, nikako nije odredba islama, a posebno kad se osvrnemo na činjenicu da je ovo religija mira koja prašta čak i kada postoji neki zločin. Naravno da ne postoji takva zapovijed u Kur'anu; takva ideja su klevete protiv Kur'ana i fine vjere Gospodara našega. To bi bilo ravno ubistvo u pogledu Kur'ana. Sve dok on iskreno ne vjeruje iz neznanja, osoba koja smatra takav lažni hadis naredbom koju kao takvu primjenjuje, takva osoba nije musliman, nego ubica. Činjenica da fanatici vjeruju u ovu naredbu u pogledu bezuvjetnog ubijanja Jevreja, kada Bog hvali iskrene Jevreja, pokazuje njihovo neznanje. Potvaranje Jevreja Za Grijehe Muslimana "Na Sudnjem danu, moj ummet (narod) će se prikupljati u tri grupe. ... Jedne sorte će doći ležaj na leđima gomile grijeha poput velike planine. ... Bog će reći: "Ispraznite grijehe s njih i stavite ih na Jevreje i hrišćane ... '" (110 Hadis Qudsi Poglavlje 1, Hadis 8; spominje u Mustadrak od Hakim) Kur'an nam daje odgovor na ovaj lažni hadis: Svim muslimanima koji dolaze s planinom grijeha će se suditi za te iste grijehe, a Jevrejima će se suditi za njihove grijehe. Niko neće moći odgovarati za grijehe nekog drugog. On će biti ispitan samo o svojim grijesima. Ovo je izričito rečeno u Kur'anu: Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi… (Kur'an, 17:15) U drugom ajetu u Kur'anu, Bog daje eksplicitnu izjavu u vezi svakoga ko pokuša da prebaci svoje grijehe drugom: A onaj ko kakav prijestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti. (Kur'an, 4:112) Svi će biti odgovorni za svoje postupke u daljem tekstu. Kao što Bog otkriva, “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (Kur'an, 2:281) nikome neće biti učinjena nepravda. Niko neće moći reći, u prisustvu našeg Gospodara, "moje grijesi su prebačeni na nekoga drugog, tako da sam bez grijeha." Takva osoba neće imati priliku da zažali zbog ovako besramnog shvatanja, jer će mu savjest pokazati koliko je ovo pogubno. While God praises sincere Jews in the Qur'an, the fanatics believe in a so-called commandment that states they should be killed without question. Vjerovanje Da Se Hrana Kvari Zbog Jevreja "Da nije bilo djece Izraela, hrana ne bi ustajala, a meso se ne bi pokvarilo." (Sahih Muslim, Knjiga 8, 3472 Hadis) Ovaj lažni hadis je veoma značajan dokaz za razumijevanje načina razmišljanja ljudi koji izmišljaju takve hadise. Kazali smo da su izmišljeni hadisi o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi, proizvod izopačenog načina razmišljanja. Naravno, ne čudi da mentalitet koji navodi da se hrana ne bi pokvarila da nema Jevreja u svijetu, ima zastrašujući način gledanja na žene, životinje, umjetnost i sve što čini društveni život. Lažni Hadisi su i dokaz koliko oni preziru Jevreje i da su svi hadisi koji ovo tvrde u stvari izmišljeni. Sistem vjerovanja koji tvrdi da zajednica koja se spominje i hvali u Kur'anu, koja je potomak Poslanika Mojsija (as), čini da se hrana i meso pokvare, ne pripada istinskoj vjeri. Također je potrebno imati na umu da naš Gospodar smatra da je Halal / dozvoljeno da jedemo hranu koju pripremaju Jevreji i kršćani u ajetu 5 sure Al-Ma'ida. Shvatanje koje se razlikuje od onog u Kur'anu, definitivno pripada fanaticima. Nedostatak logike ovdje je dovoljan za ilustraciju iskrivljene logike fanatika u cjelini. A belief system that maintains that the presence of a community mentioned and praised in the Qur'an and descended from the Prophet Moses (pbuh) causes food to spoil and meat to go bad can never be part of a Divine faith. Ideja Da Dvije Religije Ne Smiju Koegzistirati U Arapskom Svijetu Posljednja izjava Poslanika (savs) je bila : "O Gospode,učini da nestanu Jevreji i kršćani ... Ne smiju biti dvije vjere u Arabiji.." (Malik 511: 1588) Ovaj lažni Hadis je opet strašna kleveta našeg Poslanika (savs). Svemogući Bog govori o postojanju kršćanstva i judaizma u Kur'anu, te otkriva da je Kur'an bio poslat kako bi se potvrdile ova dvije istinite vjere. Kur'an ne poništava načela ove dvije vjere, ali ih potvrđuje. Ova važne informacije date su u nekoliko ajeta. Jedna glasi: On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je. (Sura Al ‘Imran - 3, 3) Kur'an nam govori da će živjeti Jevreji i kršćani na ovom svijetu i kao što je već navedeno, neki od njih će biti iskreni i činit će izabrane zajednice. Bog je dozvolio u Kur'anu muslimanima da žene kršćanske i jevrejske žena i da jedu za stolom s njima (ovo će biti podrobnije objašnjeno). Osim toga, naš Svemogući Gospodar kaže da su najbliži ljudi muslimanima u smislu ljubavi upravo "kršćani". Ti ljudi koji šire ideju "Neka Bog učini da nestanu Jevreji i kršćani", kao da su to bile riječi našeg Poslanika (as) , kada je Bog zapravo hvalio i govorio o nagrađivanju i postojanju tih zajednica, odgovorni su za strašnu klevetu. Lažni Hadisi pobijaju riječi hvale za sljedbenike Knjige u Kur'anu i ponašanje našeg Poslanika (as) prema sljedbenicima Knjige. Uskoro ćemo pogledati ajete iz Kur'ana i ponašanje našeg Poslanika (as). Arab lands are holy places where the three faiths co-existed and were protected by our Prophet (pbuh). It is obvious that our Prophet (pbuh) would never say that Jews and Christians, of whose existence God speaks and whom He praises, should be destroyed. Those fabricated hadiths are all slanders against our Prophet (pbuh). Ideja Da Je Nazivanje Nekoga Jevrejom Uvreda I Da Se Proklinjanje Jevreja Nagrađuje Prenosi Abdullah ibn Abbas: Poslanik (savs) je rekao: "Kada čovjek nazove nekoga Jevrejom, kazna mu je dvadeset udaraca bičem." (At-Tirmidhi, Hadis 1024) Neka onaj ko nema para da daj siromašnima, kune Jevreja umjesto toga, nagrada će mu biti ista. (Ad-Daylami, Ibn 'Adiyy) Namjena ovih izmišljenih hadisa je da prikaže termin "Jevrejin" kao uvredu. Proklinjanje Jevreja je prikazano kao izvor nagrade,a ideja je bila da se širi mržnja prema Jevrejima. Jasno je zašto fanatici žive po pravilima različitih vjera; Kur'an, kaže da će iskreni Jevreji biti nagrađeni i hvali njihovu iskrenost, a tumačenje fanatika nema vezu s tim. Izvor mržnje prema Jevrejima i hrišćanima je nedostatak intelektualnog promišljanja uslijed ovog praznovjerja. Na ovo treba da se koncentrišu oni koji šire pritužbe protiv islama. Ideja Prisiljavanja Jevreja Da Idu Uskim Putevima If someone who regards himself as a Muslim shoots a Jew behind a tree on the grounds that “the tree told me to do it,” on the basis of what the false hadiths say, the Jew who is killed may go to paradise, but unless that Muslim repents, he will be punished in the hereafter for having committed murder. Ebu Hurejre je prijavio da je Božiji Poslanik (savs) rekao: "Ne pozdravljajte Jevreja i kršćana prije nego oni vas pozdrave, a kada ih sretnete vani, prisilite ih da idu najužim dijelom puta" (Sahih Muslim , Knjiga 26, 5389 Hadis) Ovaj izmišljeni hadis nema veze sa zapovijedima prave vjere koja komanduje ljubav, dobrotu i zaštitu prema sljedbenicima Knjige, te predstavlja teško nasilje i klevetu prema našem Poslaniku (savs). Način razmišljanja koji je potpuno u suprotnosti sa onim što je činio naš Poslanik(savs), koji je tretirao Jevreje i kršćane s ljubavlju I privrženošću, opisan je u ovom izmišljenom Hadis kao da je došao iz njegovih usta. Garkad, Jevrejsko Drvo Ebu Hurejre je prijavio Božjeg Poslanika (savs)da je rekao: "... Židovi bi da se sakriju iza kamena ili drveta a kamen ili drvo bi rekli:" Muslimanu, ili slugo Božji, tu je Jevrejin iza mene ; dođi i ubij ga ; 'ali drvo Gharqad ne bih reklo da je ono drvo Jevreja. "(Sahih Muslim, Knjiga 41, 6985 Hadis) Najpoznatiji hadis koji govori o neprijateljstvu prema Jevrejima je ovaj lažni Hadis o Gharqad stablu. Prema ovom hadisu, Židov mora biti ubijen kada se krije iza kamena ili drveta. Nije bitno ko je Židov u pitanju, da li je nevin i bez grijeha. Jevrejin može biti dijete, vjernik ili netko pun ljubavi. Ipak, prema ovom lažnu hadisu, kada se Jevrej krije iza drveta, bez obzira na njegove lične osobine, stijena i drveće će reći muslimanu da Jevrej mora biti ubijen, bez izuzetka, čak i ako je malo dijete . Međutim, to je ubistvo u pogledu Kur'ana. Ako neko ko sebe smatra muslimanom vjeruje u lažne hadise i ubije Jevreja koji se krije iza drveta s obrazloženjem da mu je "drvo reklo da to uradi," Jevrej može ići u raj, ali musliman će se kazniti za grijeh ubistva, osim ako se on pokaje. Užasan je to sistem vjerovanja, kada se može lagati da vam je "stablo reklo" ili da vam je "kamen rekao," pa ste zato ubili. Na pitanje zašto, oni mogu navesti naredbu od strane stijene i po tom vjerovanju, niko ih neće smatrati odgovornim. Oni su u svakom slučaju ne djeluju po Kur'anu. Njihov sistem vjerovanja navodi na ubijanje, ponižavanje i prisiljavanje ljudi na uski dio puta i to smatra legitimnim. Ipak, Kur'an prezire ove lažne sistema: Šta vam je, kako rasuđujete?! Zašto ne razmislite? Ili, gdje vam je dokaz očiti? Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite! (Kur'an, 37:154-157) Pogledajmo sada kako su ovi hadisi u vezi Jevreja i kršćana opovrgnuti u Kur'anu kroz praksu našeg Poslanika (savs): Vrijednost Koju Kur’an Pridaje Sljedbenicima Knjige Muslim men can marry members of the People of the Book. Food prepared by them is lawful for Muslims, and food prepared by Muslims is lawful for them. Muslimani se mogu ženiti pripadnicima sljedbenika Knjige, a oni i Muslimani mogu jesti hranu koju je pripremio drugi: Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onome svijetu, nastradati. (Kur'an, 5:5) Ovaj ajet opisuje vrijednost koju muslimani daju sljedbenicima Knjige. Prema ovom ajetu, muslimanu je dozvoljeno da oženi ženu sljedbenika Knjige. Ovo je značajna dozvola, jer kako stoji u ajetu, "Korumpirane žene su za korumpirane ljude i korumpirani ljudi su za korumpirane žene, dobre žene su za dobre ljude i dobri ljudi su za dobre žene ..." (An-Nur, 26 ), muslimani imaju odgovornost da se žene dobrim, čistim ljudima. Ovo ukazuje na to da su Jevreji i kršćani dobri i čisti ljudi. Osim toga, postoji joše nešto bitno u ovom ajetu. Musliman koji uzme jevrejsku ili hrišćansku ženu, zvat će je"draga, voljena," osnovat će obitelj s njom, provesti cijeli svoj život s njom, na ovom a možda i na onom svijetu. Ovo je jedina osoba tokom svog života s kojom će podijeliti sve svoje probleme i sreću. Oni će paziti jedno drugo kada su bolesni, i vjerovati jedno drugom. Prema fanatičnom načinu razmišljanja, osoba može iznenada osjećati neprijateljstvo prema ženi naziva "voljenom", s kojom je proveo svoj život i povjerio joj svoj život, prema ženi koja je majka njegove djece, te je odjednom prokleti samo zato što je kršćanka ili Jevrejka. Kako on može odlučiti, nakon što je proveo cijeli svoj život s njom, da kaže: "Ovo drvo mi je reklo da je moja supruga Jevrej i da se krije iza njega", a zatim je ubiti? Jedino bi duboko poremećena osoba mogla takvo što uraditi. Ovaj ajet opisuje ljubav koju musliman koji živi po načelima Kur’ana može osjećati prema jevrejima I kršćanima. Ajet također daruje posebne dozvole muslimanima: ovlasti da jedu hranu koju su pripremili sljedbenici Knjige. Ovo je vrlo važno. Kao što znamo, muslimani moraju obratiti veliku pažnju na određene zabrane prilikom pripremanja hrane; svinjetine, te meso životinju koje nisu zaklane u ime Boga, sve ovo je zabranjeno u islamu. Činjenica da je hrana koju pripremaju Jevreji i kršćani halal / dozvoljena, pokazuje da su tim ljudima može vjerovati. Ista stvar se odnosi i na hrišćane i Jevreje, a ajet kaže da je im je dozvoljeno jesti hranu koju su pripremili muslimani. Od koristi je da se osvrnemo na još jedan izraz prijateljstva ovdje. Sljedbenici Knjige i muslimani mogu jesti zajedno pod istim krovom, biti jedni drugima gosti, sjesti za isti sto i biti domaćini jedni drugima. Ovo je opis prijateljstva. Ono što je opisano nije okruženje zasnovan na mržnji i ubijanju, nego na ljubavi, prijateljstvu i bratstvu. Fanatici to nikada ne bi ovako protumačili. Ono što je dozvoljeno Kur'anom je Haram / Zabranjeno u njihovom svijetu. Pitajte fanatika da li se može oženiti nekog od sljedbenika Knjige, ili sjesti i jesti s njima kao njihov gost, a on će vas bijesno pogledati. Fanatici ne postupaju u skladu sa odredbama Kur'ana, jer negiraju da je Kur'an knjiga koja nameće zapovijedi. The fact that food prepared by Jews and Christians is lawful for Muslims is a guarantee that these people can be trusted. That same criterion also applies for Jews and Christians, and according to what the verse says, food prepared by Muslims is also lawful for them. Ovo nije jedini ajet koji određuje položaj sljedbenika Knjige. Bog hvali sljedbenike Knjige u mnogim Kur'anskim ajetima. Ajeti koji se odnose na to uključuju: U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159) Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se; oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; – oni su čestiti; bilo kakvo dobro da urade, biće za nj nagrađeni. – A Allah dobro zna one koji se Njega boje. (Kur'an, 3:113-115) Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199) Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani." (Kur'an, 28:52- 53) Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162) One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62) Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69) ... Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima." I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine. (Kur'an, 5:82-85) Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih – a između njih bili smo postavili dvanaest starješina – i Allah je rekao: "Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko hrđavih postupaka vaših i uvešću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao – s Pravog puta je skrenuo." (Kur'an, 5:12) Kao što ovi ajeti jasno pokazuju, čisti i iskreni Jevreji i kršćani su pohvaljeni finim riječima u Kur'anu i obećana im je novčana nagradu od Boga; Bog kaže da će On primiti te ljude u raj. Ovo je izraz Njegove ljubavi prema njima. Kako može biti Musliman neprijatelj nekoga koga Bog voli, s kim je zadovoljan i koga poziva u raj? To je nemoguće prema Kur'anu. Takvo neprijateljstvo je zločin prema Kur'anu. Stoga, fanatici koji su prihvatili lažne hadise kao njihov vodič - bez obzira na ajete Kur'ana koji jasno pokazuju suprotno – griješe, jer po islamu širenje neprijateljstva prema sljedbenicima Knjige je kažnjivo djelo. Poziv Muslimana Sljedbenicima Knjige I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo." (Kur'an, 29:46) Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Kur'an, 3:64) Ovi ajeti pokazuju da je dužnost muslimana je da ne omalovažavaju sljedbenike Knjige, prisile ih u ćošak, osjećaju mržnju prema njima ili ih čak ubiju. Treba ih pozvati na jedinstvo i to na najprijatniji način. Monoteizam je temeljna doktrina u sve tri vjere. Muslimani se mogu sastati i razgovarati sa sljedbenicima Knjige, pozvati ih da vjeruju u jedinstvo Boga i sve svete spise koje su objavljeni. Komunikacija, propovijedanje i prijateljstvo među njima postoje. Prema Kur'anu, musliman ima odgovornost da se obraća ljubazno prema Jevreju ili kršćaninu, da ga pozove da vjeruje u jedinstvo Boga na ljubazan način, i da ga ne tiska u kut. Pravedno Ponašanje Muslimana Prema Sljedbenicima Knjige Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični. (Kur'an, 60:8) Kao što smo vidjeli, ljudi koji bore protiv vjernika, koji ima stvaraju teškoće i pokušati ili progone ih iz svoje zemlje, ubijaju, bez obzira na to kojoj zajednici pripadaju, jevrejskoj, kršćanskoj ili muslimanskoj, prezreni su u Kur'anu . Muslimani imaju odgovornost da se prema svima ophode pravedno. Pravda ponekad može zahtijevati da osoba djeluje protiv svoje vlastitih interesa, ali održavanje pravde,čak I kada nam to ne ide u korist, ipak je velika vrlina. Muslimani drže da je vrlina zapovijed od Boga. Ova odgovornost je utvrđen u drugom ajetu: Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan... (Kur'an, 4:135) Ovo znači da muslimani imaju odgovornost da ponekad zanemare svoja prava i brane prava Jevreja i kršćana, pa čak i nevjernika. Sistem pravosuđa u Kur'anu se stoga protivi izopačenim idejama fanatika koji tvrde da "će svako ko proklinje Jevreje biti nagrađen." Status sljedbenika Knjige u Kur'anu je jasan. Navedeni hadisi u ovom poglavlju su u direktnoj suprotnosti sa Kur'anom. Možemo jasno vidjeti šta je ispravno u djelima našeg Poslanika (as) i svih onih muslimana koji su prihvatili njega kao uzor: Odnosi Našeg Poslanika (Savs) I Sljedbenika Knjige • Postoje priče da je naš Poslanik (as) bio prisutan na vjenčanjima i gozbama sljedbenika Knjige, da ih je posjećivao kada su bili bolesni i davao im poklone. • Kada su ga kršćani Najran posjetili, poslanik Muhammed (as) je raširio svoju mantije na pod kako bi jseli i pozdravio ih na taj način. • Jedan od supruga našeg Poslanika (as) j Marya bint Sham'ûn (također poznat kao Maryam al-Qubtiyyah), bila je koptska kršćanka iz Egipta. • Naša majka Safiyya bint Huyayy, jedna od supruga Poslanika (as), bila je kći šefa jevrejskog plemena Benu Nadir Medina, Huyayy ibn Akhtab. • Poslanik Muhammed (as) dozvolio Jevrejima da postani dio Ustava Medine koji je potpisan sa klanovima AWS i Khazraj, čime se osigurava opstanak Jevreja kao zasebne vjerske grupe među muslimanima. • Prema članku, "Jevreji Banu Avf su zajednica, zajedno sa vjernicima. Jevrejima njihova religija, a muslimanima njihova vjere," kako glasi Ustav Medine, temelj poštovanje koje muslimani imaju za Jevreje 'tradicije i vjerovanja koji je donesen u vremenu našeg Poslanika (as). čl 26-33 i koji kaže da pripadnici naroda Knjiga uživaju ista prava kao i muslimani, dok članak 16. navodi da im se ne smije nanijeti nepravda. • U godini 630 AD, naš Poslanik (as) je izdao sljedeću naredbu za izaslanike kralja Himyar koji su došli u Medinu da objave da su oni postali muslimani: "Ako Jevrej ili hrišćanin postane musliman, on postaje jednak vjernicima [uživa ista zakonska prava sa muslimanima]. Ko god je želio da ostane Jevrejin ili hrišćanin, on se nije ometao. "(Ibn Hišam, kao-SEERA, II, 586) • Hrišćani Najran poslao je delegaciju od 60 članova u Medinu. Kada je delegacija stigla u Medinu bili su u prisustvu našeg Poslanika (as), a kada je došlo vrijeme za molitvu, željeli su posjetiti džamiju. Ljudi su prigovarali na ovo, ali im je Poslanik (as) dao džamiju na raspolaganje. Okrenuli su se prema istoku i molili. (Ibn Hišam, kao-SEERA, Bejrut, ja, 573-574;. Hamidullah, Poslanik islama, I, 619-620) • Prava sljedbenika Knjiga stavljena su pod zaštitu u vrijeme Poslanika (as) pod sporazumom napravljenim sa Jevrejima i hrišćanima. Kad god je došlo do neslaganja, sljedbenici Knjiga bi ukazali na ovo u sporazumu. Na primjer, kada su kršćani od Damishq imali problem, oni su pokazali sporazum Hazrat Umar, kalifi, i tražili rješenje. To je poznata činjenica koje se pojavljuju u istorijskim knjigama. • Sporazum našeg Poslanika (as) sa kršćaninom Ibn Harit ibn Ka'b i njegovim ljudima sadrži sljedeći pasus; " Sayyid Ibn Harith ibn Ka'b, njegovi vjernici, i svi oni koji ispovijedaju hrišćansku religiju, bilo da su na istoku ili zapadu, u neposrednoj blizini područja ili udaljenih područja, bilo da su Arapi ili stranci, poznati ili nepoznati. ... Obavezujem se da ću ih podržati, da će biti pod mojom zaštitom, kao i njihove crkve, kapele, oratorijumi, manastiri njihovih monaha, gdje god da se nalaze, bilo da su u planinama ili dolinama, jami ili naseljenim područjima, u ravnicama ili u pustinji. Ja ću zaštititi njihovu vjeru i crkvu gdje god se našli, bilo da se radi o zemlji ili na moru, na Zapadu ili na Istoku, pod budnim okom s moje strane, ljudi iz moje kuće, i muslimana u cjelini. ... Niko neće postati musliman silom: I ne sporite se sa sljedbenicima Knjige, (29:46). Oni moraju biti pod okriljem milosti. Spriječite svaku štetu koja bi mogla doći do njih gdje god da se nađu i u bilo kojoj zemlji u kojoj se nalaze. " • U povelji našeg Poslanika (as) o sljedbenicima Knjige iz Adruh, Makna, Hajbera, Najran i Akaba "također stoji da su životi i imovina sljedbenika Knjige bili pod zaštitom muslimana i da su imali svoju slobodu vjerovanja i obožavanja. • Kada je naš Poslanik (as) prvi je počeo da propovijeda, naišao je na hrišćane u Meki. Zaista, jedan od prvih ljudi koji su pričali s našim Poslanikom (as) i hazreti Kadija u prvim danima otkrivenja bio je Waraqa bin Naufal, hrišćanin sa ručno napisanom kopijom Evanđelja. (Sahih Bukhari) • Crkve koje su uništene u vrijeme kalifa obnovili su muslimani, i data je dozvola za nove sinagoge i crkve da se grade. Na primjer, samostan Sv. Sergios koji je spalio patrijarh Mar Amme obnovljen je u vrijeme hazreti Osmana. • Muslimani su za obavljanje molitve petkom koristili crkvu svetog Ivana u Damasku nakon osvajanja Sirije. Kršćani su izvodili svoje vjerske obrede tamo nedjeljom. Članovi obje vjere koristili su iste bogomolje u miru. • Kada su ashabi putovali oni su odsjedali u manastirima na njihovim rutama, a to je bilo po sporazumu sa sljedbenicima Knjige. Biblija i Tora u Kur’anu Muslimani moraju vjerovati u sve proroke i sve Božanske knjige. Muslimanima je naređeno u Kur'anu da ne prave razliku između jednog proroka i ostalih, i svako ko ne posluša ove upute ne poštuje taj ajet i odstupa od vjere. Stoga, na isti način na koji je Poslanik Muhamed (as) naš prorok, Poslanik Isus (as) i Poslanik Mojsije (as) su također naši proroci. Na isti način na koji smo svi sljedbenici Muhammeda, tako smo i sljedbenici Isusa i Mojsija. Ovo je jedan od glavnih i najvažnijih preduslova za muslimane. Na isti način na koji Kur'an govori o Jevrejima i kršćanima, tako govori i o Tori i Evanđelju. Bog hvali ove Božanske spise u Kur'anu. Kao što smo već vidjeli, Kur'an je poslan, ne da bi se uklonili ovi sveti tekstovi, nego kao "potvrda" njih. Iako ove knjige sadrže sekcije koje su pogrešno protumačene zbog proteka vremena, onih dijelovi koji su kompatibilni sa Kur'anom su ponovo potvrđeni. Ovo je izričito navedeno u mnogim ajetima iz Kur'ana: “On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je.” (Kur'an, 3:3) Stoga, mi muslimani imamo odgovornost da se rukovodimo Kur'anom i vjerujemo da su te knjige došle od Boga. Svaka zapovijed, praksa ili riječ potvrđuje i Kur'an koji je vodič za muslimane. Istinite knjige poput ovih već pomenutih pohvaljene su u Kur'anu, ali ih fanatici smatraju nevažećim na osnovu lažnih hadisa, što je neprihvatljivo u islamu. Vodič za prave muslimane je Kur'an, a Kur'an govori i o Tori i Evanđelju: Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136) Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (Kur'an, 5:44) Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, (Kur'an, 5:46) Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji čine dobro. (Kur'an, 46:12) Based on the Qur'an, Muslims believe that all the Divine Books have come down from the Presence of God. For Muslims, every commandment, practice and word confirmed by the Qur'an is a means of guidance. On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; – a Allah je silan i strog. (Kur'an, 3:3-4) i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – pravi su grješnici. (Kur'an, 5:47) A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu. (Kur'an, 6:92) Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: "Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete – a mnogo i krijete – i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju. (Kur'an, 6:91) A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (Kur'an, 5:48) Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih. (Kur'an, 5:66) I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli. (Kur'an, 28:43) "O narode naš" – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. (Kur'an, 46:30) Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199) “i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte.” (Kur'an, 3:50) Ovo (Kur’an) nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111) Bog opisuje Toru kao "buđenje srca ljudi i vodič do milosti" i kao "svjetlo i smjernicu" u Kur'anu. On opisuje Evanđelje kao knjigu "koja sadrži smjernice i svjetlo, potvrđuje Toru prije njega," i kao "smjernice i opomenu za one koji imaju strah od Boga."; to je ono što Kur'an govori i to čini tako eksplicitno. Oni koji kažu nešto drugačije i koji tvrde da su ove knjige nevažeće, kao što smo vidjeli, govore neistine. Možemo vidjeti ovo i iz prakse našeg Poslanika (as): Praksa Našeg Poslanika (Savs) u Vezi Sa Torom i Biblijom Prenosi Ebu Hurejre: Narod Knjiga se koristi za čitanje Tore na hebrejskom, a zatim objašnjava na arapskom Muslimanima. (Sahih Buhari, Knjiga 92, Hadis 460) Al-Hafiz al-Zahabi je pričao da je Abdullah ibn Salam, preobraćenik na islam iz judaizma, došao do Poslanika (as) i rekao: "Ja sam pročitao Kur'an i Toru (sinoć)." On je odgovorio: "Čitaj jedan u jednoj, a drugoj noći. "(Al-Thalabi, Al-Iman al-Thalabi Tathkarar al-Huffadh, Vol. 1, str. 27) Abdullah ibn Amr, jedan od bliskih drugova Poslanika (as), je često čitao Toru. Jedne noći je sanjao da je držao ulje u jednoj ruci i meda u drugoj, i da je ponekad jeo iz jedne ruke, a ponekad iz druge. Abdullah ibn Amr je opisao svoj san Poslaniku (as). Poslanik (as) je tumačio ovaj san na način da govori o dvije knjige, te da on ponekad čita iz jedne, a ponekad iz druge knjige. (Sahih Buhari, Vol. 6, Hadis 987, str. 439) Abu Sa'id al-Khudri: Pitali smo je Poslanika (as): "O Božiji Poslaniče! Možemo li pripovijedati priče o sinovima Izraelovim? "On je rekao:" Da, možete pričati priče sinova Izraela. Nema problema. Znate da ako budete pričali i njihove priče, bit će više zanimljivih informacija.. "(Musnad Ibn Hanbal, 111/12, Hadis 11034) Jevreji Imaju Pravo Da Žive u Svetoj Zemlji Prema Kur’anu S obzirom da neke muslimanske zajednice nisu upoznate sa ajetima Kur'ana i neznalice su na temu islama, oni nastoje ukloniti Jevreje iz Svete zemlje ili obrisati državu Izrael sa mape. Oni ne znaju da se tao bune protiv Kur'ana. Prema Kur'anu, Jevreji imaju pravo da žive u Svetoj zemlji. Ajeti glase: A kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao; o narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni" (Kur'an, 5:20-21) i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane." (Kur'an, 17:104) Kao što je jasno prikazano u ajetima Kur'ana, i Tora i Kur'an kažu da Jevreji moraju živjeti u Svetoj zemlji. Dobro je to što postoje Jevreji u Svetoj zemlji, jer to je izvor radosti za prave muslimane. Izuzetno je fino vidjeti kako se ostvarilo obećanje koje je Bog dao prije 3000 godina i svjedoci onoga što su prorekli Poslanik Abraham (as) i Poslanik Mojsije (as). Bog je otkrio da, "će Jevreji biti u tim zemljama", hiljadama godina prije, a vidimo da se čudo manifestira sada. To je prekrasno i treba zato da se radujemo. Od velike je važnosti to da Bog nameće jedan od osnovnih uslova na iskrene vjernike, kako u Kur'anu tako i u Tori - "Mir." Neće živjeti samo Jevreji u Svetoj zemlji; tu će biti i muslimani i hrišćani, i oni će u potpunosti osigurati da ljubav i mir prevladavaju u cijeloj regiji. Oni će živjeti u bratstvu. Ima dosta mjesta za sve. Niko će biti prisiljene da ide iz svog doma. To se neće dogoditi. Bog uvijek želi mir za sve nas. Da bi zavladao mir, glad za zemljom i neprijateljstvo se moraju okončati, a fanatični način razmišljanja mora biti eliminiran. Prava vjera, vjerske moralne vrijednosti, i Kur'an su bitne naročito u tu svrhu. Sukobi zbog želje za zemljom ili ideologijom su uvijek u porastu i poprimaju najstrašnije dimenzije. Zato nam je potrebno odgovarajuće obrazovanje u ispravnom razumijevanju vjere gdje koristimo Kur'an kao referentnu tačku. Ovo obrazovanje može eliminirati sve te greške i neprijateljstvo. Jednom kada ljudi promijene način razmišljanja, neće biti osnove za neprijateljstvo ili rat, ali jedini način da se to postigne jeste da promijene način razmišljanja kroz obrazovanje. Jews, as well as Christians and Muslims, will be present in the Holy Land, and together they will make peace and love reign in the region. That is what God wants from us and what we must strive for. Pogovor Pošasti radikalizma trenutno potresaju cijeli svijet, od najudaljenije tačke na zapadu do najudaljenije tačke na istoku. Kada se ovaj problem tek pojavio, mnoge zapadne zemljama su mislile da ga mogu lako riješiti. Ali to nije ono što se dogodilo jer je radikalni islam sistem vjerovanja koji hrane izmišljeni hadisi i ljudi u mnogim islamskim zemljama i islamski učenjaci vjeruju ti hadisima, čak i ako oni osuđuju rat i nasilje. Stoga je vrlo teško za rješenje za problem radikalnog islama. Vojna sredstva su se već koristila u nadi da će iskorijeniti radikalizam, to smo pokušali mnogo puta, ali bez uspjeha. Politika koja kolje na hiljade nevinih ljudi, ostavlja hiljade ljudi bez kuće ili zemlje i stvara još veće nestabilnosti je glupa. Glavni atribut oružanih radikala ne leži u tome što koriste oružje, nego što slijede lažne ideologije. Traženje rješenja koja podrazumijevaju ubijanje, dok zanemarujemo njihove lažne ideologije, neće poslužiti nikakvoj drugoj svrsi osim što će donijeti još veću katastrofu na svijetu i još više ojačati radikale. Jedini način otklanjanja ovih divljaka i opasnog sistema vjerovanja je da se ukaže na pravi islam. Nijedno drugo sredstvo neće riješiti ovaj problem. Tu jednostavno nema drugog rješenja nego pravi islam. Oni koji traže rješenje za radikalizam moraju napraviti prvi korak koji podrazumijeva izbjegavanje ponašanja i inicijative koja osuđuje islam i sumnje u njega. Oni moraju slušati one koji govore o Kur'anu. Oni moraju sklopiti savez sa tim ljudima da bi rekli svijetu istinu. Oni se ne smiju obeshrabriti i odustati govoreći, "Kakvo dobro možemo učiniti?" Oni ne smiju zaboraviti da radikalne zajednice okupljaju ljude koji šire svoje iskrivljene ideje širom svijeta putem društvenih medija. Oni moraju znati da će se istina širiti još brže, i moraju uspostaviti strategiju odgovarajućeg obrazovanja bez odlaganja. Sjetimo se da se to mogu učiniti samo muslimani iz Kur'ana koji se pridržavaju pravog islama i koji ne pribjegavaju sujevjerju. Podsjetimo na važnu činjenicu koju smo naglasili na početku ove knjige: Islam koji zastupamo nije islam koji je modernizovan nit je to islam koji je tokom vremena postao umjereniji (sigurno Islam je iznad toga). Islam za koji se zalažemo je pravi islam u Kur'anu. Mi imamo dužnost da propagiramo pravi islam koji je veliki dio islamskog zaboravio, ukoliko svi želimo mir u svijetu. Oni koji su odgovorili na nasilje s nasiljem ili koji sanjaju o svijetu bez islama zbog akcije šačice radikala će uvijek nesvjesno stvoriti više radikala i suočavat će se sa većim divljaštvom. Ovi ljudi treba da znaju da svijet nikada ne može postojati bez islama. Mir i ljubav za kojima svijet čezne može doći samo kroz islam. Imamo Kur'an, pravu i nepromjenljivu Knjiga islama; jedina što moramo uraditi jeste educirati ljude da poznaju Kur'an. "Hvaljen neka si" – rekoše oni – "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." (Kur’an, 2:32)

One of the main causes of Islamophobia is radicalism. Those who imagine that radicalism is Islam are in fact making the gravest error by opposing Islam and are fighting against the only possible solution to radicalism.

The problem with fanatics is that they learn their religion from nonsense. When nonsense represents its source, it is easy for terror in the name of religion to spread. The only solution is the original faith in the Qur'an.

Poglavlje 1: Dva Osnovna Koncepta Koja Zloupotrijebljavaju Oni Koji Islam Prikazuju Nasilnom Religijom: Šerijat I Džihad

Bog nam u Kur’anu objašnjava kako slijedi u ovom ajetu:

... Ovaj Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Sura Yusuf, 111)

Kao što Bog eksplicitno kaže u ovom ajetu, Kur’an “objašnjava sve,” ali to nije dostatno onima koji izmišljaju sujevjerje. Oni ne smatraju put na koji ukazuje Kur’an dovoljno usklađenim sa njihovim lažnim religijskim konceptima. Zbog toga, kroz cijelu historiju oni drže da neke odredbe Kur’ana “nisu dovoljne” (sigurno je Kur’an iznad toga) i da im je potrebno tumačenje. Iz toga su izveli ideju koja kaže da se Kur’an može razumjeti “jedino kroz hadise*.”

*Izreke i praksa poslanika Muhammeda (savs). Dozvolite da razjasnimo nešto ovdje: hadisi su se zadržali do današnjeg dana kao riječi poslanika (savs). Dok su pojedini potpuno povjerljive i tačne izreke i prakse, druge su se postepeno iskrivile i značenje im se promijenilo. Postoje dva načina da se razluči da li određeni hadis zaista čini riječi i praksu poslanika (savs), a to je da li je njegov sadržaj u skladu s Kur’anom, a drugi je da li se događaj već realizirao. Bez sumnje se kleveće naš poslanik (savs) uzimajući za istinite one riječi i prakse koje su u suprotnosti s Kur’anom, te tvrdeći da ih je izrekao naš poslanik (savs) jer se poslanik (savs) strogo pridržavao isključivo Kur’ana.

Ideja da se Kur’an “jedino može razumjeti kroz hadise” je donijela ogromnu štetu islamskom svijetu jer su neki muslimani, vodeći se ovom idejom, počeli izmišljati hadise u ime vjere. Čak su postepeno prestali koristiti Kur’an u potpunosti, uzimajući te hadise kao jedini izvor vjere. U slučajevima kada se ti hadisi sukobljavaju sa Kur’anom, čak su bili toliko drski da ustvrde da su “ovi hadisi snažniji od Kur’ana.” Stotine izmišljenih hadisa su bili izvorima za različite vjere, a rezultat su bile četiri škole koje jedna drugu opovrgavaju u mnogim oblastima islama. Svi njihovi učenjaci sebe nazivaju muslimanima, ali se svi zalažu za potpuno različite stvari. Čak smatraju da su pripadnici drugih škola nevjernici. Naš poslanik (savs) se u Kur’anu žali Svemogućem Bogu na stanje u kojem se našao islamski svijet:

Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (Sura al-Furqan, 30)

Zaista, problem ogromnog dijela islamskog svijeta danas jeste da ljudi smatraju da je Kur’an prevaziđena knjiga.

Kada je Kur’an napušten, došlo je vrijeme za “idžmu.” (Idžma: eminentni vjerski lideri koji u svakom periodu donose naredbe u vezi sa šerijatskim zakonom na osnovi deduktivne analogije.) s obzirom da Kur’an nije bio njihova vodilja, pritisnuti su hiljadama izmišljenih hadisa i konačno su odlučili da “ni Kur’an ni hadisi ne mogu ispravno objasniti obaveze.” Ovi “vjerski lideri” su počeli proizvoditi zakone u ime islama, škole su počele da se sukobljavaju jedna sa drugom, pa su se muslimanske zajednice počele sukobljavati sa pripadnicima drugih škola. Svaki “vjerski lider” ima svoju interpretaciju koju smatra zakonom, svaka zajednica se zasniva na drugačijem setu praksi, pa se islam počeo raslojavati na sekte, klase i, u konačnici, male grupe. Kur’an, međutim, je ostao dekorativni predmet koji treba da se okači na zid u svojoj kutiji. Kao rezultat ovoga, ograman dio islamskog svijeta je “napustio i počeo ignosrisati Kur’an.”

The problem with much of the Islamic world today is that it has abandoned the Qur'an. Every pronouncement by people described as “leaders of the faith” has been adopted as a rule, and so every religious community has its own different practices.

Posmatrajući neke od protivnika islam, primjećujemo da je, kakve li ironije, njihov problem isti kao i kod zagovornika sujevjerja: ne crpe saznanja o islamu iz Kur’ana. Baš kao i zagovornici sujevjerja, oni se koncentriraju na izmišljene hadise, tradiciju ili tumačenja islama od strane vjerskih lidera koji su generalno neusklađeni sa Kur’anom. Po njihovom shvatanju, “islam” je stil života i praksa zagovornika sujevjerja. Po njihovom shvatanju “islam” je imaginarna moć historičara, a ne vjera objavljena Kur’anom. Oni nazivaju zakon ove izmišljene religije “šerijatom,” a ne propise Ku’ana. Potpuno su nesvjesni vrijednosti, koncepta i prakse predstavljene u Kur’anu, ali duboko poznaju prakse i pravila lažne religije zagovornika sujevjerja. Kritizirajući pravila te lažne religije, oni smatraju da kritiziraju islam. Toliko su vezani za religiju zagovornika sujevjerja da prosto ne vjeruju kada im se kaže: “To nije islam.” A to je iznimno ozbiljna greška.

Ovi ljudi bi trebali povjerovati u ovo, osim ukoliko se islamu ne protive iz idelološko-religijskih stavova, te ako zaista traže riješenje za ovo tamno poimanje. Njihova religija nije islam. Kur’an, sam po sebi, je dovoljan muslimanu. Hadisi su istiniti i pouzdani u onoj mjeri u kojoj su usklađeni sa Kur’anom. Hadis koji nije u skladu sa Kur’anom ne spada u islam. Ukoliko musliman ne pronalazi islam u Kur’anu, to znači da je u potrazi za drugom religijom i šerijatom te vjere, koja nije islam.

Istinski Šerijat Prema Kur’anu

Riječ šerijat znači “put.” Musliman može jednostavno odlučiti koji “put” da prati slijedeći Kur’an. Nekolicina stvari je “haram” u Kur’anu i one su zabranjene eksplicitno. One nisu otvorene za diskusiju ili interpretaciju. Na primjer, ubistvo, preljuba, kamata, svinjetina i krv su stvari koje su haram djela opisana u ajetima Kur’ana nedvojbenim jezikom. Postoji jedna bitna karakteristika Kur’ana. Ljudi koji žele da izmisle zabrane interpretacijom Kur’ana u skladu sa ličnim željama uvijek izvode svoje lične zaključke iz njih. Ipak, Bog zabranjuje ono što je haram nedvojbenim naredbama, kao što je u ajetu:

On vam jedino zabranjuje strv, krv, svinjsko meso i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. (Sura al-Baqara, 173)

Bog u Kur’anu otkriva da će postojati ljudi koji će izmišljati pravila o tome šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno u ime islama:

I ne govorite neistine jezicima svojim: “Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno,” da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine neće uspjeti. (Sura an-Nahl, 116)

Nakon vremena našeg poslanika (savs) pojavile su se brojne zajednice koje su inosile laži o Allahu. S obzirom da ove zajednice nisu za svoju vodilju uzimale Kur'an, mogli su halal/dozvoljenim ili haram/zabranjenim proglasiti šta su željeli.

Međutim, postoje neke zajednice čije karakteristike Bog posebno naglašava: „Oni haram čine dobrim, halalom.“ Naš gospodar kaže u Kur'anu:

O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju. (Sura al-Ma’ida, 87)

Pri ispitivanju sistema divljaštva koji se primjenjuje pod nazivom šerijata, koji je pak potpno nekompatibilan sa islamom, govorit ćemo o zajednicama koje sebi halal čine haramom i koji su potpuno udaljeni od Kur'ana.

Prvo ćemo definisati šerijat, pravi put po Kur'anu drugačije rečeno, u skladu sa ajetima:

Kur'anski šerijat znači ljubav, poštovanje, privrženost i zaštitu za ljude svih vjera i stavova. Kur'anski šerijat insistira na demokratiji i slobodi mišljenja. Pod Ku'ranskim šerijatom ljudi su načitani, obrazovani, širokih nazora, puni poštovanja prema tuđim stavovima, sretni, uredni, moderni, moralni, optimistični, cijene umjetnost i nauku, kao i ljubav i prijateljstvo. Ne postoji mržnja, netolerancija, konflikti, despotizam, prisila, prijetnje, nesreća, ljutnja ili rat pod okriljem Kur'anskog šerijata. Detaljnije ćemo o ovim definicijama u vezi sa Kur'anom uz dokaze iz ajeta u narednim poglavljima ove knjige.

The Sharia of the Qur'an requires that a Muslim be modern, well-groomed, noble, wise, cultured, democratic, open-minded, respectful of all ideas and full of love. The Sharia of the Qur'an is based on brotherhood, peace and love. War, cruelty, hatred, anger and conflict are all forbidden to Muslims in the Qur'an. Those who wish to know the true Sharia must look to the Qur'an alone.

Postoji li islamska država danas na svijetu koja ispunjava ove zahtjeve šerijata? Naravno da ne. Ovaj šerijat se ne primjenjuje od vremena našeg poslanika (savs). Države koje tvrde da primjenjuju šerijat su zapravo vođene u skladu sa šerijatom fanatičke vjere koju nekoliko nasilničkih grupa nameće u ime islama. Oni uzimaju nekoliko neistinitih hadisa za svoje vodilje, a napuštaju Kur'an. Riječi turskog profesora teologije Yaşara Nurija Öztürka:

“Zašto govore o šerijatu, a ne o islamu? Jer ako budu govorili o islamu, morat će svoje tvrdnje dokazati Kur'anom. Nemoguće je da oni koji dovode u zabludu u vezi Boga da u Kur'anu pronađu bilo kakav dokaz za ono što oni nazivaju religijom. Koristeći termin šerijat kada govore o ovom problemu imaju mogućnost da daju tumačenje onako kako oni žele, a kada su stjerani u ćošak, onda izmisle religiju koju zasnivaju na svojim prisilama, govoreći: „To je ono što ulema zastupa [vjerski učenjaci], to je konsenzus muslimanske zajednice, to je ono što su nam ostavili naši preci i tako muslimani rade vjekovima.’

Taj koncept kojim se šerijat pokušava izjednačiti sa islamom jeste onaj koji za cilj ima da se u religiju uvrsti više različitih postulata za koje je jasno da su u suprotnosti sa Kur'anom i vremenom. Ovaj koncept prvenstveno izjednačava šerijat sa religijom i promiče neke neracionalne zakone koji ne potječu iz Kur'ana [već] iz knjiga nekog prevaziđenog fikha [islamske jurisprudencije].“ (Yaşar Nuri Öztürk, Allah ile Alyestmak [Zablude o Bogu], Yeni Boyut Press)

U narednim poglavljima ćemo vidjeti odakle grupe koje tvrde da primjenjuju šerijat, a zapravo samo šire mržnju i bijes, crpe svoj koncept šerijata. Uvidjet ćemo neistinitost jednog po jednog od lažnih hadisa koje oni uzimaju za svoje vodilje. Vidjet ćemo, uz sve jasne dokaze, koliko je ovaj šerijat daleko od Kur'ana i kako se uopšte ne može nazivati islamskim šerijatom.

Šta Pravi, Kur'anski Šerijat Donosi Državi?

Da zaista postoji država koja primjenjuje pravi, islamski šerijat, kakva bi ona bila? Bila bi veoma razvijena umjetnost i nauka, imala bi visok nivo obrazovanja i životnog standarda, bila bi veoma kvalitetna, miroljubiva, puna ljubavi i težila bi ujedinjenju svih ljudi na svijetu. Bila bi predvodnica u miru i uzor ljubavi. Prihvatala bi jevreje, kršćane i ateiste, posmatrala bi ljude svih ideologija kao prijatelje i sve bi ih poštovala. Pobrinula bi se da donose mir svijetu, prije svog interesa stavljala bi interese onih koji su u nevolji i pronašla rješenje za njihove probleme. Bila bi puna ljubavi i sreće. Uz tako visok standard, ljudi bi u ovoj državi imali moderne i demokratske standarde. Sva bi se mišljenja mogla slobodno izražavati, bez ikakve agresivnosti ili vrijeđanja, netolerancije ili nasilja. Dobra se ne bi gomilala i čuvala. Kur'anski životni stil koji se zasniva na zaštiti siromašnih i „stavljanju potreba drugih ispred svojih“. Ne bi bilo siromašnih ljudi. Takav sistem bi bio onakav kakvim bi bili zadovoljni svi ljudi na svijeti i dopadao bi se svim ostalim državama.

Ako uporedimo taj opis sa državama koje se predstavljaju kao „islamske republike“ očita je ogromna razlika. Sistem koji se trenutno primjenjuje pod imenom šerijata definitivno nije islamski šerijat. Kako bi ljudi mogli živjeti prema islamskom šerijatu, vjera bi morala biti lišena svih sujevjerja i biti u skladu s opisom koji se hvali u Kur'anu i koji je ranije opisan.

Da bi se to dogodilo, neophodno je da državni vrh zemlje upravlja onako kako islam nalaže, u potpunoj suglasnosti sa Kur'anom, a ne sujevjerjem. Lider musliman, koji je pokoran Kur'anu će imati tri osnovne karakteristike: on ili ona će biti blag, demokratski i pravedan. Zbog ovih osobina će takav lider uvijek biti pouzdan. Ljudi koji žive pod zaštitom muslimanskog lidera koji je u potpunosti pokoran moralnim vrijednostima Kur'ana uživat će u savršenoj slobodi, onakvoj kakva ranije nije viđena. Islamske obaveze neće biti nametnute nikome. Svako će se ponašati onako kako smatra da treba. Svi će uživati pravo da govore ono što žele. Niko neće imati protekciju. Svi će biti tretirani jednako. Pravda će biti dijeljena jednako svima. Ljudi će se ponašati u skladu sa ajetom: “O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja…” (Sura an-Nisa’, 135) – čak i kada to čine na štetu muslimana.

Lider musliman će uvijek težiti i željeti da prevlada ljubav jer je razlog objave religije, razlog postojanja ljudi i razlog za stvaranje raja – ljubav. Sukobi će biti beznačajni u društvu u kojem prevladava ljubav, u kojem ničije slobode nisu ograničene i u kojem su svi tretirani jednako, a žive u državi blagostanja. Konfliktna atmosfera će nestati zajedno sa nepravdom, nedostatkom ljubavi i neprijateljstvima.

Dakle, da bi se razumio šerijat, moramo konsultovati Kur'an, a ne prakse država koje tvrde da primjenjuju islamski šerijat. Islam je nastao Kur'anom, pa je samim tim jedini islamski šerijat u Kur'anu, a on je opisan veoma jasno. Nemoguće je za državu koja ne primjenjuje pravedan sistem, demokratiju i slobodu da bude uzor po pitanju šerijata, navodi se u Kur'anu. Stoga bi bilo pograšno da iko ustvrdi: „Ali, to se primjenjuje ovako u ovoj državi, pa će islam donijeti sa sobom divljaštvo.“ Sistem koji ovdje treba optužiti je lažni sistem koji se primjenjuje pod imenom ilama od strane vođa te države. To nije sistem Kur'ana. (Sigurno je Kur'an iznad toga.)

Neuspjeh da se primjeni pravi sistem šerijata iz Kur'ana, koji bi donio užitke koji su ranije pomenuti, i predstavljanje ovog stravičnog divljaštva kao navodnog Kur'anskog šerijata je, naravno, strašna stvar, ali okrivljavanje islama nije riješenje. Oni koji krive islam čine veliku grešku eliminišući islam kao jedini odgovor na radikalizam, nasilje i divljaštvo. Oni zapravo podilaze radikalima pokušavajući da oslabe islam. Njihove optužbe i oružje koje proizvode nisu ono što će eliminisati radikalizam i lažnu religiju koja se propagira pod imenom islama. Jedini način je istinski islam. Ovdje zapravo postoji problem lažne vjere. A lažna vjera može se jedino ukinuti zamijenjujući ju sa onom istinskom.

Pravi Dzihad u Kur'anu

“Waging jihad” in Islam means to educate the other side, to teach moral virtue and to strive to turn people away from evil. Those who murder in the name of jihad are not acting in the light of the Qur'an.

Riječ džihad dolazi od arapske riječi "jahd." Njegova su značenja 1) Raditi, nastojati, pokazivati odlučnost i upornost ili samopožrtvovanje i 2) kontrolisati svoj ego. Na temelju tih definicija, vođenje džihada u islamu znači informisati drugu stranu, poučiti ljude moralnim vrijednostima i odvraćati ih od zla. Dok radi ovo, musliman mora istrenirati svoj ego u pravcu moralnih vrlina i trenirati sebe da se udalji od bijesa i mržnje. Drugim riječima, ono što musliman mora raditi u džihadi jeste trenirati sebe s jedne strane, i s druge strane, težiti da poduči ljude istini i dobroti. Mora biti uzor svojim moralnim osobinama kako bi širio mir i privrženost, te udaljio ljude od zla.

Riječ “jahd” nigdje u Kur'anu nije upotrijebljena u drugom smislu. Oni koji provode pokolj pod nazivom „džihad“ govoreći „Naš oslonac je u Kur'anu“ ili lažu ili su loše upućeni.

U svjetlu Kur'ana, oni koji sada kolju ljude u ime islama, oduzimaju sopstvene živote u samoubilačkim bombaškim napadima ili počinju ratove, čine ozbiljan grijeh, a ipak, većina ovih ljudi nije ni svjesna da ono što rade se protivi Kur'anu. Razlog je to što su dovedeni u zabludu povodom religije. Oni imaju svoj sopstvenu religiju u kojoj postoji mržnja umjesto ljubavi, bijes umjesto blagosti, neprijateljstvo umjesto bratstva, strahote umjesto ljepote i neukost umjesto umjetnosti, nauke i kulture. Zastrašujuće je jednostavno staviti oružje u ruke nekoga ko vjeruje u takvu religiju, a još je jednostavnije reći mu da je ovo ili ono društvo njegov neprijatelj i da ga ide napasti. Zaista je jednostavno zapaliti ih i šokantno je lagano izgraditi zajednicu bijesa.

Lažni hadisi koje ovi ljudi citiraju, a kojima bi trebalo da opravdaju agresiju i ajeti Kur'ana koje pogrešno tumače u kontekstu rata će detaljno biti izloženi kasnije. Postoji jedna bitna stavka koju moramo zapamtiti ovdje: ogromna većina radikala širi nasilje zbog neukosti. Oni ne poznaju pravu vjeru. Većina vjerovatno nikada nije ni pročitala Kur'an. Zog toga nema koristi od osuđivanja, proklinjanja, prijetnji, zatvaranja ili egzila nekoga ko ubija pod pogrešnim ubjeđenjem da vodi džihad. Njegov problem je to što nije bio upoznat s Kur'anom i ne razumije Božiji zakon. S obzirom da je to problem, moramo prihvatit činjenicu da, dok god postoji lažno obrazovanje, postojat će i neuki radikali koji ne znaju šta rade. Ukoliko prihvatimo da je ovo problem moći ćemo shvatiti činjenicu da je jedino što je potrebno onima koji šire teror i nasilje pod imenom džihada, obrazovanje.

Šta Je Pogrešno Protumačeno O Ratu U Islamu

Musliman Ima Odgovornost Da Vjeruje U Svaki Ajet Kur'ana, Bez Izuzetaka

Razlog za ovakav naslov jeste da se ukaže na neistinitost tvrdnje koju iznose fanatici želeći uvesti sujevjerje u islam, kao i pojedini protivnici islama, koji pokušavaju zloupotrijebiti neprijatne ideje ovih fanatika koji tvrde da pojedini ajeti Kur'ana više ne vrijede. Oni citiraju slijedeći ajet kao navodni dokaz svojih tvrdnji:

Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može? (Sura al-Baqara, 106)

Oni koji upotrijebljavaju svoje riječi protiv Kur'ana pogrešno tumače ovaj ajet kao dokaz koji im dozvoljava da nameću svoje sujevjerje kao vjeru umjesto Kur'ana. Nepromišljeno su zamislili da će pogrešno tumačeći ovaj ajet, moći poništiti neke ajete pa ih čak i zamijeniti izmišljenim hadisima. S druge strane, neki protivnici islama drže da postoje ajeti o opojnim sredstvima ili ratu koji više ne vrijede, pa pokušavaju da podijele muslimane na one koji se toga pridržavaju i one koji to ne rade.

Istinsko tumačenje ovog ajeta kojeg imenovani ljudi pokušavaju citirati kao dokaz svojg krajnje perverznog načina razmišljanja je slijedeći: arapska riječ „ayat“ u dijelu „Mi ni jedan propis ne promijenimo“ je u jednini. Riječ „ayat“ također znači propis, znak ili čudo, jednako kao i rečenica-ajet, ali riječ „ayat“ koja se koristi kao rečenica u Kur'anu nikada se ne pojavljuje u jednini. Kada se pojavljuje u jednini, riječ „ayat“ uvijek znači dokaz ili znak, i tako je prevedena na svim ostalim mjestima.

Značenje ovdje je dakle ne „ajet Kur'ana“ nego „znak, propis i šerijat“ koji je dat prethodno. Stoga su, prema ovom ajetu, neke prakse i naredbe koje su primjenjivane od strane prethodnih zajednica na koje su se odnosile Božanske objave, to jeste jevreji i kršćani, s vremenom zaboravljeni jer su ili opozvani ili zamijenjeni drugim propisima u Kur'anu. Slična ili bolja verzija je propisana, dakle, Kur'anom.

Također treba da obratimo pažnju na riječi “učinimo da bude zaboravljen” u ajetu. Da bi jedan propis zamijenio drugi, ovaj raniji treba da bude “zaboravljen.” S obzirom da je Kur’an ostao neizmijenjen 1.400 godina, ne postoji pitanje zamjene nekog ajeta drugim. Propisi koje fanatici smatraju zamijenjenim nisu zaboravljeni, još su u Kur’anu. Ovo jasno ukazuje da izmjene o kojima se ovdje govori nisu zamjena jednog ajeta drugim, nego propisi koji su poslati drugim, ranijim zajednicama, a koji su zaboravljeni. Zapovjedi koje su bile poslate ranijim zajednica ali su “zaboravljene” pa su obnovljene Kur’anom, u detaljnijim ili sličnim verzijama u odnosu na one koje su poslate tim zajednicama.

Kur’ran Je “Neizmijenjena” Knjiga

Kao što naš Gospodar izričito navodi u ajetu, Kur’an je “neizmijenjena” knjiga.

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo se Mi pobrinuti da ostane neizmijenjena! (Kur'an, 15: 9)

Nemoguće je da neki propisi knjige koja je ostala neizmijenjena i čije se naredbe odnose na sve muslimane budu smatrani validnim, a drugi ne. Savršenstvo sveobuhvatnosti Kur’ana, matematička i naučna čuda, činjenica da je to uputstvo i da je sadrži ajete o tome kako je sačuvan u izvornom obliku, su sve indikatori koji govore protiv tvrdnji fanatika i protivnika islama.

Oni koji ne vjeruju u Kur'an, pošto im je objavljen… A to je, zaista, knjiga zaštićena, laž joj je strâna, bilo s koje strane – ona je Objava od Mudroga i Hvale dostojnoga. (Kur'an, 41:41-42)

Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo. (Kur'an, 75:17-19)

Kao što ovi ajeti eksplicitno govore, Kur’an je neprikosnovena knjiga i neistina ju ne dotiče ni na koji način. Ova knjiga je pod zaštitom našeg Gospodara. Stoga je očita kleveta sugerisati da su propisi u Kur’anu zamijenjeni nekim drugima.

Ovdje moramo naglasiti da navodni učenjaci koji kleveću islam i Kur’an na ovaj način protivriječe sami sebi po pitanju broja ajeta koji su navodno zamijenjeni. Svako od njih prema vlastitom nahođenju ističe ajete koje smatra zamijenjenim drugim propisima, a ti propisi potom vode do novih i drugačijih vjera, a neki od ovih navodnjih učenjaka idu čak toliko daleko da tvrde da hadisi mogu zamijeniti ajete. Ovi ljudi potpuno ignorišu Allahov ajet koji glasi “u Knjizi Mi nismo ništa izostavili” (Kur'an, 6:38). Oni se protive ajetima Kur’ana, te ih zamjenjuju hadisima, od kojih su neki potpuno izmišljeni. Ova nelogičnost koju sprovode u ime islama također predstavlja osnovnu radnju radikala. O ovome ćemo detaljnije u nastavku.

Baš kao i autori sujevjerja, protivnici islama su pokušali primijeniti ovu lažnu interpretaciju ajeta na veliki broj propisa o islamu. Pogledajmo sada gdje su sve ovi ljudi pogriješili.

Pogrešna Diferencijacija İzmeđu Muslimana “Mekanskog Perioda” İ “Medinjanskog Perioda”

Neki protivnici islama nazivaju umjerene muslimane “muslimanima Mekanskog perioda.” U njihovim očima vrijeme kada je naš poslanik (savs) bio u Meki je bilo mirno vrijeme bez ratova, a ratovi su promptno počeli nakon preseljenja našeg poslanika (savs) u Medinu. Neki ljudi tvrde, na osnovu ovoga, da zagovornici ratovanja u islamu priznaju samo ajete objavljene u Medinjanskom period, dok miroljubivi muslimani priznaju samo ajete iz Mekanskog perioda. Ta ideja je jednako nelogična, koliko je posljedica neukosti.

Kao što smo već vidjeli, onovna pretpostavka da bi neko mogao postati muslimanom jeste da vjeruje u sve ajete Kur’ana, bez izuzetka. Ako neko odbija samo jedan jedini ajet, onda gubi svojstvo muslimana koje je opisano u Kur’anu. Dakle, ne postoji mogućnost, sa aspekta Kur'ana da neko ko kaže “Ja sam musliman” pravi razliku govoreći “Ja priznajem ovaj ajet, ali ovaj ne.”

Istina je da nije bilo borbi za vrijeme Mekanskog perioda u životu našeg poslanika (savs), i da jeste bilo borbi za vrijeme Medinjanskog perioda, te da su ti ajeti objavljeni u vezi sa tim specifičnim borbama. Da bi se shvatio razlog ovoga, moraju se shvatiti teški uvjeti za vrijeme našeg poslanika (savs).

Teško İskušenje Muslimana U Mekanskom Periodu

Objava našem poslaniku (savs) je trajala pune 23 godine. Tokom prvih 13 godina ovog procesa, muslimani su živjeli kao manjina u paganskom društvu Meke i bili su podvrgnuti ogromnim pritiscima. Mnogi muslimani su bili podvrgnuti psihološkim torturama, ubijani su, njihovi domovi i imovina mnogih je opljačkana, te su konstantno bili izloženi prijetnjama i uvredama. Ipak, muslimani su nastavili živjeti bez posezanja za nasiljem, isključivo držeći se na distanci od pagana i uvijek ih pozivajući na put mira.

Međutim, napadi paganske zajednice o kojoj je riječ nisu posustajali.

Kurejšije su u početku smatrale Muhammeda (savs) nebitnim. Dok su nastavljali s nevjerništvom, nisu se protivili pozivima poslanika (savs) sve dok nije govorio protiv njihovih idola. Ipak, kada bi vidjeli poslanika (savs) verbalno su ga napadali. Nepromišljeno su se rugali i ponižavali muslimane. “Verbalni napadi” Kurejšija su tako počeli.

Kur’an opisuje njihovu poziciju slijedećim riječima:

Grješnici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se; kada ih vide, onda govore: "Ovi su, doista, zalutali!" (Kur'an, 83:29-32)

Muslims lived as a minority in the pagan society of Mecca and were exposed to much oppression. Many Muslims were physically tortured, some were martyred, most had their homes and possessions pillaged and they were subjected to constant insults and threats. Yet Muslims continued to live without resorting to violence, merely keeping their distance from the idolaters and calling on them to live in peace.

Meka je bila centar idolopoklonstva. Meka bi svakodnevno bila preplavljena ljudima koji su dolazili posjetiti Ka’abu i idole koji su tu bili, te su time Kurejšije zarađivale mnogo novca i prestiž. Kurejšije su posmatrale širenje islama u Meki kao prijetnju svojim vlastitim interesima pa su zato pozivali na neprijateljstvo i ostala plemena. Oni su također bili svjesni činjenice da islam sve posmatra jednako i da ne diskriminira nikoga na temelju loze ili bogatstva. Vođe Kurejšija su stoga vjerovale da treba da preduzmu mjere predostrožnosti kojima bi zaustavili širenje islama. Te su “mjere” često uključivale mučenje pa čak i ubijanje muslimana. (Ibn Hisham, 1/287)

Tadašnji pagani nisu mogli mnogo nauditi članovima jakih i eminentnih porodica, poput hazreti Ebu Bekra ili hazreti Osmana, ali su se veoma zlobno odnosili prema siromašnim i nezaštićenim muslimanima. Mnogi časni muslimani poput Ebu Fakiha, Habiba ibn al-Aratta, Bilala ibn Rabaha, Suhaiba ar-Rumia, Ammara ibn Jasira, Jasir ibn Amira i and Sumejje bint Khajjat su bili izloženi takvom strašnom maltretiranju.

Ebu Fakih, rob Sufijana ibn Umajjaha, bio je vezan za noge svaki dan od strane svog vlasnika i vučen po užarenom kamenju i pjesku.

Kovač Habbib ibn al-Aratt je bio stavljen na vreli ugalj, a na njegovim prsima su držali ugalj sve dok se ne bi ugasio.

Ocu Ammara ibn Jasira, Jasiru ibn Amir, su vezali noge za dvije kamile i natjerali ih da idu u suprotnim pravcima, te na taj način rastrgnu njegovo tijelo. Nemoćna da gleda patnju svoga muža kojeg su ubili na tako divljački način, Sumejja bint Khajjat se suprotstavila paganima i također bila ubijena strijelom koju je ispalio Ebu Džehl. (Zad al-Maad, 2/116; Doba sreće, 1/254)

Umayyah ibn Khalaf bi svog roba Bilala al-Habashija polegao na vreli pijesak svaki dan. Onda bi na njegove grudi stavio ogroman kamen i ostavljao ga tako satima. Mučio ga je s ciljem da ga okrene protiv poslanika (savs) i napusti islam. Jednog dana vezao mu je ruke i noge i stavio uže oko vrata. Onda ga je vukao po užarenom pjesku ulicama Meke. (Zad al-Maad, 2/116; Doba sreće, 1/253)

U početku nisu bili u mogućnosti da napadaju našeg poslanika (savs) jer je bio pod zaštitom svog amidže Ebu Taliba i bojali su se Hašimija. Postepeno, međutim, počeli su ga klevetati govoreći da je “prorok, pjesnik, mađioničar, vještac.” U konačnici, koristili su svaku priliku koja im se pružila da vrijeđaju i maltretiraju poslanika (savs).

The pagans of the time were unable to harm Muslims from powerful and prestigious families, such as Hazrat Abu Bakr and Hazrat Uthman. However, they barbarically mistreated and tortured poor and helpless Muslims, in a way never seen before.

Ovo maltretiranje muslimana se događalo jednostavno zbog toga što su vjerovali i propovijedali islam. Uprkos svim ovim ugnjetavanjima, torturi i nasilju, muslimani nikada nisu naudili onima koji su ih zlostavljali, jer je islam tako zahtijevao, i nikada se nisu pokušali braniti, što je bilo najosnovnije ljudsko pravo. Vidjevši da im muslimani ne uzvraćaju, Kurejšije su pojačale svoju agresivnost i mučenja. Tada su Kurejšije počele ubijati muslimane čim bi ih vidjeli.

Kako su se progoni pogoršavali, muslimani im se nisu opirali ni na koji način, niti su čak pokušavali da se odbrane jer Kur’an zabranjuje prolijevanje krvi, shvatili su da ne mogu više ostati u Meki. To je značilo da moraju migrirati u Medinu.

Medinjanski Period İ Borbe

Kako su se napadi idolopoklonika pojačali u Meki, muslimani su migrirati u obližnji grad Jasrib (kasnije poznat kao Medina), gdje su se osjećali slobodnije i bili dobrodošli, pa su uspostavili svoju upravu tamo. Ipak, čak i kada su osnovali svoju vlastitu upravu, napadi pagana iz Meke nisu prestali. Kurejšije su pratile muslimane i nastavile s nasiljem protiv njih. Ali naš poslanik (savs) i muslimani oko njega nikada se nisu upustili u borbu protiv idolopoklonika.

Ni jedna osoba, zajednica ili država neće trpjeti a da ne odgovori kada je napadnuta, uvijek će agresoru uzvratiti “u samoodbrani” ili barem poduzeti defanzivne akcije. Ljudi koji djeluju u nužnoj odbrani su bez izuzetka oslobođeni sudskog progona, a države koje tako postupe su nevine pred međunarodnim zakonima jer su bile žrtve nepravednih napada, s obzirom da su ljudski životi, porodice i voljeni, ili narod jedne države, teritorij i čast ugroženi.

To se također odnosilo i na poslanika (savs) i muslimane u Mekanskom period. Ipak, uprkos svim nepravednim i ubilačkim napadima, poslanik (savs) i mislimani nikada nisu organizovali protivnapad iz razloga što je Bog ubijanje učinio grijehom. Umjesto toga, kao što propisi nalažu, uvijek su drugu stranu pozivali na mir, a kada su ti pozivi bili neuspješni, napustili su svoje domove, zemlju i gradove i odselili se.

Za 13 ili više godina Mekanskog perioda i u prvim godinama Medinjanskog perioda, vjernicima je još uvijek bilo naređeno da budu strpljivi uprkos mučenju i nepravdi, te da propovijedaju miroljubivo Božiju vjeru, kao što ajet i govori “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (Kur'an, 16:125), i nikakva borba nije bila dozvoljena. Naš poslanik (savs) je na slijedeći način odgovorio muslimanima koji su se željeli usprotiviti progonima koji su opisani:

“Borba još nije dozvoljena. Budite strpljivi, Božija pomoć je blizu, a za svoje patnje ćete biti nagrađeni...”

Naš poslanik (savs) je dobio dozvolu da brani sebe i one koji čine njegovu zajednicu u slijedećim ajetima koji su objavljeni nakon preseljenja u Medinu:

Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći – onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah!"… (Kur'an, 22:39-40)

Ovim ajetima muslimanska zajednica koja je bila nepravedno prognana samo zbog toga što su govorili “Naš Gospodar je Bog” počela je da se priprema da se brani. Kao što je eksplicitno navedeno u ajeti, muslimanska zajednica “koja je napadnuta zato što im se nasilje čini” je dobila dozvolu da se brani, ali im nije naređeno da napadaju. Nakon ovog ajeta muslimani su se počeli braniti i uzvraćali su samo onoj svirepoj zajednici koja ih je napadala. Ajeti koji se tiču rata i odbrane objavljeni kasnije sadrže objašnjenja po pitanju obima tokom borbi. Drugim riječima, poseban opis je dat specijalno za situaciju u tom konkretnom ratu. Dakle, svi ajeti o ratu u Kur’anu su specijalno objavljeni u vezi sa konkretnim napadima koji su se događali u to vrijeme kako bi se ukazalo na teške uvjete ovog vremena i pravednost našeg poslanika (savs).

Protiv koga su vođene borbe?

Jedan važan parameter mora biti uzet u obzir kada se govori o borbama opisanim u Kur’anu, a to je “druga strana” u borbi. Neki religijski i historijski izvori kažu da su se borbe u vrijeme našeg poslanika (savs) odvijale protiv Jevreja. Pojedinci koji to pročitaju onda idu tražiti antisemitske poruke u Kur’anu, tvrdeći da se ajeti objavljeni za konkretne bitke u Kur’anu odnose generalno protiv Jevreja. Međutim, to je ozbiljna greška.

Pagani su oni koji su proganjali poslanika (savs) i muslimane. Većina njih su bili idolopoklonici. Njihov cilj je bio da spriječe štetu za svoje idole i perverzna uvjerenja. Neki su bili licemjeri i politeisti koji su izašli iz jevrejskih zajednica, ali bilo bi veoma pogrešno takve nazivati Jevrejima. Jednako kako je pogrešno posmatrati politeiste i licemjere koji su izašli iz muslimanske zajednice kao “muslimane”, tako je pogrešno politeiste i licemjere koji su izašli između Jevreja i počeli činiti nasilje, zvati Jevrejima. Nemoguće je da istinski Jevrej stupi u borbu i uzima živote vjernika.

Kur’an proklinje antisemitizam. Zbog toga oni koji traže izraze neprijateljstva prema jevrejima u Kur’anu odlaze praznih ruku – to moraju shvatiti oni koji ove ajete tumače kao da se odnose na borbu protiv jevreja. Nas poslanik (savs) je uvijek uživao dobre odnose s jevrejima. Tretirao ih je s poštovanjem i privrženošću, a istinski, pobožni Jevreji poslanika (savs) jednako tako.

Informacije o poslanikovoj (savs) privrženosti Jevrejima, Tori i judaizmu ćemo razmotriti detaljno u poglavlju namijenjenom Sljedbenicima Knjige.

Opis Rata U Kur’anu

Kur’an je veoma eksplicitan u opisu kada i kao se vodi rat:

Borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne otpočinjite borbu! – Allah, doista, ne voli one koji prekoračuju zapovijedi. (Kur'an, 2:190)

Ratovati se mora jedino protiv onih koji napadnu muslimane. Dakle, može se voditi jedino odbrambeni rat. Muslimanima je apsolutno zabranjeno Kur’anom da napadaju nekoga bez povoda.

Ono što Allah nalaže muslimanima Kur’anom jeste da uvijek moraju biti pravedni, čak i kada su ljuti na neku zajednicu zbog nepravednosti ili agresije. Allah u jednom ajetu objavljuje:

O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Kur'an, 5:8)

Na primjer, jednim ajetom Allah zabranjuje muslimanima da prelaze granice po u vezi sa onima koji ih spriječavaju da pristupe Ka’abi, savjetujući da njih i sve ostale tretiraju ljubazno.

... I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnome hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha… (Kur'an, 5:2)

Muslimani je Svemogući Allah upozorio da ne prelaze granice, čak i onda kada su bili spriječeni da obave vjersku obavezu Hadždža (hodočašća) i kada im je učinjena nepravda. Allah naređuje muslimanima da se pravedno ponašaju čak i u situaciji kada su u ovakvim okolnostima, te im zapovijeda da čine dobro i da se ne ljute. Muslimani imaju obavezu da poštuju ovu Kur’ansku naredbu, bez obzira na okolnosti.

Ajet koji opisuje jedini dozvoljen povod za borbu – samoodbrana – također sadrži još jedan uvjet po pitanju rata: umjerenost. To znači da će se muslimani u slučaju napada isključivo braniti, ne smiju pretjerati i mogu poduzimati samo odbrambene mjere. Drugim riječima, nasilje, agresivnosti, ljutnja i ekstremizam su zaranjeni u Kur’anu.

Drugi ajeti donose obavezu da se učestvuje jedino u odbrambenim ratovima protiv agresora, slijedećim riječima:

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani… (Kur'an, 60:8-9)

Postoji bitna razlika ovdje. Nezakonito je muslimanima da napadaju one koji ih nikada nisu napali, čak i kada se radi o akve ljude tretirati pošteno i pravedno. U skladu s ovim ajetom, muslimani mogu jedino napadati one koji ih ugnjetavaju zbog religije i zaista fizički ratuju ptotiv njih, onih koji započinju neprijateljstvo, dakle. Kao što smo već objasnili, ukoliko je napadnut, svako će se naravno braniti. To je pravo svake osobe, nacije i države, a također je i ispravno.

Činjenica da je naš poslanik (savs) nije vodio ni odbrambene ratove prije objave ovog ajeta kojim se takva aktivnost dopušta, predstavlja ogromnu žrtvu i religijsku posvećenost. Do tog momenta, naš poslanik (savs) je koristio tek kompromis i pokušavao ubijediti drugu stranu, kao što i zahtjeva ajet: “…i s njima na najljepši način raspravljaj! …” (Kur'an, 16:125) iako je jedini cilj pagana među Kurejšijama bio pokolj.

S obzirom da smo ovo objasnili, sada ćemo analizirati ajete koje tvorci sujevjerja i protivnici islama pokušavaju predstaviti dokazima temelja za nasilje koje provode navodno u ime islama, te ćemo pobiti njihove greške u vezi ovoga, jednu po jednu.

Prije nego što pogledamo ove ajete, treba razumjeti da sve bitke opisane u Kuranu vođene protiv specifične zajednice iz te regije, te da se te posebne okolnosti opisuju u ajetima. Ta je zajednica bila politeistička, sa kojom je bio potpisan sporazum. Dakle, sve ove borbe je odredilo ponašanje i agresivnosti imenovane zajednice koja je prekršila sporazum o miru i prijateljstvu. Ajeti koji su objavljeni tiču se okolnosti u to vrijeme i opisuju specifičnu atmosferu.

Kako bismo bolje razumjeli ovu činjenicu, hajde da pogledamo definiciju politeiste u to vrijeme i sporazume koji su s njima sklopljeni:

Politeisti S Kojima Su Bili Sklopljeni Sporazumi

Iako, prema nekim komentarima iz ovog perioda, riječ politeist jednostavno znači “oni koji Allahu pripisuju ravne,” termin se zapravo odnosi na pagane koji obožavaju idole, koji izričito Allahu druge smatraju ravnim i vjeruju u bezbroj božanstava, i koji nisu muslimani, jevreji, sabijci, kršćani, niti mazdanci (obožavatelji vatre).

Iako su u Kur’anu spomenute različite religije koje su postojale u Arabiji u vrijeme dolaska islama, politeisti su uvijek spomenuti kao posebna grupa. Posmatrajući vrijeme našeg poslanika (savs), iako je bilo dozvoljeno ženiti žene i jesti hranu koju spreme sljedbenici knjige, jevreji i kršćani, bilo je zabranjeno ženiti se ili jesti ono što spreme mazdanci i sabijci, kao i politeisti.

Kao što smo već vidjeli, naš poslanik (savs) je bio prisiljen migrirati u Medinu zbog jakik protisaka politeista, a od prvog dana preseljenja, uspostavio je bratske veze između Ansara (pomagača, muslimana iz Medine) i Muhadžira (izbjeglica, muslimana koji su napustili Mekku i došli u Medinu). Potpisao je brojne sporazume s politeističkim, zajednicama i ljudima koji su živjeli u regiji, i uvijek ih je pozivao da budu ujedinjeni da bi izgradio mir, uprkos ekstremističkim stavovima politeista.

Naš poslanik (savs) je po dolasku u Medinu počeo raditi na jačanju ljubavi i bratstva, čime je dokazao da ljudi mogu živjeti u miru s narodima drugih vjera i jezika. Jedan od najvećih dokaza da je on poslanik mira i ljubavi jeste i to što je prvi tekst koji je napisao bio mirovni sporazum. Nakon što je osvojio Mekku, poslanik Muhammed (savs) je čak i oslobodio sve politeiste koji su ranije mučili muslimane i tretirao ih je veoma samilosno. Ova vrijedna moralna karakteristika poslanika Muhammeda (savs) je nešto što nikad ranije nije viđeno u arapskom društvu i dočekano je s velikim odobravanjem.

Poslanik (savs) je uzor svim muslimanima po pitanju implementacije pravde na osvojenim teritorijama. Naš poslanik (savs) je primjenjivao pravdu o kojoj govori Kur’an prema stanovnicima država koje su zauzete i sklapao s njima sporazume koji su na zadovoljstvo obje strane i prema kojima niko neće biti diskriminiran. Iz tih razloga ljudi osvojenih zemalja, bez obzira na svoju religiju ili etničku pripadnosti, su uvijek bili oduševljeni pravednošću koju je sa sobom donosio islam. Naš poslanik (savs) i njegovi ashabi predstavljali su zajednicu koja je uspostavljala pravednost među ljudima, kao što je opisano u ajetu: " A među onima koje stvaramo ima ljudi koji druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude." (Kur'an, 7:181)

Sporazum koji je naš poslanik (savs) sklopio sa kršćanskim narodom Nadžrana na jugu arabijskog poluotoka jedan je od najboljih primjera njegova razumijevanja i pravičnosti.

Jedna od odredbi ovog sporazuma glasi ovako:

“Životi ljudi u Najrana i okolice, njihova vjera, njihova zemlja, imovina, stoka onih od njih koji su prisutni ili odsutni, njihovi poslanici i njihove bogomolje su pod zaštitom Boga i u skrbništvu Njegova poslanika.” (The Pact of Najran, Article 6, http://www.islamicresources.com /Pact of Najran.htm)

Na osnovu ugovora sa svim zajednicama u regiji, naš je poslanik (savs) osnovao državu Medina i napisao prvi ustav u historiji islama, Medinski Ustav. Ovo je bio prvi i najsavršeniji primjer demokratskog i multilateralnog ustava. Ni jedan demokratski sistem danas nije uspio uspostaviti takav red poput ovog koji je naš poslanik (savs) uspostavio Medinskim Ustavom, a niko nije uspio ni da primjeni taj isti Ustav tako dobro kao naš poslanik (savs).

Prvi Multilateralni I Najdemokratičniji Ustav Do Danas: Medinski Ustav

Medinskim Ustavom, prvim Ustavom države Medine, naš poslanik (savs) donio je demokratsko i mirno uređenje kakvo ranije nije viđeno na Arapskom poluotoku, i to u urbanoj zajednici čiji su članovi bili različite rasne, religijske i plemenske pripadnosti.

Prema ovom ustavu, svi građani Medine treba da žive zajedno u miru, urede svoj život prema vlastitoj religiji i uvjerenjima i da imaju mogućnost da osnivaju i uređuju svoje institucije i zakone. Čineći to, živjet će u miru i zajedništvu sa ostalim građanima Medine.

Medinski Ustav je napisan 622. godine pod vodstvom poslanika Muhammeda (savs), prije otprilike 1,400 godina, kao odgovor na zahtjeve ljudi različitih vjera, a do nas je stigao kao pisani pravni sporazum. Zajednice koje su živjele u neprijateljstvu 120 godina i bile sačinjene od različitih religija i rasa, objedinjene su pod ovim ustavom. Posredstvom ovog sporazuma, poslanik (savs) je pokazao da se sukobi mogu okončati čak i među onima koji su jedni druge napadali svakom prilikom, bili otvoreni neprijatelji jedni drugima i nikada nisu surađivali, te da čak i takve zajednice mogu početi živjeti lagodno jedni kraj drugih.

Prema Medinskom Ustavu, svako je bio slobodan ispovijedati vlastitu religiju, političke ili filozofske izbore, bez ikakve prisile. Mogli su osnovati udruženja ljudi sličnih interesa. Svako je mogao prakticirati svoj vlastiti sistem pravde. Ipak, neko ko je počinio prekršaj nije mogao biti zaštićen od bilo koga. Stranke sporazuma su se međusobno pomagale i podržavale, te bile pod zaštitom poslanika Muhammeda (savs). Nesuglasice među strankama bi se iznijele pred Božijeg poslanika (savs). Zaista, čak su i politeisti preferirali arbitražu poslanika (savs), s obzirom da je on bio najpravednija osoba.

Ovaj sporazum kojeg je napisao naš poslanik (savs) je postepeno implementian između 622. i 632. godine. Putem ovog ustava su ljudi prevazišli plemensku strukturu zasnovanu na rodbinskim vezama, te usprkos svojim ogromnim geografskim, kulturalnim i etničkim razlikama, uspjeli oformiti cjelinu. Medinski Ustav je pružao i veoma široku slobodu vjeroispovijesti i religije. Jedan od stavova kojim se to garantuje je slijedeći:

“Jevreji iz Banu ‘Awf plemena su zajednica poput vjernika. Jevrejima pripada njihova, a muslimanima njihova religija.” (Medinski Ustav, http://www.islamic-study.org/jews-prophet-page-2.htm)

Medinski Ustav se sastoji od 47 stavova. 1-23 se odnose na muslimane, dok se članovi 24-47 odnose na jevrejska plemena u Medini. Referiranje na kršćane, koji su bili veoma malobrojni, također je važno istaći u kontekstu sveobuhvatnosti ovog akta po pitanju religije.

Analiza Medinskog Ustava prema izvještaju zvanom “Pregled Medinske povelje prema pluralističkoj perspektivi profesora Leonarda Swidlera” kaže da je Ustav značajan dokument za dokazivanje poslanikovih napora da ujedini grad i da okupi ljude oko zakona koji su svi prihvatali.

Prema ovom izvještaju, pravničkom terminologijom, svaki pojedinac je imao jednaka prava, uživao istu slobodu izbora religije i učešća u ratu zajedno s muslimanima kada je za tim bilo potrebe, bilo im je zabranjeno da surađuju s neprijateljem, što ukazuje na napore da se uspostavi solidarnost među građanima Medine. Autor ovog izvještaja kaže da je ovo politički i vjerski tekst čiji je cilj uspostavljanje novog društva zasnovanog na vrijednostima kao što su jednakost i sloboda. Kao što je i naglašeno u Ustavu, superiornost zakona nad pojedincem je prvi korak ka ostvarivanju cilja, tj. uspostavljanja atmosfere dijaloga i suživota. Odredbe Ustava su također propisivale i jednaku odgovornost svakog pojedinca u odbrani grada. Prema ovom izvještaju, s obzirom da su imena svih grupa koje su živjele u gradu poimenično nabrojana, Ustav, a time i sam poslanik, su priznali sve grupe kao legalne subjekte o kojima se vodilo računa. (Kenan Çetinkaya, Amerika'da Diyalog anlayışı ve Medine Vesikası [Razumijevanje dijaloga u Američkoj i Medinskoj Povelji])

Iako postoji veliki broj referenci na jevreje u ustavu, važno je napomenuti da su u tom gradu živjele i paganske zajednice. Iako su politeisti u Meki otvoreno iskazivali neprijateljstvo prema poslaniku Muhammedu (savs) i muslimanima, te ih prisilili da napuste svoje posjede, poslanik (savs) je uvijek bio ljubazan prema medinskim paganima, te je potencirao pomirenje i suživot. Medinmski Ustav pokazuje da su muslimani zaštitnički tretirali prava i zakone politeista, te da su ovi politeisti bili voljni stupiti u odbranu Medine zajedno sa muslimanima. Takav stav prema politeistima nije uopšte iznenađujući, s obzirom da prema Kur’anu muslimani imaju odgovornost da štite posliteiste s kojima su potpisali sporazume, čak i kada bi ih to koštalo njihova vlastitog života. (Ovo ćemo detaljnije razjasniti u nastavku teksta.)

The Constitution of Medina was the first pluralist and the most democratic constitution in history, showing the protective attitude of Muslims toward the rights and laws of members of all other faiths and even idolaters.

Zaključno, Ustav o kojem je riječ se smatra veoma važnim dokumentom koji sadrži bit jedinstva i suživota, ljubavi i privrženosti, prijateljstva i mira, te predstavlja primjer dijaloga među muslimanima i nemuslimanima općenito, a posebno među muslimanima i jevrejima. Koncept mira našeg poslanika (savs) je zasnovan na Kur’anu ali je danas teško pronaći muslimansko društvo koje je u stanju da živi na osnovu tog istog koncepta. Ovo je neupitan i veoma važan dokaz da je najdemokratičniji ustav u historiji napisao i sproveo naš poslanik (savs), te da su današnja društva napustila praksu našeg poslanika (savs) kakvu nalaže Kur’an.

Naredna poglavlja ove knjige stoga treba cijeniti u svijetlu ovih informacija. Prakse današnjih kreatora sujevjerja su radikalno drugačije od naredbi Kur’ana Časnog, koji zapovijeda da čak i politeisti budu zaštićeni, te da sljedbenici knjige (jvereji i kršćaćni) uživaju poseban status kod muslimana, kao i od prakse poslanika Muhammeda (savs) koji je uvijek težio miru i demokraciji. Kreatori sujevjerja uvijek u Kur’anu traže dokaze za neprekidne konflikte, dok sam Kur’an uvijek nalaže mir. Ova važna činjenica se mora imati na umu kada se tumače ajeti o ratu.

Ajeti O Ratu I Njihovo Tumačenje

Nakon što smo pojmili definiciju rata prema Kur’anu, treba da ispitamo ajete o ratu koje zloupotrebljavaju radikali, a za kritiku ih koriste i pojedini protivnici islama.

Pregled Ajeta 191 Sure Al-Baqara:

I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! – neka takva bude kazna za nevjernike. (Kur'an, 2:191)

Ovaj ajet je objavljen nakon što su muslimani proživjeli ozbiljno nasilje i progone, te su bili prisiljeni preseliti se iz Mekke u Medinu. Ispunili su se uvjeti koje smo ranije spomenuli i muslimani su dobili zapovijed da se brane od direktnih napada. Koristili su iste metode kao i zajednica koja ih nikada nije prestala ugnjetavati, odbila je biti ljubabna prema njima, te se oglušila na pozive za mir i pregovaranje.

Ipak, ovaj ajet sadrži i podsjetnik na pravila ratovanja: “I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu.” Kao što i možemo vidjeti, jedini uvjeti pod kojima je moguće boriti je jeste da je druga strana napala prva. Ako nisu u ratu s njima, ako ih ne napadaju, onda je za muslimane potpuno nedozvoljeno boriti se protiv takvih.

Zaista je sumnjivo kako radikali i protivnici islama koji iskrivljuju ovaj ajet ignorišu ovu veoma važnu odredbu. Ajet eksplicitno daje pravo muslimanima na samoodbranu: dakle, ajetom se ne naređuje osvajanje niti agresija.

In verse 191 of Surat al-Baqara, Muslims are only given the right to defend themselves. This verse does not therefore legitimize war and aggression.

Još jedan važan element je objavljen u ovom ajetu, a glasi: “A zlostavljanje je teže od ubijanja.” Raspirivanje jaza u zajednici, ohrabrivanje i širenje mržnje, anarhije i terora baveći se klevetama i lažima je, izazivanje agresivnosti kod mase ljudi je fitna prema ovoj odredbi, a ajet nam govori da je fitna gora od ubijanja. Dakle, oni koji napadaju muslimane su oni koji se bave stvarnom, psihološkom i prikrivenom fitnom i time nanose ogromnu štetu. Muslimani se, prirodno, brane od agresije koja se pojavi.

To što pojedini fanatici obuzeti glasinama i sujevjerjem optužuju pojedince, društva ili cijele religije da šire fitnu i pokušavaju da pronađu navodne dokaze za svoje perverzije u Kur’anu je izuzetno bolno. Fitna uključuje poteze koji vode do korupcije, kao što su stvaranje razdora među muslimanima, navođenje muslimana na gubitak ili grijeh stvarajući im različite nevolje, uspostavljanje aparature za masovne pobune i izvođenje fizičkih ili verbalnih napada na muslimane. Dakle, da biste neko mogao optužiti za fitnu, takav mora počiniti jedno ili više ovih djela. Oni koji pokušavaju optužiti jevreje ili Izrael, brendirajući ih kao one koji čine fitnu, dakle spadaju u one na koje se odnosi ovaj ajet.

Prema Kur’anu, pogrešno je optuživati sve jevreje ili Izrael za fitnu. Ljudi koji šire fitnu mogu biti iz svih religija i država. Jednako kako ne možemo reći da svi arapi, turci ili muslimani šire fitnu jednostavno zasto što postoje pojedini arapi, turci ili muslimani koji to zaista čine, nema osnova za fitnu optuživati ni sve jevreje ili sve izraelce. Prema Kur’anu, muslimanu je dozvoljeno jesti u domu jevreja, može biti njegov gost i prijatelj, pa čak može i oženiti jevrejku (ovo će biti pojašnjeno u jednom od narednih poglavlja). S obzirom na to, nemoguće je da musliman bezuslovno smatra jevreja odgovornim za fitnu. Ljudi koji daju takve stereotipne izjave ne znaju ništa o Kur’anu, kao što smo rekli i na početku, te se tako ponašaju zbog neukosti koja proističe iz utjecaja bezbroj izmišljenih hadisa o fitni i jevrejima. O ovim hadisima i stavu Kur’ana prema sljedbenicima Knjige bit će riječi u narednim poglavljima.

Pregled Ajeta 89, 90 I 91 Sure An-Nisa':

Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte, – (Kur'an, 4:89)

osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog. A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih. (Kur'an, 4:90)

Vi ćete nailaziti i na one koji žele biti sigurni i od vas i od naroda svog; kad god se pozovu da budu mnogobošci, vrate se u bezvjerstvo. Ako se oni ne okane vas i ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih. (Kur'an, 4:91)

Ovi se ajeti odnose na licemjere. To su bića koja tvrde da su muslimani, koji žive među muslimanima i čini se da su dio njih, ali koja zapravo vrlo neprijateljski posmatraju Boga i islam, te pokušavaju muslimanima zabosti nož u leđa. Bog objavljuje da oni koji umru kao licemjeri završavaju u najnižim dijelovima pakla, kao što je i vidljivo, zbog ovakvih dvoličnjaka i izdajnika, licemjerje je posebno opasno i odvratno ljudsko ponašanje, koje se razlikuje i od poricanja politeista.

Zabranjeno je ajetom 89 sure an-Nisa' biti prijatelj s licemjerima koji su napustili muslimane i koji su pokušavali da zavedu muslimane u istu zabludu u koju su i sami pali. Ono što opravdava borbu protiv njih jeste stanje u kojem oni napadaju muslimane. To možemo vidjeti iz slijedećeg ajeta, 90-tog ajeta. Kako jasno kažu riječi: “Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir” ništa ne smijete činiti protiv zajednice koja vas ne napada. Oni koje je dozvoljeno ubiti su, veoma eksplicitno, samo oni koji prvi muslimanima objave rat. Muslimanima je jasno dato pravo da se brane u slučanu napada ovdje.

Uz to, 90-ti ajet sure an-Nisa' je još jedan primjer pravednog, samilosnog i ljubaznog jezika Kur’ana koji uvijek favorizuje mir. Neki licemjeri koji su do tada uvijek zabadali nož u leđa muslimanima i učestvovali u izdajama, a koji su kasnije postali miroljubivi prema muslimanima su također izvan dometa ove dozvole, kao što je rečeno: “osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog.” U tom istom ajetu Allah kaže: “Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih,” ponovo naglašavajući njihov imunitet. Ovo je izričita definicija pravednosti.

Ajet 91 sadrži objašnjenje situacije zasnovane na istim okolnostima. Radi se o licemjerima koji se pokaju i koji kažu da ne žele da se bore, a onda se ponovo vrate fitni i počnu napadati muslimane. U tom slučaju, odredbe koje se tiču rata u Kur’anu ponovo stupaju na snagu i kaže se da se ove ljude ne smije dirati sve dok ne napadaju, ali ukoliko to učine, onda je samoodbrana dozvoljena.

Treba imati na umu da je situacija opisana u ajetu bila specifična i da se događala tokom bitke na Uhudu, te se tiče onih licemjera koji su izdaju počinili na bojnom polju.

Pregled Ajeta 5 Sure At-Tawba:

Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakome prolazu dočekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.. (Kur'an, 9:5)

Da bismo razumijeli okolnosti u ajetu koji je gore naveden, moramo početi čitati od prvog ajeta sure at-Tawba, tako ćemo shvatiti da mnogobošci koji zaslužuju da budu napadnuti nisu “svi mnogobošci”, nego samo oni koji su smišljali divljačke napade na mislimane i koji su sklapali primirja kako se s njima ne bi borili tokom svetog mjeseca. Mnogobošci o kojima je ovdje riječ su oni koji su lukavo pokušavali istrijebiti muslimane i nastavili ih napadati i tokom svetih mjeseci, te ubijali muslimane, iako su sklopili validna primirja s muslimanima i savršeno znali da muslimani neće ratovati tokom svetih mjeseci.

Pod ovim okolnostima, muslimanima je dato pravo ovim ajetom da se brane od divljačkih napada. Kao što je i vidljivo iz ajeta, iako su mnogobošci izvodili napade tokom svetih mjeseci, muslimani nisu odgovarali tokom ovog perioda, kao što je Allah naredio. Pokazali su strpljenje tokom ovih mjeseci i počeli se braniti tek kada su sveti mjeseci prošli. Također, vidimo da ovaj ajet opisuje metode koje treba koristiti u samoodbrani: zarobljavanje, opsada i zasjede na putevima. Osnovne tehnike ratovanja zasnovane na međunarodnim zakonima su opsada i zarobljavanje. Putevi koji su ključni su zauzeti i zadržani, te je time suprotna strana spriječena u kretanju. Ovaj ajet, dakle, opisuje metode koje su danas usvojene i smatraju se legitimnima po međunarodnom pravu, jedina razlika je to što muslimanima nije dozvoljeno napadanje, oni jednostavno pokušavaju da prekinu napade koji se izvršavaju protiv njih.

In verse 6 of Surat at-Tawba, Muslims are told to help an idolater who seeks shelter with them and asks for their help, even at the cost of endangering their own lives.

Također, nema nikakva govora o napadanju onih koji odustanu od svojih napada i pokaju se. Njih se mora osloboditi – to je izričito naređeno.

Kada pogledamo već slijeceći ajet, pronalazimo veoma bitnu izjavu koja opisuje ljubazan i zaštitnički duh Kur’ana. Ovaj ajet eliminiše sve tvrdnje o muslimanima koje iznose protivnici islama. Ajet glasi:

Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. (Kur'an, 11:6)

Ovim ajetom se muslimanima nalaže da pomognu mnogobošce koji su se kod njih sklonili i zatražili pomoć, čak i kada to ugrožava njihove vlastite živote. Ovaj ajet nalaže da bi musliman ovdje trebao koristiti čak i samog sebe kao štit za mnogobošca. Drugim riječima, on ima odgovornost da rizikuje vlastiti život da zaštiti nekoga ko poriče Boga i da mu obezbjedi sigurnost.

Ovo su odredbe Kur’ana. Prema ovoj odredbi, nikoga se ne smije ubiti jer ne vjeruje u Boga. Nasuprot tome, takva osoba mora biti zaštićena, čak i po cijenu života muslimana. Dakle, opravdanje za rat ne može biti nikako u vezi sa vjerovanjem druge strane u Boga ili to što on pripada drugoj vjeri. Opravdanje za rat je to što druga strana izvodi napade, te muči i oduzima živote ljudima.

Još jedna činjenica je iznesena u ovom ajetu, a to je da ljudi moraju biti pod zaštitom muslimana sve dok ih ne napadaju ili dok se ne počnu ponašati neprikladno, omalovažavajući njihovu religiju, jezik, etničnost ili uvjerenja. Musliman ima odgovornost da zaštiti sljedbenike knjige ili ateiste i komuniste, na jednak način kako štiti druge muslimane. To je uslov da neko bude musliman, prema opisu muslimana u Kur’anu. Ukoliko neko ustvrdi: “Ja sam musliman”, on mora štititi druge:

Pregled Ajeta 13 Sure At-Tawba

Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici. (Kur'an, 11:13)

Ovaj ajet je još jedan u nizu od onih koji ukazuju na odredbe povodom borbe u Kur’anu. Kada je mnogobožačka zajednica, koja je postigla primirje s muslimanima, dakle, koja je živjela mirno s njima kako i propisuju ti sporazumi, prekršila ugovor i počela napadati, kada su pokušali prisiliti poslanika (savs) da napusti svoju zemlju i da ode u egzil, te kada su započeli neprijateljstvo, kako u ajetu stoji, onda muslimani imaju pravo da uzvrate i bore se protiv njih.

Pregled Ajeta 33 Sure Al-Ma'ida:

Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji čine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja velika. (Kur'an, 5:33)

Tema koju smo posebno naglašavali u svim ovim ajetima o ratovanju je primjetna i u ovom ajetu. Karakteristike zajednice protiv koje je dozvoljeno boriti se, su ovdje prikazane detaljno: oni ratuju protiv Boga i Njegova poslanika, te idu svijetom kvareći ga. Ljudi se ne bave isključivo fizičkim napadima na muslimane, nego oni također šire iskvarenost svijetom. Ajet govori o zajednici koja predstavlja problem cijelog svijeta, koju svi smatraju perverznom, korumpiranom i ratnički nastrojenom.

Kao i u svim ratovima, ubistva su moguća kod otpora zajednici koja aktivno proglašava rat muslimanima, sve do svog posljednjeg resursa, a jedna od mjera koja se može nametnuti jeste da se takvi ljudi izmjeste iz zemlje. Drugačije rečeno, prema Kur’anskim ajetima , muslimanima je dozvoljeno ono što im je inače zabranjeno – ubiti i istjerati – ali isključivo u takvom ratnom stanju.

Pregled Ajeta 57 Sure Al-Anfal:

Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih. (Kur'an, 8:57)

Također je potrebno i ovaj ajet cijeniti u svijetlu okolnosti i dokaza koje smo razmatrali detaljno u prethodnim redovima. Ne smije se zaboraviti da je medinski period, kada su objavljeni neki od ajeta, bio period žestoke borbe. To je bio rezultat nepravde koja je sprovođena nad muslimanima, dakle“onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: "Gospodar naš je Allah...” (Sura al-Hajj, 40), kako glasi jedan od ajeta. Štaviše, kao što i ajet kaže: “Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir, onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.” Muslimani imaju odgoovrnosti da zaustave borbu i ne napadaju drugu stranu kada ona prekine napadati.

Pregledajući nekoliko ajeta prije ajeta 57 sure al-Anfal, uvidjet ćemo da se isti odnosi na zajednice s kojima su muslimani potpisali primirje. Kao i u skoro svakom drugom ajetu kojim se legitimizira pravo na samoodbranu, opisuje se kako su ove zajednice prekršile primirje s muslimanima i odmah ih po tom napale.

Važno je pokazati značajnu snagu takvim zajednicama koje se trude napadati ostale, odbijaju se voditi razumom i stvaraju nered kršeći stalno primirja, jer kada se to jednom učini, te zajednice koje su navikle stvarati nered više neće imati snage da to čine, a i druge grupe mnogobožaca koje su se spremale da ih slijede i stvore još dodatnih nereda, te počnu napadati će time biti obeshrabrene. Ovo je neophodna i važna mjere predostrožnosti protiv zajednica koje krše svako primirje i spriječit će sve naknadne konflikte. Velika važnost se pridaje sankcijama koje su u službi zastrašivanja, a stoje u ustavima svih država svijeta i međunarodnopravnim aktima. Cilj je da se spriječi agresivno djelovanje jedne ili više različitih osoba. Ove mjere su u međunarodnom pravu veoma cijenjene, te je nepravedno, ali i kršenje zdravog razuma i pravde, da oni koji ih smatraju neophodnim u državnim zakonima, kažu da jednake mjere ne vrijede za zaštitu islama.

Pregled Ajeta 4 Sure Muhammad:

Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu. (Kur'an, 47:4)

Kao i sa prethodnim ajetom, ono što ovaj ajet naglašava jeste prisustvo ratnih okolnosti. Mirovni sporazum je prekinut, mnogobošci su postali nasilni i sada ne postoji druga alternative nego da ih se direktno napadne. Ovaj ajet opisuje međunarodna pravila ratovanja. Pri tome, opisuje još i nešto što se zapravo ne primjenjuje pod okriljem međunarodnih pravila o ratovanju: obaveza da se zatvorenici oslobode čim se neprijateljstvo okonča. Ipak, danas su ratni zatvorenici još uvijek u zatvoru Guantanamo Bay na Kubi, čak iako je rat u Afganistanu završen, a organizacije kao što su U.N. i NATO ovo smatraju legitimnim. Ali Kur’an ne smatra ovo legitimnim, prema stavovima islama, svi zatvorenici moraju biti pušteni čim se borba okonča.

Ajeti o ratu jasno opisuju odbrambene ratove u skladu s okolnostima tog vremena, s obzirom da su vođeni isključivo protiv mnogobožaca i licemjera koji su započinjali neprijateljstva i činili fitnu i nered stvarali. Glavni razlog pogrešnog tumačenja ovih ajeta i njihova korištenja za kreiranje politike bijesa i mržnje kod radikala su hiljade lažnih hadisa koji su ubačeni u islam i u lažne predstave nekih analitičara. Ipak, Kur’an treba čitati čista i otvorena uma, lišenog svih lažnih hadisa i drugih sujevjerja. Kada se posmatraju u svjetlu ratnih okolnosti tog vremena, značenje ovih ajeta je kristalno jasno.

Under Islamic law, war is only permissible for defensive purposes, and prisoners must be released when it is over. This is a practice not even found in the international law of war. Indeed, prisoners from past conflicts are still being kept under harsh conditions in prisons such as Guantanamo Bay.

Ne Postoji Opravdanje Za Rat U Islamu

Oni koji tvrde da je islam religija rata moraju shvatiti da je takav stav zapravo dijametralno suprotan učenju islama. Ne postoje opravdanja za napadanje druge strane u Kur’anu. Kur’an nudi najdetaljnije objašnjenje demokratije i slobode. U atmosferi demokratije i slobode ne postavlja se pitanje proglašenja druge strane neprijateljem ili pokušaja da ju se ušutka. U takvoj atmosferi svako biva poštovan i svako može slobodno iznijeti svoje mišljenje, a islamski šerijat opisuje upravo takvo okruženje. Dakle, ne postoji opravdanje za napadačke ratove u Kur’anu. Hajde da razmotrimo ovu činjenicu kroz riječi Kur’anskih ajeta:

Rat Radi Prisilnog Prelaska Na Islam?

Oni koji ratuju, prisiljavaju ili nameću islam nekome krše Kur’an. Jedna od najeksplicitnijih naredbi Kur’ana je da “nema prisile u vjeru/i”:

Nema prisile u vjeru/i... (Kur'an, 2:256)

To je jasna odredba Kur’ana. Ni jedan musliman ne smije se protiviti toj naredbi i prisiljavati nekoga da bude pobožan. To je u Kur’anu strogo zabranjeno.

Naš poslanik (savs) je samo savjetnik. On ima odgovornost da podučava i zajednicama predstavlja islam, posljednju objavljenu religiju. U to vrijeme, neki od onih koji su čuli za islam od poslanika (savs) lično i od drugih muslimana postali su vjernici, ali neki također nisu. Kao što Kur’an striktno zahtijeva, ni naš poslanik (savs), ni drugi muslimani njegova vremena nikada nisu posezali za prisilom. Našem poslaniku (savs) Kur’an naređuje: “Pa ih opominji! Tvoje je samo da opominješ. Ti ih ne možeš prisiliti [da vjeruju].” (Kur'an, 88:21-22) Prisila je ovim, dakle, potpuno zabranjena.

Prema Kur’anu, svaki musliman ima obavezu da ljudima prenosi moralne vrijednosti islama, ali niko ne smije za to koristiti silu i govoriti: “Ti moraš biti musliman” ili “Ti moraš obavljati vjerske dužnosti.” Svrha Kur’ana je da donese ljubav i mir svijetu. Takav pritisak je nekompatibilan sa Kur’anom.

Drugi ajeti u kojima se zabranjuje prisila glase:

i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje"… (Kur'an, 18:29)

Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici? (Kur'an, 10:99)

Mi dobro znamo šta oni govore; ti ih ne možeš prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji. (Kur'an, 50:45)

Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama – vaša vjera, a meni – moja” (Kur'an, 109:1-6)

S obzirom da je prisila zabranjena u Kur’anu, ne postoji opravdanje za rat, agresiju, neprijateljstvo ili ljutnju. Na šta drugo, osim na promjenu vjere, bi musliman mogao siliti mnogobožačke zajednice? Jasno je haram prisiljavati nekoga da primi islam. Dakle, prema islamu u Kur’anu, nametanje islama nikada ne može biti izgovor za rat.

Rat S Ciljem Ideološke Ili Etničke Superiornosti?

Islam poštuje sve ideologije, nacije, etničke grupe, sve ideje i vjere. Islam je vjera u kojoj se sve ideje saslušaju i koja dozvoljava maksimalnu slobodu mišljenja. Rat povodom bilo kakvih sukoba mišljenja ili etničkih grupa je naravno nemoguć u vjeri sa takvim konceptom demokratije i slobode.

Rat U Svrhu Širenja Islamskih Pravila Koja Donosi Vjerski Lider?

Kao što smo već vidjeli detaljno, prema Kur’anu, muslimanski vođa mora biti neko ko također prihvata kršćane, jevreje, ateiste, komuniste, agnostike, budiste i ljude koji teže drugim uvjerenjima i ideološkim sistemima u zajednici koju predvodi. On mora implementirati kompletnu slobodu mišljenja. Mora dozvoliti ljudima potpunu slobodu. Konfliktne i licemjerne osobe se pojavljuju tamo gdje nema slobode. On mora to zaustaviti i raditi ono što Kur’an zahtjeva. Kao što i ajet kaže: “O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka...” (Kur'an', 4:135), njegova je odgovornosti da bude pravedan bez obzira o kojem se pojedincu radi, njegovoj vjeri ili porijeklu, pa čak i kada je to na njegovu štetu.

Rat S Ciljem Eliminacije Neprijatelja?

The way that a faith that offers no justification for war is being portrayed as a religion of war is solely due to the practices of the peddlers of nonsense.

Zar u islamu mogu postojati neprijatelji? Islam je religija koja zahtijeva da svi ljudi budu jednaki i kao braća. Prema islamu, bez obzira na nečiju rasu, religiju, boju kože, državljanstvo ili društveni status, oni ili ona su jednako vrijedni poštovanja čisto zbog toga što su ljudska bića. Kao što sve objavljene religije kažu, ljudska bića su braća jer smo svi potomci poslanika Adema (savs). Ovo je princip bratstva koji je uvjet za ispravno vjerovanje.

Islam je suprotan svim fašisoidnim ideologijama, kao i materijalističkim i darvinističkim idejama koje su zasnovane na rasnoj superiornosti i dijele ljude u čažne kategorije kao što su “napredni” i “primitivni.” Samim time islam vodi intelektualnu i racionalnu borbu protiv sukoba koje ove ideologije sa sobom nose, te u sebi nema prostora za njihove zastupnike.

Pravilo u islamu da su svi ljudi vrijedni poštovanja predstavlja osnovu svih međuljudskih odnosa. Prema islamskom gledištu, čak i neko ko se pogrešno ponaša uvijek ima šansu da se se okrene pravom putu, putu dobrote. Time je nemoguće da pravi musliman ima ikakve neprijatelje. Svaki musliman je odrgovoran za ponašanje prema drugima, a to treba biti pažljivo, uz obaviještavanje o moralu, a nikako stvarati neprijatelje i kovati urote kako da ih se porazi.

Pored toga što u Kur’anu nema nikakvog materijalnog kriterija za kvalitet ljudi, upotrijebljava se i termin “Ademovi sinovi” koji upućuje na to da su svi ljudi stvoreni jednaki:

Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili. (Kur'an, 17:70)

Razlog toga što se religija koja ne nudi nikakav izgovor za ratovanje uveliko smatra religijom rata potiče u potpunosti iz prakse kreatora sujevjerja. Neki ljudi općenito griješe po pitanju islama jer jednostavno nisu svjesni ovakvog razjašnjenja i imaju uvid jedino u djela radikala. Ljudi s radikalnim razmišljanjem nisu svjesni da primijenjuju zapovijedi koje nisu iz Kur’ana i da su prihvatili potpuno drugu vjeru koja je potpuno različita od istinskog islama, a to je upravo ono što pokušavamo ispraviti ovom knjigom.

VIOLENCE, HATRED AND LOVELESSNESS ARE CHARACTERISTICS OF RADICALS. THEY HAVE NO PLACE IN ISLAM.

Islam believes that all people are equal and must be brothers, and is the source of democracy and freedom.

Ko Priželjkuje Rat?

Kada govorimo o nekoliko navodnih učenjaka koji upućuju široke narodne mase u islam, moramo imati na umu jednu veoma važnu činjenicu: za neke grupe, sektor naoružanja je jedini koji se obavezno mora održati živim. To je jedini sektor na koji ekonomske krize nemaju utjecaj. To je veoma vitalno tržište na kojem ponuda i potražnja nikada ne prestaju i koje uvijek nudi neke novine. Zašto je tako vitalno? Jer ga ratovi održavaju živim. A jedan od načina da se ratovi održe živim je slijedeći: provokacija neuke mase ljudi koji svoju vjeru smatraju vjerom ratovanja i koji su spremni da ubijaju i budu ubijeni. Nije teško, naravno, zaključiti ko najbolje odgovara ovom opisu: radikalne grupe koje se pojavljuju u ime islama.

Neki protivnici islama na zapadu su u pravu kada kažu da ovakvi radikali šire nasilje. Međutim, ovi ljudi su u krivu kada su u pitanju neki lideri, poput Osame bin Ladena. Ti takozvani lideri su ljudi koje generalno islam ne zanima, niti ih je briga za muslimane koje su zatvorile različite obavještajne službe. Oni se odmah aktiviraju kada god se pojavi potreba za neprijateljskim ili ratnim okruženjem. Provode svoje vrijeme po barovima i kafićima zapadnih zemalja, ali kada komanda dođe, oni puste brade, promijene svoju odjeću i jezik, usvoje tipičan bliskoistočnjački izgled i bace se na posao da implementiraju sujevjerje koje su učili godinama.

Some supposed religious leaders are pawns set in motion when needed to create war and turmoil. They are supervised by various intelligence units and play a role in bringing about the war with which they are charged.

Ovaj fenomen se dogodio više puta, Osama bin Laden je samo jedan od primjera. Dolazak hazreti Mahdija (savs) je najveći događaj koji je naš poslanik (savs) predvidio u periodu pred kraj svijeta, pa je čak i iskreno iščekivanje muslimana ovog događaja iskorišteno od strane pojedinih krugova da se oda utisak kako je bin Laden upravo Mahdi, te su u tu svrhu uloženi napori kako bi se što više ljudi ubijedilo. Ono što je bin Laden započeo nije samo imalo posljedice po Afganistan, nego po cijeli muslimanski svijet. Ovaj scenario je okončan slikama bin Ladenovog mrtvog tijela. Ovo je možda najupečatljiviji dio cijelog plana. Prema tom planu, mislimanski svijet je trebalo da vidi onoga koga su smatrali Mahdijem, mrtvog i da izgubi nadu i prestane iščekivati. Ovo je bio sistematski smišljen scenario sa svrhim slabljenja i iskorištavanja islamskog svijeta.

Ljudi radikalnih shvatanja su bez sumnje krivi za ovo, ali ne smijemo ignorisati određene sile koje su ih podstakle na to. Rat uvijek služi interesima nekolicine u vrijeme kada je oružana industrija tako jaka i profitabilna. Obično su radikalne grupe one koje se potiču na borbu, ali onima koji povlače konce je zapravo potreban rat. Ove uvijek na borbu spremne grupe, zbog svoje neukosti, su odličan paravan za sile koje stoje iza svega, a akteri su tek pijuni koje je veoma lako poslati u rat.

Amerikanci ili Europljani koji se žale na radikale ne smiju zaboraviti ove menadžere koji njima upravljaju. Ovo, naravno, ne opravdava zločine onih koji su zapali šaka radikalnih grupa i kreatora sujevjerja podijeljenih u sekte i koji jedni drugima iskazuju neprijateljstvo, ali ni ova činjenica ne bi smjela biti zanemarena. Zaista, različite organizacije koje su otvoreno režirale i vodile proteste i pobune, posebno u muslimanskim zemljama, ne oklijevaju jasno iskazati svoje ciljeve.

“Puppet leaders are, from time to time, produced to keep war alive, and these leaders are generally selected from among radical movements.”

It is usually radical groups that are encouraged to wage war, but those who need war for their own evil ends manage them all. Ignorance is of vital importance to those “managers” in question. Ignorance gives them pawns to make use of.

Zaključak:

U ovom poglavlju pregledali smo primjere ajeta o ratu koji se koriste kao argumenti protiv islama i stajališta istinskog islama o konceptima rata i džihada. Izvor religije radikala i fanatika bit će opisan u narednim poglavljima. Vidjet ćemo kako su koncepti ove nove vjere zasnovani na izmišljenim hadisima koji su u sukobu s Kur’anom. Također ćemo vidjeti kako religija fanatika, koja podstiče na rat, mržnju i bijes, nema ništa sa pravim islamom.

John William Godward's oil painting “Lesbia with her Sparrow,” 1916

Say: ‘Truth has come and falsehood has vanished. Falsehood is always bound to vanish.’ (Quran, 17:81) Poglavlje 2: Lažna Vjera Fanatika Naš poslanik (savs) je najsavšeniji implementator Kur’ana. Cijeli svoj život je proživio u skladu s Kur’anom, te je time najbolji uzor muslimanima. Sve njegove riječi i djela su u potpunosti u skladu s Kur’anom, a neke od njih su sačuvane sve do danas. Neke od ovih njegovih riječi, poznate kao hadisi, jasno jesu autentično govor poslanika (savs) i potpuno su vjerodostojne jer oslikavaju praksu koju naređuje Kur’an. Posebno mnogo hadisa koji se odnose na vrijeme pred kraja svijeta su ostali neizmijenjeni i predkazuju izvanredne stvari koje će se dogoditi u budućnosti. Ovi hadisi su se obistinili, jedan za drugim i u našem vremenu. Hadisi su predkazali prije 1400 godina su događaje koji se dešavaju jednom u ljudskoj historiji, kao što je dolazak dvorepe komete Lulim, okupaciju Afganistana, rat u Iraku i napade 11. septembra (za detaljnije informacije pogledajte “Poslanik Isa (savs) i hazreti Mahdi (savs) će doći u ovom stoljeću,” Haruna Yahye, Global Publishing). Dakle, ono što je predkazao naš poslanik (savs) je od sve veće vrijednosti za nas i moramo vjerodostojne hadise posmatrati kao lijepe vijesti i blagoslove, a ne zanemarivati ih u potpunosti. Ipak, činjenica je da postoje i knjige hadisa koje sadrže nešto što je naknadno dodato i nemaju nikakve veze sa istinskim govorom i praksom našeg poslanika (savs). Ono po čemu možemo razlikovati ovakve hadise od onih vjerodostojnih jeste to što su u potpunosti suprotni Kur’anu. Nemoguće je da su riječi i praksa koje su suprotne Kur’anu ono što je činio naš poslanik (savs). Na osnovu svega iznesenog do sada, posmatrajući vjeru fanatika, vjeru potpuno različitu od islama, moramo razumjeti neke činjenice o ovim hadisima zato što vjera fanatika nema oslonca u Kur’anu, jedinoj ispravnoj objavi u islamu. Odakle onda potječe ova lažna vjera? Religija fanatika potječe iz tradicije i sujevjerja koje se širilo od usta do usta, ali uglavnom u vidu izmišljenih hadisa koje su predstavljali kao riječi našeg poslanika (savs). Tokom stoljeća nakon objavljivanja Kur’ana, razne izreke i prakse našeg poslanika (savs) su se počele prikupljati u zbirke hadisa. Hadisi su, vjeruje se, počeli biti zapisivani tokom drugog stoljeća po Hidžri. Neki od hadisa o kojima je riječ su sačuvani, dok su drugi netačno preneseni, izmijenjeni ili čak potpuno izmišljeni. Kao što smo već objasnili, moramo posmatrati Kur’an kao mjerilo vjerodostojnosti hadisa koje oslikavaju riječi i dječa našeg poslanika (savs). Ako je hadis suglasan sa Kur’anom, onda je hadis istinit. Ukoliko se hadis odnosio na budućnost i već se obistinio, također je vjerodostojan. Međutim, ukoliko je hadis u sukobi s Kur’anom, onda ne treba biti sumnje da se taj hadis ne može smatrati vjerodostojnim. Da li su hadisi muslimanima neophodni? Prije svega, jedini “nezamijenjivi” izvor za muslimane je Kur’an, a Kur’an je sam po sebi dovoljan za muslimane. Kao što Svemogući Gospodar kaže, svaki musliman će biti odgovoran samo za poštivanje Kur’ana. Ipak, ogroman je blagoslov znati za praksu i čuda našeg poslanika (savs) zasnovana na Kur’anu. Nije obvezujuće za muslimane da prate hadise, ali riječi i ponašanje našeg poslanika (savs), ako i ono što je predkazao za budućnost, su veoma važne smjernice. Iz toh razloga je veoma bitno moći raspoznati istinu od laži, te moći prepoznati ispravne hadise koji su sačuvani sve do danas. Za neke islamske zajednice, međutim, problem je da su napustili Ku’ran i usvojili izmišljene hadise kao svoju vodilju. Dat ćemo pregled ovih hadisa u naslovu “Izmišljeni hadisi.” Izmišljeni Hadisi Koji Su Temelj Vjere Fanatika Termin “izmišljeni hadisi” se odnosi na riječi i tradiciju koja se lažno pripisuje našem poslaniku (savs), klevećući ga, a koje on nikada nije izgovorio. Drugim riječima, ovo znači da se namjerno pokušava predstaviti ono što naš poslanik (savs) nikada nije izgovorio, kao hadise koji su njegovo naslijeđe. Izmišljeni hadisi su glavna tema narednih poglavlja ove knjige, iz razloga što ovi hadisi predstavljaju glavni uzrok rasta nove vjere koja zamijenjuje Kur’an u nekom muslimanskih zajednicama. Raspravljaćemo o najupečatljivijim i najčešćim izmišljenim hadisima, dakle lažnim hadisima, drugačije rečeno. Cilj ovome jeste da se uoči sujevjerje na kojem se zasniva lažna koncepcija islama i da se ukase na neistine kroz dokaze iz Kru’ana. Nadamo se da će na ovaj način neki ljudi koji su pogrešno shvatili islam postati svjesni da religija fanatika, ne samo da je zasnovana na nesporazumu, nego je to zapravo potpuno izmišljen system. Istovremeno, oni koji neuko kritikuju islam i Kur’an mogu uvidjeti da su pogriješili i da mnogi koji navodno predstavljaju “muslimanski identitet” nemaju nikakve veze sa istinskim islamom i Kur’anom. Također se nadamo da će objašnjenja data ovdje biti instrument da iskreni ljudi koji su prisiljeni živjeti pod fanatičnim shvatanjima i koji to smatraju jedinim postojećim i istinitim sistemom islama, poći pravim putem koji preporučuje Kur’an. Odakle Potiču Izmišljeni Hadisi? The hadiths claimed to have been narrated from our Prophet (saas) were first written down two or three centuries after his death. Riječi za koje se tvrdi da ih je izgovorio naš poslanik (savs), te djela za koja se smatra da su činila praksu našeg poslanika (savs) po prvi put su zapisana nekoliko stoljeća poslije njega. Od autora slavnog djela Kutub al-Sittah (Šest knjiga), koje se sastoji od 6 knjiga hadisa, Buhari je umro 256. godine po Hidžri, Muslim 261. godine, Tirmidi 279. godine, Ebu Davud 275. godine, An-Nasai 303. a Ibn al-Madžah 273. godine. Šitske knjige hadisa su drugačije, a neki suniti i šiti ne priznaju knjige onih drugih. Zbirka šitskih hadisa je novijeg prorijekla. Jedan od poznatih šitskih sakupljača hadisa, Al-Kulajni je umro 329. godine po Hidžri, Babavaj 381. godine, Ebu DŽafar Muhammed ibn Hassan Tusi godine 411. po Hidžri, te El-Murtaza 436. godine. Poznato nam je iz historijskih zapisa i prvih hadisa koji su do nas stigli da nije bilo zapisanih hadisa za života poslanika (savs), niti za vrijeme četvorice halifa. El Haravi kaže slijedeće na ovu temu: “Ni poslanikovi ashabi, niti oni koji su živjeli u to vrijeme, ni oni koji su živjeli u vrijeme neposredno nakom smrti Muhammeda a.s. ali su razgovarali barem s jedim ashabom, nisu zapisali ni jednu njegovu riječ. Jedino su ih prenosili međusobno, od usta do usta. Od ovoga postoje tek jedan ili dva izuzetka. Zbog straha od padanja u zaborav, Omer ibn Abdul Aziz, u pismu se obraća Ebu Bekru al-Hazamu, želeći da on pokuša da istraži tradicije i reproducira ih.” Jezid ibn Abd al-Malik je uklonio Ebu Bekra al-Hazama i one koji su s njim radili na ovome s njihovih mjesta nakon smrti Omera ibn Abdul Aziza. Slijedeći halifa, Hišam, se smatra prvom osobom koja je skupljala hadise Az-Zuhrija. Ovo datira dva ili tri stoljeća nakon smrti našeg poslanika (savs). Prije Buharija, niko se nije potrudio razlikovati hadise po stepenu njihove vjerodostojnosti. Ovi napori ih dijele na “vjerodostojne” i “slabe,” prema Buhariju. Međutim, ispitivanjem hadisa vidi se da su ovi pokušaji bili neuspješni. Ne samo slabi hadisi, nego i oni potpuno izmišljeni su predstavljani u okviru islama, a pojavljivali su se sve češće. Bilo je nemoguće spriječiti takvo stanje u to vrijeme jer je od smrti našeg poslanika (savs), pa do pisanja ove knjige, kao i poznatih zbirki hadisa koje ih uključuju, lanac prenošenja i porijeklo čine šest ili sedam ljudi. Kada su ovi hadisi zapisivani, čak i prenosilac, prenosiočevog prenosioca od poslanika (savs) je preminuo. Drugim riječima, oni koji su mogli potvrditi da li su ljudi koji su prenijeli ove hadise rekli istinu, su odavno umrli. Učenjaci koji su se bavili hadisima su ovoga bili svjesni. Muslim je rekao da nije uključio sve hadise koje je smatrao potpuno vjerodostojnim u svoju knjigu (Muslim, Tom 1). Buhari, koji je tvrdio da su hadisi izvor vjere, poznavao je 600,000 hadisa, ali je u zbirku uključio tek 6,000-7,000 njih, tj. tek 1% od cijeline. Zaključio je da preostalih 99% nisu vjerodostojni i nije ih uključio u svoja djela. To znači da su hadisi cijelom islamskom svijetu preneseni voljom i mišljenjem samo nekoliko ljudi, a to je strašno stanje za one koji hadise smatraju “izvorom vjere” jer nikada i nikako ne mogu doći do onih hadisa koje bi drugi možda smatrali istinitim, ali ih Muslim nije našao dovoljno vrijednim da ih uključi u svoju zbirku. Dozvolite da se prisjetimo da je, tokom cijelog procesa ove analize, Kur’an, jedini krajnje vjerodostojan, zaštićen i neizmijenjen izvor ljepote u islamu, ostavljen po strani. Egipatski komentator Ahmed Amin daje slijedeću procjenu, otkrivajući obim izmišljanja hadisa: “kada bismo željeli napraviti izložbu hadisa, dobili bismo piramidu čiji bi vrh ukazivao na period Božijeg poslanika. Kako se spuštamo dalje, svjedočimo postepenom širenju prema bazi. Međutom, idealno bi trebalo biti obratno, jer su poslanikovi ashabi najbolje znali kako se poslanik ponašao. Kako su umirali, broj onih koji su poznavali riječi poslanika bi se smanjivao i piramida bi mijenjala svoj položaj, okrečući se naopačke. Ipak, svjedoci smo da se broj hadisa povećava za vrijeme Omejada i postaje veći nego u vrijeme života poslanika.” (Ahmed Amin, Duha al-Islam) Ludwig Deutsch's oil painting “Scholars of the al-Azhar University,” 1901 S obzirom na navedeno, postojanje i vjerodostojnost stotina hiljada različitih hadisa, ponekad potpuno suprotnih jednih u odnosu na druge, dovelo je do neprijateljstva među određenim istraživačima hadisa. Na primjer, dok Ikrimu pouzdanim izvorom smatra Buhari i još nekoliko poznatih istraživača, Muslim ga optužije da je lažov. Možda je najinteresantniji način na koji Buhari, autor najpoznatije knjige hadisa u islamu, proglašava Ebu Hanifu, osnivača Hanefijske škole, “ghayr al-siqah,” tj. “nepovjerljivim” i ne zapisuje niti jedan hadis koji on prenosi. U očima najpoznatijeg istraživača hadisa, osnivač najpoznatije škole je nepovjerljiv, a velika većima muslimanskog svijeta njih obojicu smatra najvjerodostojnijim prenositeljima hadisa. Činjenica je da postoji onoliko mnogo nesuglasica u raspravama oko pouzdanosti onih koji prenose hadise, koliko i među samom hadisima. Još jedan problem, osim činjenice da je većina izmišljenih hadisa pronašla sebi mjesto među mnogim istinitim hadisima našeg poslanika (savs) u kojima se manifestuje duh Kur’ana, jeste način na koji su ti hadisi prenošeni. Mnogo ljudi zamišlja da su hadisi preneseni direktno od našeg poslanika (savs), ali to nije tako – ni jedan učenjak ne tvrdi da su to direknto prenesene izreke. Mnogi istraživači hadisa, a posebno Buhari, smatraju da je dovoljno prenijeti značenje hadisa i da nije potrebno da ih se doslovno pamti. To, naravno, omogućava mnogim dodanim komentarima da postanu sastavni dio ovih izreka, da pogrešno shvaćene teme budu prenesene kao ispravne, te da ljudi koji ne razumiju u potpunosti ove teme bivaju uključeni u prenošenje. Kada se smatra da je dovoljno prenijeti smisao hadisa, nemogućnost da se sazna početak i kraj samog hadisa dovodi ponekad do gubitka značenja. Na primjer, dvojica ljudi su došla Aiši (ra) i rekla da je Ebu Hureje prenio da je poslanik (savs) govorio da nesreća dolazi samo posredstvom žena, konja i kuća. Na ovo je Aiša (ra) odgovorila: “Tako mi Boga koji je objavio Kur’an poslaniku! Poslanik ovo nikada nije rekao. Ono što jeste rekao je da neuki ljudi tako misle.” Nema sumnje da su osnivači sve četiri škole bili vrijedni muslimani i islamski učenjaci. Međutim, trebamo znati da hadisi o kojima je riječ predstavljaju osnov za stvaranje ovih škola. Osnivači četiri škole su ih zasnovali na osnovu mišljenja o hadisima koje su lično formirali. Četiri imama osnovali su svoje vlastite škole produbljujući kriterije kojima su se služili istraživači hadisa koji su napisali kolekciju Kutub al-Sittah. Kao što smo već vidjeli, Ebu Hanifa, osnivač hanefijske škole, najveći među četvoricom, kritiziran je od strane ostalih, posebno od strane Buharija, kao neko ko ima slabo znanje o hadisima i generalno potencira svoje lično mišljenje. Uprkos ovakvim podjelama među istraživačima hadisa i školama, postoje neki ljudi koji tvrde da su hadisi neupitni. Takvi ljudi šire nerazumne ideje da svako ko porice barem jedan hadis Buharija ili Muslima nije vjernik. Neki su čak otišli i dalje, kao što ćemo vidjeti u detaljnijem opisu kasnije, tvrdnjama da hadisi nadjačavaju komande Kur’ana. U ovim zastrašujućim nelogičnostima leži osnov za neuke zajednice koje osnivaju fanatici. Hajde da pogledamo koliko su različiti izmišljeni hadisi s obzirom na poglede različitih sekti koje su u islamu nastale povodom njih. Osman Hamdi Bey's oil painting “Theologist,” 1907 Osman Hamdi Bey's oil painting “Girl Reciting Qur'an,” 1880 The founders of the four schools are of course worthy Islamic scholars. However, the foundation of the four schools was in fact based on mutually conflicting hadiths. Each school based itself on the hadiths it preferred. Razlike Među Islamskim Školama I Stavovima Teme/Pitanja Hanefijska Malikijska Safijska Hanbalijska 1 Koža uginule životinje Haram Halal Haram Halal 2 Jesti jegulje Halal - - Haram 3 (Muškarcima) Nositi crvenu odjeću? Mekruh Halal Haram Mekruh 4 (Muškarcima) Nositi žutu odjeću? Haram Halal Haram Haram 5 Svirati ud, rog, def, trubu ili bubnjeve? Mekruh Halal Halal Haram 6 Jesti meso vrane Haram Halal Haram Haram 7 Jesti konjsko meso Haram Halal - - 8 Jesti dagnje Haram Halal - - 9 Jesti ostrige Haram Halal - - 10 Jesti meso lastavice Halal Halal Haram Haram 11 Jesti meso orla Haram Halal Haram Haram 12 Koja je udaljenost ispod koje je Haram proći ispred nekoga ko klanja/moli se? 40 lakata 1 lakat 3 lakta 3 lakta 13 Da li nenamjeran govor tokom namaza/molitve kvari molitvu? Da Ne Ne Da 14 Da li kvari namaz/molitvu ukoliko uzdahnete “Ah” ili “Oh”? Da Ne Da Da 15 Broj farza/obaveznih radnji tokom abdesta/čišćenja pred molitvu 4 7 6 7 16 Da li je obavezno isvesti čišćenje određenim redoslijedom? Ne Ne Da Da 17 Da li je obavezno zvesti čišćenje bez pauze? Ne Da Ne Da 18 Broj radnji koje kvare abdest/čišćenje 12 3 5 8 19 Da li glasan smijeh tokom molitve kvari abdest/čišćenje? Da Ne Ne Ne 20 Da li obrok s kamilinim mesom ili kupanje umrle osobe kvare abdest/čišćenje? Ne Ne Ne Da 21 Da li sumnja kvari abdest/čišćenje? Ne Ne Ne Da 22 Da li tekuća krv kvari abdest/čišćenje? Da Ne Ne Ne 23 Broj razloga zbog kojih je gusul/generalno čišćenje tijela obavezno? 7 4 5 6 24 Broj farza/obaveznih radnji kod gusula/generalnog čišćenja tijela? 11 5 3 - 25 Kakva je presuda za one koji ne obavljaju molitvu zbog nemara ili lijenosti? Da ih se uhapsi, da budu udarani dok ne prokrvare, da budu ubijeni Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana 26 Koliko je puta obavezno reći selam na kraju molitve? Nije obavezno Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu Obavezno je izgovoriti selam na obje strane 27 Da lije obavezno zanijetiti/izgovoriti namjeru da se posti tokom Ramazana za svaki dan posebno? Da Ne Da Da 28 Da li vađenje uzorka krvi kvari post? Ne Ne Ne Da 29 Da li je muškarcima i ženama obavezno da daju zekat/milostinju za nakit koji posjeduju? Da Ne Ne Ne 30 Da li je ženi dozvoljeno da obavi hadždž/hodočašće bez muža? Ne Da Da Ne 31 Broj osnovnih radnji tokom Hadždža 2 4 5 4 32 Da li je Haram sjediti ili nasloniti se na svilu ili ju koristiti za pokrivanje jastuka ili zidova? Ne Da Da Da 33 Da li je obrijati bradu Haram? Da Da Ne Da 34 Da li je Haram igrati tavle? Ne Da Da Da 35 Da li je Haram igrati šaha? Da Da Ne Da 36 Kakva je posljedica po životinju koja je bila žrtva bestijalnosti? Mora se ubiti. Njeno se meso ne smije jesti. Ne ubija se. Njeno se meso može jesti. Ne ubija se. Njeno se meso može jesti. Mora se ubiti. 37 Kakva je kazna za konzumaciju vina i ostalih intoksikanata? 80 80 40 80 38 Da li je dozvoljeno da imovinu osuđenika/ce koji/a je pogubljen/a dati nasljednicima? Da Ne Ne Ne 39 Da li se smrtna kazna može primijeniti na žene? Ne Da Da Da 40 Da li žena može biti sudija? Da Ne Ne Ne 41 Da li su psi nečisti? Ne Ne Da Da Ludwig Deutsch's oil painting “At Prayer,” 1923 Oni Koji Traže Upute Izvan Kur’ana Moraju Se Okrenuti Istinskoj Vjeri Hiljade izmišljenih, pogrešno tumačenih i iskrivljenih hadida – tumačenih onako kako je pojedincima odgovaralo, trenutno se smatraju najvažnijim izvorom islama. Islam je podijeljen u četiri odvojene škole, u biti četiri različite religije, koje se sukobljavaju jedna s drugom. Mnoga naša muslimanska braća smatraju da je to istina o vjeri, primjenjuju ta pravila u neznanju i smatraju mnoge nepouzdane hadise potpuno istinitim. Sujevjerje, koje predstavlja izvor tolikih sukoba danas, proizvod je stavova koji se ne mogu uskladiti po pitanju hadisa. Hajde da se sjetimo bitne činjenice koju smo već iznijeli i koju ćemo često ponavljati u okoj knjizi – jedino na što se naš poslanik (savs) požalio Našem Gospodaru u Kur’anu jeste to da je Kur’an zanemarena, zaboravljena Knjiga: Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (Kur’an 25:30) Da je Naš Gospodar želio, naravno da je mogao zaštititi svaku riječ našeg poslanika (savs), pa bi ove 1400 godina stare izreke do nas stigle neizmijenjene, baš kao i ajeti Kur’ana. Međutim, Kur’an je sasvim dovoljan za savršeno tumačenje islama jer su zaista sve prakse našeg poslanika (savs) sadržane u Kur’anu. To je razlog zašto je Naš Gospodar zaštitio Kur’an i zašto je on dovoljan muslimanima. S obzirom da je Kur’an zaštićen i neizmjenjiv, kreatori sujevjerja nikada ga nisu mogli iskotistiti kao osnovu za svoja sujevjerja, te nikada nisu obezbijedili dokaz iz Kur’ana za izuzetno teško izvodivu verziju islama koju pokušavaju nametnuti, i oduvijek su se, umjesto toga, okretali dokazivanju hadisima. Ipak, postoji jedan put, jedno objašnjenje i jedno razmišljanje u Kur’anu oko kojeg se muslimani mogu ujediniti. Kur’an je objavljen kao uputa i blagoslov muslimanima: … Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111) Bog u Kur’anu govoti o postojanju ljudi koji Kur’an smatraju nedovoljnim, ništavim ili pogrešnim (sigurno su Allah i Kur’an iznad toga) i koji slijede isprazne priče: To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će – ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati? (Kur'an, 45:6) Bog poziva ljude da razmisle o Kur’anu, nepromijenjivoj Božijoj zapovijedi i istinskoj Knjizi islama, umjesto ovih lažnih izreka koje su prepune protivrječnosti: A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (Kur'an, 4:82) Kada se napusti Kur’an, kada se islam iz Kur’ana smatra nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga) i kada ljudi počnu tražiti novu vjeru, konfuziju, nesporazumi i neprijateljstva neizbježno uslijede. Ti ljudi koji neuko kritikuju Kur’an i pokušavaju da uspostave funkcionalnost religije koju su sami smislili koriste se sujevjerjem da pokušaju odvratiti i buduće generacije od Kur’ana. Napuštanje Kur’ana U Islamskom Svijetu Neki su muslimani tokom godina sistematski okrenuli svoja leđa Kur’anu zbog ovih izmišljenih hadisa i sujevjerja koje su mnogi navodni učenjaci pokušali unijeti u vjeru. Prema izmišljenim hadisima i usklađenim izjavama nekoliko navodnih islamskih učenjaka, raširene su prakse koje u Kur’anu nemaju nikakva osnova. One su toliko teške i sputavajuće da su mnogi ljudi počeli Kur’an smarati “nedostižnim.” Na primjer: • Besmislene ideje poput one da se “Kur’an ne smije dirati osim ako osoba nije abdestila (izvela ritualno čišćenje)” učinile su čitanje Kur’ana teškim. • Iako se abdest jasno propisuje u samo jednom ajetu Kur’ana, i izvodi se veoma jednostavno, prema sujevjerju fanatika postoje hiljade stvari koje mogu pokvariti abdest i opisane su u bezbroj debelih knjiga. Dodirivanje Kur’ana je time učinjeno gotovo nemogućim. • Kur’an općenito ne treba dirati. Treba ga smjestiti na uzdignuto mjesto i zaštitti, te ne skidati nikada više. According to the fabricated hadiths and agreements of scholars, the Qur'an is not generally to be read, only to be placed somewhere high up and never taken down again. • Iako bi Kur’an trebao biti najvažniji dio života muslimana, ovim besmislicama se tvrdi da se Kur’an treba čitati samo u vrlo posebnim prilikama, kao što je mjesec ramazana, svete noći i dženaze (sahrane), i to isključivo na arapskom jeziku. Apsolutno ne treba čitati Kur’an na maternjem jeziku nearapa. Pod utjecajem ovakvih sujevjerja mnogi su ljudi počeli vjerovati da je grijeh čitati Kur’an na njihovu maternjem jeziku. To je razlog zašto toliko nearapskih zajednica ne poznaje sadržaj Kur’ana. • Zbog ovakvog načina razmišljanja, milioni muslimana širom svijeta su potpuno nesvjesni Kur’anskih propisa. • Iako ne postoji obaveza pokrivanja glave u Kur’anu (o ovome ćemo pisati još u narednim redovima), te nema propisa o dodirivanju Kur’ana jedino nakon abdesta, ženama je ipak zabranjeno da Kur’an dodiruju ukoliko njihova glava nije pokrivena i ukoliko nisu abdestile, prema propisima ovih sujevjerja. Na jednak način je i muškarcima čitanje Kur’ana učinjeno gotovo nemogućim, ako nisu izveli bezbroj rituala propisanih komplikovanim pravilima koja je teško ispoštovati. • Jedan od najpoznatijih mitova izmišljenih da bi se spriječio pristup Kur’anu jeste ideja da Kur’an sam po sebi nije razumljiv, te da su ljudima potrebna tumačenja i komentari učenjaka da bi Kur’an razumjeli. Pojedini muslimani koji su odgojeni u ovom uvjerenju smatraju da neće pronaći dovoljna objašnjenja u Kur’anu, iako Bog u jednom ajetu kaže ”…i sve smo potanko objasnili.” (Kur'an, 17:12), te umišljaju da će im izmišljeni hadisi pružiti smjernice. Kur’an Je Naša Uputa I Treba Nam Neprestano Biti U Rukama Kur’an je naša uputa koju trebamo čitati svugdje i u bilo koje vrijeme. Ipak, zbog ovog sujevjerja muslimanima je gotovo nemoguće čak i uzeti Kur’an u ruke. Ipak, u ajetu “I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim…” (Kur'an, 33:34) Kur’an se opisuje kao nešto što se uvijek čita i čije se mudrosti uvijek drže na umu. U drugom ajetu Bog opisuje Kur’an riječima “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji su svjesni Allahova postojanja.'' (Kur'an, 2:2). Kako bi jedna knjiga bila uputa, ljudi moraju znati mudrosti koje sadrži. Ajeti Kur’ana otkrivaju da je to uputstvo, svjetlost koja obasjava put, mjerilo koje razlikuje istunu od neistine, dokaz protiv neposlušnih, čudo, lijek za one duhovno oboljelim srcima, radosna vijest vjernicima s poteškoćama, savjet i podsjetnik svim ljudima, zakon koji propisuje sve do detalja, vodilja koja produbljuje razumijevanje, objašnjenje svega na više načina, upozorenje onima koji koriste svoj razum i stredstvo za rješavanje sukoba među suprotnim stranama. Zato su se oni koji priželjkuju fanatizam prvo pobrinuli da uskrate pristup Kur’anu većini ljudi. Kada ljudi nemaju pristup Kur’anu, prirodno je da postaje nemoguće da musliman razlikuje istinu od laži jer nema nikakav standard prema kojem bi sudio. Također nema mogućnosti da utvrdi istinitost hadisa na osnovu Kur’ana. Kada se Kur’an zamijeni sujevjerjem i lažnim hadisima, rezultat je neizbježno nova religija koja je potpuno suprotna Kur’anu. Ovo su metode kojima je fanatična religija postala dominantna u islamskom svijetu. Is it not enough for them that We have sent down to you the Book which is recited to them? There is certainly a mercy and reminder in that for people who have believe. (Quran, 29:51) You who have believe! do not make forbidden the good things God has made lawful for you, and do not overstep the limits. God does not love people who overstep the limits. (Quran, 5:87) Ogroman Problem: Klevetničke Tvrdnje Da Su Hadisi Poništili Ajete Već smo razmatrali temu poništavanja. Razmatrali smo, s potpunim dokazima, nelogičnost tvrdnje da jedan ajet može poništiti drugi. Problem nastaje kada neki takozvani “vjerski učenjaci” odu tako daleko da ustvrde da hadisi poništavaju odredbe date u ajetima. Oni koji to tvrde primarno kleveću našef poslanika (savs). Oni lukavo pokušavaju uvjeriti ljude da se naš poslanik (savs) svojim riječima i praksom protivio Kur’anu i činio one stvari koje nisu u Kur’anu (sigrno je naš poslanik iznad toga). Naš je poslanik (savs) vladao na osnovu Kur’ana i živio isključivo u skladu s Kur’anom. Naš poslanik (savs) nije imao nikakve ovlasti da bilo šta učini dozvoljenim ili zabranjenim, mimo Kur’ana, te zbog svog poslanstva i duboke bogobojaznosti, on takvo nešto nikada ne bi učinio. Svemogući Allah objavljuje u ajetu da ovo uzrokuje Njegov bijes: …Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi slabo vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova! A da je on ikakve riječi izmislio i Nama ih pripisao, Mi bismo ga silom uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga od vas ne bi mogao od toga odbraniti. (Kur'an, 69:40-47) Kur’an je objašnjenje za sve i neizmijenjen je. Kao što Bog objavljuje u jednom od ajeta: … Ovo (Kur’an) nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111) Kao što je i vidi iz ajeta “O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio – u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i samilostan je.” (Kur'an, 66:1), naš poslanik (savs) nije čak imao ovlasti niti da ono što mu je dozvoljeno učuni zabranjenom u svom privatnom životu. Pri tome, Bog to jasno iznosi u brojnim ajetima, na primjer “Odluka o tome pripada samo Allahu” (Kur'an, 6:57) i“On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka” (Kur'an, 18:26) da je On jedini izvor naredbi i odluka. Božije zapovijedi su u Kur’anu. S obzirom na ovo, nemoguće je da naš poslanik (savs) izda naredbu koju Bog nije naredio. Kada je pristup Kur’anu ometen, a pojednici se usude drsko tvrditi da se Kur’anski ajeti mogu poništiti hadisima, postaje izuzetno jednostavno proizvesti novu religiju i uputiti na nju velike mase ljudi. Razmotrit ćemo sada neke od izmišljenih hadisa kako bismo shvatili taj novi islam koji je potpuno različit od onog propisanog Kur’anom. Razumijevanje Granica Fanantičnog Mentaliteta Pojedini zapadnjaci koji kritikuju fanatike generalno nisu svjesni ograničenja takvog mentaliteta. Pravila ove religije nastala na lažnim izrekama lažnih učitelja i sujevjerju, mnogo su strašnija nego što oni misle. Znakovi radikalnog ekstremizma nisu ograničeni na to da će on prosto zakačiti bombu na sebe i raznijeti se. Ovaj zastrašujući mentalitet se manifestuje u svakom mometu života radikaliste. Sve je ogrnuto tamom, od okruženja u kojem živi, preko porodičnog života i mišljenja o ženama, do njegovog pogleda na živa bića i poimanja koncepta čistoće i sreće. Pri ukazivanju na njihovu perspektivu, predstavićemo lažne hadise koji inspirišu radikale i odgovoriti na njih ajetima iz Kur’ana. Cilj toga je da ukažemo da izvor radikalizma i činjenicu da to nema nikakve veze sa islamom. Dozvolite da počnemo s podcjetnikom koji ćemo ponavljati u svakoj fazi: niti jedno od sujevjera koje ćemo ispitati ovdje nije spomenuto u Kur’anu. Lažni hadisi i prakse o kojima je riječ, dijametralno su suprotne sadržaju i duhu Kur’ana. Protivne su Kur’anu, te stoga nisu dijelom islama. Oduvijek su isključivo štetile muslimanima. Iz ovih razloga mora ih se eksplicitno pobrojati radi dizanja svijesti i preduzimanja mjera zaštite od ove prijetnje. It is various false and fabricated hadiths that represent the source of violence in the name of Islam. These hadiths and practices are diametrically opposed to the content and spirit of the Qur'an. These hadiths that represent the basis of superstition must therefore be identified and precautionary measures be set out in a rational manner. Ubijanje Ljudi Koji Piju Alkohol Ako je pijan, bičujte ga; Ako je ponovo pijan, bičujte ga; Ako je ponovo pijan, bičujte ga; Ukoliko to ponovi i četvrti put, ubijte ga. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 38, Hadis 4469) Ova naredba, koja u Kur’anu nigdje nije pomenuta, dodata je u islam ovim sujevjerjem. Ipak, Kur’anski ajeti govore o postojanju ljudi koji su muslimani i koji obavljaju svoje vjerske obaveze, iako su konzumirali alkohol. Jedan od ajeta glasi: O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate … (Kur'an, 4:43) Postoje dvije važne odredbe u ovom ajetu. Musliman je možda zgriješio pijući alkohol, ali se nije odrekao vjere ili postao nevjernik. Ajet jasno kaže da mogu postojati neku među muslimanima koji piju jer griješe, a njima se savjetuje da se otrijezne kada se mole. Bog je zabranio nekome ko je pijan da klanja jer to zahtjeva visoku koncentraciju, s obzirom da osoba tokom namaza mora znati šta govori i radi jer ponavlja Božije ime. Također, ajet objašnjava i to da se takva osoba vraća molitvi nakon što se otrijezni. Dakle, takva osoba je i dalje musliman. Kur’an donosi poruku ovom jasnom izjavom da čak i oni ljudi koji pogriješe, ne odriču se vjere po automatizmu, a izmišljeni hadisi doslovno pozivaju na ubistvo. Problem je to što mnogi ljudi u radikalnom svijetu hadise znaju napamet, ali su potpuno nesvjesni onoga što stoji u Kur’anu. Ubijanje Ljudi Koji Se Briju Ubijte one koji se briju, iako čitaju Kur’an. (4816-Sahih Bukhari, Sahih Muslim, Malik's Muwatta, Sunan an-Nasai, Sunan Abu Dawud) Prisustvo ovih lažnih hadisa među vjerodostojnim hadisima nekih prestižnih izvora poput Buharija ili Muslima, čini ove neistine još validnijim u očima fanatika. Prvo i osnovno, Kur’an pohvalno govori o čistoći i urednosti. Dakre, skraćivanje brade na različite načine – na kratko ili na duže – i održavanje je koncept čistoće koji je u potpunosti u skladu s Kur’anom. Pri tome, zapravo nema ni jednog ajeta o brijanju brade u Kur’anu, pa je jasno da je to dodano kroz lažne hadise. Jasno je da je nomoguće da naša predivna vjera zapovijeda da se neko ubije zbog brijanja brade, kada naređuje: “ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao. …” (Kur'an, 5:32) Kako je moguće ovo uzeti kao izgovor za ubijanje kada ne postoji niti jedan jedini ajet o ovoj temi u Kur’anu? Naravno da je takvo nešto nemoguće u istinskom konceptu islama. Ovdje je također bitno da se podsjetimo da veliki broj ljudi u muslimanskom svijetu ima lijepo održavane i uređene brade. Prema ovom načinu razmišljanja, nekih 80% muslimanskih nuškaraca bi trebalo ubiti. Problem je to što trenutno postoji veoma mnogo radikalnih muslima koji vjeruju u istinitost ovih lažnih izjava i koji smatraju da drugi muslimani “zaslužuju smrt” isključivo zato što briju svoje brade. Oni žive s takvim strašnim mentalitetom, uprkos Kur’anu. Ubijanje Ljudi Koji Počine Preljubu John William Waterhouse's oil painting “Thisbe,” 1909 False hadiths on the practice of stoning to death were fabricated in order to include the commandment of the Torah about the stoning of adulterers in Islam and to justify such a revolting practice. Ubijte one koji počine preljubu. (1623-Tirmidhi, 1601) U slučaju kada oženjem muškarac počini preljubu s udatom ženom, kaznit će ih se sa stotinu udaraca bičen i bit će na smrt kamenovani. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4191) Ovi lažni hadisi su izmišljeni kako bi se kamenovanje ljudi koji počine preljubu, koje se pojavljuje u Tori, također učinilo dijelom islama i kako bi se pokušala opravdati ova barbarska praksa. Neki navodni učenjaci su čak otišli tako daleko da su izmislili i druge hadise kako bi ovku konkretnu izmišljotinju uključili u literature o hadisima. Ovi hadisi, od kojih ćemo navesti nekoliko primjera, su čiste klevete usmjerene protiv našeg poslanika (savs), halifa i ashaba, kako bi se opravdalo kamenovanje na smrt: (Prenosi ‘Aiša) "Kada su ajeti o kamenovanju i bičevanju objavljeni, bili su zapisani na parčetu papira, i čuvani ispod mojeg jastuka. Nakon smrti poslanika (savs), dok smo još bili u žalosti, jedna je koza pojela to parče papira." (Musnad Ahmad bin Hanbal, vol. 6. str. 269; Sunan Ibn Majah, str. 626; Ibn Qutbah, Tawil Mukhtalafi 'l-Hadis (Kairo: Maktaba al-Kulliyat al-Azhariyya. 1966) str. 310; As-Suyuti, ad-Durru 'l-Manthur, vol. 2. str. 13) Omer je želio vratiti ajet o kamenovanju na smrt koji je koza pojela nazad u Kur’an, ali se bojao ogovaranja javnosti i suzdržao se od toga. (Sahih Bukhari 53/5; 54/9; 83/3; 93/21; Sahih Muslim, Kitab al-Hudud 8/1431; Sunan Abu Dawud 41/1; Itkan 2/34) 'Abdullah b. 'Abbas prenosi da je 'Umar b. Khattab čuo predavanje Božijeg poslanika (savs) i rekao: Zaista je Allah poslao Muhameda (savs) sa istinom, i objavio je njemu svoju knjigu. Jedna od objava koja je došla preko njega je i ajet o kamenovanju. Mi smo ga učili i razumjeli. Božiji poslanik je kamenovao, a i mi smo kamenovali nakon njega. Plašim se da nakon nekog vremena neko ne kaže: "Allaha mi ne možemo u Božijoj knjizi naći ajet o kamenovanju", pa da tako zalutaju napuštajući dužnost koju je Svemogući objavio. Kamenovanje je u Božijoj knjizi. To je pravedna kazna za muškarca i ženu koji su počinili blud, ukoliko imaju svjedoci koji bi to potvrdili, ili ukoliko je žena zatrudnjela, ili ukoliko bludnik sam prizna. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4194; Sahih Bukhari, Knjiga 82, Hadis 816) Prenosi Jabir bin 'Abdullah As-Salami: ... Kada smo stigli u Medinu, Omer je na Džuma namazu rekao “Nema sumnje, Allah je oslao Muhammeda s Istinom i objavio mu Knjigu (Kur’an), a među objavljenim je bio i ajet Ar-rajm (kamenovanju preljubnika na smrt)." (Sahih Bukhari, Knjiga 92, Hadis 424) Ispitat ćemo gore citirane hadise koji su prepuni kleveta o Kur’anu, našem poslaniku (savs) i ashabima: Prije svega, Bog eksplicitno kaže u ajetima da je Kur’an Knjiga pod Božijom zaštitom: Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (Kur'an, 15:9) on je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj. (Kur'an, 56:77-78) Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. (Kur'an, 75:17) The penalty of stoning to death applied in countries such as Iran, Afghanistan and Saudi Arabia under the name of “Islamic Sharia,” is both a violation of Islam and the Qur'an and murder. The picture to the side shows stoning in Iran. Bog jasno iznosi da je On Zaštitinik Kur’ana i da je On Onaj koji je ajete Kur’ana spojio i čuva ih. Iz samog Kur’ana saznajemo da je konačna objava poslata, te da je pod Božijom zaštitom. S obzirom da je Kur’an posljednja objava, instrument je pomoću kojeg će ljudi tražiti spasenje sve do Sudnjeg dana, te je zbog toga posljednja objava stavljena pod Božiju zaštitu. Naš Gospodar ovo objavljuje našem poslaniku (savs) slijedećim ajetom: “Mi ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti.” (Kur'an, 87:6). Kao što ajet kaže, Bog nikada nije dozvolio poslaniku (savs) da zaboravi niti jedan ajet koji mu je objavljen. Stoga je nemoguće da postoje ikakvi zaboravljeni ili manjkavi ajeti u Kur’anu. Što se tiče okolnosti gdje je koza pojela ajet, tvrdi se da je ajet pronašao put iz Kur’ana, Knjige koju Bog opisuje Sačuvanom i Štićenom, ili drugim riječima, da nas Allah sačuva, da Bog nije mogao zaštititi ajet (sigurno je Allah iznad toga). Zanemarivanje ovih činjenica znači sumnju u Boga, a samim time i napuštanje vjere. Štaviše, besramno je oklevetan i halifa Omer (ra) ovim izmišljenim hadisom. Tim klevetničkim navodima se tvrdi da je Omer znao da ajet nije u Kur’anu, da ga je predstavio kao ajet iz Medinske objave uprkos tome što nije u Kur’anu, da se ashabi tome ne protive, a da hazreti Omer ipak nije uključio taj ajet u Kur’an jer se navodno bojao ogovaranja. Bez sumnje je nemoguće da je nasljednik našeg poslanika (savs) rekao da se naredba koja se ne pojavljuje u Kur’anu “zapravo nalazila u Kur’anu.” To bi značilo da je Omer porekao činjenicu da je Kur’an dobro zaštićena Knjiga i značilo bi da negira Božiju riječ (sigurno je hazreti Omer iznad toga). Omer je ovim lažnim hadisima beskonačno okleveran. Također je strašna kleveta ashaba tvrditi da se oni nisu usprotivili izjavi na hudbi da ajet iz Kur’ana nije bio zaštićen. Potpuno je jasno da bi se ashabi snažno usprotivili takvoj tvrdnji i odmah istakli protivdokaze iz Kur’ana. Još jedna ružna kleveta Omera kroz ove lažne hadise je navod da nije uspio iznijeti svoje mišljenje da ajet pripada Kur’anu zbog straha od ogovaranja. Ovo ukazuje koliko perverzan i strašan stav o Bogu, našem poslaniku (savs), te halifama i ashabima imaju ovi lažni učenjaci koji izmišljaju hadise. Hazreti Omer je besprijekoran musliman koji je za uzor uzimao poslanika (savs), živio cijeli život za Allaha, suočavao se s mnogim poteškoćama radi Njegova zadovoljstva, te koji je čak riskirao smrt zbog svoje vjere u Boga i u svrhu zaštite poslanika (savs) i Kur’ana. Reći da ova uzvišena i blagoslovljena osoba koja se nikada nije plašila kritike, smrti, borbe ili prijetnji po živor, nije uspjela izjasniti da postoji ajet koji je izvučen iz Kur’ana samo zato jer se uplašio ogovaranja, je potpuna kleveta nastala u umu nekoga ko nema nikakve veze sa islamom. Pri tome valja napomenuti da je propis o preljubi iznesen detaljno u Kur’anu, te da apsolutno nema mjesta ni za kakvim divljaštvom poput kamenovanja na smrt ili rajm-a. Čak i da se tema kamenovanja pominjala u Kur’anu, kao što navodni učenjaci tvrde, otkud onda dva veoma različita propisa na temu preljube? Ne mogu, naravno, postojati i to je samo još jedan o dokaza prevare. Sada, dozvolite da iznesemo jedini validan dokaz Našeg Gospodara u Kur’anu na temu prevare kroz ajete: The claim the fanatics make by means of fabricated hadiths, that a goat ate the verse about adultery, implies that, may God forbid, God was unable to protect the verse (surely God is beyond that). That is equivalent to rejecting the verses in question, doubting the word of God and abjuring the faith. Preljuba Iz Prespektive Kur’ana Propisi o preljubi u Kur’anu su slijedeći: Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, [jalda]... (Kur’an 24:2) Jalda znači mali štapić, a ne veliki. U poslanikovo (savs) vrijeme, ovo se izvodilo tako što bi se spojilo vezanjem 100 štapića i naredba bi bila ispunjena jednim udarcem preljubnika sa 100 štapića od jednom. Osim toga, još jedna pouka treba da se naglasi a to je da i iz drugih odredbi možemo uvidjeti da je svrha ove kazne zastrašivanje, te da se u praksi i ne može baš realizovati: One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi. (Kur'an, 24:4) Kao što se iz ajeta vidi, kako bi se ženu optužilo za preljubu, četvoro ljudi bi ju moralo vidjeti u to vrijeme. Moraju postojati 4 direktna svjedoka čina preljube, ne ljudi koji su ju vidjeli prije ili poslije, jer bi to bila puka pretpostavka. S obzirom da je gotovo nemoguće da četvoro ljudi posvjedoči da su vidjeli čin preljube, ovo je očito mjera zastrašivanja. Kazna od 80 udaraca bičem za one koji nisu u stanju naći 4 svjedoka za svoje navode o preljubi je također veoma zastrašujuća odredba. Odredba kaže da će one koji optuže ženu za preljubu ali ne mogu to dokazati svjedocima, Allah smatrati lažovima. Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. (Kur'an, 24:13) Kao što smo i vidjeli, onaj ko ne može dokazati sa 4 svjedoka, sam će biti optužen za laž i klevetu. Dakle, jedini validan način da se sazna da li je osoba rekla istinu ili ne, jeste prisustvo četiri svjedoka preljube. Prosto ne postoji drugi način da se te riječi validiraju. To su propisi o preljubi sa stanovišta Kur’ana. Detaljno je i jasno opisano, a propisana kazna je značajno drugačija od kamenovanja na smrt. Oni koji pokušavaju uvući divljaštvo kamenovanja u islam, usprkos jasnim odredbama u ajetima, čine ogromnu klevetu. Kamenovanje do smrti se u ime “islamskog šerijata” implementira u državama poput Irana, Afganistana i Saudijske Arabije, a predstavlja i ubistvo i kršenje Kur’ana. Ovakva praksa u tim državama je ubistvo u ime islama. Vasily Polenov's oil painting titled “Jesus and the Woman Taken in Adultery,” 1888 Ubijanje Onih Koji Kradu Albert Samuel Anker's oil painting “Old age,” 1885 The killing of those who persist in stealing is another product of fabricated hadiths that has no place in the Qur'an. This is also murder. Prenosi Jabir ibn Abdullah: Kradljivca su doveli pred poslanika (savs). Rekao je: ubijte ga. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 38, Hadis 4396) Naredba da se ubiju čak i oni koji konstantno kradu ne pojavljuje se nigdje u Kur’anu i produkt je drugog izmišljenog hadisa. To je naprosto zločin. Kur’anska naredba u vezi onih koji kradu je slijedeća: Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar. (Kur'an, 5:38) Arapska riječ koja je ovdje upotrijebljena za “odsjecite” je “iqtaa.” Ova riječ je množina glagola “qata'a,” odsjeći. Glagol “qata'a” u Kur’anu opisuje specifičan način sječenja, kao što je i vidljivo iz načina upotrebe u drugom ajetu: I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Kur'an, 12:31) Veoma je očito da one ovdje nisu odsjekle svoje ruke noževima za ljuštenje voća koji su im dati. Vidimo da su im noževi iskliznuli iz ruku i napravili posjekotine na koži. Dakle, kada na umu imamo značenje riječi, vidimo da se ovdje ne radi o naredbi potpunog odsijecanja, nego posjecanju sličnom ogrebotini ili rani na koži, čija je svrha zaplašivanje ili označavanje osobe kao kradljivca, kako bi ju se spriječilo da djelo u budućnosti ponovi. Istražujući Kur’an u vezi sa odredbama o krađi, uviđamo da, kao i sa svim drugim oblicima zločina, uvijek je naglašen oprost. Naredni ajet u istoj suri u kojoj je data i odredba o krađi, govori o praštanju ljudima koji počine to djelo. Najvažniji uvjet za ovo je, naravno, da se osoba treba pokajati i popraviti svoje ponašanje. Ajet glasi: A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je. (Kur'an, 5:39) Još jedna bitna okolnost koju ovdje treba naglasiti je razlog krađe. Društva u kojima se Kur’anska odredba o kojoj je riječ sprovodi su bez sumnje društva odana Kur’anskom šerijatu. Nemoguće je da društvo koje se pokorava Kur’anskom šerijatu ima bogate ljude na jednoj strani i veoma siromašne ljude na drugoj jer društva zasnovana na Kuranu su savršeni sistemi blagostanja. Drugim riječima, dobrostojeći članovi društva štite one koji su u stanju potrebe i preuzimaju odgovornost za brigu o njima. Ajeti na ovu temu glase: Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (Kur'an, 2:177) It is impossible in a society that abides by the genuine Sharia of the Qur'an for there to be rich people as well as poor ones. The rich always protect those in need and have a responsibility to give to the poor. Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (Kur'an, 2:215) I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! (Kur'an, 76:8-9) Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, (Kur'an, 17:26) S obzirom da smo pružili ove informacije, dozvolite da se zapitamo zašto ljudi uopšte kradu? Prvi razlog je potreba. Kada se neko nađe u teškoj situaciji, u dugu ili je potonuo u siromaštvo, može napraviti pogrešan izbor i okrenuti se krađi. Ipak, u društvima koja ne pružaju Kur’ansku zaštitu, nemoguće je da se neko nađe u teškoj situaciji, zadužen ili uništen siromaštvom. Siromašne će štititi oni kojima su podareni bogatiji resursi, s obzirom da je Kur’anska odredba u vezi dugova ljudi u teškom stanju jasno opisana i glasi: “… a još vam je bolje, da dug poklonite, kad biste samo znali.” (Kur'an, 2:280) Drugi mogući razlog je da je krađa mentalni ili psihološki poremećaj. To je specijalno stanje koje zahtjeva tretman i rehabilitaciju, a osoba koja je krađu učinila u ovom slušaju je bolesna, a ne kriva. Praktično ne postoje drugi razlozi koji bi mogli nekoga navesti da ukrade. S obzirom na uzroke ovog djela, uviđamo da je takvo nešto preventivno spriječeno u islamskim društvima. S obzirom da stvaratelji sujevjerja prirodno potpuno ignorišu sve ovo i pokušavaju islam prikazati religijom smrti i nasilja, njihovi propisi su u potpunosti neskladni sa Kur’anom. Njih nimalo ne zabrinjava to što, iako je krađa zabranjena, neko ko počini krađu ili u stanju potrebe ili je psihološki bolestan, a u svakom slučaju je takva osoba u odgovornosti muslimana. S obzirom da ne uspijevaju uvidjeti tu odgovornosti, sposobni su na najbesramnije zločne zasnovane na ovakvim propisima. Oni koji forsiraju ove lažne propise, neuko se odriču Kur’ana (da Allah sačuva od toga), smatraju ga nekompatibilnim s njihovim perverznim mentalitetima i pokušavaju implementirati svoj lični sistem pravde, umjesto onog u Kur’anu. Ipak, kada istražimo Kur’an, pronaći ćemo favorizovanje ljubavi i oprosta u odnosu na nasilje. Ubijanje Apostata – Onih Koji Se Odreknu Vjere Zakoljite onoga koji promijeni vjeru. (Sunan an-Nasa'i, Tahrim al-dam, bab 14; Malik's Muwatta, Akdyia, tr. 15; Sunan Abu Dawud, Hudud, bab 1) Koji god čovjek napusti islam, pozovite ga da se vrati. Ukoliko se ne vrati, odrubite mu glavu. (Tabarani) Ovi izmišljeni hadisi su glavni razlog nedostatka ljubavi, bijesa i nasilja u državama kojima vlada nekur’anski, lažni šerijat. Ne samo da ovakva tvrdnja, jedna od najgorih obmana usmjerena protiv istinskog islama, nema nikakvog temelja u Kur’anu, nego Kur’an eksplicitno zabranjuje i pokuđuje takav fanatičan način razmišljanja. Neki od ajeta kojima se u Kur’anu obezbjeđuje sloboda mišljenja i vjeroispovijesti su slijedeći: U vjeri nema prisile… (Kur'an, 2:256) “Vama vaša vjera, a meni moja." (Kur'an, 109:6) ... ti ih ne možeš prisiliti… (Kur'an, 50:45) i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!"… (Kur'an, 18:29) Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici? (Kur'an, 10:99) Ti podsjeti – tvoje je da podsjećaš, ti vlast nad njima nemaš! (Kur'an, 88:21-22) U islamu je opisano u Kur'anu, svako je slobodan da vjeruju ili ne, kao što je on želi. U islamu Kur'ana, musliman samo ima obavezu da kažem ostalima pravilne moralne vrline. Spasenje je u rukama Boga. A muslimana je odgovornost prema svima s ljubavlju, bez obzira da li oni vjeruju ili ne. Ti ljudi koji pokušavaju da prikažu muslimane kao ubice pokušati prikriti ovu realnost u Kur'anu. U islamu kako je opisano u Kur'anu, musliman ima odgovornost za održavanje pravde, čak i ako to radi protiv sebe, svoje roditelje ili njegove porodice (An-Nisa ', 135). Prema tom ajetu, prava svih su zaštićeni, bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenja, a tu je dužnost da ih tretiraju s pravdom. Kao i do sada smo vidjeli, i bit će vrlo često vidim ponovo, u jednom ajetu Bog naređuje muslimanima čak da koriste svoja tijela u skloništu nekome ko ne vjeruje: Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. (Kur'an, 9:6) Koncept religije po kojem muslimani, čija je dužnost da štite one koji ne vjeruju, treba da se ponašaju je vrlo jednostavan. Zaisat, Allah kaže poslaniku (savs) da se obraća nevjernicima na slijedeći načn i opisuje transparentan demokratski sistem: Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama – vaša vjera, a meni – moja!" (Kur'an, 109:1-6) Ovo su ajeti koji počinju riječju “reci” i poslaniku (savs) daju najljepšu uputu u demokratski sistem, te sredstva kojima se taj sistem može služiti. Sura završava riječima “Vama vaša vjera, a meni moja.” Drugim riječima, musliman se ne smije miješati u vjerovanje drugih ljudi, a treba praktikovati svoje. Ne smije koristiti prisilu ili nasilje, te ne smije ugnjetavati ljude jer nisu muslimani. Mora ih poštovati i ostaviti na miru govoreći “Vama vaša vjera.” A od njih može zahtjevati jednako poštivanje, riječima “Meni moja vjera.” Kur’an koji negira pravo na prisilu i nasilje, koji štiti nevjernike čak i po cijenu života vjernika, u kojem se zahtjeva pravedno suđenje čak i one koji negiraju vjeru i koji opisuje demokratiju na najpotpuniji i najsavršeniji način – to je prava vodilja za muslimane. In the Islam described in the Qur'an, everyone is free to believe or not believe, as they so choose. However, because of the false conception of Islam given by radicalism, Western magazines frequently carry reports concerning Islamophobia. Ubijanje Onih Koji Prestanu Klanjati (Moliti Se 5 Puta Dnevno) One koji prestanu da klanjaju se može ubiti. (2117-Sunan Abu Dawud) Gore navedeni lažni hadis je još jedan od onih koji naređuju ubijanje onih koji se odreknu islama. Jasno je, ipak, da vjera koja se otvoreno odriče prisile i nasilja neće psisiljavati ljude da se mole. Kako bi mogla religija koja tvrdi “...ti ih ne možes prisiliti…” (Kur'an, 50:45) biti tako nasilna i represivna? Ne može, naravno. Kada čitamo Kur’an, shvatamo da sve ljude treba tretirati s poštovanjem i privrženošću, bili vjernici ili ne. Hajde da ponovimo jednu bitnu činjenicu koju smo iznijeli na početku knjige: akt obožavanja izveden pod prisilom nema vrijednost obožavanja, nego može jedino izazvati mržnju i ljutnju. Kada nekoga natjerate da se moli, on ne postaje musliman. Neko ko je prisiljen da se moli protiv svoje volje će se pretvoriti u dvoličnu osobu, licemjera, neprijatelja vjere. Neko ko misli da će biti ubijen ukoliko prestane da se moli će se pretvarati da je vjernik jer ne želi da dovede vlastiti život u opasnost. Ponašat će se licemjerno, gnušati se života koji mora živjeti, a time i vjere koja mu je nametnuta. Stvoriti licemjera je najgora moguća šteta koju možete učiniti islamu. Dakle, religioznost koja se postiže prisilom, nasiljem i prijetnjama smrću nije religioznost uopšte. To samo šteti islamu. Alphons Leopold Mielich's oil painting “Prayer at the Muhammad Ali Mosque” Nobody can obviously be forced to pray in a faith in which there can be no compulsion on any subject. Ako neko prestane klanjati iako nema mentalne ili psihološke smetnje, za to može biti više razloga. Ta osoba možda nije dovoljno posvećena, možda ju Bog nije obdario s dovoljno snažnom vjerom u srcu ili se možda ne boji Boga dovoljno. Uputa je jedino u Božijim rukama i niti jedno ljudsko biće ne može samostalno uputiti drugu osobu u vjeru. Neobavljanje molitve ne znači da se ta osoba odrekla vjere. Možda je prestala da klanja trenutno, ali će početi ponovo već slijedećeg dana, što će mu biti od velike koristi. Ili, možda neće početi ponovo klanjati, ali će još biti dobra i korisna osoba – bilo šta od ovoga se može dogoditi. Čak iako se potpuno otuđi od vjere, tu osobu muslimani svejedno moraju tretirati s privrženošću. Tako treba postupiti prema uputi iz Kur’ana. Ubiti nekoga iz ovih razloga ne predstavlja ništa drugo do zločin ubistva i nema nikakvog opravdanja u Kur’anu. Četiri škole koje su se vremenom stvorile na osnovu različitih hadisa i njihove interpretacije, a onda postale dijelom islama, su poput četiri različite vjere od kojih je svaka potpuno drugačija od ostalih. (nepremostive razlike među ove četiri škole smo već iznijeli na prethodnim stranicama). Četiri škole naređuju različite kazne za one koji prestanu klanjati iz lijenosti, ali su neusaglašene. Na primjer, kazna po Hanbalijskoj školi za nekog ko prestane klanjati jer je lijen je smrt. Prema Hanefijskoj, međutim, neko ko zanemari molitvu iz lijenosti ne postaje nevjernik i ne treba ga ubiti, ali mora biti zatvoren i izbatinan sve dok mu krv ne poteče. (Hashiya Radd al-Muhtar, 1/62) Niti jedna od ovih naredbi se ne nalazi u Kur’anu. Takve protivriječnosti, divljaštva i prakse strane vjeri se pojavljuju kada ljudi počnu tražiti vjeru izvan Kur’ana. Pojave se ljudi prepuni mržnje i bijesa kada se ljudi potčine vjeri koja ne potiče iz Kur’ana. Religija fanatika je takva da odbija naredbe iz Kur’ana i smatra ih nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga). Na narednim stranicama iznijet ćemo barbarske prakse vjere fanatika, poput “batinanja djece koja ne klanjaju i ubijanja ljudi koji ne daju milostinju ili koji konzumiraju alkohol.” Nikada ne smijemo zaboraviti slijedeće činjenice kada tražimo opravdanje za divljaštvo koje se čini u ime islama: Ni jedna od ovih praksi nema temelja u Kur’anu. Takva fanatična vjera je izmišljena. Batinanje Djece Koja Prestanu Da Klanjaju … Kada on [dječak] napuni deset godina, onda ga istucite ako ne klanja. (Sunan Abu-Dawud, Namaz, 494) Akti obožavanja su nešto što se čini dobrovoljno i često su izraz ljubavi prema Bogu To je nešto što se ne može nametnuti prisilom. Iz ovih lažnih hadisa se čini da je dijete moguće natjerati da klanja i prije nego napuni 10 godina. Kakva korist može proizaći iz nametanja obaveze djetetu koje još nije spoznalo Boga, koje nije svjesno svrhe svog postojanja na ovom svijetu i koje ne shvata pojam Stvoritelja i tajni stvaranja? Ono što treba napraviti da bi dijete postalo religiozno nije prisiljavati ga da klanja, nego mu ukazati na dokaze postojanja i jedinstva Boga, te mu objasniti ono što pita o ljubavi prema Bogu i vjeri općenito. Jednom kada shvati ove stvari, dijete će pojmiti da je ono stvorenje koje ima odgovornost prema Bogu, postati zahvalno i početi entuzijastično obožavati Boga. U tom će slučaju namaz biti iskren i učinjen iz ljubavi i privrženosti. Međutim, ako je dijete koje je još nesvjesno Boga, prisiljeno ispunjavati vjerske obaveze čije mudrosti još ne poznaje, a posebno ukoliko dobije batine kada ne učini kako se od njega zahtijeva, takvo dijete će se vjerovatno tajno gnušati religije i njenih činova obožavanja do kraja svog života. S obzirom da može provesti ostatak svog života s tom strašnom predrasudom, ono će imati pogrešno poimanje Boga i neće ni pokušati da uvidi i razumije istinske propise. Istući dijete čiji um još nije dovoljno razvijen da shvati sve i prisiliti ga da se pokorava religijskim obavezama, umjesto da ga se približi Bogu s ljubavlju i ljepotom, učiniti će ga protivnikom islama, a to će naštetiti islamskom svijetu. Ipak, fanatici koji su svoja leđa okrenuli Kur’anu ne shvataju ovo. Ova mržnja koju smo opisali također je vidljiva u praksi. Djeca nekih učenjaka koji svoje živote žive potpuno posvećeni fanatizmu ili postanu potpuni neprijatelji religije u kasnijem životu ili potonu u neku vrstu degeneracije kakva se rijetko viđa u društvu. Oni će ismijavati ili prezirati islam svakom svojom riječju. Čak i mnogi ateisti imaju neku vrstu poštovanja prema religiji, ali ovi ljudi ništa ne poštuju i punu su gnjeva. Glavni uzrok ovom je ideja “prisiljavanja ljudi da vjeruju” koja se ne pojavljuje nigdje u Kur’anu, a nameće se djeci u ime “islama” od vrlo rane dobi. Ubijanje Ljudi Koji Ne Daju Zekat/Milostinju Uzimanje milostinje od ljudi silom i objava rata radi ubijanja onih koji se usprotive: prenosi Ebu Huraire: Ebu Bekr je rekao ”Tako mi Boga! Ako mi oni (daju Zekat i) zadrže čak i jare koje su davali za života Allahova poslanika, borit ću se s njima za to.”… (Sahih Bukhari, 536) Davanje milostinje je obaveza propisana u Kur’anu. Kao i svaka religijska obaveza, obavezna je muslimanima i ispunjava se iskreno radi ljubavi prema Bogu. U skladu s tim, musliman će udijeliti dio onoga što posjeduje kao savjestan čin, ne dozvoljavajući da drugi koji su u stanju potrebe nastave živjeti s poteškoćama. To je nešto što se čini iskreno i od srca, a uslov za to nije da je ta osoba musiman. Ono što poštivanjem religije čini poštivanjem jeste da se čini dobrovoljno, s ljubavlju i strastveno. Bog ima moć da svakoga učini imućnima i da ih snadbije svim što im treba, ali On testira ponašanje i imućnih i siromašnih činjenicom da postoje siromašni. Siromašni imaju odgovornost za iskažu snagu i da budu Bogu zahvalni bez obzira na sve, dok oni imućni imaju odgovornosti da budu zahvalni i da se brinu o siromašnima. Bog u Kur’anu kaže da će ljudi koji u vjeruju u Njega i u postojanje Sudnjeg dana davati Zekat. Dakle, kao i svaki drugi akt poštivanja religije, davanje Zekata je nešto što se mora činiti iskreno, s vjerom u Boga, a ne kroz prijetnje smrću: … naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati.. (Kur'an, 4:162) Nahraniti siromaha je jedna od najvećih obaveza muslimana u Kur’anu. Međutim, naredba koja se tiče neispunjavanja te obaveze nije ona koju opisuju izmišljeni hadisi: Prema hadisu o kojem govorimo, neko ko ne želi dati Zekat iz bilo kojeg razloga mora biti prisiljen da to učini i pola njegove imovine se mora konfiskovati. Prije svega, neko čija imovina se konfiskuje time ne izvršava vjersku obavezu jer to nije djelo koje ta osoba dobrovoljno čini. Dalje, prisiliti nekoga da ispuni vjersku obavezu je potpuno protivno Kur’anu. To također može biti iskorišteno kao sredstvo za izazivanje bijesa prema vjeri i vjernicima, te može naškoditi zajednici vjernika. Najveće divljaštvo od svega je, naravno, naredba da se ubije onaj ko ne ispunjava obevezu davanja Zekata. Takva se naredba ne pojavljuje nigdje u Kur’anu i to je prosto ubistvo. Kur’an zabranjuje prisilu u religiji. Pro tome, Kur’an zabranjuje uzimanje ljudskog života, osim pod opravdanim okolnostima kakva je samoodbrana. U Kur’anu stoji: ... ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao... (Kur'an, 5:32) Kao što smo i vidjeli, ubistvo je veliki zločin u islamu. Dakle, oni koji nemarno prihvate ubistvo kao vjersku naredbu čine i klevetu islama i našeg poslanika (savs), a također čine i ogroman grijeh. Lažni hadisi su važan dokaz za modus operandi ovog sujevjerja koje je u suprotnosti s istinskim odredbama islama. Zatvaranje I Izgladnjivanje Onih Koji Ne Poste Neko ko namjerno ne posti nije nevjernik, ali ga se mora zatvoriti i ne dati mu hranu ili vodu. (Aš-Šharh as-Saghir 1/239) (Kifayat al-Talib 2/252) (Al-Mughni 2/408) Ovaj izmišljeni hadis je u sukobu s vjerom i savješću iz razloga koji su gore navedeni: 1. Zahtjeva prisiljavanje ljudi da ispunjavaju vjerske obaveze koje moraju biti dobrovoljne; 2. Potpuno je suprotan ajetu koji kaže da u vjeri nema prisile; 3. Zasnovan je na nasilju, onome što je suprotno vjerskoj ljubavi; 4. Umjesto da ohrabruje ljude da vole Boga i da vjeruju, što je glavni cilj vjere, on motivira ljude da osjećaju bijes i mržnju ka religiji i obožavanju; Uz sve ovo, post je akt koji ljudi ne mogu izvršiti zbog slabosti, a nije ni obavezan bolesnima. Bog postavlja ovaj važan uvjet za post veoma jasno u slijedećem ajetu: [Postite] i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (Kur'an, 2:184) … Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate… (Kur'an, 2:185) Ova dva ajeta, koja daju prilično jasne naredbe po pitanju posta, kažu da ljudi koji nisu u mogućnosti da poste tokom Ramazana zato što su bolesni ili na putu mogu nadoknaditi jednak broj dana koje su propustili postiti kasnije, a ako ljudi nisu ljudi nisu sposobni postiti uopšte zbog bolesti ili zato što ne mogu izdržati s lakoćom post, mogu to nadoknaditi tako što će nahraniti siromaha. Bog u ajetu otkriva slijedeće: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.” Ukoliko ljudi insistiraju da treba da poste usprkos ovim jednostavnim i jasnim naredbama u vezi s bolesnima i ostalima kojima je teško postiti, znači da sami sebi nanose štetu. Kur’an zabranjuje muslimanima da čine nešto što će im naškoditi. Uspostava represivnog sistema kroz lažne hadise koji su u suprotnosti s Kur’anom, usprkos ovim jadnim odredbama Kur’ana, imaju važnu ulogu u razotkrivanju prakse koju provode fanatici. Ovi ljudi zaista preziru jezik nježnosti u Kur’anu (sigurno je Allah iznad toga) i pokušavaju smisliti svoje religije zasnovane na njihovom tamnom pogledu na svijet. Zato pokušavaju uvesti ova represivna sujevjerja u vjeru. Pojedinci su bolesni ili preslabi – sasvim je jasno da se prilike ljudi u mnogome razlikuju. Mnoge ljude se iskušava različitim bolestima na ovom svijetu. Iako Bog svojom uzvišenom ljubavlju daje mogućnost zamjene bolesnima i slabima, u nekim državama ljudi i dalje pokušavaju jedni druge prisiliti da poste na osnovu ovih lažnih hadisa. Također, nije im problem zamisliti ni okolnosti u kojima nekog ko je previse bolestan da bi postio, zatvaraju i drže bez hrane i vode. U takvim situacijama, nema sumnje da će se bolest te osobe pogoršati i da će uskoro umrijeti. Ovakav način razmišljanja teži nametanju takvog despotizma čak i po cijenu ugrožavanja ljudskih života. Ubijanje Pijanih Ljudi Ludwig Deutsch's oil painting “The Chess Game,” 1896 Validno je odricanje od vjere pijane osobe. Ali takvu osobu ne treba ubit dok ne povrati svijest i dok ju se ne pozove na pokajanje. (Imam Šafi'i Kitab ul-Umm, tom 6, str. 148; Al-Insaf, tom 10, pp. 331-332; Mughni al-Muhtaj 4/137; Hashiyat al-Dasuki 4/363; Ibn Qudama al-Mughni 9/25-26) Prema ovom izmišljenom hadisu, neko ko je pio i pod utjecajem alkohola se odrekne vjere, uzima se za validnim, bez obzira što je u nesvjesnom stanju. To je zastrašujuća ideja. Očigledno je da neko ko je u pijanom stanju ne može govoriti razumno niti ligično, te da će biti nesvjesan onoga što govori. Takvu osobu se jasno ne može smatrati odgovornom za ono što govori. Ipak, fanatici naređuju, a sve na osnovu ovog izmišljenog hadisa, da takvu osobu treba ubiti. Još jednom se lažna praksa koja se u Kur’anu nigdje ne pojavljue pretvara u vjersku naredbu, a ubistvo se legalizuje. Ovo je lažni i zastrašujući mentalitet koji Kur’an sputava. Bog se obraća “vjernicima” u ajetu “O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate…” (Kur'an, 4:43). Jasno je da se neki od ljudi koji konzumiraju alkohol i napiju. Ti ljudi su oni isti koji klanjaju. Sve ovo je jasno vidljivo iz ovog ajeta. S obzirom da osoba treba da zna šta govori tokom molitve, da bude lucidna i da uspostavi duboku povezanost s Bogom, nemoguće je da bude tako koncentrisana ukoliko je u pijanom stanju, te se stoga ne može smatrati odgovornom za ono što kaže ili uradi, pa Bog zabranjuje ljudima da se mole dok su pijani. Termin upotrijebljen u ajetu je “...dok ne budete znali šta izgovarate” naglašava da neko neće znati šta radi dok je pijan i “neće znati šta govori.” Stoga nam je objašnjeno da osoba treba da se moli jedno ukoliko je stanje pijanstva okončano. Neko može tvrditi da se odriče vjere u vrijeme kad mu je razim pomućen stanjem pijanstva u kojem se nalazi, i može pričati na potpuno nelogičan način. Ono što je bitno je ono što osoba govori i čini kada se otrijezni. Štaviše, osoba se može zaista odreći vjere i može to eksplicitno izjaviti. Koristiti to kao izugovor za njeno ubustvo je manifestacija fanatizna i klevete Kur’ana. Kur’an prezire takav brutalni mentalitet. Izmišljajući takve odredbe o pijanstvu u Kur’anu, Svemogući Bog kaže da to što je neko učino nešto pogrešno nije prepreka muslimanu da voli Boga i da izvrši svoje religijske obaveze. Ovaj ajet također ukazuje na to koliko je islam privržen i otvorenog stave prema svima. Ipak, fanatično razmišljanje priželjkuje smrt u svakoj prilici, te je stoga i smislio čažne zapovijedi, iako je Kur’an propisao potpuno suprotno. Ubijanje Onih Koji Govore Neprikladno O Poslaniku Bez Da Ih Se Pozove Na Pokajanje Svako ko uvrijedi poslanika mora biti pogubljen odmah bez da ga se pozove da se pokaje. (Ibn Taymiyya) Ibn al-Mundhir kaže: Svi učenjaci se slažu da ubiti bilo koga ko uvrijedi Božijeg poslanika (savs). (Enver Šah, al-Kashmiri, “Ikfar al-Mulhidin”, str. 64; “Tanbihul Ghafilin,” str. 14) Abdullah prenosi: Treba ih pogubiti bez pozivanja na pokajanje. Halid b. Walid je ubio čovjeka koji je uvrijedio poslanika (savs) i nije ga pozvao da se pokaje. (Ibn Taymiyya) Jasno je da ne treba podržati nekoga ko vrijeđa Boga, poslanike ili vjerske vrijednosti. Međutim, nisu svi ljudi isti. Neki su ateisti i imaju negativne predrasude o religiji iz različitih razloga – neke su odgajali da budu bijesni, neki su neuki, a neki ne znaju ništa o Kur’anu. Dakle, moguće je da ljudi imaju negativne predrasude o religiji iz više razloga, a danas postoje i takvi ljudi koji žive u konstantnom bijesu i mržnji prema svemu. Ima ljudi s najrazličitijim shvatanjima na ovom svijetu na koji dolazimo da budemo testirani, a naš test kao vjernika se sastoji od suživota sa ovim idejama, mišljenjima i ljudima. Dužnost muslimana je da kaže ljudima, bez obzira kakve predrasude ili bijes oni nosili, o Kur’anskim vrijednostima na ljubazan način i da njima ostavi krajnju odluku. Ponekad će druga strana biti pod utjecajem ovakvog lijepog ponašanja i možda uvidjeti grešku koju je pravila, te se popraviti. Ta činjenica je objavljena u još jednom Kur’anskom ajetu: Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Kur'an, 41:34) U ovom ajetu se muslimanima naređuje da na loše ponašanje uzvrate dobrotom. Rezultat toga je da će “dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati…” Ukoliko se druga osoba i dalje nastavi ponašati i govoriti loše, ono što treba uraditi je objašnjeno u Kur’anu: A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (Kur'an, 25:63) On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne smijete sjediti s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike. (Kur'an, 4:140) Kao što je i vidljivo, naredba u Kur’anu je da se ne boravi s tako neukom zajednicom kada se na njih naiđe, da se udalji od njih i kaže “Mir”; Drugačije rečeno, da ih se podsjeti na miroljubiv način. Dvije vrste ljudi su opisane u ajetu: oni ljudi koji se smatraju odveć neukima za bilo kakvu interakciju i oni koji odbijaju istinu iako im je saopštena mnogo puta. Musliman, s obzirom da ima dužnost da širi istinsku vjeru, a time i uvijek govori istinu – u ovakvom momentu nema nikakva posla s takvim ljudima i uljudno će se od njih udaljiti. Još jedan elemenat se javlja u ovom ajetu, a to je da se ne sjedi s njima “dok ne počnu razgovarati o drugim stvarima.” Dakle, ovi ljudi se mogu uvijek naći u blizini muslimana i u konstantnoj interakciji s njima, pa kada počnu govoriti o drugim stvarima, musliman može nastaviti da bude u njihovoj blizini. Ovo znači da se od muslimana ne očekuje da pribjegavaju divljačkim metodama koje su u lažnim hadisima navedene. Moraju se udaljiti od onih koji govore lose i uputiti ih na istinu u formi savjeta. Još jedan od dokaza da su ovi izmišljeni hadisi u suprotnosti s Kur’anom jeste “sprječavanje pokajanja.” Bog poziva ljude da se pokaju u vezi sa svim o čemu Kur’an govori. On često u ajetima govori kako je pokajanje nešto što je između onoga koji se kaje i Boga, te da je Bog Onaj koji prašta i Samilosni. Oni koji se često kaju su pohvaljeni u Kur’anu. Pa, kako se onda osobu može spriječiti da se pokaje? Kako spriječiti nekoga da zatraži Božiji oprost? Kako ljudi mogu ignorisati Božiji ajet koji glasi “…On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.” (Kur'an, 2:37) i lišiti druge prava da zažale i zatraže Božiji oprost? Jasno je da niko na to nema parvo. U drugom ajetu naš Gospodar objavljuje: ... oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. (Kur'an, 2:160) Oni ljudi koji suludo negiraju činjenicu da je Bog “Najmilostiviji” i pokušavaju nametnuti svoje izmišljene hadise povodom ovoga, otvoreno se ponašaju protivno Kur’anu. Sujevjerje O “Prokletim Životinjama” U Religiji Fanatika Ubijte pse, osim lovačkih pasa i tornjaka… (Sahih Bukhari, Sahih Muslim, Malik's Muwatta, at-Tirmidhi, an-Nasai) Dužnost vam je [ubiti] potpuno crnog (psa) koji ima dvije tačke (oči), jer je šejtan. (Sahih Muslim, Knjiga 10, Hadis 3813) Kaže se da magarci njaču jer vide šejtana. (Sahih Muslim, Knjiga 35, Hadis 6581) Još jedan hadis kaže da su pacovi zapravo grupa Beni Israil, zato što kad im se stavi mlijeko kamile, neće ga ni okusiti. (Sahih Muslim, Knjiga 42, Hadis 7135, 7136) Jedan hadis kaže da je krava zločinac. (Sahih Bukhari, Knjiga 54, Hadis 531; Musnad Ahmed ibn Hanbal 2/52) Golub je šejtan. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 41, Hadis 4922; Ibn Majah) Gušter je grešnik. (Sahih Muslim 2239/145, Ibn Majah 3230, Sunan Abu Dawud 5262) Onaj ko ubije guštera udarcem šake dobiva sedamdeset nagrada za to. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 41, Hadis 5243; Sahih Muslim, Knjiga 26, Hadis 5566) Kamenovanje na smrt magaraca koji “počine preljubu” (Sahih Bukhari 63/27) – (još jedan od lažnih hadisa glasi da je magarac koji je počinio preljubu kamenovan na msrt i da je u tome učestvovao jedan od ashaba.) Magarci koji vide šejtana, pacovi jevreji, krave zločinici, šejtanski golubovi, magarci preljubnici, jadni crni psi i gušteri koje treba ubijati – to je sažetak groznog života po fanatičnom poimanju svijeta, koje ne može biti dalje od Kur’ana. Ovaj suludi mentalitet naređuje da se pobiju svi psi osim lovačkih i ovčarskih. Dakle, čak i kućni ljubimci, mali psi i psi čuvari – neke od najslađih životinja na svijetu koje je Bog stvorio u toliko vrsta i obdario ih s toliko ljubavi i zaštitničke energije ka ljudima, moraju biti ubijeni. Ipak, Kur’an objavljuje “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.” (Kur'an, 17:44) Nemoguće je da ova stvorenja koja veličaju Boga na način koji mi ne razumijemo i koja su specijalno stvorena za raj u svoj svojoj ljepoti, budu grešnici ili zaposjednuti šejtanom. Kako pacov može biti jevrej? A šta je uopšte loše u tome što je neko jevrej? Štaviše, kako to magarac može počiniti preljubu? Da li magarac ima ikakve moralne vrijednosti ili institut braka kojem mora biti vjeran? Da li je savjesatn da bi razumio sve ove stvari i obaveze? Kako onda magarac može biti optužen za preljubu? Ovo je zaista neuka tvrdnja, a ipak fanatici idu toliko daleko da kleveću ashabe i pokušavaju ih iskoristiti kao dokaz za svoje lažne navode. Naravno, sve su ovo izmišljeni hadisi i nemoguće je da tako okrutna pravila imaju ikakva mjesta u Kur’anu. Bog kaže u Kur’anu da su bili psi sa ashabima u pećini i ArRakim, kojeg veoma hvali u slijedećim ajetima: I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao… (Kur'an, 18:18) Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su peterica, pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna.” … (Kur'an, 18:22) Muslimani očito mogu imati psa čuvara ili ljubimca sa sobom. I druge životinje su spomenute u Kur’anu, također. 1. Prema Kur’anu, Životinje Se Treba Tretirati S Ljubavlju I Privrženošću: On [Sulejman] je rekao: "Zaista ja volim ljubav ka Bogu [ili ove konje] jer su podsjetnici na mog Gospodara"—[ponavljajući ovje riječi dok su se konji udaljavali,] dok ih nije sakrio oblak [prašine]. [Sulejman reče:] "Vrateite mi ih!" I on ih poče gladiti po nogama i vratovima. (Kur'an, 38:32-33) i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!" I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!".” (Kur'an, 27:18-19) 2. Životinje U Kur’anu Su Spomenute Kao Božija Stvorenja I Znaci Koji Vode Ka Vjeri: Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene? (Kur'an, 88:17) Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: "Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?" Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike, (Kur'an, 2:26) O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!" (Kur'an, 22:73) God cites in the Qur'an various kinds of animal as intelligent and glorious examples of Creation that remember Him, and He praises the prophets' love and affection for animals. 3. Kur’an Nas Informiše Da Životinje Imaju Inteligenciju: Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" – povika on – "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. (Kur'an, 5:31) 4. Bog Objavljuje U Kur’anu Da Se Životinje Ponašaju U Skladu S Objavom: Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: "Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. (Kur'an, 16:68-69) 5. Dokazi Stvaranja Kod Životinja Su Detaljno Opisani U Kur’anu: Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju. (Kur'an, 16:66) 6. Rečeno Nam Je Da Su Životinje Stvorene U Različitim Oblicima Kao Izvor Ljepote: I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan i On prašta. (Kur'an, 35:28) Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici? (Kur'an, 36:71) 7. Rečeno Nam Je Da Se Životinje Klanjaju Bogu I Da Ga Slave: Zar ne znaš da se i onī na nebesima i onī na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi. (Kur'an, 22:18) Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade. (Kur'an, 24:41) Kao što smo i vidjeli, Bog u Kur’anu govori o mnogo različitih vrsta životinja koje Ga slave kao intelignetni i savršeni primjerci stvorenja, te opisuje ljubav, brižnost i privrženost poslanika njima. Pervezni konncept religije fanatika koji naglašava mržnju ka životinjama nigdje u Kur’anu nema osnova. Također vidimo primjere vrijednovanja i ljubavi ka životinjama u poslanikovom (savs) životu – zasnovane na primjeni Kur’ana. Naš poslanik (savs) mnogo je volio životinje i bio prema njima nježan, na način da to potpuno pobija fanatike. Neka od poslanikovih (savs) djela koja ukazuju na njegovu privrženost životinjama su slijedeća: Ljubav Našeg Poslanika (Savs) Prema Životinjama Naš Poslanik (Savs) Je Ukinuo Praksu Okrutnog Tretiranja Životinja Neukost koja je vladala u društvu u vrijeme kada je naš poslanik (savs) počeo propovijedati islam manifestirala se i u maltretiranju životinja. Koristili bi životinje kao mete za strijeljaštvo, sjekli bi im uši i repove, te čak ih i žigosali po licu da bi ih razlikovali od životinja drugih ljudi. Kada bi ogladnjeli u pustinji, rasjekli bi kamilama grub da izvuku komad mesa, pa ih onda opet zašili. Naš poslanik (savs) je u potpunosti ukuo ove neprijatne običaje neukog društva. On je smatrao da i životinje zaslužuju samilost. Sve prakse maltretiranja životinja su okončane od strane našeg poslanika (savs). Naš Poslanik (Savs) Je Zabranio Izrabljivanje Životinja Naš poslanik (savs) je zabranio izrabljivanje životinja. Razgovori i ceremonije koje su se izvodile dok su ljudi bili postavljeni jedni naspram drugih sjedeći na leđima svojih životinja i po nekoliko sati, a koje su se održavale već stotinama godina, on je zabranio. Vlasnicima je jedino bilo dozvoljeno da jašu životinje ukoliko je to bilo zaista potrebno. Naš poslanik (savs) izdao je upozorenje riječima: “Ne koristite leđa svojih životinja kao stolice. Bog vam ih je dao u službu kako bi vam olakšale putovanja na mjesta na koja inaće ne biste mogli stići vi lično bez izlaganja velikim poteškoćama. On je također stvorio i zemlju. Sve svoje druge potrebe obavite sa zemlje.” (Sunan Abu Dawud, Jihad 61, [2667]) Još jedan hadis glasi: “Jašite svoje životinje nježno i samo kada su u stanju da budu jahane, i oslobodite ih onda kada treba da se odmore. Ne koristite ih kao sjedalice dok pričate jedni s drugima na ulicama (ne provodite sate u razgovoru dok sjedite na životinji).” (Ahmad, III, 439) Pravo Radnih Životinja Na Odmor Naš poslanik (savs) dao je radnim životinjama pravo da se odmore na isti način kako to i ljudi rade, te je naglašavao potrebu da se i životinje odmore kada se karavan zaustavi na odmorištima uz put. Naš Poslanik (Savs) Je Zabranio Zlostavljanje I Maltretiranje Životinja Naš poslanik (savs) je govorio: “Ko ubije vrapca ili nešto veće od toga bez opravdana razloga, Bog će ga smatrati za to odgovornim na Sudnjem danu.” (Sunan Abu Dawud, 2/11) i naređivao je da se “gnijezda ptica ne smiju oštećivati, a njihova jaja i pilići uzimati.” (Sahih Bukhari, 139). Naš poslanik (savs) je zaustavio nekog je tukao životinju koju je jahao i upozorio ga da je to kršenje Božijeg zakona. “Bog nije stvorio životinje da bi im ti to radio,” rekao je. (Musnad Ahmad, 4/131) Privrženost Našeg Poslanika (Savs) Kuji I Njenim Kučićima Dok je poslanik (savs) prolazio sa armijom od 10.000 ljudi, ugledao je kuju koja se upravo okotila i njene kučiće. Pozvao je Djuail, sina Suraka, i naredio mu: “Stani ispred kuje i njenih kučića i stražari dok sva armija ne prođe, pa ih zaštiti da ih neko ne bi zgazio.” (ash-Shami, Subul al-Huda Wa-al-Rashad, VII, 51) zahvaljujući nježnosti poslanika (savs) armija od 10.000 ljudi je izmijenila putanju da ne bi omela psa i njene kučiće. Izreka Poslanika (Savs) Koja Odražava Ljubav Prema Životinjama: “Život Svakog Psa Treba Poštovati” “Ne samo korisnih pasa, živote svih pasa treba poštovati i štitit sve dok ne uzrokuju nikakvu štetu i ne postanu nasilni ili agresivni.” (Hashyatu'l-Bayjarmi Ala'l-Manhaj-al-Maktabatu'sh-Shamila, I/474) Mačka Našeg Poslanika (Savs), “Muezza” Naš poslanik (ssvs) je imao mačku imena Muezza.” Toliko je volio Muezzu da je jednog dana, kada je Muezza zaspala na rukavu njegova ogrtača, poslanik (savs) izabrao da odreže taj dio ogrtača radije nego da je probudi. Pri tome, ime Abu Hurayre, onoga ko je prenio mnogo poslanikovih (savs) hadisa, znači “otac mačića.” Privrženost Našeg Poslanika (Savs) Ptici I Njenom Pilićima “Allah'ın Resulüyle birlikte idik. Yanında iki yavrusu bulunan serçe biçiminde bir kuşa rastladık. Yavruları yakalayıverdik. Bunun üzerine anneleri, feryat ederek kanatlarını çırpmaya başladı Hz. Resulullah dönüp de yaptığımızı görünce: 'Bunu yavrusundan kim ayırdı? Yavrularını iade edin (yerine koyun)’ dedi. Biz de onları serbest bıraktık.”  (Ebu Davud, "Edeb", 163-164)*0 |! Jare Naš poslanik (savs) je ovo rekao čovjeku koji je muzao kozu: “Ostavi malo mlijeka i za mladunče koze kad je muzeš." (Majmua'z-Zawaid, 8:196) Izgladnjela Kamila I Njen Vlasnik Naš poslanik (savs) je ušao u voćnjak koji je pripadao jedom muslimanu iz Medine, pa je tamo ugledao kamilu koja jeca od gladi, što ga je duboko potreslo. Prišao je kamili i pomilovao je, pa je upitao za njena vlasnika. Potom je upozorio vlasnika riječima: “Zar se ne bojiš Boga po pitanju ove životinje koje je u tvom posjedu?” (Sunan Abu Dawud, "Jihad", 44) U drugom hadisu naš poslanik (savs) kaže: “Bojte se Boga po pitanju ovih nijemih (životinja).” (Sunan Abu Dawud, Jihad, 44/2548) Antilopa Koja Je Spavala Tokom karavana, naš je poslanik (savs) ugledao antilopu koja spava u hladu. Naredio je jednom od svojih pratilaca da sačeka i da obezbjedi da niko ne ometa životinju u prolazu. (Malik's Muwatta, Hajj, 79; Sunan an-Nasai, Hajj, 78) Magarac Sa Žigom Na Licu Prilikom jednog putovanja poslanik (savs) je video magarca koji je imao žig na licu i rekao “Bog prokleo one koji su ga žigosali." (Sahih Muslim) te je preporučio da se žigosanje vrši tako da se životinje ne povrijeđuju. Lijepo Se Odnositi Prema Životinjama “Putnik je na putovanju je bio žedan i sišao je u bunar da se napije iz njega. Kada je izašao iz bunara ugledao je psa koji je bio jako žedan i lizao zemlju svojim jezikom. Pomislivši da je pas bio žedan baš kao on, on je sišao u bunar i ponovo donio vodu u svojoj kožnoj čarapi za psa da se napije. Tada mu je, Svemogući Bog oprostio njegove grijehe. Poslanika (savs) su upitali da li Svemogući nagrađuje čak i djela milosrđa prema životinjama. On je odgovorio:"Da, postoji nagrada za dobročinstvo prema svakom živom biću." (Sahih Bukhari) Kada su ga ashabi pitali: "Hoćemo li zaraditi dobro djelo ako damo životinjama vode za piće?" Poslanik Božiji je odgovorio: "Dobro djelo se može zaraditi od davanja vode svim živim bićima.” (Tajrit, Vol. VII, str. 223) Razlog zašto smo se pozvali na ovaj hadis kao valjan dokaz jeste to što je kompatibilan s Kur'anom. Razlog zašto je naš Poslanik (savs) je bio tako ljubazan prema životinjama je obrazovanje koje je dobio iz Kur'ana. Naš poslanik (savs) je sigurno osoba koja je najbolje mogla shvatiti da je Bog stvorio brojne oblike života, od kojih svaki ljepše i sposobniji od prethodnog, kao dokaz, ljepotu i blagoslov. On je jasno vidio kako Bog ukazuje na Njegova imena Milostivog i Samilosnog, te svoje veličanstveno umijeće u živim bićima. Naš poslanik (savs) je pokazao kroz svoje postupke kako samilost i naklonost koju preporučuje Kur'an, koja preporučuje ljubav, treba biti sastavni dio identiteta muslimana. Ovo se također može vidjeti u savjetu koji je naš poslanik (savs) dao u vezi samilosti: “Onima koji su milostivi će milost ukazati Najmilostiviji. Budi milostiv prema onima na Zemlji i Onaj čija su nebesa će se tebi smilovati.” (Sunan at-Tirmidhi, 1924) “Onaj ko je lišen nježnosti i ljubazosti, lišen je sve dobrote…” (Sahih Muslim, Birr, 76) Stoga, kreatori praznovjerja pokušavaju uzalud pronaći okrutnost prema životinjama u islamu ili u djelima našeg poslanika (savs), i umjesto toga se daju u smišljanje prevara kako bi ubijedili druge u svoje besmislene stavove. Kur'an je knjiga u kojoj je opisana savršena ljubav prema ljudskim bićima, životinjama i biljkama, a naš poslanik (savs) je živio u skladu s Kur'anom cijelog svog života. Lažni Karakter Fanatika “Anas b. Malik prenosi da su neki ljudi (iz plemena) 'Uraina došli Božijem poslaiku (savs) u Medinu, ali im je njena klima bila neprijatna. Stoga je Božiji poslanik (savs) rekao: ako želite, možete otići do kamila Sadake i napiti se njihova mlijeka i urina…” (Sahih Muslim, Knjiga 16, Hadis 4130) “Prenosi Abu Huraira: Poslanik je reako “Ako mušica upadne u piće koga od vas, trebate je potopiiti (u piće) jer jedno njeno krilo nosi bolest, a drugo lijek za bolest.” (Sahih Bukhari, Knjiga 54, Hadis 537) “Prenosi Ibn 'Abbas: Poslanik je reako 'Kada jedete, ne brišite svoje ruke dok ih ne poližete, ili neka ih poliže neko drugi.” (Sahih Bukhari, Knjiga 65, Hadis 366; Sahih Muslim, Knjiga 23, Hadis 5037) “Prenosi Maimuna: Božiji poslanik je upitan u vezi geje (jestivog putera) u koji je upao miš. Rekao je “Izvadite miša i i bacite dijelove putera oko njega, a ostatak iskoristite.'" (Sahih Bukhari, Knjiga 4, Hadis 236; Malik's Muwatta, Knjiga 54, Hadis 54.7.20; Sunan Abu Dawud, Knjiga 27, Hadis 3833) Ovi lažni hadisa, od kojih je ovdje za promjer izdvojeno samo nekoliko, su dokaz prljavštine i užasnog života koji vode ljudi fanatičnog mentaliteta. Uz pomoć ovih izmišljenih hadisa, fanatici suludo kleveću čak i našeg poslanika (savs). Ovi lažni hadisi u skladu s kojima se ponašaju fanatici također nam govore i o njihovu konceptu čistoće i bontona. According to the Qur'an, Muslims have a responsibility to be clean, to keep their homes clean, to wear clean clothes and to eat clean food. According to the Qur'an, Muslims are clean but idolaters are dirty. Fanatics who live their lives outside the Qur'an, who abide by a faith other than that sent down by God and who therefore ascribe equals to Him certainly meet that definition. Bog nikada nije dozvoljeno nešto tako odvratno. Prema Kur'anu, muslimani imaju dužnost biti besprijekorno čisti, održavati svoje domove čistim, nositi čistu odjeću i jesti čistu hranu. Prema Kur'anu, muslimani su čisti, a politeisti su nečisti. Fanatici koji ne žive u skladu s Kuranom i koji izmišljaju vjeru koja je drugačija od one koju je Bog objavio, te time s Bogom nekog drugog izjednačava, uklapa se u ovaj opis veoma dobro. Bog u ajetu objavljuje: O vjernici, mnogobošci su nečisti... (Kur'an, 9:28) ... On kažnjava one koji neće da razmisle. (Kur'an, 10:100) Kao što smo vidjeli, Bog u ajetima govori o zajednicama koje ne koriste svoj intelekt. To je odličan opis fanatika koji idu za praznoverjem uprkos istini u Kur'anu. Bog strašno kažnjava zajednice koje se povode za praznovjerjem, ne koristeći svoj razum, i koje se bave izmišljanjem potpuno drugačije religije, unatoč tome što imaju Kur'an u svojim rukama, i iako znaju da je ta izmišljena vjera lažna. To je zaista ono što se dešava. Zbog svoje neukosti, fanatične zajednice vjeruju u sve prljavštine lažnih hadisa navedenih gore i žive život prožet patnjom. Naravno, postoje neki ljudi među njima koji žive takav život nevoljno, uglavnom iz neznanja i takvi ljudi su zapravo u većini. Stoga, njih moramo posmatrati odvojeno od bezumnih fanatičnih zajednica o kojima je riječ. Njima je uvijek potrebno obrazovanje zasnovano na činjenicama navedenim detaljno u ovoj knjizi, tj. zasnovano na dokazima iz Kur'ana, drugim riječima. Prema Kur'anu, ono što Bog želi od muslimana jeste da imaju vrlo detaljan i nepogriješiv sistem čistoće. Neki od ajeta iz Kur'ana pozivaju muslimane da budu čisti i glase: I haljine svoje očisti! Uklnonite svu prljavštinu!! (Kur'an, 74:4-5) O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! (Kur'an, 2:168) ... Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. (Kur'an, 9:108) O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! (Kur'an, 2:172) A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čiste žene imati… (Kur'an, 4:57) Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: "Dozvoljavaju vam se lijepa…” (Kur'an, 5:4) Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela… (Kur'an, 5:5) Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi... (Kur'an, 7:157) I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati (Kur'an, 22:26) Postoji mnogo Kur’anskih ajeta koji muslimanima naređuju da budu čisti a mi smo citirali samo nekoliko ovdje. Postoji jedna izrazito važna pouka koju naglašava ajet 32 sure al-A'raf, a to je da jednako kako postoje oni koji zabranjuju ukrase i lijepu odjeću muslimanima, također se trude zabraniti i lijepu opskrbu. Zaista, pažljivim pregledom životnog stila fanatika uviđamo da ovi bi ljudi svojim ekstremističkim razumom bili u stanju učiniti čistoću zabranjenom muslimanima. Prema Kur’anu, musliman mora biti najčistija i najuređenija osova. Mora se odjevati lijepo i na savremen način, mora jesti čistu hranu i održavati svoj dom čistim – jednostavno, mora biti čist u svakom momentu. Naš poslanik (savs) je bio besprijekorno čist. Svaki pokušaj da se okleveće tako temeljita osoba poput našeg poslanika (savs) je jedna vrsta gore opisanog ozbiljnog prestupa u Božijim očima. Fanatici se, ipak, ponašaju kao da toga nisu svjesni. Dozvolite da sada sagledamo šta je poslanik (savs) zaista govorio u cilju da ukažemo na greške prethodno navedenih izmišljenih hadisa. Neki vjerodostojni hadisi na ovu temu govore o čistoći našeg poslanika (savs) i njegovoj temeljitosti: (Ovi hadisi su u određeni vjerodostojnima jer su u skladu s Kur’anom): Islam je čist. Zbog toga, treba održavati i sebe čistim, također. Samo čisti ljudi mogu ući u Džennet. (Ahmad Diya'al-Din al-Kamushkhanawi, Ramuz al-hadisima, vol. 1, 96/2) A vjernik nije prljav. (Sahih Bukhari) Očistite sve dobro. Čistoća dovodi do vjere, a vjera vodi u raj. (al-Taberani) Čistoća je pola vjere ... (Sahih Muslim, Knjiga 2, Hadis 432) Prenosi Salman al-Perzijski: Pročitao sam u Tevratu da se blagoslov hrane sastoji u abdestu uzetim prije nje. Pa sam to spomenuo pred poslanikom (as). On je rekao: "Blagoslov hrane sastoji u abdestu prije i abdestu poslje nje." (Sunan Abu Davud, Knjiga 27, 3752 Hadis) Onaj koji jede luk i češnjak i praziluk, ne bi trebalo da pristupa džamiji jer melecima smetaju iste stvari kao i djeci Ademovoj. (Sahih Muslim, Knjiga 4, Hadis 1147) Perite odjeću, uredite kosu, očistite zube i oblačite veoma čistu odjeću. Budite čisti! (Ibn Asakir) Ko god da jede češnjak ili luk treba se držati podalje od naše džamije ili treba da ostane u svojoj kući. (Sahih Buhari, Knjiga 12, Hadis 814) Ključ za molitvu (namaz) je čistoća ... (Sunan Abu Dawud, Taharah, 31: Tirmidhi, Taharah, 39) Oblačite i one blagoslove koje vam je Bog darovao, tako da se na vama to može vidjeti! (al-Taberani) Prenosi Aisha, Ummul Mu'minin: Božiji poslanik (savs) nam je naredio... da džamije treba održavati čistim i namirisanim. (Sunan Abu Davud, Knjiga 2, Hadis 455) Kada Bog daruje blagoslov Svom robu, Voli da blagoslov da bude vidljiv na tom robu. (al-Taberani) Ebu Sufjan je rekao: "Ebu Ejjub Al-Ansari, Džabir bin Abdullah, a Anas bin Malik mi je rekao da kada je ovaj ajet:" U njoj (džamiji) su ljudi koji vole da se čiste i da budu očišćeni. I Bog voli one koji se sami čiste i očiste. " [9: 108] je objavljen, Božiji poslanik (savs) je rekao: "O Ensarije! Bog vas je pohvalio za čistoću. Kakva je vaša čistoća?' Oni su rekli: "Mi smo abdestili za namaz i kupali se da se očistimo od nečistoće poslije spolnog općenja, a čistili smo se vodom." On je rekao: 'To je ispravno. Dakle, pridržavajte se toga'"(Ibn Madže Sunan, Poglavlje Ne: 2, Hadis 355). "Među stvarima Ovog svijeta, najdraže su mi žene i mirisi, a radost mog smiraja je u molitvi." (al-Nasai, 3939, iz Hadis Anas ibn Malika (ra)) Prljavo Poimanje Vjere I Bijedan Status Muslimana Pod utjecajem različitih izmišljenih hadisa fanatici pribjegavaju stilu života koji posmatra sve vrste odvratnosti kao legitimne, a prljavštinu načinom života, pa također njeguju i veoma nizak životni standard. Zbog toga postoji veoma rasporostranjen, i na žalost “popularan” nizak životni standard u nekim islamskim zajednicama. U svjetlu koncepta gdje je nizak životni standard prihvatljjiv, musliman je neko ko izgleda zapušteno, prljavo, neuredno i sirovo – niti blizu kvalitetu i kulturi, te kao neko ko ne pridaje nikakvu važnost ljepoti i bontonu, te ko čak nije u stanju ni da razumije te principe. Ukoliko obratite pažnju, uvidjet ćete da se uvijek ulaže trud da se ostavi takav utisak kada god se spomene riječ “musliman.” Naravno, nije čudno da ovi ljudi imaju tako nižak standard i vode bijedan život, nakon što pogledate njihov koncept islama: ne može se naći čak ni izuzetak koji potvrđuje pravilo po pitanju kvaliteta tamo gdje prevladava mentalitet koji ženama brani i sređivanje obrva (govorit ćemo o ovome u nastavku), koji insistira da ljudi treba da poližu svoje ruke nakon jela umjesto da ih operu, te da zdjelu supe s muhom udavljenom unutra smatraju zdravom. Ovaj lažni concept religije je prizveo lažne hadise koji su toliko rasprostranjenji da ovi ljudi kritikuju muslimana ukoliko izgleda pristojno i lijepo. Ova prevara pod krinkom islama je utkana u cijelo islamsko društvo na jedan ili drugi način, i ta sablasna pojava čini da se i druge zajednice osjećaju nelagodno, naravno. Međutim, u Kur’anu postoji izvanredan standard. Kao najsavršeniji praktikant Kur’ana, poslanik (savs) je bio najuglađenija i najpametnija osoba svog vremena. Uvijek je bio čist. Uvijek je nosio najkvalitetniju i najčistiji odjeću, te se uvijek ponašao ljubazno. Da je naš poslanik (savs) živ danas, bez sumnje bi bio najistaknutija osoba našeg vremena iz razloga što se naš poslanik (savs) vodio isključivo Kur’anom, a Kur’an nalaže održavanje najvišeg mogućeg standard sve vrijeme. Veoma je važno razjasniti da visok standard nije nešto što se stiče novcem, imovinom ili dizajnerskom odjećom: visok standard je osobina koja se može postiću cijeneći čistoću, njegu i ljepotu, kroz savršeno ponašanje i stav, te kroz poštovanje, ljubav, razum i moralne vrijednosti. Osoba može nostiti istu odjeću svaki dan ali imat će visok standard ukoliko ju očisti svaki dan i njeguje je. Neko ko možda ne dijeli mišljenje sa drugima će biti dovoljno visokog standard ponašanja da poštuje mišljenje drugih ljudi i da se prema njima odnosi s pažnjom. Ponašanje je jedno od najvažnijih načina da se dosegne visok standard vrijednosti. Neko ko ne može podnijeti prljavštinu, pohlepu ili ružno ponašanje je već osoba veoma visokog standarda vrijednosti. Neko ko lijepo govori, hvali ljepotu, koristi svaku priliku da prepozna iznimnu vrijednost nauke i elegancije, te ko prirodno cijeni druge ljude je osoba visokog standarda vrijednosti. Sve ove karakteristike koje zahtijevaju vrijednost su, u mnogome, zaboravljene u islamskim društvima, a razlog za to je greška u koju su zapale ove zajednice: napustile su Kur’an. Pojavila su se društva koja preferiraju kvantitet u odnosu na kvalitet, mržnju u odnosu na ljubav, te prljavštinu u odnosu na čistoću i urednost. Jedini lijek za ovu specifičnu nesreću je Kur’an. Jedna od hitnih stvari koja se mora napraviti odmah jeste da se ovim društvima ukaže na vrhunski kvalitet muslimana uz dokaze iz Kur’ana. Sve dok se ne podkrijepi dokazima iz Kur’ana, ova društva će nastaviti da okreću glavu od demokratije, da budu zajednice bijesa, da šire jad i da se drže što dalje od umjetnosti i čistoće. Ovo je pošast koja iz dana u dan sve više raste. Quality is not a condition to be met through money, possessions or designer clothes. Quality is a feature that can be acquired through cleanliness, care, valuing beauty, immaculate behavior, affection, rationality, respect and moral virtue. The true Islam of the Qur'an requires this conception of quality. The world of the fanatics, on the other hand, is as filthy and low quality as it can be. This is a consequence of defying the Qur'an. Poglavlje 3 : Mržnja Fanatika Prema Ženama Žene Su Jedan Od Najljepših Blagoslova Na Ovom Svijetu Jedan od najupečatljivijih primjera nedostatka ljubavi i grubosti fanatičnog mentaliteta jeste stav ovih ljudi prema ženama. Zbog raznih sujevjerja koja izmišljaju, fanatici žene gledaju kao manje vrijednu vrstu, isključuju ih iz društva i ne mogu čak da podnesu ni da ih gledaju na ulici. Na narednim stranicama ukazat ćemo na stav fanatika prema ženama, citirajuči izmišljene hadise na ovu temu, a onda dokazati da su njihove neispravne percepcije dijametralno suprotne Kur’anu i istinskim riječima našeg poslanika (savs). Izmišljeni hadisi o kojima je riječ će dati mnogo bolji uvid u stanje krajnje nemoralnog ugnjetavanja žena u mnogim muslimanskim državama. Ističući fanatičnu perspektivu ka ženama, oni forsiraju stav da je vjera i razum žena manjkava. Tu prevladava ideja da su žene tek polovična ljudska bića i da njima treba upravljati i usmjeravati ih. Za ljude koji ovako razmišljaju je čak i samo postojanje žena pošast i uzrok ljutnje, pa oni stoga osjećaju potrebu da ih pokriju, isključe iz društva, liše svih prava i proglase neljudskim što više mogu. Blesavo se trude pretvoriti žene u građane drugog reda i spriječiti ih da donose vlastite odluke i budu involvirane u društveni život, te pokušavaju da ih pretvore u zajednicu koju oni kontrolišu jer znaju veoma dobro da su žene sposobne samostalno razmišljati čak i o detaljima koji njima promaknu, donostiti sudove i ispravno zaključivati na osnovu detaljne analize. Isključivanje žena uz pomoć ovih nelegitimnih sredstava je omogućilo fanaticima da šire ove svoje neistine veoma lako. Ipak, Bog je objavio da nema razlike između muškaraca i žena po pitanju pobožnosti, te da žene i muškarci imaju jednake odgovornosti kada se tiče dobročinstva, širenju morala i intelektualne težnje ka pravom putu. Prema Kur’anu su muškarci i žene jednaki po pitanju odgovornosti. Međutim, Kur’an ženu stavlja u superiorniju poziciju u odnosu na muškarca po pitanju brižnosti i vrijednosti, te brige o sebi. Neki ajeti kojima fanatici i neprijatelji islama oduvijek pokušavju dokazati svoje teze o ženama zapravo govore o superiornosti žena, te važnosti i vrijednosti koju im Naš Gospodar pridaje. Detaljno ćemo razmotriti ove ajete u narednim redovima. Jedno od poređenja koje Naš Gospodar koristi u vezi žena u Kur’anu pokazuje koliko ih On cijeni. On poredi ženu s delikatnom biljkom ili cvijetom. Ovaj opis Merjeme (as)/Marije je direktan dokaz vrijednosti koju Bog pridaje ženama: I Gospodar njen primi je lijepo i učini da odraste lijepo [kao lijepa biljka]... (Kur'an, 3:37) Briga o divnom cvijetu zahtjeva najveći senzibilitet. Divna biljka je osjetljiva i vrijedna, te zahtjeva brigu i pažnju. Ljepota cvijeta, njegova delikatnost, briga koju zahtijeva, te vrijednost i važnost koju simbolizuje opisuju mjesto koje žene imaju u Kur’anu. Zapravo Bog je stvorio sve biljke i cvijeće na svijetu kao elemente ljepote, kao očaravajuće blagoslove, simbole čistoće i čuda stvareanja, korištenje takvog izraza ljepote u poređenju sa ženama, način na koji Bog poredi žene sa simbolom čistoće i ljepote je izvanredna demonstracija vrijednosti koju pridaje ženama. Žene U Kur’anu Veličanstvena vrijednost koja se ženama pridaje u ovim Kur’anskim ajetima koji o njima govore, je pod posebnom zaštitom u svim okolnostima. U pogledu odgovornosti, međutim, žena se smatra jednakom muškarcu. Stoga, žena je pod zaštitom ne zato što joj je ista potrebna, nego zato što ima posebnu vrijednost. Prema Kur’anu, žena može raditi ukoliko želi, ali nije na to prisiljena. Kao što vidimo u Kur’anskom primjeru kraljice Sabe, žena može čak i vladati državom. Vidimo i na primjeru Merjeme/Marije (as), uzora svim ženama, žena je prema Kur’anu snažnija, odlučnija i upornija od muškarca u izvanrednim okolnostima. Žena je prema Kur’anu kraljica, biće kojem se uvijek mora dati dostojanstveno mjesto. Po pitanju perspektive prema ženama, Kur’an je dakle najljepša uputa cijelom svijetu. U vrijeme našeg poslanika (savs), žene su bile uključene, jednako kao i muškarci u život. Činjenica da je blagoslovljena supruga poslanika (savs), Hadžera (ra), bila vrlo poznata i cijenjena poslovna žena u regijonu je veoma važna informacija u cilju prikazivanja aktivne uloge koju su žene imale u društvenom životu. U vrijeme poslanika (savs), ženski i muški suvremenici su imali jednaku odgovornosti za upućivanje ljudi koji su tek prihvatili islam, radi uspostavljanja društvenog uređenja, pa čak i rata. Ljubaznost, ljubav, toplina i dobrota koje je poslanik (savs) pružao svojim ženama su bile najbolji uzor cijelom svijetu. Jasno je da naš poslanik (savs), koji se utrkivao sa svojim ženama, koji je saginjao da im pomogne da uzjašu magarca, koji je hvalio superiornost žena svakom prilikom i koji je naslanjao svoju glavu na rame svojih supruga da se osmori dok je posmatrao zabavne događaje, nikada ne bi dozvolio sramotne prakse fanatika. Taklođer, neupitno je da uvlačenjem sumnje kroz izmišljene hadise u živote suvremenika i Božijeg poslanika (savs), fanatici žele oklevetati i poslanika (savs) i njegove suvremenike, preuzimajući na sebe tako težak teret. Razlog za tako različit tretman žena u religiji fanatika u odnosu na ono što je opisano u Kur’anu će postati očit odmah nakon što razmotrimo neke od zmišljenih hadisa. Također ćemo pružiti i jasan odgovor na svaki izmišljeni hadis iz Kur’ana. Način Na Koji Fanatici Kleveću Žene Ideja Da Su Žene Manje Inteligentne I Pobožne John William Godward's oil painting “Rich Gifts Wax Poor When Lovers Prove Unkind,” 1916 O žene! Često proklinjete i nezahvalne ste svojim muževima. Nisam vidio nikoga s većim nedostatkom inteligencije i vjere od vas. (Sahih Bukhari, Poglavlje 24, Hadis 541) Bog je rekao: … Također sam je učinio glupom, mada je stvorena pametna, i moram učiniti da veoma pati tokom trudnoće i porođajaja… (Historija Al-Tabarija: Opće upute i Od stvaranja do Potopa, prevod Franz Rosenthal [State University of New York Press, Albany], Toml. 1, str. 280-281) Nema spomena niti u jednom ajetu Kur’ana o tome da su žene slabije od muškaraca u inteligenciji. Naprotiv, obraćajući se “vjernicama i vjernicima,” Bog nam govori da imaju jednaku odgovornost u Njegovim očima. Dakle, oni su slični u pogledu inteligencije i savjesti. Šta više, u primjeru kraljice Sabe vidimo da žene mogu čak biti i vladari država i donositi odluke o najvažnijim stvarima. Pri tome, to što imaju anatomski drugačija tijela ne znači da su jedni inteligentniji od drugih, već to uzrokuje njihova bogobojaznost, ljubav prema Bogu i dubina vjere i savjesti. Bog uvijek ukazuje na istinu svim ljudskim bićima, bili oni žene ili muškarci. Stoga, ono što nekoga čini inteligentnim i pobožnim nije njihov spol, nego njihov odnos prema onome što je prezentovano njihovoj svijesti i, kao što Kur’anski ajet kaže: “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti...” (Kur'an, 8:29)Strah od Boga: to je jedino mjerilo inteligencije u Kur’anu. Dakle, jednako kao što muškarci nisu superiorniji samo zato što su muškarci, žena nije manjkave inteligencije prosto zato što je žena. Međutim, kao što smo mnogo puta do sad istakli, religija fanatika je potpuno drugačija od Kur’ana i prepuna je kleveta. Način na koji kleveću i samog Boga ovim izmišljenim hadisima, ukazuje na stepen do kojeg su spremni ići ovi fanatici. Ništa ni slično tvrdnjama “…učinio sam je glupom i mora se patiti tokom trudnoće i poroda” ne stoji u Kur’anu, pa se pitamo kakav je onda status ovih riječi koje se pripisuju Bogu? Gdje je to objavljeno, zašto se misli da je od Boga ako se ne pojavljuje u Kur’anu? Najveća opasnosti religije fanatika je da lažu o Bogu i sama činjenica da su za to sposobni. Trudnoća se smatra svetim stanjem prema Kur’anu, zbog kojeg se također i majke smatraju svetima. Naš Gospodar objavljuje u slijedećim ajetima: Sassoferrato's oil painting “The Virgin in Prayer.” Mary (pbuh) fell pregnant in a miraculous manner by the will of God. Throughout her pregnancy she bore all her difficulties with fortitude, and she was made superior to all the women of all the worlds because of that fortitude and her devotion to God. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14) Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi." (Kur'an, 46:15) Merjema (as) je zatrudnjela Božijom voljom i bila je strpljiva kada se suočila sa svim poteškoćama na koje je naišla tokom trudnoće. Zato što je bila tako snažna i odana Bogu postala je superiorna u odnosu na sve druge žene na svijetu: I kada meleki rekoše: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” (Kur'an, 3:42) Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila... (Kur'an, 5:75) Pokazujući svoj lični zastrašujući stav prema ženama kroz govor o “gluposti” i referirajući se na trudnoću i porođaj kao Božiju kaznu, fanatici istovremeno vrijeđaju i Merjemu (as), i savremenike poslanika (savs) i sve druge pobožne žene kojima su date izvanredne vrline. William-Adolphe Bouguereau's oil painting “Mother and Children,” 1879 The idea that women are “deficient in mind and faith” is a slander from the religion of the fanatics. God addresses men and women equally in terms of responsibility. This is one of the reasons why many verses are addressed to men and women believers at the same time. Komplikacije tokom trudnoće i bol pri porođaju su nevolje ovog svijeta i zahtjevaju veliku snagu, čvrstinu i odlučnost. Bog objavljuje da majka koja pokaže snagu kada je suočena s teškoćama ima vrlo visoku vrijednost u Njegovim očima. Zbog toga, majka koja je pokorna Bogu i voli Boga usprkos svim poteškoćama je veoma superiorno biće. Vrijednost koja se pridaje majkama je jedna od moralnih vrijednosti Kur’ana. Kao što smo i vidjeli, postoje mnogi razlozi zbog kojih bi žene mogle biti i superiornije u odnosu na muškarce u Kur’anu, pa je stoga ideja da su “manjkave inteligencije i vjere” u najmanju ruku groteskna kleveta fanatika. Bog se obraća muškarcima i ženama jednako kada govori o odgovornostima. Zbo toga su u Kur’anu na toliko mjesta vjernice, žene i vjernici, muškarci spomenuti istvremeno. Jedan od takvih ajeta glasi: Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, imuškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. (Kur'an, 33:35) Kao što je i vidljivo I u ovom ajetu, nema razlike među muškarcima i ženama kada se govori o osnovama vjere kao što su biti musliman i bojati se Boga, sjećati Ga se, biti odan Bogu, biti snažan i davati zekat – nema ni najmanje sugestije u Kur’anu da je ženama dato išta manje od bilo koje od osobina koje čine vjernika. Kakvog god spola bili, vjernici, i žene i muškarci se moraju bojati Boga što je više moguće, voljeti Ga dubokom ljubavlju i tražiti Njegovo odobravanje. Ideja Da Su Žene Iskrivljene Frederic Leighton's oil painting “Light of the Harem,” 1880 According to the Qur'an, people should be advised of their errors in a kindly and gentle language, and these should be corrected by addressing the person's conscience, showing them right and wrong.. Žena je stvorena od muškarčeva rebra i nikako ju ne možete ispraviti; Ako želite da se njome okoristite, iskoristite je dok njena iskrivljenost traje u njoj. A ako pokušate da je ispravite, slmićete ju, a slamanje je razvod. (Sahih Muslim, Knjiga 8, Hadis 3467; an-Nasai) Stvaranje ljudskih bića je detaljno opisano u Kur’anu: Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!! (Kur'an, 23:12-14) Niti jedan ajet Kur’ana ne govori o tome da je žena stvorena od rebra i da je iskrivljena. Nasuprot ovim terminima koje koriste fanatici, Svemogući Gospodar objavljuje da su muškarci i žene stvoreni “u najboljem obliku.” Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova! (Kur'an, 40:64) Riječi “ako pokušate da ju ispravite, slomićete ju” u navedenom lažnom hadisu odnose se i na fizičku iskrivljenost rebra i na mentalnu iskrivljenost žene koja se ne može popraviti. Ipak, ništa takvo se ne pojavljuje u Kur’anu. Ovo ukazuje da je zasnovan na bijesu koji fanatici osjećaju prema ženama. Lekcija kojoj nas Kur’an uči je slijedeća: svi, muškarci i žene, imaju mane i mogu napraviti greške. Prema Kur’anu, ove mane treba ispravljati tako što ih treba ljubazno iznijeti, usmjeravajući osobu na ono što je ispravno i ono što je pogrešno, te pokušati utjecati na svijest osobe o kojoj je riječ. Niko nema pravo odbacivati nekoga i govoriti: “ova se osoba nikada ne može popraviti.” Neko ko to učini i počne sebe smatrati superiornijim može uvidjeti da je osoba koju smatra “nepopravljivom” zapravo u boljem položaju nego on/a na Ahiretu/u vječnosti. Jedino Bog zna ko je na pravom putu. Sujevjerna uvjerenja fanatika da su žene manjkave i iskrivljene od svog postanka je ojačana tezom da ih je nemoguće ispraviti i promijeniti naknadno. Mnogi lažni hadisi, dakle, sadrže neistinite informacije koji utiču na to da prevladava shvatanje da su dobre žene vrlo malobrojne i da većina njih ne zaslužuje da uđe u Džennet. Hadisi I Tvrdnje Izmišljeni Da Ponize Žene A pobožna žena među ostalim ženama je nalik na gavrana označena bijelim nogama. (Nahj al-Fasahah, str.20) Jedna od 99 žena ide u Džennet, a ostale će u Džehennem. (Sahih Bukhari) O žene, trebate davati sadaku mnogo i tražiti puno oprost jer sam video među vama mnogo stanovnika Džehennema. ... (Sahih Muslim, Knjiga 1, Hadis 142) Lažni hadisi jasno daju do znanja kako žene bivaju potcijenjene i kako se prema njiima ophode kao da su građani drugog reda. Nakon iznošenja ovih lažnih hadisa, mnoga islamska društva su se pretvorila u društva straha i fanatizma koji je omalovažavao i prezirao žene, te ih zatvarao u kuće. Žene su posmatrane kao građani drugog reda, što je kao posljedicu imalo stvaranje društava koja nisu bila civilizirana, koja su imala kulturne nedostatke, kao i nedostatak ukusa, prazninu, a predstavnici takvih društava nikada nisu rasli, niti su se razvili. Mnoge od današnjih bliskoistočnih zemalja nalaze se usred takvih kulturalnih deformiteta i nedostatka kvaliteta koji su proizvod takvog razmišljanja. Ipak, religija Kur’ana je divna, jednostavna, visokokvalitetna i ona nalaže mir. Fanatici o kojima govorimo nisu uspjeli pojmiti to da Gospodar daje ženama veliku vrijednost, da se ih smatra draguljima raja, ne samo na ovom svijetu, nego i na ahiretu. Što je najbitnije od svega, oni nikada nisu tražili savjet u Kur’anu. Niti jedan od termina koje nalazimo u lažnim hadisima ne pojavljuju se nigdje u Kur’anu. Bog je u Kur’anu ljude opisao kao one koji su slabog morala, koji čine zlo i nelegalne radnje, ali ni u jednom od ovih opisa nije govorio striktno o ženama. Na primjer, Bog otkriva u Kur'anu da veliki broj ljudi neće vjerovati, i da će veliki broj njih smatrati druge jednakim Njemu: Elif Lām Mīm Rā. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje. (Kur'an, 13:1) Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (Kur'an, 12:106) U drugom ajetu, Bog otkriva da uprkos Njegovom stvaranju svih mogućih načina za ljude da uče, većina ljudi još uvijek ne uče, nego nastavlja sa istim moralnim slabostima: Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati. (Kur'an, 25:50) Kao što smo vidjeli, ni ovi ni bilo koji drugi ajeti iz Kur'ana govore ništa o ljudima sa slabim moralom, a niti o ponašanju žena, na način na koji to fanatici tvrde. Ljudi koji se ponašaju nemoralno nisu klasificirani na osnovu njihovog spola u bilo koji ajet. Ne postoji ništa u ni u jednom ajetu što kaže da su žene više ili manje nemoralne ili da će manje žena ući u raj. Informacije u lažnim hadisima su prevara i neistina stvorena sa ciljem širenja neprijateljstva prema ženama. Kuran apsolutno pobija lažne hadise o kojima smo govorili. Ideja Da Su Žene Prepreka Onima Koji Žive U Skladu S Vjerom Da nije bilo žena, Bog bi se pravilno obožavao. (Sujuti, Sahih Buhari, Ibn-i Adiyy, Abu Khatim, Ibn-i Dževzi, Muhammed Nasuriddin a Ibn-Hibban su prihvatili ovaj hadis.) (Silsilat al-Ahadisuzzaif: 74, Tenzihusharia: 1/62, Al-Leali: 2/59) Da nije bilo žena, svi ljudi bi išli u raj. (Ibn-i Arrak a As-Saqafi ne prihvataju ovaj hadis [Jamiussaghir: 2/113].) Prije svega moramo se podsjetiti jedne vrlo bitne činjenice, a to je da se ženomrzački način razmišljanja ne pojavljuje nigdje u Kur’anu. Prelazimo na sadržaj gotovih hadisa gore, koji se svode na to da nije žena niti drugi blagoslovi ovog svijeta ono što sprečava ljude da žive po načelima moralne vjerske vrijednosti, nego su to njihove vlastite slabosti savjesti, uma i volje. Bog je stvorio ovaj svijet kao test. Na isti način na koji su ljudi testirani kroz svoje živote problemima, poteškoćama, bolestima i slabosti, tako su testirani i blagoslovima, te dobrim stvarima Žene su jedan od blagoslova i dragulji ovog svijeta. Kao I kod svakog blagoslova, međutim, način na koji se taj blagoslov ocjenjuje, ovisi o moralnim vrijednostima osobe koja posjeduje taj blagoslov. Bog otkriva u Kur'anu da su blagoslovi ovoga svijeta nastali kao test: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Kur'an, 3:14) Kao i žene, djeca, zlato, srebro, sjajna životinja, poljoprivredno dobro i bogatstvo su sve blagodati ovog svijeta i stvoreni su za ljude da uživaju. Međutim, osoba koja ima vjeru će također biti svjesna da svi ovi blagoslovi zapravo pripadaju Bogu, da su svi blagoslovi koji se mogu naći u ovom svijetu u stvari prolazni, a da najviše i najljepše oblike svih blagodati mogu naći u raju. Nijedan od ovih blagoslova neće odvratiti ljude od Boga ili nastojanja da budu što bolji na Njegovom putu. Ako čovjek izgubi vjeru na račun ovih blagoslova i ako prestane nastojati biti što bolji kako bi Bog bio njim zadovoljan, onda ovakvo ponašanje nastaje uslijed slabosti njegove vjere; krivica ne leži u njegovim blagoslovima, nego u njemu samom. Zbog toga je on onaj koji će biti prisilje da snosi posljedice, sve dok se ne popravi. Ne vrijedi kriviti nekoga drugoga na ahiretu. In other words, no matter what excuses a person may come up with, he is still perfectly aware of the truth. Some people who blame women for their own lapses on the basis of these false hadiths are of course perfectly well aware that they are being hypocritical and making up the whole idea up. Ignoring the fact in this world will change nothing in the Presence of God, where “...Every self will be paid in full for what it earned. They will not be wronged.” (Surah Al ’Imran, 25) Dakle, čovjek koji smatra da su, na temelju tih lažnih hadisa, žene odgovorne za sve svoje greške, grijehe i zla djela, samo zavarava sebe. Prema Kur'anu, vjera znači da osoba mora služiti Bogu kako treba, bez obzira na uvjete ili okolnosti. Niko neće moći da reći, "Nisam bio u stanju da ispravno obožavam Boga zbog žena" kao izgovor na ahiretu. Kako stoji u ajetu, “...sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.” (Kur'an, 75:14-15) Drugim riječima, bez obzira na to kakve izgovore osoba može smisliti, on je i dalje savršeno svjestan istine. Neki ljudi koji krive žene za svoje propuste na temelju tih lažnih hadisa, naravno, vrlo dobro znaju da se licemjerno ponašaju tako što govore neistinu. Ignorisanje činjenica u ovom svijetu neće promijeniti ništa u prisustvu Boga, gdje “…i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?” (Kur'an, 3:25) Ideja Da Se Čovjek Nikada Ne Treba Prepustiti Vodstvu Žene John William Godward's oil painting “The Peacock Fan,” 1912 Nikada neće uspjeti narod što ženu učini svojim vladarem. (Sahih Buhari, Knjiga 88, Hadis 219) Poslušnost ženama je za žaljenje. (Nahj al-Fasahah, str. 35) Tražite ženske savjete, a onda radite upravo suprotno od onoga što kažu "(Al-maqasid al-Hasana: 248, Tazkirat al-Mawzuat: 128, Tenzihus Sharia: 2-204, Silsilat al-hadisa: 432) Nemojte tražiti ženski savjet, nego im se protivite. Protivite im se, jer prosperitet leži u suprotnosti ženama. (Vjerski Informacije za žene 44,45 Sujuti, al-Laali II, 147; Ibn Arrak, Tenzihus šerijatski II, 210) Ko god posluša svoju suprugu, Bog će ga baciti licem prema dolje u pakao. (Ibn Arrak II, 215) Ljudi koji povjere administraciju svojih poslova ženi, nikada neće biti sačuvani (prosperitetan). (Nahj al-Fasahah, str. 188) Propast je kraj ljudi koji slušaju žene. (Nahj al-Fasahah, str. 203) Oni koji su pod vladavinom žena neće dostići spasenje. (Nahj al-Fasahah, str. 271) Kao što smo vidjeli, jedan od najvažnijih primjera načina na koji fanatici preziru žene je njihova žarka želja da ih nikada ne vide na pozicijama vlasti. Oni se stoga protive ženama vladarima; oni su čak i protiv toga da se žene mogu konsultovati za bilo što. Oni smatraju da sve što žene misle i sve što rade je pogrešno. To je dio njihovog lukavstva kako bi isključili žene iz društva. Izmišljeni hadisi koje su gore navedeni su jednako poslužili mnogim fanatičnim društvima u kojima su prevagnule perverzne ideje da je potrebno biti neprijateljski nastrojen prema ženama. Ipak, takvo razmišljanje je upravo suprotno od onoga kako se ponašao Poslanik (sav) u Kur’anu, te ono se sukobljava sa načelima Kur’ana. Na primjer, dok su oni skloni sujevjerju promovirali luckastu ideju prema kojoj “Zemlja koju predvodi žena vladar nikada neće uspjeti”, Bog u Kur’anu spominje kraljicu od Sabe, ženu koja je vladala. Uprkos sujevjerju o tome kako ne treba konsultovati žene, kraljica od Sabe je bila jedini vladar koji je sam donosio odluke vezane za državne poslove. Ajeti koji govore o kvalitetu nje kao vođe kažu: I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni.” (Kur'an, 27:22-23) Tako je kraljicu od Sabe, ženskog vladara koji upravlja svojim narodom, opisao Poslanik Solomon (savs). Nakon što je Poslanik Solomon (savs) poslao kraljici od Sabe pozivnicu, ona je konsultovala vodeće članove svoga naroda koji su poslali sljedeći odgovor: "Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!" (Kur'an, 27:33) Kao što smo vidjeli, u Kur'anu žena može voditi državu, biti vladari i sprovoditi svoje odluke i naredbe. Koncepcija žena u religiji fanatika i Kur'anu su potpuno u suprotnosti jedna s drugom. John William Godward's oil painting “The Bouquet,” 1899 ... and to recite the Qur’an.’ Whoever is guided is only guided to his own good; if someone is misguided just say, ‘I am only a warner.’ (Quran, 27:92) Woman in the Qur'an can be a head of state, a ruler, and can make decisions and issue commands regarding business. Woman in the religion of the fanatics is the exact opposite of the nature of woman in the Qur'an. Kada fanatici besramno vređaju žene kroz ovih lažne hadise, oni ne znaju da vređaju Merjemu (as), pobožne vjernice u Kur'anu, mubarek supruge našeg Poslanika (as) i njegovo žensko društvo. Ne smije se zaboraviti da mentalitet koji toliko prezire žene stvara prezir prema svim ženama. Možemo jasno vidjeti kako su različiti životi fanatika u odnosu na ono što stoji u Kur'anu, kada pogledamo položaj žena u vremenu našeg Poslanika (as): John William Godward's oil painting “Autumn,” 1900 Women in the time of the Prophet (pbuh) provided for their households and had a voice in the family life; our Prophet (pbuh) praised these activities. Na primjer, supruga Poslanika (as), Kadija (ra) je bila jedna od najbogatijih trgovaca u Meki. Ona je slala trgovačke karavane u Damask, te je zato upošljavala ljude. U Medinskom periodu, žene us radile sa kožom, proizvodile su konac, tkale, bile su farmaceuti, krojačice, prodavačice parfema, i tako su učestvovale u svim sferama života. One su zajedno sa muškarcima učestvovale u ratovima, i to čak in a prvim linijama kada je to bilo potrebno. Raita bint Abdillah je kazala Poslanik (as): "O Božiji poslaniče, ja sam najamnica. Moj suprug (Abdullah ibn Masud) i moje dijete nemaju ništa, ja prodajem ono što sam napravila svojim umijećem." I pita da li će joj zalaganje za svoju porodicu donijeti zaslugu. Poslanik (as) odgovara: "Naravno da postoji zasluga u vašem zalaganju za njih." (Ibn Sa'da, Kitab al-Tabaqat, VIII, 290; Abu Nu'aym, HILYA, II, 69; Ibn al-Asir , Usd al-Gaba, VII, 121.) Kao što smo vidjeli, žene iz vremena našeg Poslanika (as) su vodile svoja domaćinstva i imale su ovlasti u životu porodice; naš Poslanik (as) je hvalio njihove napore. Navodi se da je Quayba bint Sa'da, od ljudi iz plemena Aslam, liječila ranjene i bolesne u vremenu našeg Poslanika (as); drugim riječima, žene u vrijeme Poslanika (as) radile su kao doktori. Zaista, Asma bint Umais, vrlo inteligentna, obrazovana i iskusna žena koja je emigrirala u Abesiniju (današnja Etiopija), je bila vrlo dobar doktor. Ummu Salama kaže da Asma bint Umais pravila lijek za Poslanika (as) od "biljaka i maslinovog ulja koje je donio iz Indije i Jemena." Također se kaže da je Asma naučila da pravi taj lijek u Abisiniji. (Ibn Sa'da, Kitab al -Tabaqat, II, 236.) Poznata su i imena nekih žena koje su prodavale cvijeće u Medini u vrijeme našeg Poslanika (as). Jedna od njih, Mulayka Ummu as-Saib al-Saqafiyya, bila je u prisustvu Poslanika (as), kada je prodavala mirise; to nam jasno pokazuje da su žene u vrijeme našeg Poslanika (as) radile kao prodavačice. Položaj žena koje su sudjelovale u borbama zajedno sa svim ostalim muslimanima je opisan na sljedeći način u jednom od zapisa koji savršeno opisuje kako je to izgledalo: “Mnogobošci koji su iskoristili nemar vjernika, pristupili su na takav način da je grupa od 10-12 ljudi, zadužena da štiti Božijeg Poslanika, također morala da se upusti u borbu. U jednom trenutku, Božiji Poslanik je bio sam sa Nasibom. To je trajalo 40-50 sekundi. Jedna od mnogobožaca je iskoristio taj trenutak i napao, ali ga je Nasiba ubola svojim mačem. Potom je drugi mnogobožac napao Božijeg Poslanika. On je imao dupli štit. Bez obzira na to koliko puta ga ubola, nije ga uspjela ubiti. Dobila je ubod mačem u rame, pa sve niz leđa. Drugi vjernici su stigli i savladali nevjernika. Tih nekoliko sekundi je bilo bitno! Nasiba je imala 11 uboda, a a ipak nije bitku napustila sve do samog kraja.” Kao što smo vidjeli, u potpunoj suprotnosti sa lažnim hadisima, žene u vrijeme Poslanika (savs) su bile prisutne na čak najvažnijim mjestima, kao što je bojno polje. Žene su imale istaknute pozicije, te su štitile samog Božijeg Poslanika tokom borbi. Činjenica da je Božiji Poslanik dopuštao ženama da ga štite u opasnim životnim situacijama je bitan pokazatelj koliko povjerenja je imao u inteligenciju i svijest svojih ženskih saputnica. Muškim i ženskim vjernicima upućene su slijedeće riječi u ajetu “O vjernici, ne služite se riječima: "Ra‘ina", nego recite: "Unzurna” [čuvaj nas] " i slušajte...” (Kur'an, 2:104). U ovom ajetu, ženama, kao i muškarcima, se savjetuje da ne kažu "budi naš pastir." To znači da u Kur'anu, žene se ne smatraju subjekti o kojima treba neko da se brine, ili da njima upravljaju muškarci zbog slabosti njihovog uma, već naprotiv, one se smatraju jakim, inteligentnim, sposobnim da stoje na vlastitim nogama, i njihovom sudu se može vjerovati. Međutim, mnogi ljudi u nekim islamskim zemljama koje su izmislili lažne hadise koje smo susretali tokom svih ovih stoljeća, ne dijele ovo mišljenje : Dakle, kad kažemo, "Muškarci i žene imaju ista prava u Kur'anu", svi oni koji ovo žestoko poriču svjesno ili nesvjesno se protive Božijim ajetima. In the Qur'an, a woman is regarded as a person who can stand on her own feet, who is strong, sensible and intelligent and whose conscience can be trusted. Klevetničke Ideje Da Su Žene Građani Drugog Reda I Da Ih Je Bog Učinio Nazadnima John William Godward's oil painting “The Belvedere,” 1913 S obzirom da je Bog je unazadio žene, morate ih takvima i vi ostaviti. Ako bih naredio nekome da ničice padne pred nekog drugog, ja bih naredio ženama da padnu ničice pred svojim muževima, jer Bog im je dao drugačija prava. (Nahj al-Fasahah, str. 119) Mržnja prema ženama koja u mentalitetu fanatika opstaje već nekoliko stotina godina, navela je veliki broj ljudi da govore protiv Boga i našeg Poslanika (sav). Primjetno je da ne postoje reference u ovim lažnim hadisima na žene koje, prema Kur’anu, imaju ista prava kao muškarci, te da superiornost ne leži u spolu, nego u umu i svijesti, te strahu od Boga; a isto tako se ne pominje postojanje Kur’anskih ajeta u kojima se brane prava žena. Ove naredbe se namjerno izbjegavaju i žene se nikada ne spominju kao one koje su glorificirane u Kur’anu. Stoga, ove riječi su već stoljećima zavaravale ljude, budući da su, navodno, kao riječi našeg Poslanika (sav), dovele do iskrivljenih uputa koje su prepisane Islamu. Na taj način one već stoljećima kvare sliku Islama i našeg Poslanika (sav). Ipak, ideja da su žene nazadne jer ih je takvim stvorio Bog, se u stvari ne pojavljuje niti u jednoj suri u Kur’anu. Upravo suprotno, Bog otkriva u Kur’anu, riječima “ vjernici, oni koji vjeruju, bilo ko ispravno postupa, muško ili žensko, kao vjernik..” da svi vjernici, muškarci i žene imaju iste odgovornosti i da ne postoje ustupci na osnovu njihovog spola. U ajetu 95 sure An-Nisa, Gospodar kaže: Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu. (Kur'an, 4:95) Kako smo vidjeli, ovaj ajet govori o vjernicima koji imaju odgovornost da se intelektualno bore na Božijem putu tokom cijelog svog života. Međutim, ta odgovornost je data i muškarcima i ženama. Obraćanjem svim vjernicima, Bog drži da su svi muslimani, muškarci i žene odgovorni da obavljaju vjerske obaveze. Ako muslimanka obavlja obaveze bolje od muškarca, onda će ta žena biti superiornija u odnosu na muškarce. Ako je musliman taj koji je bolji, onda će upravo on zbog svoje pobožnosti biti superiorniji pred Bogom, tako da ovdje nema mjesta razlikama uslijed spola. Superiornost leži u savjesti, inteligenciji i iskrenosti. Stoga, baš kao i svi drugi, ovi lažni hadisi su potpunoj suprotnosti sa onim što je objavljeno u Kur’anu i vrijednosti koja se propisuje ženama. Prije svega, muslimani se klanjaju nikome drugom do Bogu. Jedina moć kojoj se musliman klanja su Bog i Božiji Poslanik (sav). Za muslimanku, njen muž je bespomoćni sluga kojeg ona voli zarad Boga, prema kojem osjeća poštovanje, suosjećanje koje je u skladu s vjerovanjem. Njena ljubav i poštovanje su proporcionalni vjernosti njenog surpruga prema Bogu, snazi njegove vjere, žaru i odlučnosti na Njegovom putu. Ne dolazi u obzir mogućnost da njeno poštovanje prema mužu proizilazi iz činjenice da je on muškarac, kako je to objašnjeno u iskrivljenoj slici koju imaju fanatici. Za muslimane, muškarca i ženu, brak je također zavjet koji je odnosi i na ahiret. Muslimanka zato može osjećati ljubav, poštovanje, privrženost samo prema mužu koji je krepostan, učenik Kur’ana i neko za koga se ona nada da će Bog biti zadovoljan njim. Ona nikada ne bi osjećala ljubav i privrženost da to nije tako. Bilo kakvo razmišljanje o takvoj ljubavi ili raspravljanje o njoj je za musliman čisti apsurd. Za razliku od onoga što misle fanatici i modela koji žele nametnuti, muslimanka je uistinu svjesna, pametna i vrijedna svakog poštovanja, ona živi kako to nalaže Kur’an. Navodi Da Je Ženama Zabranjeno Da Se Ukrašavaju Bog proklinje one dame koje se bave tetoviranjem i one koji su same tetovirane, a one dame koje ukloni dlake s lica, te one koje prave umjetni razmak između zuba kako bi izgledale ljepše ... (Sahih Buhari, Knjiga 60, Hadis 408) Ibn Omer prijavio je Božjeg Poslanika (savs) kako psuje ženu koja je imala lažnu kosu, i ženu koja je željela tetovažu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5300 Hadis) Apostol Boga (savs) je zabranio deset stvari: oštrenje na krajevima zuba, tetoviranje, čupanje dlaka, ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4038 Hadis) Glavna ideja koja stoji iza ovog fanatičnog razmišljanja nastoji predstaviti ženu kao odbojnu, ružnu građanku drugog reda, i to je opet ono što proizilazi iz lažnih hadisa. Zbog svega što je navedeno u njima pod izlikom da je u pitanju religija, žene se smatraju neuglednim, kao da više nisu ni ljudi, one su lišene ljepote, čistoće i finog govora. Slika muslimanke kakvu promoviraju lažni hadisi je takva da joj onemogućava bilo kakvo učešće u društvenom životu. Po tom modelu, za muslimanku je neprihvatljivo da bude privlačna, čista i dotjerana. Fanatici smatraju da to nije znak pobožnosti, zbog čega je lišavaju mogućnosti da govori o vjeri. Samo pomislite kakva žena bi željela da živi po modelu muslimanke koja se ne dotjeruje, kojoj čistoća nije bitna, koja se uklanja dlake sa svog lica, ali se ne stidi da takvog izgleda izlazi među ljude? Ili ko bi želio da im takva žena govori o vjeri? Kako žena koja vjeruje da joj vjera zabranjuje da izgleda privlačno, čisto i njegovano i da će, ako bude tako izgledala, biti prokleta od strane Boga, kako ona može imati bilo što s takvom vjerom? Ovo je jedan od glavnih razloga zašto se Islam često smatra strašnom vjerom koje se bolje kloniti, i to naročito na Zapadu. Fanatici su zarobili muslimanke u ovakvom izmišljenom modelu kojem nema mjesta u Kur'anu, te ih tako spriječavaju da žive po Islamu i da ga propovijedaju. Isto tako, muslimanke imaju dužnost da govore o moralnim vrijednostima i ljubavi prema Kur'anu, da pokazuju svoju vjeru svojim ponašanjem i stavovima po kojim žive. Kada govori o tome kako je biti muslimanka, ona mora dobro izgledati, i kada govori o tome da biti musliman znači biti pun ljubavi, ona mora iskreno iskazati tu ljubav, a na taj način neko ko zaista želi spoznati ljepotu vjere će znati da će mu ona donijeti sve ove ljepote, ali ih on mora vidjeti vlastitim očima. Tako je to opisano i u Kur'anu. Kur'an govori o muslimanima koji nose finu, čistu odjeću i ukrase. O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela... (Kur'an, 7:26) O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31) Pored toga, Kur'an opisuje u mnogo detalja čistoću, njegovanost, ljepotu i elegantnu odjeću naroda u raju, a posebno žene. kao da su biseri sakriveni. (Kur'an, 37:49) ... u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti... (Kur'an, 18:31) ... u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti… (Kur'an, 22:23) Na njima će biti odijela od tanke zelene svile, i od teške svile, nakićeni narukvicama od srebra, i daće im Gospodar njihov da piju čisto piće. (Kur'an, 76:21) Kao što se jasno vidi iz ovih ajeta, Bog hvali ljepotu žena, glatkoću njihove kože sa koje su uklonjene sve dlake, riječima “Baš kao biseri koje čuvamo”, što je mjera ljepote koja otkriva kako će žene u raju izgledati. To znači da Bog smatra da je glatka i čista koža lijepa. Bog voli ljepotu, čistoću, eleganciju, ukrase i lijepu odjeću, te želi da Njegove sluge tako izgledaju. Ne dovodi se u pitanje to da je Poslanik (sav) smatrao lijepim sve ono što Bog smatra lijepim, te da je, shodno tome, ohrabrivao žene da se dotjeruju. Ne smijemo zaboraviti da postoje žene koje se moraju podvrgnuti određenim tehnikama uljepšavanja iz razloga koji nemaju veze sa estetikom. Na primjer, žene možda moraju nositi periku nakon liječenja, poput kemoterapije. To je sasvim prirodno, pa čak i neophodno, i to je odličan primjer kako se žene i dalje mogu brinuti o sebi. Fanatici ih, s druge strane, pokušavaju lišiti ljepote, te im ne olakšavaju život pozivajući se na lažne hadise. Isto tako ne postoje zabrane u Kura’nu koje se tiču tetovaža, korekcije asimetričnih obrva, uklanjanja dlaka sa lica; ništa od toga ne narušava načela Kur’ana. Fanatici koji forsiraju lijepe djevojke da dlakavog lica izlaze vani, svi oni koji bi ih postidjeli pred ostalim ljudima i koji bi radije da ona bude ružna nego privlačna, nisu u stanju da predstave ljepotu na bilo koji način. Ipak, Bog ohrabruje vjernike da budu njegovani, privlačni i elegantni. Muslims always being wellgroomed, clean, elegant and attractive are features specially emphasized in verses. Fanatični Stavovi O Tome Kako Bi Se Žena Muslimanka Trebala Odnositi Prema Mužu Kada muškarac pozove svoju ženu u krevet, a ona ne odgovara i on (muž) provede noći ljut na nju, meleci psuju do jutra. (Sahih Bukhari i Muslim) Ako žena provodi noći van kreveta svoga muža (ne spava s njim), onda je meleci proklinju sve dok se ona ne vrati. (Sahih Buhari, Knjiga 62, Hadis 122) O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.) Svaka žena koja traži od svog muža razvod bez opravdanog razloga biti će lišena raja. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn) Postoje tri osobe čije molitve neće biti prihvaćene, niti njihova dobra djela: ... žena čiji je muž je ljut na nju, sve dok on ne bude zadovoljan s njom ponovo ... (Prijavljena Ibn Hibban u svom Sahihu, 12/178, Kitab al- ashribah, 2, Fasl fi'l-ashribah) Ona koja ne poštuje prava njenog supruga ne poštuje ni prava Boga. (Shir'a) Žena koja povrijedi svoga muža će biti pod prokletstvom Boga sve dok ona ga ne učini zadovoljnim. (R. Nâsihîn) John William Godward's oil painting “A Souvenir,” 1920 In the mentality of the fanatics, women have an obligation to abide by the ignorant idea of “performing wifely duties” for their husbands, even if they are not happy with their treatment and moral values. Ako razmotrimo ove hadise, jedan po jedan: O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.) John William Godward's oil painting “A Tryst,” 1912 Kada pogledamo ove pogrešne hadise, vidimo da je Islam predstavljen kao vjera koja tretira žene kao građane drugog reda, koje su osuđene na potčinjenost svakom hiru svojih muževa (sigurno su naš Gospodar, Kur’an i Islam iznad toga); prema tom šejtanskom načinu razmišljanja, muž ima takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada neće moći uzvratiti, pa čak ni onda ako svojim licem obriše njegova stopala ili obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila. Uprkos ovom neobičnom vjerovanju koje postoji već stotinama godina, niko nije smatrao potrebnim da postavi pitanje zašto bi muž uživao takva prava nad ženom, što je razlog zašto se ovakvo slijepo vjerovanje ukorijenilo u tolikoj mjeri da su mnogi muslimani smatrali ovako izvrnutu logiku legitimnom. Zahvaljujući ovako pogrešnom načinu razmišljanja, žene su bile primorane da ispunjavaju svoje “ženske obaveze” prema svojim muževima, iako su bile jako nesretne zbog užasnog ponašanja svojih muževa i nedostatka moralnih vrijednosti. One su bile prezrene i prema njima su se loše ponašali, a nekolicina prava koje su imale, bila su praktično nebitna. Mišljenje da su građani drugog reda, osuđene na ugnjetavanje bilo im je nasilno nametnutno, ali je ono kao takvo institualizirano u islamskim društvima. Stoljećima niko nije ustao da kaže: “Ne postoji takvo vjerovanje u Kur’anu. Muškarci i žene su jednaki. Bog daje prava i slobode ženama u Kur’anu”. Upravo suprotno tome, stoljećima, mentalitet sujevjerja nameće ne-kur’anske prakse neukim muslimanima, koristeći se različitim neistinama koje su, navodno, izrečene u ime Boga i vjere, kao što je i ova slijedeća: “Ovo je vjera koja naređuje. Bog i meleki će prokleti one koji je ne praktikuju. Takvi ljudi biće griješnici. Oni ne mogu zavrijediti odobravanje od strane Boga, niti ući u džennet”. Karakter većine muslimanki je uništen od strane njihovih muževa koji su odrasli u okruženju gdje se potenciralo ovakvo fanatičko razmišljanje, budući da u vjeri fanatika, žena nema izbor nego da sluša svoga muža i da radi sve što on želi. Velikoj većini žena nije dopušteno da čitaju, rade, druže se, a nekima čak nije dopušteno ni da pogledaju kroz prozor. Zato što su u fizičkom i psihološkom smislu ovisne o svojim muževima, i s obzirom na činjenicu da običaji i tradicije koje preovladavaju u tom dijelu društva hrane takva fanatička vjerovanja, praktično je nemoguće osloboditi žene iz takve represije. Moramo postaviti pitanje, šta je to u muškarcima koji žive u ovim fanatičnim društvima koja se vode sujevjerjima, što im daje za pravo da se smatraju u potpunosti superiornim, te da smatraju da su žene nebitne? Ako se vodimo Kur’anom, u njemu stoji da superiornost leži isključivo u bogobojaznosti i da se zasluga za isto dobija od Boga. Kako muškarac može imati takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada ne može uzvratiti, čak ni ako obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila? Ko je stvorio takva prava i zašto? Ko uopšte može imati veća prava, izuzev ako se ona tiču superiornosti koju čini bogobojaznost? Bog sigurno muškarcu ne daje nikakve privilegije, te se tako privilegije ne spominju ni u Kur’anu; stoga, odakle dolazi ta superiornost? Kako je “svaki muž” uspio doći do tako ugodne pozicije, bez obzira na to da li je on posvećen vjeri ili nije uopšte religiozan, da li je vjernik ili mnogobožac, grešnik ili tirant? Lažni hadisi su ono što je pomoglo muškarcima da se uzdignu, i oni su postali dijelom Islama od strane onih koji su skloni ovako fanatičnom razmišljanju. Oni su raširili i nametnuli takva razmišljanja koja se ne pojavljuju u Kur’anu i koja Bog proklinje u ime vjere. Većina islamskih društava, i čak većina žena koje čine dio ovakvih islamskih zajednica, ne mogu pojmiti drugačiji način razmišljanja. To je jedan od najvećih problema koje je religija fanatika nametnula svijetu. Prava Superiornost Koja Je Darovana Ženama U Kur'anu Ne Postoji U Religiji Fanatika U društvima koja su pod utjecajem fanatizma, žene ne mogu uživati prava i ovlasti koje im po Kur'anu pripadaju. Zaista, žene koje žive u ovakvim društvima nisu ni svjesne postojanja takvih prava i sloboda. One odrastaju daleko od moralnih vrijednosti Kur'ana. Jedna od posljedica toga jeste da mnoge ne znaju čitati ni pisati. Zbog toga one ne znaju da ne žive po načelima Islama, nego po načelima pseudo-religije fanatizma. Međutim, nisu u pitanju samo ove jadne žene, nego i mnoge zemlje svijeta smatraju da ove iskrivljene prakse potiču iz Kur'ana. One smatraju da Kur'an opisuje žene kao bezvrijedne, neuke, potlačene, bezkarakterne, lišene svih prava i prisiljene da budu poslušne svojim muževima. Ipak, ništa od ovoga se ne pominje u Kur'anu. Nastavimo sa uvredama prema ženama koje se ne spominju nigdje u Kur'anu, a koje se smatraju dijelom Islama zbog svih ovih lažnih hadisa: Položaj Žene Koja Se Razvede Od Svog Muža Svaka žena koja traži svog muža za razvod bez opravdanog razloga neće se moci ni pribliziti raju. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn) Prije svega, Kur’an eksplicitno opisuje uslove i previla koja se odnose na supruznike koji se razvode. (O ovome ce se kasnije detaljnije raspravljati). Bog daje objema stranama pravo na razvod. Ipak, ne postoji nista sto upucuje na to da zena koja se razvede od svog muza nece u uci u raj. To je dokaz da je ovaj hadis izmisljen. Nema govora o tome da bi Poslanik (as) ucinio nezakonitim nesto sto je Bog ucinio zakonitim, niti da bi donio odredbe koje su u suprotnosti od onoga sto Bog nalaze u Kur’anu. Dakle, u slucaju da zena zeli da se razvede, Bog joj daje pravo na to onim sto je napisano u Kur’anu. Uslovi za razvod navedeni su u ajetima koji govore o tome kako da se zena zastiti u materijalnom i psiholoskom smislu, prije i poslije razvoda. Iz tog razloga, mogucnost da se zena koja bude zeljela da se razvede od svog muza, nece moci ni pribliziti raju, sasvim je lazna i neopravdana. Ona je proizvod sejtanske logike koja nema uporista u Islamu. Vrlo je bitno napomenuti da se Islam sastoji od Bozijih izjava, Bozijih rijeci koje se bave ljudskom prirodom, umom i dusom. Svi ajeti u Kur’anu sadrze izjave koje odnose poteskoce od ljudi, sprijecavaju nasilne prakse, osiguravaju slobodnu volju ljudi koja je u potpunom skladu s njihovom prirodom. Nijedna od ovih izjava ne namece ljudima poteskoce. Naprotiv, one rijesavaju nesporazume, nepravde i nejednakosti medju ljudima. One oslobadjaju okova. One olaksavaju ljudske duse. One uspostavljaju veze ljubavi i prijateljstva, prije nego neprijateljstva i mrznje. Sto je najbitnije od svega, oni dozvoljavaju pojavu plemenitog i cestitog modela koji je potpuno predan Bogu. Ipak, model braka koji se pojavljuje u laznim hadisima, odrazava stav koji ne podrzava moralne vrijednosti Kur’ana. Prema Kur’anu, medju parovima ne smije biti prisile ni prinude. Ukoliko dodje do nesporazuma, on se mora rijesiti shodno naredbama u Kur’anu. Najbitnije od svega je da se obje strane pridrzavaju moralnih vrijednosti Kur’ana i da nastoje prevazici razlike sto bolje mogu. Ukoliko je to nemoguce, onda obje strane imaju pravo na razvod. Takodjer je otkriveno u ajetu da ce, u slucaju razvoda, obje strane biti pod zastitom Boga: A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti – Allah je neizmjerno dobar i mudar. (Kur'an, 4:130) Kao što smo vidjeli u Kur'anu, nakon što se muškarac i žena odluče na razvod svojom slobodnom voljom oni i dalje mogu slobodno živjeti. Ne postoji ni jedan ajet u Kur'anu da ukazuje na to da žena ne može ući raj ako se razvede od svog supruga. Zena Se Smatra Gresnicom Sve R Dok Njen Suprug Nije Zadovoljna Njom John William Godward's oil painting “Dolce Far Niente,” 1889 According to the Qur'an, the man and the woman in a marriage must both be select, noble and virtuous people who fear God. That is the basis of marriage in the Qur'an. Žena koja povrijedi svoga muža će biti pod prokletstvom Boga sve dok ona ga ne učini zadovoljnim. (R. Nasihin) Ona koja ne poštuje prava svoga supruga neće poštovati ni prava Boga. (Shir'a) Postoje tri osobe čije molitve neće biti prihvaćene, niti njihova dobra djela: ... žena čiji je muž je ljut na nju, sve dok on ne bude zadovoljan njom ponovo ... (Prijavljena Ibn Hibban u svom Sahihu, 12/178, Kitab al-ashribah, 2, Fasl fi'l-ashribah) Reference u gore navedeni, laznim hadisima o zenama koje ‘ne uspijevaju zadovoljiti svoje muzeve’ su u potpunoj suprotnosti sa ajetima u Kur’anu. Ako se muslimanka ponasa prema svom muzu na nacin koji nije u skladu sa moralnim vrijednosti u Kur’anu, onda ona gubi Bozije odobravanje, a ne odobravanje svoga muza; jer ono sto je uistinu bitno za muslimanku je gubitak Bozijeg odobravanja. Iz tog razloga, ono je sto je vazno jeste odobravanje Boga, a ne odobravanje supruznika. Dakle, prema Kur’anu, ukoliko muslimanka ispravi svoju gresku I zavrijedi odobravanje Boga,nije bitno da li njen suprug odobrava ono sto ona radi ili ne. Zaista, ako I druga osoba ima muslimansku prirodu, ona ce sasvim prirodno biti zadovoljan ovim stanjem jer ce biti ugodno Bogu. Međutim, generalna perspektiva ovih lažnih hadisa podsjeća na brakove iz vremena kada je vladalo neznanje, te se u potpunosti zasniva na politeizmu, a ne na naredbama Boga i zapovijedima Kur'ana. Kao što smo već rekli, oženjen muškarac i žena u Kur'anu biraju ljude koji se boje Boga, i koji posjeduju plemenite i superiorne moralne vrijednosti. To je ono sto cini temelj braka u Kur'anu. Dokle god oni ostaju u braku, njihova osećanja ljubavi, naklonosti, poštovanje, samilost i odanost jačaju. Bog otkriva u Kur'anu da ljubav, samilost, skromnost i spokoj moraju biti prisutni u braku: i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (Kur'an, 30:21) Postoje tako ogromne razlike između modela braka iz lažnog hadisa koji nosi sukobe, intenzivne sporove, omalovažavanje, ponižavajuće radnje, I modela braka kako je predstavljen u Kur'anu. Ne smije se zaboraviti da je u islamu dobrota prikazana ne kao nada u nagradu od drugih ljudi, nego pokusaj da se zasluzi odobravanje Boga, a muslimani se nadaju nagradi za svoja dobra djela od Boga. Bog otkriva ta moralna nacela i to u slijedecem ajetu: onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti! (Kur'an, 92:18-21) Dakle, prema Kur'anu, žena će pokušati ugoditi samo Bogu, zahvaljivati samo njemu i željeti samo njegovog odobravanje. Njen jedini Gospodar je naš Svemogući Bog, a ne njen muž. Mentalitet koji govori ženama da se uključe u sve vrste strašnih aktivnosti u cilju da se oduze svom suprugu stoga stoji u potpunoj suprotnosti Kur'anu. Nemogućnosti Žena Da Izađu Van, Te Ideja Da Su Sklone Šejtanskim Varkama Žena je 'Awrah ( ne treba se izlagati); a kad god izađe, Šejtan joj prilazi. (Tirmidhi, Ibn Hibban a Sunan Abu Dawud) Žena je glavni stub, ljepote i finoće društva. Veliki je blagoslov to sto žene čine jedno društvo, njihovo pravo da govore i da budu vođe, da donose odluke i da budu one čije se mišljenje uvažava. Bog je stvorio žene tako da one mogu praviti analize, donositi bitne odluke, preuzimati mjere predostrožnosti, biti uviđavne i pametne. Iz tog razloga se velika vrijednost daje ženama u Islamu. Kada se ovo shvati na ispravan način, Islam će se razumjeti u cijelom svijetu. Zbog ovih razloga, interne i vanjske snage su već stotinama godina pokušavale nanijeti štetu islamu, naročito po pitanju žena. Koristeći se lažnim hadisima i suvjevjernim praksama, kao i različitim običajima i tradicijama koje su postale ‘pravila’ kojima, u stvari, nije mjesto u Islamu, oni su pokušali prikazati žene kao građane drugog reda, prezrene, odbojne, opasne i one koje navode ljude na grijeh. U gore navedenom, lažnom hadisu, žena je opisana kao ona koja ima predispozicije da bude nemoralna, ona koje se ne može kontrolirati, slabe volje, neodgovorna u vjeri i sklona šejtanskim iskušenjima. To je razlog zašto se govori o tome da žene trebaju izlaziti što je moguće manje, što se moraju nadgledati, budući da imaju sklonost ka nemoralnosti i to naročito kada izađu, zbog čega se stiče dojam da se sve što one rade mora nadgledati. Ipak, savršeno je jasno da naš Poslanik (as) nikada nije izgovorio ove izmišljotine. Upravo su fanatici koji osjećaju neprijateljstvo prema ženama, oni koji su izmislili sve ove navode i pripisali ih našem Poslaniku (as), a on je, za razliku od njih, za vrijeme borbi, svoj život povjeravao ženama, davao im posebno mjesto na skupovima, te osjećao ogromnu ljubav i poštovanje prema njima. Za vrijeme našeg Poslanika (as), kako smo već vidjeli, žene su imale svoje mjesto u bitkama, bile su prisutne tokom različitih društvenih događaja,vodile su poslove i bile su među onima koji su propagirali vjeru. Ajeti u Kur’anu ni u jednom trenutku ne govore o ženama na način da su one opasne, luckaste i da se ne smiju pustiti van, naprotiv, u Kur’anu, Bog otkriva psihopatsku prirodu ovog fanatičnog stava prema ženama, te kako se prema njima odnosilo za vrijeme našeg Poslanika (as): a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila onā koju pripisuje Milostivom, [na primjer kćer] lice mu se pomrači i postaje potišten. (Kur'an, 43:17) i kada živa sahranjenā djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena (Kur'an, 81:8-9) I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju! (Kur'an, 16:58-59) Ajeti o kojima govorimo dobro opisuju užasnu prirodu fanatičkog stava prema ženama, te pokazuju koliko takav stav proklinje Bog. Mentalitet nekoga ko pobjesni i potamni kada sazna da je dobio kćerku, ko je u stanju ubiti vlastito dijete tako što je živu zakopa, bio je sveprisutan u prošlosti, ali će svi takvi ljudi odgovarati za ono što su činili, kako je opisano u ajetima 8 i 9 sure at Takwir. Neprijateljstvo prema ženama je veliki uzrok Božijeg gnjeva. The devilish attitude to women of the fanatical mentality that is filled to overflowing with hostility toward women and hatred has remained unchanged for hundreds of years. Kao sto smo vidjeli, fanatična vjerovanja ispunjena neprijateljstvom prema ženama utjecala su na to da se stav prema ženama nije promijenio vec nekoliko stotina godina. Budući da su ovi ljudi znali da ajeti u Kur’anu ne podržavaju njihova izopačena razmišljanja, oni su počeli nanositi zlo, koristeći se ovim lažnim hadisima. To je glavni razlog zašto postoje ovi lažni hadisi, posebno oni koji se odnose na žene. U još jednom lažnom ajetu, fanatici treniraju žene tako što ih izgladne do smrti i ne dopuštaju im da nose lijepu odjeću. Prema ovom bolesnom razmišljanju, ako je žena izgladnjela i ako joj se daje samo da stara i otrcana odjeća, ona neće željeti da izađe vani. Kako u lažnom hadisu stoji: Neka žene budu gladne, ali ne dovoljno da im glad naškodi, i neka imaju samo malo odjeće, ali neka se ne ide u krajnosti s tim. To je zato što ako žene mogu jesti i oblačiti se dobro, ne postoji ništa što vole više od izlazaka i hodanja okolo. Ali, ako su prilično gladne i gole, ne postoji ništa bolje za njih nego da sjede kod kuće. (Ibn Dževzi, Mawdu'at, II / 282.283; Sujuti, al-Laali, II / 154 Ibn Arrak, Tenzihus Sharia, II / 212213) Ojačajte vašu kontrolu nad ženama pružajući im nedovoljno odjeće, jer kada žena ima previše haljina i ukrase, ona ima tendenciju da luta izvan kuće. (Nahj al-Fasahah, str. 216) Čovjek možda može izgubiti zube i postati ružan, dok je njegova supruga smlada i vrlo lijepa. Moguće je da takva žena, izađe na pijacu ili na druga mjesta gdje može vidjeti zgodne muškarce i po povratku kući nerado odgovarati na ljubavne napore svoga muža. Ovo je u najmanju ruku rezultat posjeta žene pijacama i druženjima. (Imam Sharani, al-Uhud al-Qubra) Opis žena u lažnim hadisima svodi se na sliku abnormalnih bića, koje se poput životinja ne mogu kontrolisati bez obzira na to gdje se nalaze, koja se vode svojim instiktima, a ne vjerom i strahom od Boga, te se zbog toga trebaju paziti. Takav opis odgovara onome što fanatici misle o ženama. Ono što je nama bitno jeste shvatanje onoga sto piše u Kur’anu, a ne ono što misle fanatici. Muslimanka, kako je opisana u Kur’anu, se plaši Boga. Ona zna vrlo dobro kako treba da se oblači, kako da štiti svoju čednost i čast, kako da se ponaša u prodavnicama, na pijaci i tokom proslava. Kur’an je sve što ona treba znati. Njoj nije potreban muškarac koji će joj reći šta da nosi ili jede. Bog je onaj koji će odlučiti, a ne običan smrtnik. Muškarcima nigdje u Kur’anu nisu date takve ovlasti. Oni nemaju privilegije koje im dopuštaju takva prava. Budući da se Bog u Kur’anu obraća ženama muslimankama na isti način kao sto se obraća muškarcima vjernicima, žena će razumjeti ono što joj On govori i pokušati će da sve radi na ispravan način. Kako bi djelovala po moralnim načelima opisanim u Kur’anu, sve što je potrebno jeste da se žena plaši Boga. Ljudi koji smatraju da se bogobojaznost može postići prisilom od strane muškarca, su fanatici, te su oni doslovno zarobljenici ovih užasnih, lažnih hadisa. Osim toga, Bog otkriva u Kur’anu da muslimani, bilo muškarci ili žene trebaju jesti i piti sve što je dozvoljeno – ali da ne pretjeruju u tome – da trebaju dolaziti u džamiju u najljepšoj odjeci, nositi najljepši nakit, biti čisti i njegovani. Ne postoje ajeti u kojima se zabranjuje ženi da izlazi van. Naprotiv, jasno je da Bog zahtjeva da žene imaju bitnu ulogu u društvenom životu. Ovi hadisi su tako u suprotnosti sa Kur’anom. John William Godward's oil painting “On the Balcony,” 1911 A woman must learn how to live, not from a man, but from the Qur'an. Ideja Da Je Žena Nesreća I Da Poništava Molitvu John William Godward's oil painting “Nerissa,” 1906 Despising women, whom God says He has created in the finest form, and comparing them to dogs, asses and pigs, and describing them as a misfortune is totally incompatible with the moral values of the Qur'an. Muslim women are saintly people who are praised in the Qur'an, cited as role models, who are loved and respected and who are blessings. Poslanik (savs) je rekao: Kada neko od vas moli bez sutrah, u blizini psa, magarca, svinja, Jevrejina, Magiana ili žena, ne računa mu se molitva ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 2, Hadis 704) Molitvu poništava pas, magarac i žena (ako oni prođu ispred ljudi koji se mole). (Sahih Buhari, Knjiga 9, Hadis 490) Loš predznak su tri stvari: konj, žena i kuća. (Sahih Buhari, Knjiga 52, Hadis 110) Ako postoji bilo kakav loš predznak, onda su to žena, konj i kuća. (Sahih Buhari, Knjiga 52, Hadis 111; Sahih Muslim, Knjiga 26, 5528 Hadis) Moramo objasniti ove lažne hadise. Omalovažavati žene koje je Bog stvorio u najljepšem obliku, tako što ih se poredi sa psima, magarcima i sa svinjama, te im pripisivati loše predznake, nije u skladu sa vrijednostima Kur’ana. Muslimanke su blagoslovljene, one su hvaljene i prikazane kao uzori, one su voljene i poštovane, te opisane kao blagoslovi u Kur’anu. Osim toga, način na koji su prikazane životinje. poput pasa i konja koji jako pomažu ljudima, je također manifestacija iskrivljenog vjerovanja. Štaviše, ne postoji koncept sreće ili nesreće u islamu, budući da ovi koncepti pripadaju mnogoboštvu.Ne smije se zaboraviti da i dobro, kao i zlo dolazi od Boga. Ništa što je stvoreno nema moć da bude bilo sretno ili nesretno po ljude. Vjerovanje u nesreću pripada politeizmu, a Bog nam govori da su ljudi koji u to vjeruju oni koji će iskusiti nesreću. “...Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!” (Kur'an, 7:131) Primjeri Fanatičnih Stavova Koji Uspoređuju Žene I Životinje John William Godward's oil painting “Idleness,” 1900 How can someone who lives by the fanatical mindset feel anything other than hatred for his wife, the person who should be the closest to him of all in this world? Postoji deset vrsta žena, a karakter svake (od njih) odnosi se na prepoznatljiv kvalitet jedne od životinja. Jedna (vrsta) podsjeća na prase, druga na majmuna, zatim psa, zmiju, mulu, škorpiona, miša, goluba, lisicu, te ovce. (Imam Gazali) Ovdje moramo postaviti pitanje, kakvo mišljenje o ženama imaju muškarci koji ovako razmišljaju? Kako oni mogu voljeti i poštovati svoje supruge? Kako takva osoba može osjećati bilo što osim mržnje prema osobi koja mu je najbliža na ovom svijetu? Kako takva osoba može dosegnuti ljubav koja je toliko bitna u Kur’anu, ako smatra svoju suprugu životinjom? Naravno da on to nije u stanju. Ipak, u Kur’anu, Bog naglašava važnost ljubavi i suosjećanja među supružnicima: “i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;”(Kur'an,30:21) Na osnovu toga, možemo malo proširiti ovu diskusiju: neko ko ima ovakvo razmišljanje o svojoj ženi će na isti način posmatrati svoju majku, sestru i kćerku. Njegova ljubav i poštovanje prema njima biće posljedica poimanja izmišljenih riječi, a njegov odnos prema njima biće zasnovan na gnušanju. Opis žena u lažnim hadisima očito ohrabruje svaki osjećaj mržnje, prije nego ljubavi. Nemoguće je osjećati poštovanje prema ženi na način na koji je to opisano u lažnim hadisima u kojima se ljubav nigdje ne spominje. Ova velika emocija koju Bog opisuje kao iznimno bitnu u Kur’anu, emocija koja je osnovna svrha Božijeg stvaranja svijeta, doslovno je zaboravljena. Kakva vjera ima toliko neprijatelja, naročito žena? Takva vjera sigurno nije ona o kojoj govori Kur’an. John William Godward's oil painting “The Love Letter,” 1913 Fabricated hadiths encourage hatred rather than love. Osim toga, jedna od najvažnijih stvari u Kur’anu jeste misliti fino o drugima. Grijeh je donositi sud bez dokaza isvjedoka. Stoga je, prema Kur’anu, pogresšo misliti o ljudima kao “perfidnim, željnim lijepe odjeće, sklonim krađi, lukavstvu, gordim I nezgodnim” samo zato jer su u pitanju žene. To je užasna laž i grijeh. Da bismo mogli nekoga optužiti da vara, moramo imati svjedoka koji nam to može potvrditi, da bismo nekoga optužili da je nešto ukrao, moramo dokazati da su ukrali nešto što pripada nekome drugom. Na osnovu Kur’ana pogrešno je optužiti nekoga samo zato što je žena, ukoliko za to nedjelo ne postoji dokaz ili svjedok. Međutim, fanatici nisu svjesni zapovijedi u Kur’anu, te ne vide iskrivljenu logiku lažnih hadisa, budući da žive po pravilima sasvim drugačije i pogrešne vjere. Ajeti Koji Se Odnose Na Supruge Našeg Poslanika (savs) Sada moramo nešto da pojasnimo: Kur’an sadrži ajete koji govore o ženema našeg Poslanika (as). Kako bismo spriječili moguće nesporazume, Bog je razdvajao žene Poslanika (as) i žene koje su živjele u njegovo vrijeme. Kako je rečeno u Kur’anu: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (Sura al-Ahzab, 32-33) U ovima ajetima žene našeg Poslanika (as) imaju drugačije odgovornosti po pitanju životnog stila, govora, odijevanja itd; ljudi koji čitaju ove ajete ponekad ih interpretiraju kao da se odnose na sve muslimanke. Međutim, one se ne odnose na sve muslimanke, već samo na zene Poslanika (as). Zaključak: Kur’an Pridaje Najveću Važnost Ženama Osnovni razlog za ovu raspravu su lažni hadisi koji se tiču žena i pokušaj da dokažemo izvor i način na koji se ukorijenilo ovako lažno vjerovanje u mnogim islamskim zajednicama. Na taj način, oni koji se povinuju ovim pravilima u ime Islama, te oni koji se protive Islamu zbog istih, moći će uvidjeti da ovakvo ponašanje prema ženama nema mjesto u Kur’anu- Međutim, neki ljudi pokušavaju pronaći dokaz u Kur’anu koji bi opravdali omalovažavanje žena. To potiče iz pogrešnog tumačenja različitih ajeta Iz Kur’ana, pogrešnog tumačenja različitih ličnih komentara u zagradi, te takva pogrešna tumačenja najčešće nastaju kao posljedica lažnih hadisa, poput onih koje smo već naveli. Ipak, ako samo uzmemo u obzir Kur’an, nemoguće je pronaći bilo koju od ideja koje promoviraju fanatici. Kako bismo to bolje razumjeli, pogledaćemo ajete koji navodno opravdavaju zatvaranje žena, zlostavljanje i ophođenje prema njima kao da su građani drugog reda. Kada se isti pročitaju na način kako to rade pravi vjernici, a ne fanatici, kada se ovi ajeti protumače na ispravan način i kada se izuzme pogrešno vjerovanje fanatika, onda će svako biti u prilici da jasno vidi da je sistem koji daje najveću vrijednost ženama upravo onaj koji nalazimo u Kur’anu. Odgovori Onima Koji Traže Dokaze U Kur’anu Kako Bi Ograničili I Omalovažavali Žene Dodavanje Riječi “Šal/Veo/Šamija” U Prijevode Kur’ana Kao Sredstvo Ograničenja Žena edno od pitanja koje fanatici uvijek postavljaju je da li žene treba da se pokriju. Koncepcija religije i vjere nekih ljudi, koji su gotovo neosjetljivi na veliki broj zapovijedi vjere, koji ne poštuju ni osnovne naredbe, ali koji insistiraju na pridržavanju sunneta - hadisima - obično se svodi na "hidžab = religija." Međutim, da li se marama, koju neki ljudi doslovno smatraju kao jedinim simbolom vjere, pojavljuje u Kur'anu? Mnogi učenjaci nalaze upute o marami i pokrivanju u Kur'anu, te ukazuju na različite ajete o ovoj temi. Činjenica je, međutim, da se riječ "hidžab" ne pojavljuje ni u jednom ajetu. Stoga, prvo moramo vidjeti kako to Kur'an tumači, i šta je precizno objašnjenje. Sura an-Nur ajet 31, 1. dio A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Sura an-Nur – 24, 31) U gotovo svim prevodima ajeta govori se o, "... velovima koji se spuštaju preko njihovih grudi", ali riječ "hidžab" se zapravo ne pojavljuje u originalnom arapskom ajetu. Možemo to vidjeti jasnije ako pogledamo značenja originalne arapske riječi "pokrivanje.": “… spuste svoja vela na grudi svoje …” (Sura an-Nur, 31) “Waqul lilmu/minati yaghdudnamin absarihinna wayahfathnafuroojahunna wala yubdeena zeenatahunna illa mathahara minha walyadribnabikhumurihinna AAala juyoobihinna wala yubdeenazeenatahunna illa libuAAoolatihinna aw aba-ihinnaaw aba-i buAAoolatihinna aw abna-ihinna awabna-i buAAoolatihinna aw ikhwanihinna aw baneeikhwanihinna aw banee akhawatihinna aw nisa-ihinnaaw ma malakat aymanuhunna awi attabiAAeenaghayri olee al-irbati mina arrijali awi attifliallatheena lam yathharoo AAala AAawratiannisa-i wala yadribnabi-arjulihinna liyuAAlama ma yukhfeena min zeenatihinnawatooboo ila Allahi jameeAAan ayyuhaalmu/minoona laAAallakum tuflihoon"  ya-dribna:ya-dribna: izveden iz glagola "daraba," znači "na štrajk, tukli, ostaviti (nešto), poklopac, izbliza." khumuri-hin-na:izveden iz "Khamra" znači "vino, opojni" U ovom ajetu riječ znači "pokrivač" To se obično koristi znači "sve vrste pokriva, zavjese, ekrana.; sklonište; izgovor. "  juyoobi-hin-na:Množina od riječi "juyub." To znači grudi, dojke, džep, grudi, šupljine, okovratnik. Pogledajmo sada riječ po riječ u dijelu ajeta: "Wal-ya-dribna bi-khumuri-hin-na 'ala juyoobi-hin-na", "što je prevedeno kao "... i spusti velove preko njihovih grudi . " "“Khimar” / Pokriti Riječ "khumur" koji se koristi da naznači maramu, pokriva širok spektar značenja, u množini riječi glasi "khimar", što znači "pokrivanje", a potiče od korijena "khamara", što znači "da pokrije. " Rječnici uglavnom prevode riječ "khimar" što znači "pokriva", sugerišući da je to "bilo što što se koristi da prekrije nešto." Dakle, riječ prevedena kao "hidžab" u ajetu zapravo znači samo "prekrivac", a riječ "glava" se ne pojavljuje nigdje u ajetu. “Yadribna” / Navući Ovaj glagol u ajetu se prevodi od strane onih koji žele da prikažu maramu kao da je dio zapovijedi koju nalazimo u Kur'anu, kao nešto što "treba navući." Razlog za to je mogućnost upotrebe riječi "a navucite velove preko svojih grudi ", kako bi opravdali tvrdnju da se ajet odnosi na već postojeće maramu na glavi. Činjenica je, međutim, da taj glagol ima sasvim drugo značenje, a pravilno se koristi na sljedeći način: Glagol "yadribna" je izveden iz korijena "daraba." Daraba znači " štrajkovati, tuci, napustiti, pokriti, zatvoriti." Ovaj ajet se odnosi na pokrivanje predjela grudi sa pokrivačem kada kaže "trebalo bi pokriti (walyadribna) grudi (juyubihinna) sa njihovim velovima (bikhumurihinna)." U Kur'anu glagol "yudnina" se koristi onda kada značenje glasi "da bi trebalo produžiti, osloboditi, ili iznevjeriti." Taj se, međutim, glagol ne pojavljuje u ovom ajetu. “Juyub” / dekolte Riječ "juyub" je množina oblika riječi "JayB", što znači "džep" (to se koristi u objašnjenjima kao što su "da otvori džep na košulji", "staviti u džep" ili "ukloniti iz džepa ") Također se koristi da se odnosi na grudi, grudi, srce, džep, torbicu, otvaranje. Riječ "juyub" se pojavljuje tri puta u Kur'anu. "Juyub" se koristi u ajetu 31 od An-Nur, dok se jednina riječi, "JayB," pojavljuje na dva mjesta u priči proroka Mojsija (savs). Koristi se kako slijedi u ta dva ajeta: Jednina riječi "juyub", "JayB," pojavljuje se dva puta u priči proroka Mojsija (savs):"Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika) pojaviće se bijela… (Kur’an, 27:12) Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika). pojaviće se bijela... (Kur'an, 28:32) Riječ "juyub" u ova dva ajeta se koristi da označi "grudi" proroka Mojsija (savs). Ako uzmemo u obzir sve ove činjenice, jasno je da kada se koristi zajedno sa riječju "khimar," riječ "juyub" znači “da prekriju grudi”. Ajet ne sadrži referencu koja upućuje na “pokrivanje glave." Stoga, pravo značenje ovog pasusa se obično tumači kao, "... da oni treba da navuku velove s glava preko svojih grudi," dok u stvari on govori o tome da, "da oni treba da pokriju prekrivačem svoje grudi." Zapovijed u ajetu se odnosi na pokrivanje grudi, a ne glave. The word “juyub” in verse 31 of Surat an-Nur means “breast” and the word “khumur” means to cover. The verse is referring to covering the breasts. There is nothing in the verse about covering the head. Lažna Ili Pogrešna Prevođenja Zasnovana Na Lažnim Hadisima U pokušaju da se protumači zapovijed koja se odnosi na "hidžab" u ajetu 31 An-Nur, korištene su razne pogrešne interpretacije od strane komentatora koji su prevodili ajet. Cilj toga je mogućnosti da se ajet prilagodi lažnim hadisima koje ćemo uskoro analizirati (sigurno je ajet iznad toga). Glavne pogrešne interpretacije nastale su zbog toga što u prevodu stoji "... da oni treba da navuku velove preko glave ..." Lažno Tumačenje: “Treba Da Navuku Svoje Pokrivače Preko Glave” There is no reference in the Qur'an to a headscarf. Nonetheless, some commentators have tried to produce a forced commandment from the Qur'an about covering the head in order to make this compatible with fabricated hadiths. Kao što smo vidjeli iz onoga sto smo pročitali na arapskom jeziku, ovaj pasus u nekim prevodima kaže, "... da oni treba da navuku svoje prekrivače/velove sa glave preko svojih grudi," a ne sadrži referencu koja se odnosi na "pokrivanje glave" ni "pokrivanje”. "Bez obzira na to, neki ljudi koji žele protumačiti ajete u tom smislu, stvaraju ozbiljne kontradiktornosti i greške u smislu značenja, jer su njihove interpretacije u suprotnosti sa Kur'anom. Mnogi od njih pišu iznenađujuće komentare u stilu "Oni su povukle marame koje su već nosile na glavama preko svojih grudi," tvrdeći da su žene već imale marame na glavi. Da bi muslimanke tog vremena "već nosile marame na glavama," morala bi da postoji zapovijed o tome u Kur'anu: ipak, nigdje u Kur'anu se ne spominje marama. Stoga je nemoguće da su žene tog vremena nosile marame na glavi i to po vjerskoj zapovijedi. Ideja da je "marama već na glavama" u nekim komentarima je, stoga, ozbiljna mana ovakvom tumačenju. 1- Da bi se podržala ideja da se "marama već nosi na glavi," neki komentatori ukazuju na to da je pozivanje na "Jilbab," to jeste burku, u ajetu 59 sure Al-Ahzab objavljeno prije ajeta 31 An-Nur, i da su muslimanke stoga već nosile marame na glavi. Kao što se vidi u pojedinostima, Jilbab je komad tkanine koji pokriva cijelo tijelo, od glave do pete; njegova svrha je u suštini ta da pokrije cijelo tijelo. Ako se prisjetimo ajeta 31 od An-Nur, te zapovijedi ženama da prekriju svoje grudi, možemo vidjeti da ne postoji mogućnost da je Jilbab otkriven na bilo koji način, tako da se ajet ne odnosi na žene koje pokrivaju čitavu svoju glavu i tijelo. Ljudi koji to tvrde kao da su zaboravili na ovu veoma važnu i temeljnu činjenicu. 2- Žene u arapskim društvima tog vremena su se kretale nage i to je razlog zašto je ajet bio poslat. Nakon tog ajeta, muslimanske žene su počele da pokrivaju svoje prethodno otkrivene grudi. Podsjetimo da riječ "juyub" u ajetu znači grudi, a da je pravi smisao ovog pasusa to "da one treba da pokriju svoje grudi s njihovim pokrivačima." 3- Prema nekim komentatorima koji insistiraju na ideji o "već postojećim maramama na glavama," žene o kojima je riječ imaju "već" pokrivene glave, a ipak, prema njihovom načinu razmišljanja, njihove grudi su potpuno otkrivene ! Prema ovom čudnom načinu razmišljanja, žena je uspjela da pokrije svoju glavu, ali nije pokrila grudi (sigurno muslimani su iznad toga). Oni su navodno insistirali na pokrivanju glave, ali su hodali okolo goli. To je neizbježan zaključak na osnovu ovih "ideja" o već postojećoj marami. " Prema ovom tumačenju, tvrdilo se da se žene čije su grudi otkrivene, a glave pokrivene, savjetuju da navuku prekrivač sa glave na grudi. Ovako iskrivljeno razmišljanje rezultat je pokušaja da se u Kur’anu nađe potvrda za ideju da hidžab treba da se nosi. 4- Prema ovoj čudnoj ideji, "vec-postojeći hidžab" mora biti tako dug, da se može raširiti na takav način da u potpunosti pokriva grudi s obje strane. Dakle, svaka žena koja je, navodno, lutala u toplesu u to vrijeme, morala je "već" nositi maramu koja je bila dovoljno duga da prekrije cijelo tijelo. Pogrešno tumačenje ajeta "da trebaju navući svoje velove s glave" je na taj način dovelo do zablude. To je posljedica pokušaja da se pripiše drugo značenje ovom eksplicitno jasnom ajetu. Objašnjenja lažnih hadisa koji su izmišljeni kako bi se opravdalo pokrivanje glave imalo je za posljedicu nastajanje drugih nepravilnosti u tumačenju. Ovo će biti opisano u kasnijim poglavljima. Šta Treba Znati O Značenjima Arapskih Verzija Ajeta I Tačnosti Njihove Interpretacije Potrebno je uzeti u obzir više različitih elemenata kako bi se arapski tekst dobro razumio, ili precizno preveo na druge jezike: 1- Pažnja Pri Upotrebi Te Riječi U Arapskom Ono na što treba obratiti pažnju kada se govori o pokrivanju žena jeste riječ “prekrivač” na arapskom jeziku. Riječ "prekrivač" se uglavnom koristi u arapskom zajedno naglaskom na predmet koji se pokriva. Na primjer, kada se riječ ‘sto’ koristi uz riječ ‘pokriti’, rezultat je stolnjak. Na isti način, upotreba riječi "da pokrije" ("khimar") uz riječi "glava" ("ra'as") daje riječ "khimaru-ra'as", što znači "pokrivač za glavu." Ako je Kur'an naredio ženama da pokrivaju svoje glave, jedan od izraza koje je potrebno da se koristi bi morao biti "khimaru-ra'as." Međutim, takav izraz se nigdje ne pojavljuje. U ajetu 6 sure el-Ma'ida,koja govori o ritualu pročišćenja prije molitve, glavna riječ je izražena sa riječi "Ra." O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. (Kur'an, 5:6) Arapska transliteracija: ja eyyuhe ellezine amanu Iza qumtum ila alssalati faighsilu wujuhakum weejdijakum ila almarafiqi waimsahu biru'usikum Jasno je da je Bog zapovjedio ženama da pokriju svoje glave, ta bi komanda bila navedena eksplicitno i nedvosmisleno u Kur'anu. Međutim, ajeti u vezi ženske odjeće ne sadrže nikakav naglasak koji se tice glave. 2- Ispitavanje Riječi U Kur’anu U Drugim Ajetima U ispitivanju Kur'anu, potrebno je pogledati kako se određena riječ koristi u kombinaciji sa drugim riječima u ajetu i u drugim ajetima. Riječ koja se koristi uz riječ "khimar" ("pokriti") u ajetu 31 od An-Nur a koja naglašava subjekt je "juyub." Kao što smo vidjeli, ova riječ se koristi da bi ukazala na predio grudi u svim drugim ajetima u kojima se pojavljuje. Područje koje je potrebno da se pokrije su po tom ajetu, grudi, a ne glava. 3- Voditi Računa Da Ne Pripisujemo Značenja Arapskim Riječima U Zagradama Arapski ima mnogo veći vokabular od mnogih drugih jezika, te je izuzetno bogat u smislu značenja: mnogo toga se može reći s nekoliko riječi, a riječ može imati vrlo različite namjene, a samim tim i značenja. Zbog toga, mnoga tumačenja se dodaju u zagradi iako je značenje ajeta jasno; dodaci su izrađeni i značenja su oblikovana prema individualnim interpretacijama prevodioca. Podsjetimo ovdje i to da i ljudi koji prevode Kur'an obično imaju tradicionalno shvatanje islama, oni smatraju da su hadisi temelj vjere, te da su prevodi ovih ljudi uglavnom visoko cijenjeni, a individualne interpretacije ajeta nastaju pod utjecajem izmišljenih hadisa. Takvi prevodioci koji dodaju napomene u zagradama, imaju tendenciju, svjesno ili na drugi način, da mijenjaju značenje ajeta, u skladu s onim što nalaže u lažnim hadisima. Kada pogledamo prevode ajeta 31 od An-Nur, vidimo da, iako se riječ "glava-pokrivanje" ne pojavljuje nigdje, riječ se koristi od strane komentatora bilo direktno u tekstu ili pak u zagradi. Iako se riječ "glava" ili "ra'as" ne pojavljuje u ajetu, a riječ "grudi" se koristi u kombinaciji sa riječi "poklopac", što znači da su grudi područje koje treba prikriti, riječ "khimar", što znači "bilo kakav prekrivac," se prevodi kao “pokrivanje glave”. Ovako izmijenjeno značenje je postalo rasprostranjeno i tradicionalno tumačenje, a zaključak stoga glasi da žene treba da pokrivaju svoje glave. Kada se izuzme ovo tumačenje koje je naknadno dodano od strane komentatora, jasno je da ajet govori o prekrivanju grudi. Svako ko pročita ovu suru, biće svjestan samo ovog značenja. Some people who translate the Qur'an from a traditional conception of Islam tend to produce changes in meaning, either through the use of parentheses or directly in the text itself. Although verse 31 of Surat an-Nur says nothing about a head-covering, these people have not hesitated to refer to the headscarf either in parenthesis or directly in the text. Yet once this interpretation is done away with, the verse clearly refers to covering up the chest. Sura an-Nur Verse 31, 2nd Part A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31) "Pogrešno Tumačenje Fraze “Ženini Ukrasi” Još jedna tema na koja trebamo obratiti paznju u ajetu 31 od An-Nur odnosi se na ženske "ukrase." Pasus u ajetu glasi: "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi" znači da ne bi trebalo da otkriju svoje grudi, i ne odnosi se na njihove glave. Međutim, to se tumači na drugačiji način u nekim hadisima kao i u nekim komentarima na Kur'an, kroz dodatke u zagradama ili izvrtanje značenja riječi. Dopustite da pogledamo neke od njih: Ideja Da Su Žene Alat Za Iskušavanje Pravo značenje prvog dijela riječ "zeenatahunna" u ovom ajetu je "ukras ili ukras" i sufiks "Hunna" ukazuje na to da se obraca ženama. Po mišljenju nekih učenjaka, "Ženska tijela su dekorativna i atraktivna, zbog čega se ajet odnosi na čitavo tijelo." Odatle dolazi tvrdnja da žene treba da pokriju svoja tijela; dok u stvari, ajet zapravo ne govori ništa slično. Neki ljudi dolaze do vrlo različitih interpretacija na ono što Kur'an govori: "To se odnosi na dijelove tijela gdje se nose perlice i ukrasi, zbog čega je haram / zabranjeno gledati područje gdje se nalaze. "Drugi idu još dalje i kažu:" Haram je / zabranjeno je gledati šišanje ili skraćivanje noktiju kod žene. " Onda im na pamet padaju čudne ideje, poput one da je," Gledanje samo jednog dijela isto kao da se gleda cjelina. "(Ibn Hajar, al-Zawajir) Iako je ajet savršeno eksplicitan, bezbroj vrlo različitih tumačenja je nastao zbog dijela u kojem stoji "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi." Ove interpretacije variraju prema načinu na koji ljudi razmišljaju, a ponekad ovisno o njihovom stavu ka ženama. Razmišljanja koji traže da žene budu zatvorene, mirnee, da se drže neugledne, što dalje od društva i zajednica, da su one građani drugog reda i - koja ih ne daj Bože – teže pretvoriti u jedinke koje žive samo da služe muškarcima, a ne Bogu, žele da eliminišu žene u potpunosti putem jedinstvene riječi "ukras." Kroz ove lažne interpretacije ajeta iz Kur'ana, mnogi ljudi su odlutali od suštine vjere i smatrali su Kur'an nerazumljivom knjigom, a ovakvi dodaci su zajedno sa izmišljenim hadisima, imali kao posljedicu tumačenje vjere koja je vrlo različita od one u Kur’anu. Međutim, pojam "skrivene ukrase" u ajetu je vrlo jasan, a odnosi se na dva područja koja ostaju skrivena, polne organe i grudi. Greška Kojom Su Ukrasi I Nakit Zabranjeni Neki ljudi tvrde da su "ukrasi" u ajetu stvari kao što su "perle, nakit i drugi dodaci." Ovo je značajno u shvatanju greške i neobičnosti različitih tumačenja na osnovu lažnih hadisa. Prema ovoj zapanjujućoj tvrdnji, čovjekovi instinkti su toliko primitivni da je prizor jedne perle dovoljan da ga baci van kontrole. Dakle, prema tom načinu razmišljanja, perlice treba zabraniti kako bi se "ljudi", držali zauzdani, pod kontrolom. Ovaj zastrašujući način razmišljanja u stvari otkriva način na koji fanatici razmišljaju o muslimanskom muškarcu. Ipak, musliman koji se boji Boga, uzdržati će se od Harama ne zato što su neke stvari zabranjene, nego zato što će biti neprijatne Bogu. Musliman nije biće koje će izgubiti kontrolu kad vidi nepokrivenu ženu ili šaku perlica, ili koji živi u svjetlu instinkta; tvrditi da je on takav predstavlja najgore klevetanje muslimana. Ovakva tumačenja su zapravo veoma značajna u smislu izlaganja barbarskog mentaliteta fanatika. Kad izdvojimo tumačenja fanatika i ograničimo se samo na Kur'an, možemo sasvim jasno vidjeti šta riječ "ukras" znači. Kako Se “Ukras” Koristi U Kru’anu? U potpunoj suprotnosti sa fanatičkim idejama po kojima se zabranjuju ukrasi kao što su ogrlice, naušnice, Bog otkriva u Kur'anu da On stvara takve ukrase za vjernike, te da zaista treba da idu u džamiju njegovani I lijepo obučeni: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31) U ajetu “Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela...'” (Kur'an, 7:32) Bog otkriva postojanje načina razmišljanja koje će zabraniti ono što je dozvoljeno od Njega. U narednom dijelu ajeta, “…Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) On naglašava da su ukrasi divni blagoslov poklonjen muslimanima u ovom svijetu, i da će oni pripadati vjernicima i na na onom svijetu, čime je jasno naznačeno da su vjernici oni koji su vrijedni takvih užitaka. Činjenica da fanatici pokušavaju da zabrane muslimanima da uživaju u tim zadovoljstvima, iako Bog smatra da su dostojni vjernika, pokazuje koliko griješe. Još jedan ajet u kojem se govori o ukrasima glasi: O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26) Religija O Kojoj Je Riječ U Ajetu 31 Sure an-Nur U gore navedenim ajetima, Bog govori o korištenju ukrasa . Međutim, kako je objašnjeno, riječ "ukras" u ajetu 31 od An-Nur nema nikakve veze sa perlama ili nečim sličnim; ajet navodi porodični život žena kao primjer, te ukazuje na slobodu koja je data ženama u obitelji. Sada ćemo ispitati relevantne riječi u ovom ajetu: …neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31) Riječ "ukrasi" ovdje se ne odnose na perlice ili ukrase koji uljepšavaju, nego je očito da je riječ o intimnim dijelovima tijela, te je navedena lista onih kojima se ovi "ukrasi", mogu pokazati. To uključuje službenike koji nemaju potrebu za ženama (koje nemaju seksualnu želju ili su impotentni) i djecu koja još nemaju svijest o intimnim dijelovima žena. Činjenica da se spominju djeca, koja nemaju svijest o intimnim dijelovima žena, ukazuje na to da se riječ "ukrasi" odnosi na one intimne dijelove tijela. Jezik koji se koristi u Kur'anu je čist i savršen. Riječi se koriste s velikom pažnjom, one su delikatne i to se može odmah shvatiti kada se ispitaju pojedini detalji. Intimni dijelovi su opisani u skladu sa delikatnosti i književnom vještinom Kur'ana, a opisani su kao ukrasi. Jedan od glavnih izgovora kojima su se koristili neki komentatori, kako bi se prihvatilo njihovo tumačenje hidžaba u ajetu 31 od An-Nur, bili su razni izmišljeni hadisi. Jasna analiza pokazuje da su oni u potpunoj suprotnosti sa ajetima. Sada ćemo ispitati kako se lažnih hadisi sukobe sa Kur'anom, kako je islamska zajednica prevarena po pitanju pokrivanja glave, i ostalih iskrivljenih istina: Izmišljeni Hadisi Na Temu Pokrivanja Glave I Njihove Neusaglašenosti Some commentators have attempted to make verse 31 of Surat an-Nur compatible with fabricated hadiths by making additions or through misleading translations in an attempt to include the concept of the headscarf. The false hadiths in question maintain that when the verse was revealed, Muslim women cut up their skirts and covered their heads with them. According to this illogical claim, a woman's breasts and legs remained uncovered, but she had her head covered. Kao što smo vidjeli u dokazima kao što je ajet 31 od An-Nur, koji neki ljudi pokušavaju da prikažu kao dokaz za hidžab, on u stvari ne sadrži referencu na riječ "pokrivač za glavu”. Međutim, zahvaljujući uključivanju nekih lažnih hadisa u literaturu islama, ova zabluda se proširila i ona traje sve do današnjeg dana. Lažne hadise su izmislili fanatici, i u njima je vidljiv nedostatak logike, a sadrže i mnoge nedosljednosti. Da pogledamo neke primjere: Aisha (ra) je rekla: "Kada je otkrio ajet 24:31, žene migranata iz Meke su pocijepale rubove svojih haljina i prekrile njima glave." (Sahih Buhari; Sunan Abu Davud, Beyhaqi, VII, 88) Prenosi Aisha, Ummul Mu'minin: Neka se Bog smiluje prvim ženama koje su emigrirale. Kada je otkrio ajet "Trebale bi navući svoje velove", one su rasporile deblji dio tkanine i od svoje odjeće napravile velove. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 32, 4091 Hadis) Satiyya Binti ShAYBA pripovijeda ono što je čula od Aishe (ra): Bili smo sa Aishom, govorile smo o Quraishi ženama i njihovim vrlinama. Aisha: Uistinu, Quraishi žene imaju neke vrline. Ali, Kunem se Bogom, nisam vidjela nijednu ženu sa više vrlina nego žena Ansar koje su vjerovale u Božiju Knjigu tako snažno i čvrsto. Kada je otkriven ajet u kojem stoji da bi trebale navući velove preko svojih grudi, vjernici muškarci su otišli svojim kućama i recitovali taj ajet. Oni su pročitali taj ajet svojim suprugama, kćerima, sestrama i drugim rođacima. Svaka žena je napravila maramu od njihove odjeće, potvrđujući svoje vjerovanje u Božiju knjigu. Sljedećeg jutra, žene su obavljale molitvu Fajr (rana jutarnja molitva). Izgledale su kao da su imale vrane na glavama. (Sahih Buhari, Tefsir Sura (U komentaru od sure) 24:12; Sunan Abu Dawud, Libas (Tkanina): 29) Kao što smo vidjeli, ovi hadisi tvrde da su, kada je ajet 31 od An-Nur otkriven, muslimanke odmah poderale svoje suknje i umotale ih oko glave. Tu je napravljena prva greška u tumačenju. Sada pogledajmo na nedostatke logike u ovim lažnim hadisima i kako su oni u suprotnosti sa Kur'anom: • Kao što smo već vidjeli, u ajetu se kaže da "... one treba da stave velove preko svojih grudi" i on se odnosi upravo na to. Hadisi, međutim, kažu da kad je ovaj ajet otkriven, muslimanke su odmah pocijepale svoje haljine i prekrile njima glave, a ne svoje grudi. Ipak, ajet ne kaže ništa o pokrivanju glave. • Prema opisu ovdje, žene su poderale komada svoje suknje, ali umjesto da pokriju svoje grudi, kao što je zapovjeđeno u ajetu, oni su ih omotale oko glave. U ovom slučaju, njihove haljine bi morale biti toliko duge, da im je omogućeno da pokriju ne samo svoje glave, nego i svoje grudi. • Prva stvar koja pada u oči je stanje tih pocijepanih suknji. S obzirom da su morale biti dovoljno duge da pokriju njihove glave i grudi, one su morale izgledati kao današnje mini suknje, te su noge tih žena morale biti izložene. Prema ovom opisu, grudi i noge su bile izložene, ali žene su ipak pokrivale samo glavu. Ipak, kao što smo vidjeli u svim dokazima, ajet 31 od An-Nur otkriva da žene samo pokrivaju svoje grudi. • Već smo vidjeli kako neki komentatori tumače pojam "navuci pokrivač preko glave" kako bi opravdali svoje ideje o "već postojećim maramama." Oni tvrde da su žene već nosile marame. Činjenica je, međutim, da lažni hadisi tvrde da su žene cijepale svoje suknje kako bi pokrile glavu i to čim je ovaj ajet objavljen. Kako to da se ovi lažni hadisi sukobe sa svakom drugom interpetacijom? Oni su u sukobu, jer je vjera onih koji žele dodati lažne zapovijedi u islam puna nedostataka. Sva sujeverja su u sukobu sa Kur'anom, i sva uključuju velike kontradikcije. Varljiva tumačenja skrojena isključivo s namjerom kako bi se opravdala ideja da je potrebno pokrivati glavu u ajetu 31 od An-Nur, mada je sam ajet savršeno jasan, pokazuju razmjere onoga što se događa. Tumačenja u svjetlu lažnih hadisa, te zaključci koji su nastali zahvaljujući njima prilično su zastrašujući: U školama Sha'afi i Hanbali, čitavo žensko tijelo (ukuljučujući lice i ruke) treba da se pokrije. U hanefijskimi Maliki školama, ruke i lice moge ostati otkriveni, sve dok ne navode na zavođenje (Sabuni, Tafsirul Ayatil Ahkam 2 / 154.155). As-Suddi: "Žena će prikriti jedno oko i dio lica. Samo jedno oko može biti otkriveno. "(Abu Hayyan)". Takav je bio običaj u Andaluziji. Samo jedno oko žene je moglo biti otkriveno. "(Abu Hayyan, al-Bahr al-Muhit). Sha'afi imami je smatrao zabranjenim čak i posmatranje žene dok siječe nokte. (Ibn Hadžer el-Haytami, Što je halal i haram 2). Prema jednoj teoriji, pokrivanje je obavezno za ženu u islamu i ono uključuje njeno lice (Fikh nama-Seerah). Drugi izvor je opisao kako žena treba gledati čovjeka: "Nije dozvoljeno da žena gleda prsa, leđa ili noge nekog stranca, čak i ako je to ne dovodi u iskušenja. Požuda koju uzrokujue lice je veća od one koju uzrokuju stopala, kosa ili noge. Budući da smo se jednoglasno složili da je gledanje ovih dijelo tijela zabranjeno, onda mora biti zabranjeno gledati i u lice. "(Sabuni, Rewai 2/156). Zastrašujući um fanatika u stanju je osjećati se opušteno samo onda kada su žene potpuno pokrivene: nekim ljudima to, međutim, nije dovoljno, te žena koja pokriva svaki dio svoga tijela treba biti zatvorena u kuću. Nemoguće je proizvesti tako radikalna i zastrašujuća tumačenja iz ajete Kur'ana, koji daje slobodu ženama i kaže da se one mogu slobodno ponašati i napominje ispred kojih ljudi je potrebno da one pokriju svoje intimne dijelove. Ipak, lažni hadisi su to omogućili, a ovi ljudi su otišli tako daleko da sami pisali dodatke na postojeće ajete i pretvorili žene u fantome, pokrivene od glave do pete. Čak je bilo zabranjeno gledati i njihove nokte. Ovaj primjer je vrlo ilustrativan pokazatelj ramišljanja fanatika. Također, važno je ovdje istaći da hadis govori o muškarcima i ženama koji su se u vrijeme našeg Poslanika (as) čistili iz iste posude. (Vidi Sahih Buhari, Wudu 43; Sunan Abu Dawud, Kitab al-Taharah 39; Sunan Ibn Madže, Taharah 36; an-Nasai, Taharah 56) S obzirom da su se morali čistiti tijelovi tijela kao što su noge, ruke, laktovi, lice i glava, iz hadisa je jasno da su žene bile zajedno sa muškarcima i da su im glave bile otkrivene. Međutim, zajednička osobina svih svadljivih fanatika je da oni potpuno ignorišu one hadise koji im ne odgovaraju. Pošto je naš jedini vodič Kur'an, i s obzirom na to da je ono što je objavljeno u Kur'anu eksplicitno, boravak žena u istoj prostoriji sa muškarcima u trenutku kada nisu pokrivale glave maramom u skladu je sa onim što je izneseno u Kur'anu. Zabranjene Stvari Bog U Kur'anu Nije Ostavio Nejasnima Iz nekog razloga, pod uticajem izmišljenih hadisa tumačenja fanatika su "uvijek insistirala na zatvaranju žena ili pokrivanju njihovih tijela.” Glavno opravdanje koje navode je njihova ‘uzbuđujuća priroda‘; ipak, ostaje činjenica da je muško tijelo jednako atraktivno za žene kao i žensko tijelo za muškarce. Prema Kur'anu, ne postoji razlika među spolovima, nema logike da se žene pokušavaju pokriti iz straha da bi muškarci mogli biti uzbuđeni zbog njih. Ako je problem to što bi se oni mogu uzbuditi, onda bi to biti daleko više logično muskarcima da se zatvore ili da izađu s pokrivačem koji bi ih spriječio da vide ono što je oko njih? Oni bi trebali pokušati da umanje mogućnost da se uzbude, a ne da pokriju žene. Postoji mnogo primjera koji govore o ovoj temi. Na primjer, ako neke ljude uzbuđuje ženski glas, zbog čega žene treba spriječiti da govore, isto treba primijeniti i na muškarce. Ako ne treba slušati glas žene ili pjesmu koju ona pjeva, onda ovo ograničenje treba da važi i za muškarce. Ako fanatici žele da ova lažna pravila budu validna, te ako zaista instistiraju na njima, onda bi trebalo nametnuti iste mjere za muškarce. Međutim, logika koja se primjenjuje u islamu je ona bazirana na Kur'ana, te, naravno, nema takvih ograničenja u logici Kur'ana. Ova ograničenja koja fanatici žele da sprovedu su nesumnjivo stvorena u svrhu nametanja kontrole i ograničavanja slobode, i jednostavno služe stvaranju ogromnih problema u zajednic, i na kraju dovode do katastrofe u društvima u kojima oni sami žive. Kao i u svim stvarima, muškarci i žene su jednaki u pogledu čednosti. Preljuba je zabranjena za žene i muskarce. Kao što je Bog otkrio u ajetu 35 sure Al-Ahzab, "... muškarci i žene koji čuvaju svoja čednost," muškarci imaju istu obavezu da budu čedni i čisti kao žene. Međutim, to se ne postiže zatvaranjem ljudi, ne puštajući ih van, ni tako što im ne dopuštamo da se sastaju ili da govore. To se radi radi tako da se usvoje moralne vrijednosti Kur'ana. Ljudska bića nisu divljaci koja se ponašaju samo pod uticajem svojih nagona i vode se isključivo svojim željama; ljudska bića su sposobna da razlikuju dobro od zla zahvaljujući svojoj inteligenciji, svijesti i, najvažnije od svega, moralnim vrijednostima koje su naučili od Boga, kao i ljubavi prema Njemu i strahu od Njega. Dakle, ono što određuje da li je neko čedan ne ovisi o tome koliko će neko otkriti svoje tijelo ili koliko je otkrivena kosa te osobe, nego to ovisi samo o njegovom strahu od Boga i moralnih vrijednosti. Bog otkriva u ajetu, "... da Allah ukaže na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi ..." (Kur'an, 5:94) da će testirati ljude čak i tamo gdje nitko ne može ih vidjeti. Stoga, korištenje prisile, zatvaranje ljudi i upotreba nasilje to neće osigurati. Vjera, moralne vrijednosti i obožavanje tiču se samo srca. Men and women are equal in terms of chastity in the Qur'an, as in all other matters. The criterion for chaste behavior is not how loosely one dresses or how much hair can be seen, but rather fear of God and moral virtue. Kur’an Govori O Džilbabu, Ne O Hidžabu Kao što se vidi iz svih detaljne analize gore, pod uticajem izjava i tumačenja iz različitih komentatora, ajet 31 od An-Nur koji se koristi kao dokaz za ideju da se glava mora pokriti, doslovno se pretvorio u tabu. Nevjerovatno je kako ajet koji kaže ništa o pokrivanju glave, ne daje nikakve informacije o glavi i još eksplicitno opisuje prikrivanje u grudi može da se tumači na ovakav način. Nešto drugo što je prilično zapanjujuće je da mnogi ljudi koji smatraju da je pokrivanje glave, koje se nikada ne spominje u Kur'anu, jedina obaveza u vjeri, nikada ne govore o ajetu 59 sure Al-Ahzab, koja govori o vanjskom odjevanju. Oni su se fokusirali na pokrivanje glave, koje se ne pojavljuje u Kur'anu, u zapovijedi, a ipak su potpuno zanemarili zapovijedi u vezi sa plaštom koji se pojavljuju u Kur'anu. Hajde da sada pogledamo kako se plašt doista pojavljuje u Suri al-Ahzab i zašto ga zagovornici pokrivanja glave ignoriraju: Sura al-Ahzab, Ajet 59 O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je. (Kur'an, 33:59) Značenje arapske riječi u ajetu, "Jilbab," je list ili plašt koji pokriva tijelo od glave do peta. Ovaj ajet iz Sure al-Ahzab stoga vrlo jasno opisuje plašt koji pokriva glavu i cijelo tijelo. Postoji jedan razlog za nošenje takve odjeće, i to je da muslimanke budu prepoznate kao slobodne i čedne. To znači da neka okruženja nisu pogodna za žene, u smislu da se u njima kreću ili oblače kako žele. Struktura društva i moralni nivo ljudi ponekad zaostaje za civilizacijom. Neke zajednice osuđuju žene koje hodaju okolo, ukoliko nisu potpuno prekrivene i mogu čak ići tako daleko da im nanesu verbalno ili fizičko uvrede. U normalnim uvjetima, muslimanke neće ići na takva mjesta, osim ako nemaju izbora. Ipak, kada moraju, bitno je da pokažu da su muslimanke i čedne, ako žele da izbjegnu nepoželjne posljedice. Jilbab koji se nosi je mjera predostrosti. Ovo je, naravno, nešto što žena će sama odlučiti. Danas demokratska i moderna društva ne odgovaraju ovakvom opisu. Dakle, žene u zapadnim društvima generalno ne osjećaju potrebu da se pokriju na "nesigurnim mjestima."; mada u takvim društvima mogu postojati ljudi koji zaista predstavljaju opasnost za žene. Dakle, ako žena ne misli da je sigurna, može se pokriti, čak i u zapadnom društvu. Sve što je bitno jeste da se o njoj pogrešno ne sudi na osnovu njenog odijevanja. Nametanje Hidžaba Bez Da Se Ikada Spomene Džilbab Da pređemo na temu pokrivanja glave: žena može reći, "pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 59 sure Al-Ahzab," i nositi maramu ako ona želi. Na taj način, ona preferira pokrivanje glave, prije nego potpuno pokrivanje i tumači prikrivanje u tom smislu. Ipak, neko ko kaže: "Pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 31 od Surat al-Nur," ne govori istinu. Ovo je opasnost, jer naš Gospodar govori o onima koji ono što je dopušteno smatraju zabranjenim i izvrću ajete Kur'ana. To može biti teško djelo u očima Boga, tvrditi da je nešto zapovijed ako se ne pojavljuje u Kur'anu, posebno onda kada znate šta je istina. Ono što je iznenađujuće je da neki ljudi koji smatraju da je nošenje marame doslovan simbol vjere, nikada ne spominju potpuno pokrivanje u Kur'anu. Zaista, neki ljudi koji mjere vjersku predanost na osnovu toga da li nam je glava pokrivena i smatraju da u tome leži superiornost u odnosu na druge - iako Bog kaže da superiornosti leži u pobožnosti - nikad ne pominju prave zapovijedi o Jilbabu u Kur'anu. Iako Kur'an ne govori ništa o pokrivanju glave, on sadrži eksplicitne zapovijedi o Jilbabu. Zapanjujuće je vidjeti koliko pokrivanje glave može značiti toliko u očima nekih ljudi, dok se ništa ne govori o Jilbabu. The reference to wearing “jilbab” in verse 59 of Surat al-Ahzab is entirely at the discretion of the Muslim woman. Since women feel safe in democratic and civilized societies, they do not generally feel the need to wear the jilbab and cover up entirely. Some women, however, may not feel at ease even in such communities and may prefer to cover up entirely. The important thing is to prevent a woman from being misunderstood or harassed because of the way she dresses. Žena Muslimanka Zna Kako Da Se Oblači U Stilu Kur’ana A woman may cover herself up entirely or wear low-cut clothing. Once she says, “I am a Muslim,” nobody has the right to judge her. In the eyes of the Qur'an, superiority lies not in one's clothing, but in one's piety. Jedna važna stvar koja treba da se ovdje naglasi je da muslimanka zna savršeno dobro kako da se oblači u skladu sa Kur'anom, tako da nema potrebe da muškarac govori ženama kako da se oblači. Čovjek nema pravo da se miješa u ono što žena nosi, a kamoli da joj kaže kako da se oblači ili da je sudi po tome. Bog nije dao čovjeku to pravo. Danas je ovo važno pitanje koje treba da se naglasi, posebno u muslimanskim društvima. A žena može nositi maramu na glavi, ili se pokriti se u potpunosti ili otkriti glavu. Kada ona kaže, "Ja sam muslimanka," niko nema pravo da joj sudi.Samo Bog zna šta se smatra čednim. Iskrenost je ono što se računa u vjeri, a ne odjeća. Na isti način na koji neko ko se pokriva u potpunosti može biti neiskren i otići u pakao, žena koja se manje pokriva, može zaraditi pravo da uđe u raj. Samo Bog o tome odlučuje. Kada se ljudi vode pravilima osim Kur'ana, nastaju problemi koji ne priliče ljudskoj prirodi. Osim toga, oni prestaju biti pojedinačni problemi i mogu se pretvoriti u društvene sukobe i razmirice. Razlike zasnovane na vrsti haljine – na primjer da li je sa ili bez marame, ili da li je u pitanju odjeća koja malo više otkriva - lažna je percepcija koja nema mjesta u Kur'anu i dovodi do napetosti u društvu. Bog otkriva u ajetu da, prema Kur'anu, superiornost ne leži u haljini i vanjskom izgledu, nego u pobožnosti, ili Taqwai (djelovanju iz straha od Boga): O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26) Vjera je u srcu. Ona se manifestuje kroz moralne vrline, toplinu osobe, ljubav, velikodušnost, sposobnost da oprostimo, kvaliteti, kulturi, razumijevanju umjetnosti, znanosti; ukratko, u svemu. Stoga je važno procjeniti ljude kroz njihove moralne vrijednosti, a ne na osnovu njihovog spoljašnjeg izgleda. Bez obzira na njihov vanjski izgled, dragocjeni su svi ljudi koji kažu, "Ja sam musliman". Pogrešno ih je razlikovati. Niko nema pravo na diskriminaciju. Greška Poznata Kao “Dvije Žene=Jedan Muškarac” Jedno od neshvaćenih pitanja koja neki ljudi koriste kao dokaz protiv islama je ideja da "žena vrijedi pola muškarca." Neki protivnici islama su dali tumačenje da "iskaz muškarca svjedoka, vrijedi kao iskazi dviju žena ". Fanatici su također iskoristili ove pogrešne interpretacije, stavljajući ih u praksu i žigosajući žene kao one koje vrijede pola muškarca. Međutim, protivnici islama i fanatici su ponovo napravili ozbiljne greške u svom tumačenju. Bog je stvorio muškarca i ženu koji su, kao svjedoci, jednaki u Kur'anu. Kuran ništa ne govori o tome da "svjedočenje muškarca vrijedi kao svjedočenje dvije žene." Na primjer, potrebna su četiri svjedoka da bi se utvrdila preljuba i Kur'an ne govori ništa o tome da to trebaju biti četiri žene ili dva muškarca, ili četiri muškarci ili osam žena. U njemu se samo govori o četiri svjedoka. Drugim riječima, četiri svjedoka su dovoljna, bilo da su muškarci ili žene, te ne postoji razlika između njih. Kao i sa svim stvarima, kadadođe do sukoba, , žena se smatra superiornom u Kur'anu, i njenoj riječ se može vjerovati. Kada je žena optužena za preljub, na primjer, kada postoji neslaganje između izjave žene i muškarca, vjeruje se iskazu žene. Jedna žena je čak smatrana nevinom na temelju vlastitog svjedočenja. Kako stoji u Kur'anu: A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu, a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu! A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, (Kur'an, 24:6-8) Činjenica da je žena superiorna u odnosu na muškarca kada svjedoči, vrlo je značajna, ali nije dobro poznata. Ona u stvari opisuje suštinu Kur'ana, odnosno stav prema ženama. Pogrešne ideje fanatika i protivnika islama se naravo razlikuju od onoga što je ovdje izneseno, ali pogledajmo pravo značenje ajeta na osnovu kojeg fanatici smatraju da žena vrijedi pola muškarca i koji koriste kao dokaz kada je u pitanju iskaz svjedoka, te nasljedna prava žena: John William Godward's oil painting “Endymion,” 1893 Žene I Svjedočenje Pri Pozajmljivanju Jedini izuzetak u Kur'anu u vezi sa ženama kao svjedocima napravljen je prilikom pozajmice. Da bi se shvatio na pravi način, moramo pogledati ajet 282 sure Bekara u kojem su opisane pozajmice: O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude pod pritiskom ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna. (Kur'an, 2:282) Ovaj ajet postavlja pravila o zaduživanju, i kaže: "... kad uzmete pozajmicu na određeni period, zapišite je," i da "nijedan pisac ne treba odbiti da to zapiše." Na kraju ajet kaže da "... ni pisca ni svjedoa ne treba staviti pod pritisak." Biti svjedok pri zaduživanjau, gdje su u pitanju materijalni interesi, predstavlja nešto što ljudi vole izbjeći. Međutim, Bog želi da ljudi preuzmu odgovornost za ovu nepoželjnu dužnost: "... dva muškarca da se uzmu kao svjedoci." Imajte na umu da ajet ne govori ništa o "pronalaženju dva muška ili četiri ženska svjedoka." Jednostavno govori o "dva muškarca koji djeluju kao svjedoci." Ovu rizičnu i tegobnu odgovornosti Bog nameće muškarcima. Na ovaj način, žene, koje s više podložne pritisku, bivaju zaštićene od ove nepoželjne dužnosti. Prema ovom ajetu, samo u slučaju da se dva muškarca ne mogu naći, te da imamo samo jednog čovjeka na raspolaganju, možemo izabrati "jednog muškarca i dvije žene." Na taj način, žena se ne dovodi u rizičnu situaciju koja podrazumijeva finansijski interes, proračune, te zaduživanje. Mogućnost da se muškarac i žena nađu suprotstavljenim u slučaju ovako nezgodne situacije se na taj način može izbjeći. Responsibilities concerning money are risky matters, especially in present- day society, that can easily result in a person being defamed, accused of wrongdoing or becoming the object of suspicion. Na primjer, zamislimo da je došlo do nesporazuma u vezi sa iznosom kredita ili načinom otplate. Ako dva svjedoka daju različite iskaze, žena će se morati suprostaviti muškarcu, a u okolnostimaje sasvim izvjesno da jedan od dva svjedoka definitivno laže, ona će biti pod velikim stresom i pritiskom. Bog je na ovaj način omogućio da žene, koje On stavlja pod zaštitu od svih spoljnih pritisaka u Kur'anu, budu izložene takvim situacijama. Prisustvo drugog ženskog svjedoka da može eliminirati taj pritisak. U slučaju da su jedan muškarac i dvije žene svjedoci, kad broj svjedoka poraste na tri, odgovornost će biti više široko rasprostranjena i stress svakog pojedinačnog svjedoka će se smanjiti. Dakle, ljudi sa skrivenim motivima koji žele stvoriti pritisak će biti prisiljeni da prevare dvije od tri osobe, te da će njihov zadatak biti mnogo teži. Poznata je činjenica da kada su u pitanju odgovornosti koja se tiču novca, posebno u današnjem društvu, jedna osoba lako može oklevetati drugu, nemarno pokrenuti optužbe na račun druge osobe i ostaviti drugu stranu pod oblakom sumnje. Predostrožnosti su poduzete protiv ovoga, te one predstavljaju garanciju za žene u mnogim aspektima. Neki ljudi smatraju da je lako smatrati žene slabima, i upravo ih zato klevetati. U takvim situacijama u kojima novac je uključen, takvim ljudima je lako pripisati zločin ženi ili je klevetati. Međutim, ukoliko svjedoče i dvije žene, nestaje opasnost od takvih lažnih optužbi. Ovo također predstavlja izvor sigurnosti za žene u psihološkom smislu. Može biti vrlo opasno zaboraviti detalje kao što su iznos kredita ili otplate kada svjedočimo pri takvoj transakciji. Pošto muslimani imaju odgovornost da bude nepristrasni svjedoci, oni također imaju odgovornost da bude u potpunosti svjesni, da ne zaborave, detalje u vezi kredita. Na taj način, odgovornost koja može ležati na jednoj ženi može biti podijeljena na dvije osobe. Čak i ako žena ima vrlo dobro pamćenje i preuzima mjere opreza da se ne zaboravi - žene su mnogo preciznije od muškaraca - prisustvo druge stranke će je osloboditi tog psihološkog tereta. Taj psihološki teret i mogućnost zaboravljanja odnosi se i na muškarce, naravno. Ipak, uvijek je žena ona koja je zaštićena u psihološkom i materijalnom smislu u Kur'anu. Naš Gospodar je stvorio žene kao lica koja pridaju veliku važnost detaljima, koji prihvataju čak i manje odgovornost vrlo ozbiljno, a koji su uglavnom precizne i vrlo odgovorne. Dakle, teret koji će žena osjećati, bit će vrlo težak zbog prirode same žene. Svemogući Bog je mogućnost da se to olakša, kako bi se žena zaštitila i kako bi se spriječila situacija u kojoj je ona pod psihološkim pritiskom. Ovo je još jedna manifestacija uzvišenih vrijednosti koje naš Gospodar daje ženama. Ne smije se zaboraviti da je žena, kraljica od Sabe, opisana kao vladarica države u Kur'anu, i bila je poznata kao ona koja je uživala moć i donosila odluke. To znači da su na osnovu Kur'ana, žene dovoljno inteligentne i imaju dovoljno snage karaktera da upravljaju državom. Dakle, dok pojedinci tumače navedeni ajet na način da žene nisu dovoljno inteligente da bi izrazile svoje želje,on izričito štiti žene kada je u pitanju zaduživanje, te oni stoga zanemaruju zapovijedi u Kur'anu. Ipak za nas, jedina mjera je Kur'an. God regards men and women as enjoying equal status as witnesses in the Qur'an. Nowhere does the Qur'an say, “One male witness is equal to two female witnesses.” Naslijedna Prava Žena Činjenica da žene dobijaju pola onoga što dobija muškarac prema zakonu nasljeđivanja je još jedan primjer kako se pogrešno tumače ajeti. Neki ljudi koji ne shvataju duh Kur'ana, osnove islama i zaštitništvo te naklonost našeg Gospodara, nastoje pružiti dokaze za svoje tvrdnje analizom ajeta koji opisuju distribuciju nasljeđivanja zasebno umjesto kao koherentnu cjelinu. Ipak, nasljedno pravo je zapravo još jedan dokaz da su žene aštićene u Kur'anu. Ajeti o ženskom udjelu zaostavštine su kako slijedi: Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. (Kur'an, 4:7) Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je. (Kur'an, 4:11) Kao što je prikazano u prvom ajetu, nasljedstvo u islamu je pravo koje uživaju i muškarci i žene. Drugi ajet opisuje distribuciju tog nasljeđivanja, u skladu sa potrebama i odgovornostima ljudi. Gledajući Kur'an u cjelini, vidimo da je izdržavanje majke, supruge, kćerke ili sestre odgovornost sina, supruga, oca ili brata; to se odnosi tokom čitavog života žene. Drugim riječima, sin, muž, otac ili brat su odgovorni za ženu pod njihovom zaštitom do kraja svog života. The fact that the financial support of a woman is the responsibility of a man does not significantly restrict that woman. The precaution here is a symbol of the value attached to women. Na primjer, kada se žena udaje, ona dobija miraz od svog supruga. Po Kur'anu, miraz se daje direktno ženi, ne porodici. Nakon što se sklopi brak, izdržavanje žene i djece je ukupna odgovornost muškarca. Uskoro ćemo detaljno vidjeti da se izdržavanje i finansijske odgovornosti nastavljaju, čak I u slučaju razvoda.Svi troškovi su odgovornost muškarca. Činjenica da je finansijska briga o ženi odgovornost muškarca ne znači da za nju postoje ograničenja. To ne znači da je žena neko ko traži pomoć. Mjere predostrožnosti idu u prilog ženi i imaju za cilj da se žena nikada ne pati tokom svog života. Žena je slobodna da živi kako ona želi, slobodna je da radi ili ne, zaradi novac ili ne, pokrene biznis pa čak i da vodi državu, ako želi. Njena zaštita u finansijskom smislu ne ograničava njen društveni život, njene slobode, niti je čini zatvorenikom. Ukoliko je žena pod zaštitom muškarca, to ne znači da on ima pravo da joj komanduje; Kur'an ne kaže ništa o tome da muškarac ima ovlasti da komanduje ženi. Finansijska odgovornost koja je nametnuta muškaracu ima za cilj da se osiguraju žene, das u pod posebnom zaštitom u Kur'anu, i da nikada ne pate tokom čitavog života. Međutim, stajalište Kur'ana je takvo da žena nema takvu odgovornost prema bilo kome drugom. Kako ona ne snosi nikakvu odgovornost za izdržavanje bilo koga drugog, ona tako nema obavezu ni da se brine o sebi. Ona ne mora raditi ako ne želi; ona nema tu obavezu. Osim toga, žena ima pravo da potroši svoje imovinu kako ona želi. Čak i ako je bogata, ona nema obavezu da doprinese kućnom budžetu. Ona nema obavezu da snosi finansijsku odgovornost za svoju djecu. Čak i ako žena je bogatija od muškarca, njegove finansijske obaveze ipak i dalje postoje. Žena može uložiti svoju baštinu u posao, ako to želi, potrošiti je na sebe, ili je, pak, sačuvati. Ali muškarac je obavezan da iskoristi svoj udio za održavanje i brigu o ženi. Izdržavanje, blagostanje i udobnost njegove supruge, djece i sestre u potpunosti su njegova odgovornost. Sjetimo se da je ovo osmišljeno na ovaj način ne zato što je ženi nešto potrebno, nego da joj neko ne bi učinio nešto nažao. Pogledajmo ove činjenice kako su izričito navedene u Kur'anu, jer ako su muškarac i ženadobili jednake dijele nasljedstva, onda bi ovo bilo na štetu muškarca, budući da on ima obavezu da se brine o obitelji, dok žena nema tu obavezu. Sljedeća odredbe u ajetu je također vrlo važna, "... nakon oporuke napravite ili bilo dugove." Ako je neko preminuo i ostavio za sobom naslijeđe, onda se pri podjeli mora postupati u skladu sa pravilima o naslijeđu. Pokojnik je možda ostavio svu svoju imovinu ženi, dok možda ništa nije ostavio muškim članovima porodice: u tom slučaju, zaostavština će važiti i sve će dobiti žena. Postoji posebna mudrost u tome da je Bog dao muškarcima finansijsku odgovornost za žene. Da je Bog tako želio, onda On takav teret ne bi dao samo muškarcima i žene bi bile odgovorne za svoje izdržavanje, pa čak i za izdržavanje svoje djece. To bi bila velika odgovornost i težak psihološki teret. No, takav teret ipak nije nametnut ženama u Kur'anu. Ženino Pravo Na Razvod Prvo što trebamo istaći na temu razvoda je da je praksa onih fanatika koji odbijaju priznati pravo žene na razvod apsolutno neispravna. Prema fanatičnom načinu razmišljanja, bez obzira na to koliko nesretna ili potlačena žena može biti, ona i dalje nema pravo na razvod. Zastrašujuće mentalitet fanatika - koja nastoji da ugnjetava žene i koji muškarce prikazuje kao nadređeni - trenutno djeluje u zemljama kao što su Iran i Saudijska Arabija. Ne samo da takav način razmišljanja nema mjesta u Kur'anu, nego je to i kršenje duha Kur'ana. Nigdje u Kur'anu nema odredba koja kaže da "samo muškarac može da se razvede od svoje žene." I zaista, ajeti 228 i 241 sure Bekara govore o ženama koje su se razvele. Razvod je pravo koje je dato ženama, kao i muškarcima. Zanimljivo, neki komentatori ili tumači Kur'ana kada pišu o razvedenoj ženi, u zagradi dodaju objašnjenje da su u pitanju "žene koje su se razvele od svojih muževa." To proizilazi iz toga što osjećaju da ajeti iz Kur'ana nisu dovoljni, ali je to i posljedica njihove nesposobnosti da se oslobode fanatične koncepcije islama, te nastojanje da prilagode ajete svom načinu razmišljanja. Već smo vidjeli da su dodaci u zagradama pokušaj da se Kur'an prilagodi radikalnom mentalitetu. Neki ljudi, koji znaju da ne mogu mijenjati ajete da bi ostvarili svoje ciljeve, pokušavaju napraviti isti efekat upotrebom zagrade. Ipak, kada zanemarimo ove komentare u zagradi, ajeti u Kur'anu nose potpuno eksplicitne poruke. Under the fanatical mindset, women are regarded as second- class beings needing to be locked away or imprisoned. Frightening practices of the fanatical mindset, which seeks to oppress women and depict men as superior to them, are currently applied in practice in such countries as Iran and Saudi Arabia. Yet that terrible mindset is the diametric opposite of the Qur'an, and is totally incompatible with the true Islam. Razvod I Zaštita Žene Nakon Toga Njega i zaštita žena nakon razvoda je važna jer pokazuje koliko se superiornosti daje ženama u Kur'anu. Naš Svemogući Gospodar je zaštitio sva prava žena u okolnostima u kojima bi im mogla biti učinjena nepravda - kao što je razvod - a one su stavljene pod zaštitu za čitav svoj život. Čak i ako ju je razveo, muškarac ima odgovornost da štiti i da brine o svojoj bivšoj supruzi do kraja svog života, čak i ako žena nema potrebe za tim. Obezbjediti Da Je Žena Sretna I Zadovoljna U Slučaju Razvoda Za ljude kojise vode isključivo svojim nagonima, razvod znači apsolutni prestanak odnosa. Takvi ljudi vjeruju da kada dođe do razvoda, više ne postoji potreba da se brine o drugoj osob. Pošto izgube sve osjećaje ljubavi i poštovanja za osobe koje napuste, oni se brinu samo o očuvanju vlastitih interesa , te ignoriraju probleme i poteškoće s kojima se suočavaju drugi. Ovo je, naravno, moralni defekt ljudi koji ne žive po vrijednostima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisao je kako žene treba tretirati s ljubavlju i prema odgovarajućim moralnim vrijednostima nakon razvoda: Kada pustite žene, onda ih, prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite… (Kur'an, 2:231) O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite. (Kur'an, 33:49) Oba ajeta odnose se na "ljubaznosti", a to znači da muškarac i dalje ima odgovornost da se ljubazno ophodi prema ženi; ona možda nema posao, finansijska sredstva, a možda nema gdje ni živjeti. Ovi ajeti stavljaju razvedenu ženu pod zaštitu, i daju mogućnosti da se ona zadrži ili oslobodi, ali sve pod uslovom da postoji ljubaznost i fino ophođenje. Muškarac u oba slučaja mora pravilno tretirati ženu. Pružanje Finansijske Sigurnosti Nakon Razvoda U Kur'anu Bog zabranjuje da se razvedena žena ostavljena sama, da bude nezaštićena ili da nema finansijsku podršku. Po islamu, bez obzira da li je žena bogata ili ne, ona ipak mora imati materijalnu sigurnost nakon razvoda. Njen bivši muž ima odgovornost da to osigura. Ajeti koji se odnose na potrebu da se osigura financijska sigurnost razvedenih žena glasi: Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to daju oni koji se Allaha boje! (Kur'an, 2:241) .. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro djelo učiniti. (Kur'an, 2:236) Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, last dati. (Kur'an, 65:7) Kao što se vidi u ovim ajetima, bogata osoba, ali i neko manje imućan ima odgovornost da zaštiti žene od kojih su se razveli. Čak i ako oni nikada više ne vide tu osobu, čak i ako oni nemaju materijalnih ili psiholoških očekivanja od njih, oni i dalje imaju odgovornost da ih stave pod finansijsku zaštitu i da se prema njima odnose s ljubaznošću. Svemogući Bog otkriva da materijalna sigurnost žene mora biti obezbijeđena iskreno, dobrovoljno i sa dobrim namjerama: I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte. (Kur'an, 4:4) There are verses of the Qur'an that impose the duty to assume financial responsibility for a divorced woman. Even if he has divorced her, a man has a responsibility to protect and take care of her until the end of her life, even if she has no need of that. Ono Što Darujemo Ženama Ne Smijemo Uzeti Nakon Razvoda Naš Svemogući Gospodar je otkrio u ajetima da u slučaju razvoda muškarac ne smije uzeti natrag sve što je njegova supruga dobila od njega dok su bili u braku: Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, čineći očigledan grijeh? Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele. (Kur'an, 4:20-21) ...Nije vam Halal oduzeti bilo šta od onoga što ste im darovali… (Kur'an, 2:229) Bog podsjeća ljude u tim ajetima das u ženidbom obećali da će se brinuti o njima; On otkriva da zbog toga obećanja nemaju pravo ništa tražiti natrag, čak i ako su dali ženama "veliku količinu." Musliman koji poštuje Kur'ana će znati da je ovo obećanje dato Bogu, te će ga zato i oodržati. U ajetu "Nije halal / dozvoljeno zadržati bilo šta ste im dali," Bog jasno zabranjuje bilo koji drugi vid ponašanja. Garancija Da Žene Imaju Mjesto Za Život Nakon Razvoda Braka Kako se žena ne bi našla u teškoćama nakon razvoda, I kako bi bila zaštićena, Svemogući Bog savjetuje da je muškarac drži blizu sebe. To je zato što bi mu se na taj način omogućilo da pazi na nju u opasnim vremenima. Nakon razvoda, vjernik ima veliku odgovornost da se brine o njoj, sve dok ona ne pronađe novo mjesto za život, te joj on mora osigurati zaštitu: Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili. Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porode, a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumjevši se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete. (Kur'an, 65:6) S obzirom na značaj predmeta ovdje moramo ponoviti:ove zaštitne mjere, naravno, ne znače da žena nije u stanju da se brine o sebi; to su gluposti koje iznose neki ljudi puni predrasuda s ciljem da nanesu štetu islamu. Ajeti se odnose na superiorne moralne vrijednosti. Ono o čemu se govori ovdje su moralne vrijednosti i superiornost koja se daje ženi. Briga o ženi znači čega da je ona poštovana i cijenjena. Bog pokazuje način na koji se vrijednuju i štite žene. Također je zabranjeno u ajetu "... staviti pritisak na njih kako bi ih maltretirali." Kao što je navedeno u ajetu, potrebno je"... konsultovati se zajedno ispravno i ljubazno". Bog savjetuje dobre odnose između ljudi koji su razvedeni. S obzirom na težak položaj u kojem su žene nalaze danas u društvu u cjelini, ili u društvenom životu, potreba i značaj ovih mjera preporučenih u Kur'anu postaje mnogo jasnija. Žene Se Ne Smiju Naslijeđivati Prisilno Jedna od zapovijedi o zaštiti žena u Kur'anu kaže da se one ne smiju naslijediti silom. Bog otkriva: O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje Njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, Osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite ... (Kur'an, 4:19) U ovom ajetu, Bog zabranjuje bilo kakav pritisak na žene, i bilo koje mjere koje bi mogle stvoriti poteškoće za njih u materijalnom smislu. Vrijednosti Žene Kao Majke Majčinstvo je pohvaljeno u Kur'anu. Poštovanje za roditelje, fino ophođenje prema njima, potreba da se štite i paze u starosti, predstavljaju posebne odgovornosti vjernicima u Kur'anu, a tu je i veliki broj ajeta na tu temu. Neki od njih glasi: Naredili smo ljudima da budu poslušni svojim roditeljima... (Sura al-‘Ankabut, 8) Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (Kur'an, 17:23) U Kur'anu Bog savjetuje muslimane da tretiraju svoje roditelje s poštovanjem i ljubaznošću; ipak, majka se posebno vrednuje. Bog otkriva u još jedan ajet koji:Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14) Zapravo, svaka majka se nekoliko mjeseci žrtvuje kako bi donijela dijete na svijet. Kao što Bog otkriva u ajetu, ona nosi bebu sa velikim poteškoćama, a onda prolazi kroz ogromnu bol kako bi rodila dijete. Zatim ona pazi da joj je dijete zaštićeno i da mu je udobno u svakom pogledu. Ona, međutim, ne očekuje nagradu za sve ovo, ona čak zanemaruje svoje potrebe. Bog nas na ovo podsjeća, i govori nam da su majke zaista dragocjene. Klevetanje Muške Superiornosti I Gluposti O Premlaćivanje Žena Neki ljudi traže da se dostave dokazi iz Kur'ana o muškoj superiornosti nad ženama, njihovom pravu da tuku žene, te se navode sljedeći ajet u tom pogledu: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik! A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten! (Kur'an, 4:34-35) Ideja Muške Superiornostı: Riječ "baadahum" u ajetu "Bog je napravio i jedne i druge ,"u ajetu 34 od An-Nisa ', jano govori o mješovitom društvu sastavljenom od muškaraca i žena. Dakle, pravi smisao ovdje je "Bog je napravio neke ljude i neke žene da se više od drugih ljudi i drugih žena." To znači da je Bog dao svima od njih različite sposobnosti i karakteristike. Ovaj pasus se ne engleskom prevodi kao : "Muškarci su zaduženi za brigu o ženama, jer je Bog učinio da su oni spremniji za to i zbog toga oni troše bogatstvo na njih." Ovdje se govori o fizičkim razlikama, a ne o muškoj superiornosti nad ženama. Riječi: "... jer oni troše bogatstvo na njih" nas podsjećaju na mušku odgovornost da se brine o ženama u materijalnom smislu, kao što smo već vidjeli u nekim dijelovima. Na arapskom se to tumači kao: "Muškarci su zaduženi za žene" ili "Arrijalu qawwamoona aala annisa-ja." Pravi smisao ovog tumačenja je da "muškarci paze žene," ili "Muškarci imaju odgovornost da se brine o egzistenciji žene." Riječ "qawwam" u ajetu je prevedena kao "gospodar." Međutim, u svim ostalim ajetima u kojima se pojavljuje ova riječ, ona ima samo jedno značenje, "paziti i štititi." Kao što su čitaoci već vidjeli, arapski je vrlo bogat jezik, te je zato potrebno znati upotrebu i značenje riječi, posebno kako se one koriste u različitim ajetima. To se odnosi i na riječ "qawwam." Riječ "qawwam" je izvedena iz korijena "qwm." Gledajući sve ajete u kojima se pojavljuju oblici ovog korijena, nećete naći nijedan u kojem se koristi značenje " gospodar." Doista, riječ " hukkam "se koristi za guvernera i vladara u Kur'anu. Na toj osnovi, možemo lako zaključiti da je pravo značenje riječi u ajetu " da pazi na i štiti. " Možemo vidjeti ovo bolje kada pogledamo Kur'an u cjelini. Kao što smo već rekli, žene obično imaju superioran položaj u Kur'anu, one su slobodne, ali i zaštićene od mogućnosti bilo kakvih teškoća. Odbrana žena, njihova zaštita u materijalnom smislu spriječava ih od toga da bude izložene poteškoćama i zato je to odgovornost muškarca (ovo je objašnjeno u prethodnim poglavljima). Iz toga razloga, kao što sam pojam "qawwam" jasno kaže u ajetu o kojem smo govorili, muškarci imaju dužnost da štite žene, i to uvijek i u svim okolnostima. Ovaj ajet, koji neki fanatici žele koristiti kao dokaz za mušku superiornost, je vrlo važan i on zapravo opisuje superiornost žena. Lažni Principi O Premlaćivanju Žena 16-year-old Malala Yousafzai was shot in the head and neck on her way home from school because of her blog in which she described the oppression of the population by the Taliban. Thankfully, Malala was restored to full health after lengthy treatment and is still fighting for the education rights of young girls. Originalna riječ na arapskom u ajetu 34 od An-Nisa 'koji glasi: "Ako postoje žene čije se neposlušnosti bojite, možete ih ukoriti, odbiti da spavate s njima, a onda ih tući" Ovaj glagol prevode kao "tuku", a u brojnim tekstovima glasi "idribuhunn (a)." Korijen je glagol "daraba" i "daraba" može biti riječ sa najširim značenjem u arapskom. Osim što znači "pobijediti", ona također znači "kovanja novca" i "poziv na štrajk." Pogledajmo primjer na engleskom jeziku; kad netko kaže da je "zvono otišlo," to ne znači da zvono više ne funkcionira i da se ne koristi, nego da netko čeka da se otvori vrata. Kada se koriste riječi (ili fraze) sa širokim značenjem, vrlo je važno da se analizira na način da se logično promisli o riječima koje se koriste, kontekstu i pravo smislu. Jedan od najčešće korištenih značenja riječi "daraba" je putovati i izaći. Zaista, glagol "daraba" se koristi u ajetima Kur'ana koji se odnose na putovanja, odlazak na putovanje ili odlazak negdje na određeni vremenski period. Na primjer, “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji. (Kur'an, 4:101) I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti." (Kur'an, 20:77) i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati (darban)... (Kur'an, 2:273) O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o braći svojoj kada odu na daleke pute (darabu)... (Kur'an, 3:156) Nije vam grijeh da molitvu na putovanju (darabtum) skratite... (Kur'an, 4:101) Riječ "daraba" se očigledno ne koristi da bi značila "tući" u ovim ajetima. Ista stvar se odnosi na ajet 34 od An-Nisa ', koji razmatramo ovdje. Kada analiziramo riječ "daraba" u svjetlu ovog ajeta, postoje tri različita značenja koja moramo pogledati: 1) zvedite ih iz kuće, 2) prisilite ih da idu napolje, ili 3) tucite ih. Da bi se shvatilo kako se riječ daraba koristi u ajetu 34 od An-Nisa ', moramo se vratiti na rečenicu: "Ako postoje žene čije neposlušnosti se bojite," na početku ajeta. Riječ "nushuz" je prevedena kao "pobuna i neposlušnost" u mnogim tekstovima. Neki komentatori koji koriste svaku priliku da uključe ideju o ponižavanju žena u ajetima o njima, pa u zagradi uključuju ideju o "poslušnosti prema muškarcima" ili daju pogrešne prevode. Ipak, riječ "nushuz" znači nevjernost, i odnosi se na mogućnost da žena flertuje s nekim ko nije njen muž ili ima nezakonite seksualne odnose. Stoga, sljedeći dio ajeta opisuje kako muž treba tretirati svoju suprugu u slučaju da mu je nevjerna. Prvo što treba uraditi je savjetovati ženi da ne bude nevjerna. Ako to ne uspije, suprug može spavati odvojeno od nje. Međutim, ako žena i dalje ustraje u nezakonitim odnosima i preljubi, onda je najbolje da se ona ukloni iz kuće u potpunosti. Očigledno je da Kur'an, u kojem su žene posebno zaštićene, ne sadrži bilo kakve naredbe u kojima se govori da žene treba tući. Kada to pogledamo logički, znamo da ukoliko muž tuče ženu koja je nevjerna bez obzira na sve njegove opomene, on neće postići ništa drugo nego naljutit je još više, i to će stvoriti nove probleme. Međutim, uklanjanje žene iz kuće je jedno moguće rješenje. Žena može promisliti logički nakon što bude udaljena od kuće, može joj biti žao što se tako ponašala i može sve sagledati zrelije. Ajet kaže da je muž ne smije poduzeti druge mjere protiv nje ako se ona pokaje. Prevodom koji glasi : "Ali ako vas poslušaju, ne tražite način da ih kaznite," ponovo se pokušava provući ideja da "žena sluša muškarca." Ipak, ako precizno prevodimo, možemo uvidjeti da tamo u stvari stoji "ako one poslušaju vaš savjet budu vjerne." Ovdje se ne govori o poslušnosti žene prema muškarcu, nego o vjernosti koja je dužnost oba surpužnika. Although there are campaigns aimed at raising awareness of violence against women in the press and broadcasting media, it has to date proved impossible to prevent across the world. The reason for that is there is no activity on the level of ideas and based on the Qur'an against the fanatical mindset that represents the foundation of such violence. Ostale Zablude O Ženama Još jedna od zabluda koje se tiču žena, tiče se Poslanika Adama (savs) i njegove supruge. Kuran ne kaže ništa o obmani Adamove suprugenit da ga je ona navela na grijeh. Iz ajeta 11-28 Sure al-A'raf jasno je da je Šejtan onaj koji prevario Adama i njegovu suprugu. Na isti način, Kur'an ne kaže ništa o ženi koja je stvorena iz rebra muškarca. Lažni hadisi su izvor ove tvrdnje koja je opisana u prethodnim poglavljima. Još jedna zabluda je da je Kur'an upućen isključivo muškarcima. U stvari, više od 90% Kur'anu obraća se vjernicima izrazima poput "vi koji vjerujete", što se odnosi i na muškarce i na žene. Isto tako postoje neki ajeti upućeni samo muškarcima, ali postoje i drugi koji se bave samo ženama. Neki drugi ajeti iz Kur'ana obraćaju se izravno samo našem Poslaniku (savs). Nonsense such as the Prophet Adam (pbuh) being deceived by his wife or woman being created from a man's rib are slanders that are nowhere in the the Qur'an. Yet much of the Islamic world is ignorant of the Qur'an. Izreke Našeg Poslanika (Savs) Kojima Pohvaljuje Žene Kur'an, naravno, mora biti naš vodič ako želimo da pravilno razumijemo mjesto žena u islamu. Pošto se i naš Poslanik (as) oslanjao samo na Kur'an, možemo biti sigurni u istinitost hadisa koji opisuju praksu u skladu s Kur'anom. Ovi pouzdani hadisi sadrže značenja i prakse koji su u suprotnosti sa izmišljenim hadisima koji, pak, pokazuju zastrašujući stav prema ženama i koji potpuno odstupaju od duha Kur'ana. Pogledajmo neke od hadisa koji su pouzdani zbog njihove kompatibilnosti sa Kur'anom: Ono što volim iz vašeg svijeta su žene i parfemi, a hladnoća mojih očiju je u molitvi. (Ahmed i-Nasa'i) Samo osoba koja je plemenita i časna će vrednovati žene. Samo će ih loši i glupi ljudi prezirati ... (Ibn Asakir) Najbolji od vas su oni koji su dobri prema svojim ženama. (Ibn Asakir) Ne muči svoje žene! One su povjerena tebi od Boga. Budite blagi prema njima i činite im usluge! (Sahih Muslim) Bog voli one koji se slažu sa suprugom, i on povećava njihovu opskrbu. (I. LAL) Najsavršeniji vjernik u vjeri je onaj koji se dobro ponaša. Najbolji od vas je onaj među vama koji tretira svoju supruga najbolje. (Imam Ghazzali, Ihja Ulum-Id-Din [The Knjiga vjerskih uzdizanja] [New Delhi: islamski Knjiga Service, 2001], 02:32) Najbolji od vas je onaj koji je najbolji za svoje žene, a ja sam najbolji od vas prema mojim ženama. (Imam Ghazzali, Ihja Ulum-Id-Din [The Knjiga vjerskih uzdizanja] [New Delhi: islamski Knjiga Service, 2001], 02:32) Blagoslov uzdizanja roba je napisan u knjizi djela onoga koji gleda svoju ženu sa osmijehom na licu. (R. Nâsihîn) Na Sudnjem danu, ja ću biti neprijatelj onoga koji udara svoju ženu. Onaj koji udara svoju ženu je buntovan prema Bogu i Njegovom Poslaniku. (R. Nâsihîn) Poglavlje 4 : Mržnja Fanatika Prema Umjetnosti The main reason why Islamic communities soon began to degenerate after the time of our Prophet (pbuh) is that they abandoned the Qur'an. Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, fanatici priznaju samo svoja tamna i zlokobna razmišljanja, a ne Kur'an, izmislili su tisuće izmišljotina da bi žene odvojili od Kur'ana, obožavanja , intelektualne borba i propovijedanja. Glavni razlozi zašto je Islamska zajednica iskvarena nakon vremena Poslanika (savs) je da su te zajednice okrenule leđa Kur'anu, a njihova kleveta žena je manifestacija toga. S obzirom da to pogrešan način razmišljanja, islamska zajednica je unazađena; međutim, drugi faktor je bila mržnja fanatika prema umjetnosti. Prije nego što opišemo mržnju fanatika prema umjetnosti, podsjetimo se osnova fanatičnog razmišljanja. U jednom ajetu Gospodar govori o "... ljudima koji čine dozvoljene stvari zabranjenim:" I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti. (Kur'an, 16:116) Danas postoje naravno ljudi koji na mare za ono što je zabranjeno, koji smatraju da je ono što je zabranjeno, u stvari dozvoljeno i čiji glavni kriterij pri tome svakako nije strah od Boga. Međutim, ljudi koji "u ime vjere", zabranjuju ono što je Bog dozvolio spadaju u sasvim drugu kategoriju. Ovi ljudi ne dozvoljavaju ono za što Kur'an kaže da je dozvoljeno, ograničavaju slobode i brane sve što je inače potpuno legitimno. Kao što smo imali priliku da vidimo od početka ove knjige, sa dokazima, oni zapravo ne vole religiju u Kur'anu (sigurno Kur'ana je iznad toga) te nastoje da izmisle vlastitu vjeru. Ovi ljudi su zabranili pojmove kao što su radost, humor i umjetnost, koji su stvoreni kao blagoslov: Shvatanje Da Se Šale, Humor I Smijeh Moraju Izbjegavati Fabricated hadiths clearly show how people with a fanatical mindset are deprived of the blessing of happiness and humor and laughter, one of human beings' greatest needs. Imam Al-Sadik je rekao, "Glasan smijeh je smijeh Sotone." (Al-Kafi, v. 2, str. 664, br. 10) Abu Abdullah je rekao: “ Izbegavajte (prekomjerne) šale i humor, jer umanjuju vjereu" (al-Kafi) Imam je rekao, "Kada se smijete, ne dozvolite da vam se vide zubi." (Al-Kafi) "Ne smijte previše, previše smijeha ubija srca." (Sahih al-Jaami ', 7312; u-Tirmidhi, 2305; Ibn Madže, 4193) Presnosi se od ibn Faddal al-Hassan ibn al-JAHM Ibrahim ibn Mehzam da je spomenuo (u svojoj knjizi) Abu al-Hassan: "Jahja (Jovan) ibn Zakariya bi plakao a ne bi smijao . Isus, sin Merjemin bi se smijao a ne plakao. Ono što je Isus radio je bolje od onoga što je radio Jahja. "(Al-Kafi) Imam Al-Sadik je rekao, "Smijeh vjernika je osmijeh." (Al-Kafi, v. 2, str. 664, br. 5) Ovi lažni hadisi vrlo dobro opisuju zastrašujući svijet fanatika. Čitaoci će zapamtiti da smo na početku ove knjige gledali kako se mračni svijet fanatika manifestuje, ne samo u vanjskom svijetu, nego i u njihovim srcima, u kobnim stavovima prema ženama, cvijeću ili mačkam. Lažni hadisi koje smo ovdje naveli otkrivaju kako daleko su fanatici od sreće, smijeha i humora koji je veliki blagoslov, dio ljudske prirode i jedan od najvećih potreba ljudi. Jasno je da, pod okriljem sistema koji zabranjuje smijeh, ljudi koji uče iz tih lažnih hadisa misle da se poslanici nikada nisu smijali. Ipak, u Kur'anu, muslimanima je zabranjeno da tuguju. Musliman je najsrećnija osoba na svijetu, jer on zna da bude potčinjen Bogu, zna kako da se ponaša hrabro, daju on je zahvalan i predan Bogu. On neće imati brige o budućnosti; on će znati da teškoće koje ga zadese su za njegovo dobro i svjestan je da sve što se događa je određeno sudbinom i da smrt nije kraj, ali u trenutku kada upozna Boga i vječni život. Bog daje vjernicima radosnu vijest o raju u Kur'anu. Sve ovo je razlog za muslimane da se raduju. Bog želi da se vodimo moralnim vrijednostima raja na ovom svijetu, jer su to vrijednosti koje Ga čine zadovoljnim. Prema Kur’anu Toga I Nesreća Su Karakteristine Jedino Nevjernika What believers need to do at this time when great efforts are being made to spread and legitimize sadness is to usher in peace, together with joy. Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili. (Kur'an, 9:82) "Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali. (Kur'an, 23:106) Kao što možemo vidjeti, nezadovoljstvo je ono što vežemo za nevjernike u Kur'anu. U daljnjem tekstu ovi ljudi će pripisati "jad koji ih je snašao." svom lutanju. Prema tome, nezadovoljstvo nije nešto što Bog želi. Nezadovoljstvo se izjednačava sa nevjernicima u Kur'anu, a radost je izjednačena sa vjernicima. U drugim ajetima, Bog otkriva da će biti ljudi koji će prezirati savjet Kur'ana zbog svog nezadovoljstva: “dozvaće se onaj koji se Allaha boji, a izbjegavaće je onaj najnesretniji” (Kur'an, 87:10-11) Svemogući Allah je zabranio tugovanje muslimanima: I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. (Kur'an, 3:139) Fanatici su pokušali da poništi ove ajete od Boga na temelju izmišljenih hadisa. Oni smatraju das u muslimani pogodni za nesreću koju Bog izjednačava sa nevjernicima. Oni traže da se uništi radost, najveća potreba duše i tijela. To nije nešto što Bog želi. Bog je stvorio raj kao boravište radosti. Radost Dženneta I Istinsko Značenje Tuge Bog je stvorio raj, naš vječni dom, način života koji voli; život koji naš Gospodar hvali i voli u raju je stoga idealan način života za nas. Bog otkriva da su ljudi u raju u stanju radosti: Oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati. (Kur'an, 30:15) Fanatici žele lišiti muslimane ove radosti u raju putem ovih lažnih hadisa. Oni nisu ni svjesni pravog značenja tuge. Ako žalimo zbog nekog nemilog doađaja, to je kao da kažemo "Ja bih da se to nije dogodilo", i to je, bez obzira da li je osoba svjesna ili ne, pobuna protiv sudbine. Fanatici bi trebali biti svjesni da prihvatanjem tuge oni se protive Božjim zapovijedima i sudbini koju je On kreirao. Vjera je jedan od najvećih blagoslova koje Bog može darovati osobi. Za nekoga ko ima vjeru, mir i sreću u svom srcu, ta vjera je iznad svega ostalog, čak i ako je lišen blagodati ovog svijeta i testiran najvećim poteškoćama, a čak i ako okolnosti idu protiv njega. Bog daruje mir i zdravlje srcu koje mu se okrene, te daje sreću duši. Nemoguće je da osoba bude istinski sretna, ako se ne okrene Bogu. Bog daje blagoslove na ovom svijetu kao dio testa, tako da može izgledati kao da osoba uživa u mnogeim blagoslovima užitcima. Ta osoba može doći do privremene sreću. Međutim, čežnja u duši nikada neće mu dopustiti trajnu sreću, ili unutrašnji mir. U ajetu 28 sure AR-Ra'd, Bog kaže; "... One koji vjeruju i čija su srca u miru kada se sjete Boga. Samo u podsjećanju na Boga mogu srca naći mir. " Mir uma zavisi o vezi sa Bogom. Dakle, neko ko istinski vjeruje u Boga je stvarno sretan. Sreća je tajna koja je u skladu s ljudskom prirodom i ona osobu čini zdravom. Ćelije ostaju zdrave putem sreće. Razlog zašto sreća ima tako pozitivan efekt je da su, sve stvari koje su u skladu s ljudskom prirodom, dobre stvari koje preporučuje Bog. Bog je stvorio smijeh, radost i sreću kao dobre stvari. Tuga, s druge strane, nanosi fizičku i psihičku štetu. Stav Da Humor Treba Izbjegavati Korisno je dodirnuti se ove teme o zabrani humora. Uspješan humor je umjetnost; ljudi koji to postižu uglavnom proizvode velika djela kombinacijom umjetnosti i inteligencije. Humor ponekad donosi radost u nečijem okruženju. On ponekad može izraziti kritike koje se ne mogu otvoreno reći, ali su na ovaj način prihvatljive. Kada donosi radost, kada savjetuje sa iskrenošću, kada se obraća srcu, humor je veliki blagoslov. Kao i svi oblici umjetnosti, humor je blagoslov koji širi ljudima vidike i donosi delikatnosti i suptilnost zajednicama. Humor je također fin način demokratije. Fanatici vode život bez suptilnosti i to je okrutan život, bez duše budući da oni okreću leđa takvom blagoslovu. Sve što fanatici tvrde na temu radosti, smijeha i humora, kao što je opisano gore, se u potpunosti suprotstavlja Kur'anu. Naš Poslanik (as) i njegovi drugovi su djelovali na način koji je kompatibilan s ovim duhom Kur'ana i iskusili radost i sreću koju im je vjera darovala: All fanatics' negative claims concerning joy, laughter and humor are refuted by the Qur'an. Our Prophet (pbuh) and the Companions lived in a state of great happiness, in line with the spirit of the Qur'an. A'isha (ra) je pričala da je bila na putu u pratnji Poslanika (as). Poslanik (as) je zatražio od ljudi da krene dalje, i oni su marširali naprijed. Tada je Poslanik (as) rekao: "Hajde, hajde da se trkamo." A'isha kaže da je trčala i da je bila daleko ispred njega. Poslanik (as) je ćutao neko vrijeme. ... Ponovo je bila u pratnji Poslanika (as) na nekom putu. Poslanik (as) je ponovno zatražio od ljudi da marširaju naprijed, i oni su poslušali. Tada je Poslanik (as) jponovo zatražio da se utrkuju. Ovaj put je Poslanik (as) porazio i ona je zaostala. Tada se Poslanik (as) nasmijao i rekao: "Ovo je odgovor na prethodni poraz." (Ahmad, kao Safwat-Safwah, vol. I, str. 68) Abu Osama je rekao da se šalio s njim. (Sunan Abu Dawud; u-Tirmidhi) Abu Hurejre (ra) je rekao, da bi mu se Poslanik (as) narugao isplazivši jezik i da bi se on izvijao od radosti kada je to vidio. Abdullah bin Haris je rekao da on nije vidio bilo koga drugog ko je bio više duhovit od Poslania (as). Kada su neki od njegovih drugova rekli Poslaniku Muhammedu (as): "O proroče Muhamede, vi se šalite s nama!" On je odgovorio: "Da, ali ja samo govorim istinu.". (at-Tirmidhi) 'Anas (ra) je rekao da ga je neko pitao da li je Poslanik (as) volio vesele primjedbe. Ibn 'Abbas je odgovorio potvrdno. (Ibn Asakir i drugi Kanz Vol IV str. 43) 'Anas (ra) je rekao: "Poslanik Boga (as) je bio najljubazniji i najduhovitiji čovjek." Navodi Da Su Muzika I Poezija Zabranjene Ibn Asakir prenosi(ra) da je Poslanik (savs) rekao, "Ko god sluša pjevačicae rastopljeno olova će mu biti sasuto u uši na Sudnjem danu." (Dha'ifu-Jami 'As-Saghir lil-Albani br. 5410 a Ad-Dha'ifah br. 4549) Bilo bi bolje za tebe da je je iznutrica puna bljuvotine i krvi, nego poezije. (M. Al-Masabih 4/4809) Ko god sluša pjevanje neće mu biti dozvoljeno da sluša duhove u raju. (Kanzu 'Ummal br. 40660, 400666 a Kurtubi, br. 14 / 53-54) Pjevanje proizvodi licemjerstvo u srcu. (Sunan Abu Davud, Knjiga 41, 4909 Hadis) Bog je odredio da su pjevanje, plaćenje za to, novac zarađen pjevanjem, podučavanje i slušanje kako neko pjeva zabranjeni. (Muhammad Al-Ghazali, Nabawi Sunnet) Ne postoji nikakva zapovijed u Kur'anu koja zabranjuje muziku, ples i zabavu. Bog nam je dozvolio sreću, zadovoljstvo i radost. Ples označava ritam i harmoniju. Bog je stvorio cijeli univerzum s ritmom; čak i ptice, insekti te leptiri plešu. Ptice pjevaju lijepe pjesme sa zvukom i ritmom kojeg nam nikada nije dovoljno. Velika je radost kada smo u prilici da ih slušamo. Zvuk mora, puls prirode, treperenje krošnji, sve ovo ima ritam. Bog voli ritam, ples, muziku i lijep glas. Raj je također stvoren s ritmom. Sve drveće, biljke i životinje u raju će plesati. Jedan hadis nam govori sljedeće: Abu Musa al-Ash'ari (ra) je rekao: "Bog će poslati vijest narodu raja i pitati:"? Je li vam Bog održao obećanje? ' U tom trenutku, oni će gledati ukrase, odjeću, voće, besprijekorne supružnike i rijeke koje im je podario,i neće biti u stanju da kažu: 'Bog je održao obećanje'. Melek će tri puta pitati, "Je li vam Bog održao obećanje?" Kada vide da je obećanje ispunjeno do nasitnijih detalja, oni će reći: "Da! ' Melek će odgovoriti, "Postoji još nešto. ' Svemogući Bog će se ukazati svojim slugama i podići veo s njihovih očiju. Kad ga vidimo, sve rijeke će se radovati, drveće će trperiti, vile će sjajiti, potoci će teći brzo, fini mirisi će prožimati dvorišta i vile, i miris mošusa i kamfora će mirisati svuda. Ptice će pjevati, a djevojke će zaslijepiti oči svojom ljepotom. (Ash-Sharani, Mukhtasar Tazkirah al-Kurtubi, str. 370) Bog je tako inspirirao ljepotu raja i radost harmonične muzike u raju našeg Poslanika (savs). Kako užitak koji je Bog stvorio u raju i koji On hvali može biti zabranjen ljudskim bićima? To ne može bit, naravno. U Turskoj postoji folklor i ples, a postoje i narodni plesovi poznati kao horon, halay i zejbek. Ljudi plešu u cijelom svijetu. A svijet u kojem je zabranjena muzika i ples je nespojiv sa ljudskom prirodom. Nedostatak muzike i plesa bi stvorio veliki jaz i gubitak blagoslova. Pokušavaj da se zabrani blagoslov koji nam je dao naš Svemogući Gospodar predstavlja neuspjeh fanatika da shvate Boga i Njegovo umijeće stvaranja. Nepoštenje Fanatika Koji Traže Da Se Zabrani Muzika Kada govorimo o ovim stvarima, moramo razmisliti o životu fanaticka. Budući da su izmislili lažne zabrane koja se ne pojavljuju nigdje u Kur'anu, veliki broj ovih ljudi su u stalnoj kontradikciji, te žive laž u svakodnevnom životu (opis se ne odnosi na one koji su iskreni). • Ti ljudi koji kažu, "Muzika je zabranjena" vjerovatno stalno slušaju muzičke stanice i uživaju u muzici . • Kada su ovi ljudi idu na vjenčanja, oni sretno plešu i pjevaju ili učestvuju u noćima kada se nosi kana. • Ovi ljudi uglavnom slušaju muziku u svojim automobilima. Ne postoji apsolutno ništa loše u slušanju muzike sve vrijeme ili plesu na svadbama; naprotiv, ove stvari su divan blagoslov. Oni koriste religiju da bi zabranili muziku, što je potpuno pogrešno i odražava njihovo vlastito nepoštenje. Važno je biti svjestan pravog lica onih koji izdaju zabrane u ime religije a njihov položaj je opisan u ajetima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisuje stanje onih koji su prihvatili vjeru drugačiju od one koja je opisana u Kur'anu: … dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici. (Kur'an, 57:27) U ovom ajetu, Bog je rekao da se ova lažna, izmišljena religija ne pojavljuje u knjizi a da oni su oni koji izmišljaju religiju, isti oni koje je se ne pridržavaju. Stoga možemo naučiti o licemjerstvo ovih ljudi iz Kur'ana. To njihovi privatni životi također potvrđuju.. Mnogi ljudi misle da su oni zapravo vodite život pun straha od Boga. Možda postoje neki ljudi među njima koji iskreno vjeruju, ali obično ne. Zaista, iskreni među njima će na kraju učiti da žive po islamu Kur'ana. Nemoguće je za nekoga da bude iskren, a ipak živi po pravilima lažne religije, jer kako nam je Bog obećao: O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna. (Kur'an, 8:29) Kao što je otkriveno u ovom ajetu, poštena osoba će imati razumijevanja i znati razliku između istine i laži. There is folklore and folk dance all over the world. Dance is a form of entertainment that people feel the need for. A world in which music and dance are banned is incompatible with human nature. Bog voli muziku i potiče robove svoje da je vole Muzika i ples su blagosloi iz raja koji su dozvoljeni u islamu. Bog je stvario muziku, pjesme, muzičke instrumente, fine kostime, ukrase, ples i sve divne stvari. On čini da ljudi vole sve te blagoslove i stvorio je duše na takav način da uživaju u čarima svega što smo naveli. U Tori se također opisuje kako je Poslanik David (savs) pjevao Psalme uz pratnju muzičkih instrumenata, i kako je plesao pred Bogom; on takođe kaže kako je bilo ljudi koji su mu zavidjeli na tom plesu. Na isti način na koji postoje ljudi u muslimanskim društvima danas koji pokušavaju da zabrane ono što je halal / dozvoljeno, tako iz Tore učimo da su postojali ljudi koji su nerazumno pokušali da zabrane muziku i ples među Židovima. Oni su čak i glupo kritikovali postupke proroka. ... David i Izrael su slavili svom svojom snagom pred Bogom, koristeći kastanjete, harfe .... (Tora, 2. Samuel, 6: 5) David je plesao pred Jahvom iz sve snage, dok su on i Izrael dovodili Božiju arku sa povicima i uz zvuk trube. Kako je kovčeg ulazio u Davidov grad, Michal, kći Saula, gledala je kroz prozor. I kad je vidjela kralja Davida kako skače i pleše pred Jahvom, ona ga je prezrela u svom srcu. (Tora, 2. Samuel, 6: 14-16) * Michal, kćer Saulova, jedna je od supruga Davida Kad se David vratio kući da blagoslovi svoje domaćinstva, Michal kćer Saulova izašla mu je u susret i rekla: "Kako se kralj Izraela istakao se danas, hoajući okolo polugo, dok ga prate pogledi robkinja kao da je bilo kakav običan čovjek! " David je rekao Michal," To je bilo prije nego što me Bog izabrao, a ne tvoga oca ili bilo koga iz kuće, kada me je imenovao vladarom nad ljudima Gospodara Izraela, te ja ću slaviti pred Gospodom. Ja ću biti još više nedostojanstven od ovoga, i biću ponižen u vlastitim očima. Ali ove robkinje koje ste pomenuli, one će časno o meni misliti. "(Tora, 2. Samuel, 6: 20-22). Pomjerili su Kovčeg Božji iz Abinadaove kuće na novim kolicima, a Uza i Ahjo su ih vodili. David i svi Izraelci slavili su sa svom svojom snagom pred Bogom, sa pjesmama i sa harfama, trubama. (Tora, 1. Ljetopisa 13: 7-8) Ljudi u to vrijeme, uključujući i suprugu proroka Davida, nisu odobravali to što je on uživao i plesao s velikom radošću. Ipak, Bog hvali ovo zabavno okruženje u Tori, i činjenica da je Poslanik David poslušao Božje zapovijedi o muzici i plesu znači da se on ponašao na najbolji način. Međutim, oni koji su to posmatrali, nisu vidjeli vjeru u Davidovu poslanstva i težili su da izmisle fanatičnu religiju koja bi kritikovala ovakvo ponašanje. Ista kritika usmjerena protiv proroka se također okrenula protiv muslimana Kur'ana. Preferiranje licemjerja, a ne prave vjere u Kur'anu, jedna je od najgorih pošasti tokom istorije; žene, ples i muzika su područja na kojima su najizraženije ove pošasti. Ipak, kao i Poslanik David (as), naš Poslanik (as) se također oduševljavao muzikom i plesom, blagoslovima od Boga. Zaista, hadisi govore o drugovima našeg Poslanika (as) koji su plesali plešu, a postoje čak i priče prema kojima je Poslanika (as) ohrabrivao druge da plešu i da se zabave. Pošto su ovi hadisi u skladu sa Kur'anom, vjerujemo da su pouzdani. Prenosi Ebu Mas'ud al-Ansari: Amir ibn Sa'da je rekao: "Pronašli smo Qarazah ibn Ka'b i Abu Mas'ud al-Ansari na svadbi gdje su djevojke pjevale". "Da li je to bilo u prisustvu vas dvojice koji ste drugovi Božijeg Poslanika (as) i bili ste prisutni na Badru? " Oni su odgovorili, "Sjedite ako želite da slušate zajedno sa nama, ili idite ako želite, nama je data dozvola za zabavu na svadbi." (U-Tirmidhi Hadis 3159) Prenosi Salama: Izašli smo sa Poslanikom u Khaibar.Neki od ljudi ( drugova)je rekao, "O 'Amire! Poslušajmo neke od vaših Huda". Tako je on pjevao neke od njih ( pjesme u skladu sa hodom kamil). Poslanik je rekao, "Ko je void (ove kamile)?" Oni su rekli, "Amir". Poslanik je rekao, "Neka mu Bog podari milost!" (Sahih Buhari, Knjiga 83, Hadis 29) Aisha (ra) priča da je : Božiji poslanik (as) pozvao žene Ansara na svadbu. One su pjevali pjesme ... (Sunan Ibn Madže, Nikah: 21, Sahih Buhari, Nikah: 48, al-Maghazi: 12) Prenosi Ar-Rubai bint Muauwidh: Poslanik (as) je došao do mene nakon konzumiranja braka sa mnom i sjeo na krevet kao što vi sada sjedite, i male djevojke su svirale daire i pjevale .. . (Sahih Buhari, Knjiga 59, Hadis 336) Narator Aisha (ra): Imala sam djevojku od Ansara koju sam udala, i Božiji Poslanik (as) je rekao: "Zašto ne pjevaš Aisha, jer ovaj klan Ansar voli pjesmu?" (U-Tirmidhi Hadis 3154) Anas pripovijeda da kada je Poslanik (as) prvi put došao u Madina, svi pripadnici Ansara su izašli, muškarci i žene. ... Žene Banu al-Najjar su izašle i udarale svoje bubnjeve i pjevale: "Mi smo djevojke Sinova Najjar. ! O kakvo je zadovoljstvo imati Muhammeda za susjeda”. Prorok (as) je izašao i rekao:" Da li me voliš? " One su odgovorile:"? Da, tako mi Boga, O Božiji poslaniče! "Na to je on rekao:" Bog zna da moje srce te voli. "(Ibn Madže Sunan, Knjiga od Nikah, Hadis 1889) Ideja Da Su Slikarstvo I Skulptura Haram / Zabranjene Ljudi koji će dobiti najtežu kaznu od Boga će biti oni koji slikaju. (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 834) Ko god naslika sliku, Bog će ga kazniti ukoliko joj on ne udahne život, a on nikada neće biti u stanju da to uradi. (Sahih Buhari, Knjiga 34, Hadis 428) Na Sudnjem danu, najviše će biti mučeni ljudi koji su slikali slike. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5270 Hadis) Slikari će biti kažnjeni na Sudnjem danu, i bit će im rečeno, "Oživite ono što ste stvorili." (Sahih Buhari, Knjiga 93, Hadis 646) Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. (Sahih Buhari, Knjiga 34, Hadis 318) Svi slikari će biti u vatri pakla. Duša će biti udahnuta u svaku njihovu sliku, i kaznit će ga u paklu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5272 Hadis) Kroz ove lažne hadise fanatici tvrde da su slikarstvo i skulpture Haram / Zabranjene za muslimane. I zaista, prema nekim izmišljenim hadisima, smatra se da će slikari biti među onima koji će patiti najgore muke u daljem tekstu. Prema ovom izvrnutim hadisima, ovi ljudi sebi pripisuju božanstvenost, tako što imitiraju Božije kreacije. Ipak, kakva je veza mogla postojati između slikara ili skulptora koji proizvodeći umjetničko djelo, ima takoreći božanski status? Ako slikar ili kipar tvrde da imaju takav status, to može biti samo zbog slabosti uma ili duše, ne zbog umjetnosti koju oni stvaraju. I to se odnosi na sve ljude i sve vrste zanimanja. Sve ljepote u prirodi su umjetnička djela koja je stvorio naš Svemogući Gospodar. Svjesni smo kako slavno umjetničko djelo može biti izgledati na osnovu onoga što je stvorio naš Gospodar. U stvari, gotovo sva tehnologija prisutna u svijetu je razvijena tako što smo imitirali ono što je Bog stvorio. Postojanje svih ovih stvari je blagoslov za tehnologiju. Na primjer, kada prave avione, ljudi imitiraju ptice i neke vrste mušica koje je stvorio Bog. Pošto je nastanak ovih avions bio inspirisan živim bićim, oni imaju savršene sposobnosti za letenje i pokretljivost. To je prednost, jer postoje već modeli koji savršeno funkcioniraju u prirodi. Ovo je dar koji nam je podario Bog kao blagoslov inžinjerima. Bez obzira na sva naučna dostignuća koje čine naš život lakšim i udobnijim, današnji svijet tehnologije je jednostavno kopija ovih umjetničkih djela u prirodi. Bog je stvorio modele u prirodi i tehnološke kopije istih kao blagoslov za nas. Razlog zašto fanatici reaguju ovako kada je riječ o skulpturi, zapravo leži u tradiciji naslijeđenoj iz prošlosti. U prošlosti, kada je idolopoklonstva bilo rašireno, neki vladari su poduzimali mjere pravljenja statua, kako bi spriječili ljude da obožavaju idole. Ove mjere, poduzete kako bi otklonile potencijalne opasnosti u ovim društvima u prošlosti, doslovno su propagirane kao zapovijed vjere, iako ne postoji takva zabrana u Kur'anu. Ovo je jedan od najgorih primjera štete nastale od strane nekih ljudi koji vole svoju tradiciju više od Kur'ana. Mi ne lišavamo sebe vatre ili sunca samo zato Magiani obožavaju vatru i drugi ljudi obožavaju Sunce, ili ne ubijamo krave samo zato što Hindusi vjeruju da su svete, tako da je primitivno zabraniti sve kipove samo zato što su postojali neki pagani koji su obožavali idole. Ono što je pogrešno jeste obožavanje statua, a ljudi su oni koji u tom slučaju čine haram, ne objekti, odnosno statue kao takve. Umjetnosti slikarstva i skulpture koje su fanatici zabranili za muslimane definitivno nisu Haram / Zabranjene prema Kur'anu, koji je vodič za sve muslimane. Bog voli umjetnost I želi da je Njegove sluge vole; On je stvorio cijeli svemir sa umjetnosti. Ne postoje ajeti u Kur'anu koji kažu da su likovne umjetnosti, kao što su slikarstvo i skulptura Haram / Zabranjene. Naprotiv, umjetnička djela se hvale u Kur'anu. The technological world and all forms of scientific progress that make life more comfortable for us are all copies of works of art in nature. God creates the originals in nature and technological copies of them as blessings for us. Statue i umjetnička djela koja su pohvaljena kao primjeri veličanstva u palači Poslanika Solomona (as) se pojavljuju i to u Kur'anu: Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" – A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Kur'an, 34:13) Fanatici koji zabranjuju ove umjetnosti - unatoč ovim ajetima Kur'ana – imaju potrebu da kažu šta misle o Poslaniku Solomonu (savs), koji je imao izuzetno lijepe statue u svojoj palati. Ovi kovači praznovjerja su poceli nanositi veliku štetu islamskim društvima. Islamski svijet nikada nije uspio da se razvije nakon širenja takvog praznovjerja o skulpturi i slikarstvu. Društva koja ne mogu razviti umjetnost su zamrznuta, bez duše i ona odumiru; u njima nema ništa novo. Oni postepeno gube svoju kreativnost, sposobnost razmišljanja i praktično razumijevanje detalja. Hladnoća i nedostatak ukusa ogledaju se u mjestima gdje žive i u načinu na koji se oni ponašaju jedni prema drugima. Kao rezultat njihovog okretanja leđa umjetnosti, monotonija, hladnoća i nedostatak ukusa dominiraju u turobnom svijetu fanatika. Stav Da Su Zlato I Svila Zabranjeni Poslanik Božiji (savs) je svilu držao u desnoj ruci, a uzeo zlato i držao ga u lijevoj ruci i rekao: oba su zabranjena muškarcima u mojoj zajednici. (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4046 Hadis) Abu Musa al-Ash`arije pričao da je Božiji poslanik (savs) rekao, "Nošenje svile I zlata je Haram / Zabranjen za muškarce a Halal / dozvoljeno za žene moje zajednice '' (At-Tirmidhi) Fanatici su zabranili svilu i zlato, te su izmislili brojne hadise o tome. Ipak, nema ajeta u Kur'anu u kojem stoji da su zabranjeni zlato i svila. Naprotiv, zlato i svila su opisani kao blagoslov iz raja u nekoliko ajeta u Kur'anu: čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta! (Kur'an, 18:31) A one koji budu vjerovali i dobra djela činili – Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti. (Kur'an, 22:23) edenske perivoje u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti. (Kur'an, 35:33) Postoje hadisi koji pokazuju da se svilena tkanina također koristila u vrijeme proroka Muhameda (savs): Prenosi Sa'da: Vidio sam čovjek kako jaše na bijeloj mazgi a on je imao crni turban od svile i vune. On je rekao: Ovo mi je dao Božiji Poslanik(savs). (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4027 Hadis) Ebu Davud je rekao: Dvadeset drugova Božijeg Poslanika(savs) obukli su khazz [svilu]. Anas a al-Bara 'b. 'Azib su bili među njima. (Sunan Abu Davud, Knjiga 27, 4028 Hadis) Kao što smo vidjeli, smatra se da muslimani zaslužuju ljepotu i finu odjeću u sunnetu našeg Poslanika (savs). Naravno, sve ovo je bilo u sunnetu našeg Poslanika (savs), jer naš Poslanik (savs) je ohrabrivao i volio blagoslove koji su se hvalili u Kur'anu. Jedan od glavnih dokaza da su lažni hadisi čiste izmišljotine je način na koji oni zabranjuju, kao naredbu našeg Poslanika (savs), nešto što se nikada ne spominje u Kur'anu: takvo nešto, naravno, ne dolazi u obzir. Zlato je ukras, a kao što smo već vidjeli, Bog hvali ljepotu ukrasa u Kur'anu. Kao što je otkriveno u ajetu, “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju … “ (Kur'an, 7:31), Muslimani su ohrabreni da se obuku lijepo i da nose ukrase. Podsjetimo se da su ukrasi dozvoljeni za svakoga, muškarca i žene, bez razlike, u Suri Al-A'raf: Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) Stav Da Su Šminkanje, Uređivanje, Čištoća I Privlačan Izgled Zabranjeni Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Ugodne Mirisa Molitva žene koja koristi parfem za ovu džamiju nije prihvaćena dok se ona ne vrati i okupa se kao nakon seksualnog odnosa (savršeno). (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4162 Hadis) Ako žena koristi parfem i prolazi pored ljudi tako da oni mogu osjetiti njen miris, reći će ona je takva-i-takva, što znači da će imati ozbiljne primjedbe. (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4161 Hadis) Ako žena nosi parfem za bilo koga drugog osim svog muža, njena molitva neće biti prihvaćena, osim ako ona opere miris sa svog tijela kao kada se okupa nakon seksualnog odnosa. "(Man La Yahzaruhul Faqih, v. 3, str. 440) Nanošenje parfema za bilo koga osim muža, ženi donosi sramotu i vatru(pakla). (Nahj al-Fasaha, 2382) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Tetovaže, Uklanjanje Dlaka, Estetske Stomatologije Bog je prokleo one žene koje se bave tetoviranjem i one koji se same tetoviraju, te one koje skinu dlake s lica, kao i one koji namjerno stvaraju prostor između zuba kako bi izgledale lijepo. (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 815) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Perika, Obrva Plucking, Tetovaže Bog je prokleo ženu koja produžava (svoju ili tuđu) kosu umjetno, kao i onu koja tetovira (sebe ili nekog drugog) (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 820) Poslanik Boga (as)je prokleo ženu koja radi tetovaže i onu koja se tetovira, ali i onu koja čupa obrve. (Sunan Ibn Madže, Poglavlje 11, Hadis 1989) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Ženama Da Izađu U Atraktivnoj Odjeći Poslanik Muhammeda (as) je rekao: "O Fatima! Meleci sedam nebesa i sedam Zemalja proklinju ženu koja se ukrašava, oblači i napušta kuću, tako da se muškarci mogu diviti njenoj ljepoti. Ona postaje meta Božanskog gnjeva kad je živa. Kada umre naređeno je da se baci u pakao. "(Shahabul Akhbar, Dastaan-e-zanaan, str. 11) Imam Al-Sadik: "Za nekoga da bude osramoćen, dovoljno je da nose odjeću koja će se proširiti njihovu slavu (na takav način da privuku pažnju ljudi) (Bihar al-Anwar, Vol.78, str. 252) Hazrat Ali: "nosite debelu odjeću (da ne otkriva tijelo), jer ljudi koji nose tanku odjeću također imaju tanku (slabu) vjeru." (Bihar al-Anwar, Vol.79, str. 298) Poslanik Boga (as)je zabranio ženama da nose odjeću koja će privući pažnju ljudi i nakit koji zvecka kada hodaju (Mustadrak al-Wasail, Vol.14, str. 280) Izmišljeni Hadisi Koji Tvrde Da Žena Ne Ide U Raj Ako Je Zaokupljena Zlatom I Odjećom Pogledao sam u raj i manjina njegovih stanovnika bile su žene. Zato sam pitao, "Gdje su žene?"Rečeni mi je, "One su preokupirane dvijema crvenim stvarima: zlatom, i šafranom," što znači nakitom i bojilom za odjeću. Izmišljeni Hadisi Koji Propisuju Da Se Ženama Ne Daje Lijepa Odjeća “Pomozite ženama tako što im ne date lijepu odjeću.” Razlog zašto navodimo sve ove izmišljene hadise je da pokažemo kako su žene prezrene u religija kovača praznoverja, i kako se one smatraju glupim, bez karaktera i uglavnom nebitnim. Ove naredbe, koje se ne pojavljuju nigdje u Kur'anu, su prikazane putem ovih lažnih hadisa kao da su dio vjere. Na taj način, ne samo da je uništena ženska ljepota, nego i model društva u kojem je oduzeta njihova mudrost i karakter. Tako životi onih koji su već zamrznuti, bez duše i bez ljubavi sve više odumiru. Kada ženske lepote, jedan od najvećih blagoslova u ovom svijetu, biva uništena, tonu i njihove duše i ideje o društvu. Kao što smo detaljno objasnili u prethodnim dijelovima, ako zanemarimo ženski um i ideje žena koje su sposobne za pronicljiva i detaljna razmišljanja, koje su sposobne za poduzimanje mjere opreza uz mnogo šire razumijevanje nego muškarci, onda su takva društva lišena mnogo prednosti. Najpotresnija stvar je da žene u ovim društvima također vjeruju u ovu krivu religiju i ne vide ništa loše u vezi sebe kao inferiorne. Žene su navikle da se ne razlikuju od muškaraca i one su stoga izuzetno loše njegovane, nemaju mišljenje ni o čemu, one su neznalice koje prepuštaju sve odluke muškarcima i općenito su posvećene muškarcima. Činjenica je, međutim, kao što smo već vidjeli, da Bog spominje u ajetima one koji smatraju da su ukrasi i lijepe stvari Haram / Zabranjeno. Takvi ljudi se ponašaju suprotno Kur'anu: Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) Kao što smo već vidjeli, žene su divne i dragocjene u Kur'anu; ženska ljepota je blagoslov. Ženska inteligencija može unaprijediti društvo. Bog je podario sve te prekrasne atribute ženama; On ih hvali i štiti ih. Ove izmišljenih hadisi su u potpunosti odbačeni od strane Kur'ana. Ne smije se zaboraviti da su ljudi koji pokušavaju da zabrane ljepotu i blagoslove koje Bog voli, fanatici. Stoga je velika greška osuditi one koji misle da je svijet fanatika ispravan jedan i kritizirati pravi islam iz neznanja. Ljudi koji se stvarno pridržavaju Kur'ana su oni koji znaju da su ljepota i ukrasi blagoslov od Boga, a ne oni koji žele da im se zabrani. Kada Bi Poimanje Fanatika Zavladalo Svijetom... If the prohibitions of the peddlers of nonsense regarding painting and sculpture were implemented in daily life, there would be no pictures, paintings or statues anywhere in the world, no advertising posters, court art or visual media. Da sada pogledamo kakav bi svijet mogao biti u svjetlu ovih zabrana. Ako bismo primjenili zabranu slika i skulptura, ne bi bilo slika,fotografija ili čak reklamnih plakata bilo gdje u svijetu. Stoga, • ilustracije se ne bi mogle koristiti u cilju propovijedanja. • Ne bi bilo ilustracija u udžbenicima. • Ne bi bilo slika na novčanicama. • Ne bi bilo slavnih slika ili zidnih dekoracija u palačama. • Ne bi bilo ilustrovanih opisa ljudskog tijela na časovima anatomije. • Ne bi bilo škole likovnih umjetnosti ili slično. • Ne bi bilo ilustrovanih novina, časopisa, knjiga ili web stranica. Gledanje TV-a bi bilo zabranjeno, jer se gotovo u potpunosti sastoji od slika. • Uz zabranu medijskih organizacija, morali bismo odustati od bezbroj korisnih stvari koje dobijamo od medija. Također bi bilo nemoguće propovijedati moralne vrijednosti, i reći ljudima o dobroti i istini, kao što je propisano u Kur'anu. Šminkanje, Uređivanje, Savremenost I Kultura – “Kvalitet” Ukratko, To Su Propisi Islama Naravno, musliman mora biti dobro njegovan, čist i atraktivan, jer ljepota, njegovanost, i uživanje u umjetnosti su sve karakteristike koje Boga voli i to su sve blagoslovi darovani vjernicima. Ne postoji ništa u Kur'anu što ukazuje na to da je Haram / Zabranjeno za žene da nose šminku id a budu biti dobro njegovane. Zaista, žene i u vrijme našeg Poslanika (savs) izlazile atraktivne i njegovane. Žene su nosile šminku u to vrijeme, ali su je nosili i muškarci uključujući i našeg Poslanika (savs) posebno, jer su oni nosili Kohl oko očiju. Kao što jedan Hadis otkriva: Prenosi Aisha (ra): Božiji poslanik (savs) je stavljao Kohl oko očiju dok je postio. (Sunan Ibn Madže, Poglavlje 9, 1678 Hadis) Muslimanke su u tim danima koristile ruž za usne, Kohl , te crtale ruke i nokte kanom. Žene i muškarci su koristili posebne boje da oboje svoju kosu. Naš Poslanik (savs) je ohrabrivao ljude da farbaju kosu, pa je čak farbao i svoju kosu. Zainab je rekla: Otišla sam u kuću Um Habiba, supruge Poslanika (as) kada je umro njen otac, Ebu-Sufjan bin Herb. Um Habiba je tražila parfem koji je sadržavao žuti miris (Khaluq) ili neki drugi miris, i ona je prva namirisala jednu od djevojaka i onda protrljala obraze s njim. (Sahih Buhari, Knjiga 63, Hadis 251) (Khaluq je ružičasto-žute boje i služi kao neka vrsta ruža.) Ostali hadisa na tu temu glase kako slijedi: U Tabarani tradiciji je naređeno da “ se promijeni boja kose kako bi se razlikovali od stranaca." (2111) Prenosi Ebu Hurejre: Božiji poslanik je rekao: "Jevreji i kršćani ne farbajte (svoje sijede kose), tako da će raditi suprotno od onoga što oni rade (tj farbaju sijede kose i brade)." (Sahih Buhari, Knjiga 56, Hadis 668; Sahih Muslim, Knjiga 24, 5245 Hadis) Anas bin Malik je rekao, Abu Bakra je ofarbao kosu kanom 'i Katam (tj biljkama koje se koriste za bojenje kose). (Sahih Buhari, Knjiga 58, Hadis 257) Anas b. Malik je rekao, Abu Bakra i Umar su ofarbali kosu kanom. (Sahih Muslim, Knjiga 30, 5779 Hadis) Ispričao pod nadležnošću Sohayb al-Khayr: Poslanik (as) je rekao: "Najbolja boja koju koristite za kosu je ova crna supstanca koja poboljšava ljubav vaših žena prema vama i odražava više dostojanstvenu sliku vas u očima vaših neprijatelja". (Sahih muslim) Hadisi nam također govore da je žuta boja kose bila najljepša našem Poslaniku (as): Prenosi Abdullah ibn Abbas: Kada je čovjek koji je obojio kosu kanom prošao pored Poslanika (as), on je rekao: "Kako je ovo fino!" Kada je prošao drugi čovjek koji je obojio kosu kanom i katam, on je rekao: " Ovo je bolje od onoga prije. "Zatim je prošao još jedan čovjek koji je obojio kosu žutom bojom te je on rekao:".. Ovo je bolje nego sve što smo vidjeli prije. "(Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4199 Hadis) O Ansar, bojiti kosu u crveno i žut, i razlikujte se od A'aajim (Persijanaca). (Naracija Ahmad, 21780) (A drugovi) su obično farbali kosu u žuto. Među njima su bili Hazrat Ali, Ibn Omer i Ebu Hurejre. Neki su je farbali kanom i katamom, a neki crnom bojom. Među onima koji su preferirali crnu bili su Hazrat Osman, hazreti Hasan, Hazrat Husain (dva sina Alija), Uqba ibn 'Amir, Ibn Sirin i Abu Burda. Prenosi Abdullah ibn Omer: ... "Vidio sam Božijeg Poslanika (as) da se farma sa žutom bojom, i ništa mu nije bilo draže od toga. On bi svu odjeću ofarba, pa čak i svoj turban. (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4053 Hadis) Abu Qatadah (ra) je jednom pitao Poslanik Boga (as): "Imam dugu kosu, trebam li da je češljam?" Poslanik (as) je odgovorio: "Da, i pazi na kosu." Stoga Abu Qatadah koriste ponekad nanosio ulje dva puta dnevno (tj. Nanosio je ulje i češljao se) zbog naredbe Poslanika (as). (Imam Malik je ispričao ovaj Hadis Mishkaat str. 384) Prenosi AbuDharr: Poslanik (as) je rekao: ". Najbolje stvari su kana i katam za farbanje sijede kose" (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4193 Hadis) U vrijeme našeg Poslanika (as), umjesto laka za nokte, žena su nosile kanu. Naš Poslanik (as) je također rekao da je ohrabrivao svoje žene na to. Prenosi Aisha: Žena je dala znak iza zavjese da ukaže na to da je imala pismo za Božijeg poslanika (as). Poslanik (as) je zatvorio ruku, govoreći: ". Ja ne znam da li je ovo muška ili ženska ruka". Odgovorila je: ". Ne, ženska" On je rekao: "Da si žena, ti bi imala drugačije nokte, što znači namazala bi ih kanom. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 33, 4154 Hadis) Prenosi Aisha (ra): Kada je Hind, kći Utbaha, rekla: Božiji poslaniče, primite moju odanost, on je odgovorio; "Ja ne prihvatam tvoju odanost dok ne napraviš razliku među svojim dlanovima ..." (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4153 Hadis) Žene Su Predivna Stvorenja, Naravno Da Moraju Biti Lijepo Uređene Women must be attractive and wellgroomed, and they must always behave in a classy manner. That is what quality means, and that leads to other people showing them respect. Naravno, žene moraju biti privlačne i dobro njegovane, i naravno, njihovo ponašanje mora biti vrlo plemenito. To znači kvalitetu, i kvalitet dovodi do poštovanje prema toj osobi. To ne znači da ona mora biti prilično lijepa ili bogata, već da treba željeti da usvoji duh čistoće Kur'ana, te da bude čista. Muslimani moraju biti dobro njegovani, kako bi bili kompletni, i moraju unaprijediti svoje poštovanje i ugled tako što dobro izgledaju. Svi u svijetu će biti pod utiskom osobe koja je ugledna, kulturna i samouvjerena. Ovo je nešto što Bog želi i odobrava. Šminka je važno sredstvo kojim se postiže njegovanost i atraktivnost, i blagoslov je od Boga. Bog voli sve oblike ljepote. To je razlog zašto su stvorene žene, cvijeće, drveće, leptiri i ptice, sve da budu privlačni. Mi se divimo skladnim bojama leptiovih krila, izvanrednom simetrijom i skladnim šarama. Žene su također ukras ovoga svijeta, pa čak i najatraktivniji od svih ukrasa. Na isti način na koji je stvoren leptir, stvorene su i žene. Ta ljepota nastaje kroz njegovanost koja im je darovanh kao blagoslov, i one su na taj način postale izuzetno vrijedne. Ljepota žene koja ne vodi računa o izgledu i ne pridaje joj je vrijednost će također biti bezvrijedna. Ljudi koji traže da se zabrani korištenje šminke su uglavnom izgubili duh zadovoljstva. Na isti način kao što ne postoji umjetnost, zadovoljstvo, radost ili ljepota u njihovom turobnom svijetu, pošto oni smatraju žene subjektima koji moraju biti zaključani i izolovani, oni više vole da su žene neugledne nego privlačne. Upitajmo zato, koja progresivna i moderna osoba ili društvo bi izabrala religiju koja čini žene bezvrijednim i neuglednim? Ko bi želio da predstavlja takvu vjeru? Ko bi se zalagao za takvu vjeru? To je razlog zašto se neke zapadne zajednice protive fanaticima, ali oni su u zabludi kad misle da je ta vjera zapravo islam. Muslimani Imaju Pravo Nositi Privlačnu Dizajnersku Odjeću I Posjedovati Lijepa Auta I Domove Naš Poslanik (savs) i njegovi drugovi bili su najkvalitetniji, najmoderniji ljudi svog vremena. Da je naš Poslanika (savs) danas živ, on bi bio najkvalitetnija osoba našeg vremena. On bi nosio najmoderniju i atraktivnu odjeću, on bi živio u najmodernijem i ugodnom domu, i vozio najbolje automobile. On bi bio poznat po svojoj izvrsnosti. Zaista, hadisi tvrde da je naš Poslanik (savs) nosio pomno odabranu odjeću, impresivnu odjeću svog vremena, te da je nosio zlatom izvezenu odjeću: "Otišao je u zlatom-izvezenom ogrtaču i rekao: O Mahrama! To je ono što sam zadržao za vas ... "(Velika Hadis Kolekcija, Jam al-Fawaid, Min Jami al-Usul a Majma AZ-Zawaid, Imam Muhammed ibn Muhammed ibn Sulayman, Ar-Rudani, Iz publikacije, 2. izdanje, Istanbul, 2009, str. 257-261-262-265-271-272-273) Ljudi koji pokušavaju da naprave religiju od svoje tradicije zasnovane na praznovjerju, generalno se smatraju nedostojnim svega što je atraktivno i djeuju iz osjećanja inferiornosti, pa stoga ne smatraju sebe - ili muslimane općenito - kao one koji zaslužuju atraktivnu dizajnersku odjeću, lijepo domove i fine automobile. Nema problema ako neko živi u luksuznom domu, ako ima dobar auto i nosi najljepšu odjeću, a ipak ovi ljudi gube zdrav razum kada muslimani čine takve stvari. Njihov osjećaj inferiornosti povećava njihovu ljutnju. Oni posmatraju sve puni ljutnje. Those who seek to make a religion out of traditions consisting of nonsense do not generally regard themselves as worthy of beauty and generally act out of deeply-rooted feelings of inferiority. They do not regard attractive designer clothing or fine homes and cars as befitting themselves or other Muslims. Naravno, muslimani moraju učiniti sve u njihovoj moći da zaštite ljude u teškoćama i nastoje ugoditi Bogu što je više moguće u tom pogledu. Međutim, to ne znači da oni moraju biti neugledni, prljavi i ružni. Musliman ima značajnu moć kada propovijeda i to samo zbog njegovog izgleda. Što više izgleda čist, visoke kvalitete, ljubazan, i moderan, to je on otvoreniji, radosniji, otvoren za nove ideje, što će usavršiti njegovo propovijedanje vjere. Taj stil života će, naravno, prevladati u čitavom njegovom životu, a ne samo kada propovijeda. U pogledu Kur'ana, muslimani već imaju obavezu da žive na taj način, i doista oni uživaju u tome. People will be more influenced by an image of a peace-loving, high-quality Muslim rather than that other life style dominated by squalor. When they see that, they will begin feeling love rather than fear. And that is what is compatible with the Qur'an. Umjesto užasnog poimanja života koji prezire žene, postoji miroljubivo poimanje islama u kojem prevladava kvaliteta, u kojem vlada ljubav, a ne strah, a to je ono što je u skladu sa Kur'anom. Zaista, u vrijeme našeg Poslanika (as), za ljude koji su ostvarili svoj potencijal, radost i moderan izgled i ponašanje bili su uvijek bitni. Poznata je činjenica da je naš Poslanik (as) uvijek nosio vizantijske odore i drugu finu odjeća kada je pozdravljao strane izaslanike. Naš Poslanik (as) je poslao Dihya al-Kalbi na razna putovanja da predstavlja islam pred drugim narodima. Dihya al-Kalbi je bio nevjerojatno zgodan i uvijek je nosio vrlo skupu i visoko-kvalitetnu odjeću na mjestima gdje je otišao propovijedati islam. Zbog njegove pojave i njegovog kvaliteta ljudi su izlazili na ulice u regijama gdje je otišao propovijedati, i bili su veoma impresionirani. Cilj je bio ovdje da ljudi vide da islam vrednuje ljepotu i kvalitetu. Neki od naših hadisa Poslanika (as) o muslimanima koji izgledaju dobro i koji su dobrog kvaliteta glase: Abu'l-Ahwas, kaže: "Došao sam dakod Poslanika (as) i nosio sam staru odjeću, a on je rekao:"? Imate li imovinu ' Ja sam rekao: 'Da!' On je pitao: "Kakvu?" Ja sam rekao:"Imam sve vrste, odnosno, deve, goveda, konje, i ovce." [Poslanik] rekao: '. Ako ti Bog daje bogatstvo, onda to pokaži na sebi' "(Imam Ahmed je zapisao ovaj Hadis iz Sufjan bin` Uyaynah, iz Abu Az-Za`ra '`Amr bin` Amr, od strica Abu al-Ahwas `Avf bin Malik bin Nadlah od svog oca, Malik bin Nadlah.) Prenosi Džabir (ra): Otišli smo u bici kod Anmar sa Poslanikom (as) ... O Božiji poslaniče, imamo prijatelja iz Medine. Također smo ga pripremili. On slijedi iza i štiti nas. Čovjek je došao s dva pocijepana komada odjeće. Kada ga je Poslanik (as) vidio, pitao je, "Da li on ima išta drugo da obuče nego ova dva pocijepana komada odjeće?" "On ima dva komada odjeće koja sam mu stavio u torbu." "Zovi ga i reci mu da je obuče. "Pozvao sam ga, a on je obukao. Kako se čovjek okrenuo da ode, Poslanik Boga (as) je rekao: "Zar nije bolje za njega (umjesto stare odjeće da nosi novu)?" Čovjek je to čuo i rekao: "O Božiji poslaniče! Trebam li nositi novu odjeću kad idem na džihad na putu Boga? "" Da, čak i kada se vodi džihad na putu Boga. "(Velika Hadis Kolekcija, Jam al-Fawaid, Min Jami al-Usul i Majma az -Zawaid, Imam Muhammed ibn Muhammed ibn Sulayman, Ar-Rudani, Iz publikacije, 2. izdanje, Istanbul, 2009, str. 257-261-262-265-271-272-273) Poglavlje 5: Jevreji I Kršćani Prema Religiji Fanatika Zastrašujući način razmišljanja fanatika, koji smo posebno vidjeli u kontekstu rata i žena, može se uočiti u njihovim stavovima prema sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima. Izmišljeni hadisi su godinama trovali muslimanska društva zbog čega su ona gajila neprijateljstvo prema hrišćanima i jevrejima. Zbog ovih lažnih hadisa, za koje se tvrdilo da su izreke Poslanika (as), muslimanske zajednice su ignorisale pravedne jevreje i kršćane, koji se pohvaljeni u Kur'anu, te su živjeli u doslovnom neznanju kada je u pitanju činjenica da jevreji i kršćani moraju ostati pod zaštitom muslimana. Zbog ovako pogrešnog načina razmišljanja oni negirali one ajete iz Kur'ana u kojima su opisani iskreni kršćani i jevreji. Negiranje bilo kojeg ajeta iz Kur'ana znači odricanje od vjere, ali oni su to potcijenili. Ovaj odjeljak razmatra pravo značenje ajeta iz Kur'ana koje fanatici i neki protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige u islamu, kao i izmišljenih hadisa koji su pravi uzrok neprijateljstva prema jevrejima i hrišćanima. Također treba zapamtiti sljedeće; kršćanstvo i judaizam su istinite vjere koje su starije od islama, a prema Kur'anu, svi muslimani imaju odgovornost da prihvate sve prave vjere i prave proroke. Jedan ajet glasi: Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136) Nema sumnje da su prave vjere postepeno pogrešno protumačene od strane svih koji pogrešno razmišljaju, i da se pogrešno tumačenje odnosi i na svete knjige. Međutim, kada pogledamo Kur'an, koji će ostati neiskvaren do Sudnjeg dana, mi razumijemo da moramo vjerovati u kršćanstvo i judaizam onakve kako su objavljeni i u tom kontekstu ih posmatrati. Neke muslimanske zajednice i dalje gaje politiku neprijateljstva prema hrišćanima i jevrejima, bez obzira na navedeni ajet i druge ajete u Kur'anu koji slave sljedbenici Knjige, ali to su sljedbenici fanatizma, a ne islama i Kur'ana. Neki ljudi griješe svjesno, a drugi nesvjesno. Svrha ove Knjiga je upozoriti one koji griješe i pokazati protivnicima islama da vjera kojoj se protive nije pravi islam. Suprotno onome što zagovaraju fanatici, Kur'an kune neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige i zagovara ljubav prema njima. Pogledajmo sada dokaze za to: Odgovori Kur’ana Onima Koji U Kur’anu Traže Opravdanje Za Neprijateljstvo Ka Jevrejima Jevreji već godinama ne shvataju razlog za neprijateljstvo koje neki muslimani osjećaju prema njima. Oni smatraju da mora postojati takva zapovijed u Kur'anu, te da muslimani djeluju po njoj; neki od njih su zbog toga uvijek krivili islam. Oni ne znaju da Kur'an zapravo kune ljude koji su neprijateljski raspoloženi prema Jevrejima. Postoje dvije glavne optužbe na račun jevreja, a to je da su prokleti i da se mogu porediti sa majmunima i svinjama (sigurno su naša jevrejska braća i sestre izvan toga). Fanatici smatraju das u ove tvrdnje zasnovane na Kur'anu. Pogledajmo sada šta Kur'an zaista kaže: Poređenje Sa “Majmunima I Svinjama” I Ono Što Kur’an Zaista Kaže O Onima Kojima Je Data Knjiga Prije Nas Sljedbenici Knjige zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Bog hvali iskrene Jevreje i kršćane i otkriva da On će ih nagraditi na ahiretu. Svi sljedbenici Knjige su povjereni muslimanima. To poveravanje izražava osjećaje ljubavi i naklonosti koje muslimani trebaju osjećati. To ne znači da je narodu Knjige potrebna naročito zaštita. Neki fanatici čitaju ajete iz Kur'ana u nastojanju da pronađu dokaze za svoje neprijateljstvo prema Jevrejima i to je ujedno i najveći adut u rukama od nekih zapadnih protivnika islama. Ovi ljudi ohrabruju neprijateljstvo prema Židovima ukazujući na ajete u Kur'anu i kaže da su Jevreji prokleti i da se porede sa "majmunima i svinjama." Kada pogledamo Kur'an, međutim, vidimo das u ljudi koji se proklinju u stvari mnogobošci koji su se pojavili među Jevrejima i koji se ponašaju licemjerno i agresivno. Da ispitamo ajete Kur'ana na ovu temu: U ajetu 60 sure Al-Ma'ida, Bog govori o zajednici koja je opisana kao zajednica "majmuna i svinja." U svjetlu prethodnog ajeta, ova zajednica sastoji se od ljudi kojima je data knjiga, dakle hrišćana i Jevreja, drugim riječima: Pregled Ajeta 60 Sure al-Ma'ida: O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci – i Allaha se bojte ako ste vjernici. (Kur'an, 5:57) i kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju. (Kur'an, 5:58) Reci: "Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s Pravoga puta odlutali." (Kur'an, 5:60) Ovi ajeti se odnose na zajednicu koji je nastala unutar sljedbenika Knjige; međutim, ova zajednica je obožavala lažne bogove. Oni su insistirali na činjenju haram / zabranjenih djela i ismijavali su vjeru. Izraz "Ljudi knjige" se koristi samo za identifikaciju društva iz kojeg su ovi dvolični ljudi izrasli, a ne znači da su svi sljedbenici Knjige krivi za takve stvari (sigurno su iznad toga). Možemo vidjeti cijeli opis kada pogledamo ajet 60 sure Al-Ma'ida. Ajet 57 kaže: "Ne uzimajte kao prijatelja [pokrovitelja] bilo kojeg od onih kojima je Knjiga objavljena prije vas, ili nevjernike koji se rugaju i igru iz svoje religije." Izraz "prije vas", odnosi se na period prije muslimana, a riječi: "kojima je data knjiga" se odnose na kršćane i Jevreje, tj. na nevjernike koji se rugaju religiji a koji su pripadnici ove dvije ispovijesti. Podsjetimo da ovo nije opšti pojam i da se ne odnosi na sve Jevreje i hrišćane, nego na nereligiozne, agresivne i podrugljive članove zajednice koja je nastala među njima. Takva zajednica je ozbiljna prijetnja i pošast, ne samo za muslimane, nego i za Jevreje i hrišćane. Riječ "nevjernik" koja se pojavljuje u ajetima ne bi trebalo da bude pogrešno protumačena, treba da bude jasno: neko može vjerovati u Boga ali ne mora. On je slobodan da izabere, a to je nešto što on sam mora odlučiti prema svojoj savjesti. A vjernik nikada neće tražiti da nametne svoja uvjerenja nekome ko ne vjeruje u tu religiju. Takav nagon je izričito zabranjen u Kur'anu. Doista, kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, musliman ima odgovornost da zaštiti nevjernika, čak i po cijenu svog života. Međutim, ako je nevjernik ismijava vjeru, i na taj način pokušava da naškodi vjerniku i njegovim vrijednostima, ako postane neprijateljski raspoložen, pa čak i agresivan, onda je on počinio prekršaj protiv Boga. Nevjernici u navedenim ajetima posjeduju te kvalitete i prekoračili su granice. Bog uspoređuje ove ljude sa majmunima i svinjama jer su licemjeri i uzrok problema za vjernike. Jevreji Koji Su Pohvaljeni Kao što smo vidjeli analizom ajeta koji prethode ajetu 60 sure Al-Ma'ida jasne su karakteristike ove zajednice. Ispitivanje ajeta koji slijede otkriva osobine pravog Jevreja i kršćana u očima Kur'ana: Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69) Radosne vijesti u ovom ajetu upućene su Jevrejima i kršćanima koji vjeruju u Boga, te čine dobra djela. Bog predskazuje da Jevreji i kršćani koji su iskreni i koji vjeruju u Njega neće osjetiti strah. Ovo je dobra vijest za njih jer Bog obećava da oni neće znati za tugu; Bog ih stavlja na uzvišena mjesta. Bog izražava svoju ljubav prema njima. God reveals in verses that He will never allow sincere Jews and Christians who devoutly believe in Him to know fear. Pregled Ajeta 166 of Sure al-A'raf I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. (Kur'an, 7:163) A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" – oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili." (Kur'an, 7:164) I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili. (Kur'an, 7:165) I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni!"” (Kur'an, 7:166) Kada pogledamo ajete koji prethode ajetu 166 sure Al-A'raf, vidimo da se oni direktno obraćaju sinovima Izraela. Zajednica koja je nastala iz Djece Izraela, Jevreja, ne pridržava se subote (subota). Oni zaboravljaju I zanemaruju podsjetnika koji sui m dati u ime vjere i bune se insistiranjem da rade nešto što ne bi trebalo. Dakle, ti ljudi poriču vlastitu religiju. To je zajednica koja je nastala iz jevrejskog društva i da odbija da snosi posljedice. Gledajući ove ajete, vidimo da postoji jedna zajednica iskrenih Jevreja kao i onih drugih koji sve negiraju. Na primjer, u ajetu 164 ima Jevreja koji uporno upozoravaju ovu zajednicu i pozivaju je na istinu. Njihov cilj je da ih pozovu na pravi put ", tako da nadam se da ćete steći straha od Boga." Ajet 165 navodi da je iskrena zajednica koja zabranjuju zlo spašena. Oni koji su kažnjenic bili su nevjernici koji su odbili da slušaju savjete i koji su stvarali probleme iskrenim Jevrejima. Prije ovih ajeta, Bog hvali pravedne Jevreja: U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159) Bog hvali zajednice Mojsijeva naroda, koji se ponašaju pravedno a vode se istinom. Ima mnogo mudrosti koje Bog šalje u ovom ajetu. On opisuje savršen način koji muslimani treba da usvoje prema iskrenim Jevrejima. Pregled Ajeta 65 Sure al-Baqara i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!" (Kur'an, 2:63) vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali. (Kur'an, 2:64) Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" (Kur'an, 2:65) Subota je zabrana koja važi za sve Jevreje. Stoga možemo reći da je ova zajednica iznikl iz redova Jevreja. Ajeti koji prethode ovome odnose na ljude koji su otežali život Poslanika Mojsija (as) u divljini, a opis svega je sličan onom u Tori. Nakon što se opisuje ponašanje ove zajednice negatora koji su stvorili mnogo problema za Poslanika Mojsija (as), rekli smo da im je rečeno da se "sjete zapovijedi Tore i ponašaju se u skladu s tim." Bez obzira na to, oni su okrenuli leđa tom savjetu . Bog prezire te ljude koji su prekršili subotu, što se suprotstavlja Tori. Kao što se može vidjeti, ovi ljudi koji nisu poslušali Toru, iako je s njima sklopljen zavjet: drugim riječima, oni nisu Jevreji, budući da sve poriču. Njihova bezobzirnost na temu subote to potvrđuje. Jedna od karakteristika ovih ljudi je da pored toga što poriču, oni stalno prave probleme za Poslanika Mojsija (as) i iskrene Jevreje. To je razlog zašto su dostojni prezira. Još jedna značajna činjenica je da u ajetu neposredno prije ovoga, iskreni Jevreji i kršćani bivaju pohvaljeni i data im je radosna vijest: One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62) Kao što smo vidjeli, iskreni Jevreji i kršćani zaslužuju pohvale u Kur'anu. Muslimani će voljeti one koje Bog voli. Pored toga što je to obaveza, to je također prirodan osjećaj u srcu i savjesti. Iz tog razloga, ovo se ponavlja mnogo puta u Kur'anu, a kako je propisano ovim ajetima, muslimani moraju voljeti i štititi kršćani i Židovi, te se prema njima odnositi s ljubavlju. Kao što se jasno može vidjeti, Bog ne pravi razliku između iskrenih Jevreja i kršćana, i iskrenih muslimana u ovim ajetima. Ovi ajeti eliminiraju neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige. Greška Zbog Koje Su Jevreji Prokleti Prvo i najvažnije za istaći je to da izjava koja glasi "svi Jevreji su prokleti" je potpuno nespojiva sa pravdom Boga i vjerom koju je On kreirao. Prvo, judaizam je prava vjera koju je otkrio Poslanik Mojsije (savs), koji je također bio prorok za muslimane. Bog govori o Jevrejima i judaizmu u Kur'anu. On hvali iskrene Jevreja. Prema Kur'anu, muslimani imaju odgovornost da vole i štite sljedbenike Knjige. Neki ajeti iz Kur'ana se direktno obraćaju sinovima Izraela i sljedbenicima Knjige. To znači da će biti Jevreji i kršćana koji čitaju i pridaju pažnju Kur'anu. Ipak, prema fanaticima, neprihvatljivo je da Jevrej čak i drži Kur'an u ruci. Drugo, svi dolaze na ovaj svijet da se testiraju. Svoje mjesto na ahiretu će odrediti prema rezultatima tog testa. Bog otkriva da je ovaj svijet mjesto testiranja, i kako slijedi: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta. (Sura al-Mulk-67,2) Dakle, musliman je podvrgnut istom testu kao Jevrej. Tvrditi da je dijete rođeno u jevrejskoj porodici, potpuno nesvjesno svijeta, proklet od samog rođena protivi se pravdi Boga; zamislite da je dijete koje još nije testirano neopozivo prokleto, te očekivanje takve nepravde od Boga (Bog je sigurno iznad toga), znači da nisu shvatili Njegovu pravdu, samilost i milost. Oni koji tvrde da su "Jevreji prokleti" koriste ovaj perverzan način razmišljanja protiv svih Jevreja, bez obzira da su u pitanju djeca ili odrasli. Ali, kako fanatici traže u Kur'anu dokaz za ideju da su "svi Jevreji prokleti"? Pregled Ajeta 88 Sure al-Baqara Oni govore: "Naša su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. (Kur'an, 2:88) Ako pogledamo prethodne ajete, vidimo da se oni obraćaju nekim ljudima iz naroda Poslanika Mojsija (savs), samo nekim među Jevrejima. Razlog zašto su prokleti je savršeno jasan - "njihovo poricanje" ... To je zajednica negatora koji su izdali judaizam, pa čak i otišli u takvu krajnost da se pokušali ubiti svog proroka, kao što je prikazano u navedenom ajetu. Na isti način na koji su agresivni negatori među muslimanima psovali u Kur'anu, tako da su činili i oni iz redova Jevreja. Stoga je riječ o onima koji su buntovno negirali i psovali, a ne o Jevrejima ili muslimanima kao cjelini. Pregled Ajeta 155 Sure an-Nisa' i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" – i još smo im rekli: "O subotu se ne ogriješite!" – i od njih smo čvrsto obećanje uzeli. (Kur'an, 4:154) Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša su srca okorjela" – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo – (Kur'an, 4:155) U prethodnim ajetima opisana je zajednica ljudi koji su poricali iz naroda sljedbenika Knjiga. Obećanje koje je dato ovoj zajednici, kojoj je Bog oprostio bez obzira na sve njihove ispade, navodi se u ajetu 154 od An-Nisa '. Ajet 155 otkriva da su se vratili svojoj riječi, poricanju i da su ubili proroke. To su razlozi zbog kojih su prokleti. Sljedeći ajeti ponovo se odnose na jevrejsku zajednicu, a Bog pravi razliku između onih koji su poricatelji i onih koji posjeduju duboki vjeru: Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni (jevrejima) i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162) Za one koji su Jevreji negatori i ponašaju se neprimjereno, primjenjuju se različite sankcije, na isti način na koji se različite odredbe odnose na muslimane koji su poricatelji i koji se neprimjereno ponašaju. Međutim, Bog izričito isključuje iskrene Jevreje, i kaže da će "im dati ogromnu zaradu." Kako bi mogla biti prokleta zajednica koju je Bog pohvalio i rekao da će je nagraditi? Kako neko može eventualno ustati i reći da su "svi Jevreji prokleti i da moraju biti ubijeni", kada ih Bog hvali? Problem fanatika je što oni ne cijene Boga, ne razumiju Kur'an i pali su u zamku izmišljenih hadisa. O toj temi ćemi govoriti kasnije. Podsjetimo se na jednu vrlo važnu stvar ovdje; netko može biti negator na ovom svijetu, ali sve dok on nije licemjer, dok ne stvara probleme za vjernike i živi pošteno i poštuje život, on je i dalje pod zaštitom muslimana: ovo je odgovornost nametnuta muslimanima kroz Kur'an. Prokleta zajednica je ona koja je izdala zajednicu vjernika, ponaša se licemjerno, drugim riječima, koja je u stanju ubitii proroke. Bog smatra da je to što su ubili proroke, razlog da budu prokleti. On ih opisuje kao zajednicu koja zabija nož vjernicima u leđa, te "gazi njihov zavjet." Ti ljudi su predstavljali prijetnju Poslaniku Mojsiju (as) i pobožnim vjernicima. Drugim riječima, ova zajednica poricatelja je prokleta, ne zato što je nastala u jevrejskom društvu ili zbog njihovog poricanja, nego zbog njihovih zločina u očima Boga. Važnu je razumjeti ovu razliku. God makes a distinction for sincere Jews in verses and reveals that He will give them a great reward. How can anyone curse a Jewish community that God says He will reward, that He praises and on whom He will bestow paradise? Stav Da Kršćane I Jevreje Ne Treba Uzimati Za Prijatelje Jedan od ajeta iz Kur'ana koji fanatici i neki protivnici islama na Zapadu koriste kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima i hrišćanima je u Suri Al-Ma'ida: O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. (Kur'an, 5:51) Riječ "prijatelj" se pojavljuje dva puta. Prvobitna arapska riječ "prijatelj" u pasusu koji glasi "Ne uzimajte Jevreje i kršćana kao prijatelji [pokrovitelja]" je "awliyao." Pravo značenje ove riječi je "Čuvari, oni koji su odgovorni za zakon, sveci, gospodari, vlasnici ili vladari. "Originalna arapska riječ prevedena je kao" prijatelji. Svaki od vas koji ih uzima kao prijatelja "je" yatawallahum. "Značenje ove riječi glasi" koji obavezuje da se brine za, koji podrazumijeva staranje o”. Kada pogledamo originalno arapsko značenje možemo lako vidjeti da riječ "prijatelji " u ovom ajetu zapravo znači" vladari. "Ono što je zabranjeno za muslimane ovdje je da dođu pod vlast i upravljanje Jevreja i Hrišćana. (dr Bayraktar Bayraklı, Tekst Kur'ana) Ovu mudrost nije uopće teško shvatiti: iako sve Božanske vjere dijele ista monoteistička vjerovanja i iako su izgrađena na istim osnovama, sve imaju svoje načine obožavanja i imaju svoje zapovijedi. Dakle, postoji vrlo velika mogućnost da musliman pod upravom Jevreja ili kršćanina iskusi teškoće u pogledu obožavanja i prakse. To je razlog zašto postoji zapovijed u ovom ajetu. Još Jedan Pogrešno Shvaćen Concept: Taqiyya (Prikrivanje) Taqiyya znači "prikrivanje, predostrožnost, čuvanje." Koncept se pojavljuje i u Kur'anu: Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika... (Kur'an, 16:106) Ovaj ajet opisuje vrlo posebno stanje stvari; dozvoljeno je negirati Boga ili prikrivati svoju vjeru na privremenoj osnovi, kako bi se izbjeglo ugnjetavanje. Prikrivanje nema drugog značenja u Kur'anu. Ipak, neki ljudi pogrešno tumače islam, a različito shvatanje imaju i neki protivnici islama. Sujevjerni ljudi koriste pretvaranje kao taktiku tokom svog života, te lako mogu posegnuti za ne-islamskim praksama čak i kada njihovi životi nisu u opasnosti i mogu se pretvarati, zahvaljujući ovim lažnim hadisima, te tretirati kao prijatelje one koje zapravo smatraju neprijateljima. Neki protivnici islama ili ljudi koji su sumnjičavi prema islamu zbog radikalizma naglašavaju i tvrde da nikad ne treba vjerovati kada musliman govori o miru i ljubavi i da se muslimani zapravo pripremaju za veliki sukob. Oni tvrde da se muslimani nestrpljivo pripremaju za rat I da se samo pretvaraju da su Izaslanici mira i ljubavi. Stoga, u očima ovih ljudi, svaki musliman koji govori o miru i ljubavi laže. Glavni problem sa obje strane je da oni ne poznaju Kur'an. Postoji jedan vrlo važan uslov vezan za prikrivanje koja se pojavljuje u Kur'anu: "... Osim nekoga ko je primoran na to, a čije srce i dalje miruje u svojoj vjeri" ... Uslov vezan za prikrivanje u ajetu se odnosi na situaciju kada je osoba u opasnosti, pod teškim okolnostima, skriva svoju vjeru dabi izbjegla progon; ne da prikrije gorčinu i neprijateljstvo. Svemogući Bog otkriva u Kur'anu postojanje člana faraonove porodice koji su vjerovali, ali su to skrivali: A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je Krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: '! Gospodar moj je Allah ...'" (Kur'an, 40:28) On je bio u jasnoj i neposrednoj opasnosti. On je živio uz faraona, najokrutnijeg despota svog vremena, i skrivao svoju vjeru, ili prikrivao, jer je bio pod prijetnjom smrti. Ovo je primjer uslova vezanog za prikrivanje u Kur'anu. Ta osoba je skrivala svoju vjeru, iako je bio vjernik, jer je bio pod ozbiljnim prijetnjama. To je jedina situacija u kojoj je po Kur’anu prikrivanje prihvatljivo. Neki protivnici islama izmišljaju prakse za koje misle da su kompatibilne sa islamom, pokušavaju da blokiraju put ka miru i ljubavi, jer su oni daleko od Kur'ana. Prikrivanje doživljavaju i primjenjuju drugačije nego što treba po Kur’anu, te podržavaju podržava trenutnu klimu rata i sukoba koja donosi nasilje u svijetu. Na taj način, smatra se da s obzirom da mir nikada neće doći, to masovno klanje i divljaštvo će se nastaviti. Ovaj način razmišljanja je isto tako kršenje logike Kur'ana. Zamislite muslimana koji je čitav svoj život posvetio miru i bratstvu i druženju sa ljudima, koji je ugrožen zbog toga od strane zagovornika rata i radikala koji ugrožavaju njegov život, koji uvjerava Jevreja i kršćana da budu njegovi prijatelji, uprkos štetnosti islamofobije, i daje sav svoj novac, sredstva zarad tog prijateljstva. A onda zamislite da on iznenada odluči da pobije ljude koje je okupio uprkos tolikom poteškoćama, ljude sa kojima je uspostavio prijateljske odnose! To je potpuno izopačeno vjerovanje. Ako neko ima takve đavolske ideje i namjerava klati ljude, onda lako može naći priliku da to uradi. On može djelovati tako kad god želi. Ako on to namjerava učiniti u ime vjere, onda ni oni koji zloupotrebljavaju religiju da ubiju druge nisu daleko. Musliman ne može da živi svoj život u laži. To je Haram / Zabranjeno prema islamu. A pravi musliman uvijek živi u skladu sa Kur'anom. U svjetlu ajete Kur'ana, muslimani imaju obavezu da donesu ljubav na svijet (Sura Maryam, 96), da se uspostavi mir u svijetu (Surat Al-Baqara, 208), i da gradi jedinstvo (Al-Anfal, 73). Njima se naređuje da štite čak i nevjernike, ako je potrebno i po cijenu vlastitog života (Surat at-sure, 6). Oni imaju odgovornost da budu prijatelji i braća sljedbenika Knjige, koji zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Oni imaju odgovornost da ih prihvate, da ih vole jer je to Bog naredio i zato što oni kažu, "Bog je jedan." Njima nije naređeno da ih kolju i prisile ih da pređu na njihovu vjeru. Oni koji lažno zloupotrebljavaju koncept pretvaranja da prikažu islam kao religiju rata neće uspjeti u svojim podmuklim planovima, jer su osuđen na propast. Bez obzira na sve scenarije rata, predstavnici tri vjere će donijeti mir na svijetu. Bog uvijek daruje pobjedu istinu, onima koji žele mira i ljubav. On je stvorio čovječanstvo i cijeli svemir na temelju ljubavi. Vidjeli smo pravo značenje ajeta koji fanatici i protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima. Sada pogledajmo izmišljene hadise koji se koriste stvaranje antipatije prema Jevrejima, hadisa u koji fanatici vjeruju bezuslovno: Izmišljeni Hadisi O Kršćanima I Jevrejima, Te Objašnjenja Zasnovana Na Kur’anu Pojam Ubijanja Jevreja Koji Uđu U Adolescenciju Prenosi Atiyyah al-Qurazi: Ja sam bio među zarobljenicima od Banu Qurayzah. Oni (drugovi) su nas ispitali, pa su ubili one kojima su počele da rastu dlake, a oni kojima dlake nisu počele rasti ostali su živi. Ja sam bio među onima kojima nisu porasle dlake.  (Sunan Abu Davud, Knjiga 38, 4390 Hadis) Prema ovom izmišljenom hadisu, svi Židovi koji su u pubertetu moraju biti ubijeni. Islam je religija koja smatra nepravedna ubijanja najvećim zločinom, koja obećava iskrenim Jevrejima veliku nagradu i savjetuje ljubavi i naklonosti. Ubistvo osobe ", koje nije počinila nikakav zločine" kada je u adolescencijei, samo zato što je jevrej, nikako nije odredba islama, a posebno kad se osvrnemo na činjenicu da je ovo religija mira koja prašta čak i kada postoji neki zločin. Naravno da ne postoji takva zapovijed u Kur'anu; takva ideja su klevete protiv Kur'ana i fine vjere Gospodara našega. To bi bilo ravno ubistvo u pogledu Kur'ana. Sve dok on iskreno ne vjeruje iz neznanja, osoba koja smatra takav lažni hadis naredbom koju kao takvu primjenjuje, takva osoba nije musliman, nego ubica. Činjenica da fanatici vjeruju u ovu naredbu u pogledu bezuvjetnog ubijanja Jevreja, kada Bog hvali iskrene Jevreja, pokazuje njihovo neznanje. Potvaranje Jevreja Za Grijehe Muslimana "Na Sudnjem danu, moj ummet (narod) će se prikupljati u tri grupe. ... Jedne sorte će doći ležaj na leđima gomile grijeha poput velike planine. ... Bog će reći: "Ispraznite grijehe s njih i stavite ih na Jevreje i hrišćane ... '" (110 Hadis Qudsi Poglavlje 1, Hadis 8; spominje u Mustadrak od Hakim) Kur'an nam daje odgovor na ovaj lažni hadis: Svim muslimanima koji dolaze s planinom grijeha će se suditi za te iste grijehe, a Jevrejima će se suditi za njihove grijehe. Niko neće moći odgovarati za grijehe nekog drugog. On će biti ispitan samo o svojim grijesima. Ovo je izričito rečeno u Kur'anu: Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi… (Kur'an, 17:15) U drugom ajetu u Kur'anu, Bog daje eksplicitnu izjavu u vezi svakoga ko pokuša da prebaci svoje grijehe drugom: A onaj ko kakav prijestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti. (Kur'an, 4:112) Svi će biti odgovorni za svoje postupke u daljem tekstu. Kao što Bog otkriva, “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (Kur'an, 2:281) nikome neće biti učinjena nepravda. Niko neće moći reći, u prisustvu našeg Gospodara, "moje grijesi su prebačeni na nekoga drugog, tako da sam bez grijeha." Takva osoba neće imati priliku da zažali zbog ovako besramnog shvatanja, jer će mu savjest pokazati koliko je ovo pogubno. While God praises sincere Jews in the Qur'an, the fanatics believe in a so-called commandment that states they should be killed without question. Vjerovanje Da Se Hrana Kvari Zbog Jevreja "Da nije bilo djece Izraela, hrana ne bi ustajala, a meso se ne bi pokvarilo." (Sahih Muslim, Knjiga 8, 3472 Hadis) Ovaj lažni hadis je veoma značajan dokaz za razumijevanje načina razmišljanja ljudi koji izmišljaju takve hadise. Kazali smo da su izmišljeni hadisi o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi, proizvod izopačenog načina razmišljanja. Naravno, ne čudi da mentalitet koji navodi da se hrana ne bi pokvarila da nema Jevreja u svijetu, ima zastrašujući način gledanja na žene, životinje, umjetnost i sve što čini društveni život. Lažni Hadisi su i dokaz koliko oni preziru Jevreje i da su svi hadisi koji ovo tvrde u stvari izmišljeni. Sistem vjerovanja koji tvrdi da zajednica koja se spominje i hvali u Kur'anu, koja je potomak Poslanika Mojsija (as), čini da se hrana i meso pokvare, ne pripada istinskoj vjeri. Također je potrebno imati na umu da naš Gospodar smatra da je Halal / dozvoljeno da jedemo hranu koju pripremaju Jevreji i kršćani u ajetu 5 sure Al-Ma'ida. Shvatanje koje se razlikuje od onog u Kur'anu, definitivno pripada fanaticima. Nedostatak logike ovdje je dovoljan za ilustraciju iskrivljene logike fanatika u cjelini. A belief system that maintains that the presence of a community mentioned and praised in the Qur'an and descended from the Prophet Moses (pbuh) causes food to spoil and meat to go bad can never be part of a Divine faith. Ideja Da Dvije Religije Ne Smiju Koegzistirati U Arapskom Svijetu Posljednja izjava Poslanika (savs) je bila : "O Gospode,učini da nestanu Jevreji i kršćani ... Ne smiju biti dvije vjere u Arabiji.." (Malik 511: 1588) Ovaj lažni Hadis je opet strašna kleveta našeg Poslanika (savs). Svemogući Bog govori o postojanju kršćanstva i judaizma u Kur'anu, te otkriva da je Kur'an bio poslat kako bi se potvrdile ova dvije istinite vjere. Kur'an ne poništava načela ove dvije vjere, ali ih potvrđuje. Ova važne informacije date su u nekoliko ajeta. Jedna glasi: On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je. (Sura Al ‘Imran - 3, 3) Kur'an nam govori da će živjeti Jevreji i kršćani na ovom svijetu i kao što je već navedeno, neki od njih će biti iskreni i činit će izabrane zajednice. Bog je dozvolio u Kur'anu muslimanima da žene kršćanske i jevrejske žena i da jedu za stolom s njima (ovo će biti podrobnije objašnjeno). Osim toga, naš Svemogući Gospodar kaže da su najbliži ljudi muslimanima u smislu ljubavi upravo "kršćani". Ti ljudi koji šire ideju "Neka Bog učini da nestanu Jevreji i kršćani", kao da su to bile riječi našeg Poslanika (as) , kada je Bog zapravo hvalio i govorio o nagrađivanju i postojanju tih zajednica, odgovorni su za strašnu klevetu. Lažni Hadisi pobijaju riječi hvale za sljedbenike Knjige u Kur'anu i ponašanje našeg Poslanika (as) prema sljedbenicima Knjige. Uskoro ćemo pogledati ajete iz Kur'ana i ponašanje našeg Poslanika (as). Arab lands are holy places where the three faiths co-existed and were protected by our Prophet (pbuh). It is obvious that our Prophet (pbuh) would never say that Jews and Christians, of whose existence God speaks and whom He praises, should be destroyed. Those fabricated hadiths are all slanders against our Prophet (pbuh). Ideja Da Je Nazivanje Nekoga Jevrejom Uvreda I Da Se Proklinjanje Jevreja Nagrađuje Prenosi Abdullah ibn Abbas: Poslanik (savs) je rekao: "Kada čovjek nazove nekoga Jevrejom, kazna mu je dvadeset udaraca bičem." (At-Tirmidhi, Hadis 1024) Neka onaj ko nema para da daj siromašnima, kune Jevreja umjesto toga, nagrada će mu biti ista. (Ad-Daylami, Ibn 'Adiyy) Namjena ovih izmišljenih hadisa je da prikaže termin "Jevrejin" kao uvredu. Proklinjanje Jevreja je prikazano kao izvor nagrade,a ideja je bila da se širi mržnja prema Jevrejima. Jasno je zašto fanatici žive po pravilima različitih vjera; Kur'an, kaže da će iskreni Jevreji biti nagrađeni i hvali njihovu iskrenost, a tumačenje fanatika nema vezu s tim. Izvor mržnje prema Jevrejima i hrišćanima je nedostatak intelektualnog promišljanja uslijed ovog praznovjerja. Na ovo treba da se koncentrišu oni koji šire pritužbe protiv islama. Ideja Prisiljavanja Jevreja Da Idu Uskim Putevima If someone who regards himself as a Muslim shoots a Jew behind a tree on the grounds that “the tree told me to do it,” on the basis of what the false hadiths say, the Jew who is killed may go to paradise, but unless that Muslim repents, he will be punished in the hereafter for having committed murder. Ebu Hurejre je prijavio da je Božiji Poslanik (savs) rekao: "Ne pozdravljajte Jevreja i kršćana prije nego oni vas pozdrave, a kada ih sretnete vani, prisilite ih da idu najužim dijelom puta" (Sahih Muslim , Knjiga 26, 5389 Hadis) Ovaj izmišljeni hadis nema veze sa zapovijedima prave vjere koja komanduje ljubav, dobrotu i zaštitu prema sljedbenicima Knjige, te predstavlja teško nasilje i klevetu prema našem Poslaniku (savs). Način razmišljanja koji je potpuno u suprotnosti sa onim što je činio naš Poslanik(savs), koji je tretirao Jevreje i kršćane s ljubavlju I privrženošću, opisan je u ovom izmišljenom Hadis kao da je došao iz njegovih usta. Garkad, Jevrejsko Drvo Ebu Hurejre je prijavio Božjeg Poslanika (savs)da je rekao: "... Židovi bi da se sakriju iza kamena ili drveta a kamen ili drvo bi rekli:" Muslimanu, ili slugo Božji, tu je Jevrejin iza mene ; dođi i ubij ga ; 'ali drvo Gharqad ne bih reklo da je ono drvo Jevreja. "(Sahih Muslim, Knjiga 41, 6985 Hadis) Najpoznatiji hadis koji govori o neprijateljstvu prema Jevrejima je ovaj lažni Hadis o Gharqad stablu. Prema ovom hadisu, Židov mora biti ubijen kada se krije iza kamena ili drveta. Nije bitno ko je Židov u pitanju, da li je nevin i bez grijeha. Jevrejin može biti dijete, vjernik ili netko pun ljubavi. Ipak, prema ovom lažnu hadisu, kada se Jevrej krije iza drveta, bez obzira na njegove lične osobine, stijena i drveće će reći muslimanu da Jevrej mora biti ubijen, bez izuzetka, čak i ako je malo dijete . Međutim, to je ubistvo u pogledu Kur'ana. Ako neko ko sebe smatra muslimanom vjeruje u lažne hadise i ubije Jevreja koji se krije iza drveta s obrazloženjem da mu je "drvo reklo da to uradi," Jevrej može ići u raj, ali musliman će se kazniti za grijeh ubistva, osim ako se on pokaje. Užasan je to sistem vjerovanja, kada se može lagati da vam je "stablo reklo" ili da vam je "kamen rekao," pa ste zato ubili. Na pitanje zašto, oni mogu navesti naredbu od strane stijene i po tom vjerovanju, niko ih neće smatrati odgovornim. Oni su u svakom slučaju ne djeluju po Kur'anu. Njihov sistem vjerovanja navodi na ubijanje, ponižavanje i prisiljavanje ljudi na uski dio puta i to smatra legitimnim. Ipak, Kur'an prezire ove lažne sistema: Šta vam je, kako rasuđujete?! Zašto ne razmislite? Ili, gdje vam je dokaz očiti? Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite! (Kur'an, 37:154-157) Pogledajmo sada kako su ovi hadisi u vezi Jevreja i kršćana opovrgnuti u Kur'anu kroz praksu našeg Poslanika (savs): Vrijednost Koju Kur’an Pridaje Sljedbenicima Knjige Muslim men can marry members of the People of the Book. Food prepared by them is lawful for Muslims, and food prepared by Muslims is lawful for them. Muslimani se mogu ženiti pripadnicima sljedbenika Knjige, a oni i Muslimani mogu jesti hranu koju je pripremio drugi: Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onome svijetu, nastradati. (Kur'an, 5:5) Ovaj ajet opisuje vrijednost koju muslimani daju sljedbenicima Knjige. Prema ovom ajetu, muslimanu je dozvoljeno da oženi ženu sljedbenika Knjige. Ovo je značajna dozvola, jer kako stoji u ajetu, "Korumpirane žene su za korumpirane ljude i korumpirani ljudi su za korumpirane žene, dobre žene su za dobre ljude i dobri ljudi su za dobre žene ..." (An-Nur, 26 ), muslimani imaju odgovornost da se žene dobrim, čistim ljudima. Ovo ukazuje na to da su Jevreji i kršćani dobri i čisti ljudi. Osim toga, postoji joše nešto bitno u ovom ajetu. Musliman koji uzme jevrejsku ili hrišćansku ženu, zvat će je"draga, voljena," osnovat će obitelj s njom, provesti cijeli svoj život s njom, na ovom a možda i na onom svijetu. Ovo je jedina osoba tokom svog života s kojom će podijeliti sve svoje probleme i sreću. Oni će paziti jedno drugo kada su bolesni, i vjerovati jedno drugom. Prema fanatičnom načinu razmišljanja, osoba može iznenada osjećati neprijateljstvo prema ženi naziva "voljenom", s kojom je proveo svoj život i povjerio joj svoj život, prema ženi koja je majka njegove djece, te je odjednom prokleti samo zato što je kršćanka ili Jevrejka. Kako on može odlučiti, nakon što je proveo cijeli svoj život s njom, da kaže: "Ovo drvo mi je reklo da je moja supruga Jevrej i da se krije iza njega", a zatim je ubiti? Jedino bi duboko poremećena osoba mogla takvo što uraditi. Ovaj ajet opisuje ljubav koju musliman koji živi po načelima Kur’ana može osjećati prema jevrejima I kršćanima. Ajet također daruje posebne dozvole muslimanima: ovlasti da jedu hranu koju su pripremili sljedbenici Knjige. Ovo je vrlo važno. Kao što znamo, muslimani moraju obratiti veliku pažnju na određene zabrane prilikom pripremanja hrane; svinjetine, te meso životinju koje nisu zaklane u ime Boga, sve ovo je zabranjeno u islamu. Činjenica da je hrana koju pripremaju Jevreji i kršćani halal / dozvoljena, pokazuje da su tim ljudima može vjerovati. Ista stvar se odnosi i na hrišćane i Jevreje, a ajet kaže da je im je dozvoljeno jesti hranu koju su pripremili muslimani. Od koristi je da se osvrnemo na još jedan izraz prijateljstva ovdje. Sljedbenici Knjige i muslimani mogu jesti zajedno pod istim krovom, biti jedni drugima gosti, sjesti za isti sto i biti domaćini jedni drugima. Ovo je opis prijateljstva. Ono što je opisano nije okruženje zasnovan na mržnji i ubijanju, nego na ljubavi, prijateljstvu i bratstvu. Fanatici to nikada ne bi ovako protumačili. Ono što je dozvoljeno Kur'anom je Haram / Zabranjeno u njihovom svijetu. Pitajte fanatika da li se može oženiti nekog od sljedbenika Knjige, ili sjesti i jesti s njima kao njihov gost, a on će vas bijesno pogledati. Fanatici ne postupaju u skladu sa odredbama Kur'ana, jer negiraju da je Kur'an knjiga koja nameće zapovijedi. The fact that food prepared by Jews and Christians is lawful for Muslims is a guarantee that these people can be trusted. That same criterion also applies for Jews and Christians, and according to what the verse says, food prepared by Muslims is also lawful for them. Ovo nije jedini ajet koji određuje položaj sljedbenika Knjige. Bog hvali sljedbenike Knjige u mnogim Kur'anskim ajetima. Ajeti koji se odnose na to uključuju: U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159) Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se; oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; – oni su čestiti; bilo kakvo dobro da urade, biće za nj nagrađeni. – A Allah dobro zna one koji se Njega boje. (Kur'an, 3:113-115) Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199) Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani." (Kur'an, 28:52- 53) Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162) One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62) Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69) ... Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima." I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine. (Kur'an, 5:82-85) Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih – a između njih bili smo postavili dvanaest starješina – i Allah je rekao: "Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko hrđavih postupaka vaših i uvešću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao – s Pravog puta je skrenuo." (Kur'an, 5:12) Kao što ovi ajeti jasno pokazuju, čisti i iskreni Jevreji i kršćani su pohvaljeni finim riječima u Kur'anu i obećana im je novčana nagradu od Boga; Bog kaže da će On primiti te ljude u raj. Ovo je izraz Njegove ljubavi prema njima. Kako može biti Musliman neprijatelj nekoga koga Bog voli, s kim je zadovoljan i koga poziva u raj? To je nemoguće prema Kur'anu. Takvo neprijateljstvo je zločin prema Kur'anu. Stoga, fanatici koji su prihvatili lažne hadise kao njihov vodič - bez obzira na ajete Kur'ana koji jasno pokazuju suprotno – griješe, jer po islamu širenje neprijateljstva prema sljedbenicima Knjige je kažnjivo djelo. Poziv Muslimana Sljedbenicima Knjige I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo." (Kur'an, 29:46) Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Kur'an, 3:64) Ovi ajeti pokazuju da je dužnost muslimana je da ne omalovažavaju sljedbenike Knjige, prisile ih u ćošak, osjećaju mržnju prema njima ili ih čak ubiju. Treba ih pozvati na jedinstvo i to na najprijatniji način. Monoteizam je temeljna doktrina u sve tri vjere. Muslimani se mogu sastati i razgovarati sa sljedbenicima Knjige, pozvati ih da vjeruju u jedinstvo Boga i sve svete spise koje su objavljeni. Komunikacija, propovijedanje i prijateljstvo među njima postoje. Prema Kur'anu, musliman ima odgovornost da se obraća ljubazno prema Jevreju ili kršćaninu, da ga pozove da vjeruje u jedinstvo Boga na ljubazan način, i da ga ne tiska u kut. Pravedno Ponašanje Muslimana Prema Sljedbenicima Knjige Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični. (Kur'an, 60:8) Kao što smo vidjeli, ljudi koji bore protiv vjernika, koji ima stvaraju teškoće i pokušati ili progone ih iz svoje zemlje, ubijaju, bez obzira na to kojoj zajednici pripadaju, jevrejskoj, kršćanskoj ili muslimanskoj, prezreni su u Kur'anu . Muslimani imaju odgovornost da se prema svima ophode pravedno. Pravda ponekad može zahtijevati da osoba djeluje protiv svoje vlastitih interesa, ali održavanje pravde,čak I kada nam to ne ide u korist, ipak je velika vrlina. Muslimani drže da je vrlina zapovijed od Boga. Ova odgovornost je utvrđen u drugom ajetu: Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan... (Kur'an, 4:135) Ovo znači da muslimani imaju odgovornost da ponekad zanemare svoja prava i brane prava Jevreja i kršćana, pa čak i nevjernika. Sistem pravosuđa u Kur'anu se stoga protivi izopačenim idejama fanatika koji tvrde da "će svako ko proklinje Jevreje biti nagrađen." Status sljedbenika Knjige u Kur'anu je jasan. Navedeni hadisi u ovom poglavlju su u direktnoj suprotnosti sa Kur'anom. Možemo jasno vidjeti šta je ispravno u djelima našeg Poslanika (as) i svih onih muslimana koji su prihvatili njega kao uzor: Odnosi Našeg Poslanika (Savs) I Sljedbenika Knjige • Postoje priče da je naš Poslanik (as) bio prisutan na vjenčanjima i gozbama sljedbenika Knjige, da ih je posjećivao kada su bili bolesni i davao im poklone. • Kada su ga kršćani Najran posjetili, poslanik Muhammed (as) je raširio svoju mantije na pod kako bi jseli i pozdravio ih na taj način. • Jedan od supruga našeg Poslanika (as) j Marya bint Sham'ûn (također poznat kao Maryam al-Qubtiyyah), bila je koptska kršćanka iz Egipta. • Naša majka Safiyya bint Huyayy, jedna od supruga Poslanika (as), bila je kći šefa jevrejskog plemena Benu Nadir Medina, Huyayy ibn Akhtab. • Poslanik Muhammed (as) dozvolio Jevrejima da postani dio Ustava Medine koji je potpisan sa klanovima AWS i Khazraj, čime se osigurava opstanak Jevreja kao zasebne vjerske grupe među muslimanima. • Prema članku, "Jevreji Banu Avf su zajednica, zajedno sa vjernicima. Jevrejima njihova religija, a muslimanima njihova vjere," kako glasi Ustav Medine, temelj poštovanje koje muslimani imaju za Jevreje 'tradicije i vjerovanja koji je donesen u vremenu našeg Poslanika (as). čl 26-33 i koji kaže da pripadnici naroda Knjiga uživaju ista prava kao i muslimani, dok članak 16. navodi da im se ne smije nanijeti nepravda. • U godini 630 AD, naš Poslanik (as) je izdao sljedeću naredbu za izaslanike kralja Himyar koji su došli u Medinu da objave da su oni postali muslimani: "Ako Jevrej ili hrišćanin postane musliman, on postaje jednak vjernicima [uživa ista zakonska prava sa muslimanima]. Ko god je želio da ostane Jevrejin ili hrišćanin, on se nije ometao. "(Ibn Hišam, kao-SEERA, II, 586) • Hrišćani Najran poslao je delegaciju od 60 članova u Medinu. Kada je delegacija stigla u Medinu bili su u prisustvu našeg Poslanika (as), a kada je došlo vrijeme za molitvu, željeli su posjetiti džamiju. Ljudi su prigovarali na ovo, ali im je Poslanik (as) dao džamiju na raspolaganje. Okrenuli su se prema istoku i molili. (Ibn Hišam, kao-SEERA, Bejrut, ja, 573-574;. Hamidullah, Poslanik islama, I, 619-620) • Prava sljedbenika Knjiga stavljena su pod zaštitu u vrijeme Poslanika (as) pod sporazumom napravljenim sa Jevrejima i hrišćanima. Kad god je došlo do neslaganja, sljedbenici Knjiga bi ukazali na ovo u sporazumu. Na primjer, kada su kršćani od Damishq imali problem, oni su pokazali sporazum Hazrat Umar, kalifi, i tražili rješenje. To je poznata činjenica koje se pojavljuju u istorijskim knjigama. • Sporazum našeg Poslanika (as) sa kršćaninom Ibn Harit ibn Ka'b i njegovim ljudima sadrži sljedeći pasus; " Sayyid Ibn Harith ibn Ka'b, njegovi vjernici, i svi oni koji ispovijedaju hrišćansku religiju, bilo da su na istoku ili zapadu, u neposrednoj blizini područja ili udaljenih područja, bilo da su Arapi ili stranci, poznati ili nepoznati. ... Obavezujem se da ću ih podržati, da će biti pod mojom zaštitom, kao i njihove crkve, kapele, oratorijumi, manastiri njihovih monaha, gdje god da se nalaze, bilo da su u planinama ili dolinama, jami ili naseljenim područjima, u ravnicama ili u pustinji. Ja ću zaštititi njihovu vjeru i crkvu gdje god se našli, bilo da se radi o zemlji ili na moru, na Zapadu ili na Istoku, pod budnim okom s moje strane, ljudi iz moje kuće, i muslimana u cjelini. ... Niko neće postati musliman silom: I ne sporite se sa sljedbenicima Knjige, (29:46). Oni moraju biti pod okriljem milosti. Spriječite svaku štetu koja bi mogla doći do njih gdje god da se nađu i u bilo kojoj zemlji u kojoj se nalaze. " • U povelji našeg Poslanika (as) o sljedbenicima Knjige iz Adruh, Makna, Hajbera, Najran i Akaba "također stoji da su životi i imovina sljedbenika Knjige bili pod zaštitom muslimana i da su imali svoju slobodu vjerovanja i obožavanja. • Kada je naš Poslanik (as) prvi je počeo da propovijeda, naišao je na hrišćane u Meki. Zaista, jedan od prvih ljudi koji su pričali s našim Poslanikom (as) i hazreti Kadija u prvim danima otkrivenja bio je Waraqa bin Naufal, hrišćanin sa ručno napisanom kopijom Evanđelja. (Sahih Bukhari) • Crkve koje su uništene u vrijeme kalifa obnovili su muslimani, i data je dozvola za nove sinagoge i crkve da se grade. Na primjer, samostan Sv. Sergios koji je spalio patrijarh Mar Amme obnovljen je u vrijeme hazreti Osmana. • Muslimani su za obavljanje molitve petkom koristili crkvu svetog Ivana u Damasku nakon osvajanja Sirije. Kršćani su izvodili svoje vjerske obrede tamo nedjeljom. Članovi obje vjere koristili su iste bogomolje u miru. • Kada su ashabi putovali oni su odsjedali u manastirima na njihovim rutama, a to je bilo po sporazumu sa sljedbenicima Knjige. Biblija i Tora u Kur’anu Muslimani moraju vjerovati u sve proroke i sve Božanske knjige. Muslimanima je naređeno u Kur'anu da ne prave razliku između jednog proroka i ostalih, i svako ko ne posluša ove upute ne poštuje taj ajet i odstupa od vjere. Stoga, na isti način na koji je Poslanik Muhamed (as) naš prorok, Poslanik Isus (as) i Poslanik Mojsije (as) su također naši proroci. Na isti način na koji smo svi sljedbenici Muhammeda, tako smo i sljedbenici Isusa i Mojsija. Ovo je jedan od glavnih i najvažnijih preduslova za muslimane. Na isti način na koji Kur'an govori o Jevrejima i kršćanima, tako govori i o Tori i Evanđelju. Bog hvali ove Božanske spise u Kur'anu. Kao što smo već vidjeli, Kur'an je poslan, ne da bi se uklonili ovi sveti tekstovi, nego kao "potvrda" njih. Iako ove knjige sadrže sekcije koje su pogrešno protumačene zbog proteka vremena, onih dijelovi koji su kompatibilni sa Kur'anom su ponovo potvrđeni. Ovo je izričito navedeno u mnogim ajetima iz Kur'ana: “On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je.” (Kur'an, 3:3) Stoga, mi muslimani imamo odgovornost da se rukovodimo Kur'anom i vjerujemo da su te knjige došle od Boga. Svaka zapovijed, praksa ili riječ potvrđuje i Kur'an koji je vodič za muslimane. Istinite knjige poput ovih već pomenutih pohvaljene su u Kur'anu, ali ih fanatici smatraju nevažećim na osnovu lažnih hadisa, što je neprihvatljivo u islamu. Vodič za prave muslimane je Kur'an, a Kur'an govori i o Tori i Evanđelju: Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136) Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (Kur'an, 5:44) Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, (Kur'an, 5:46) Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji čine dobro. (Kur'an, 46:12) Based on the Qur'an, Muslims believe that all the Divine Books have come down from the Presence of God. For Muslims, every commandment, practice and word confirmed by the Qur'an is a means of guidance. On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; – a Allah je silan i strog. (Kur'an, 3:3-4) i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – pravi su grješnici. (Kur'an, 5:47) A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu. (Kur'an, 6:92) Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: "Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete – a mnogo i krijete – i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju. (Kur'an, 6:91) A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (Kur'an, 5:48) Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih. (Kur'an, 5:66) I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli. (Kur'an, 28:43) "O narode naš" – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. (Kur'an, 46:30) Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199) “i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte.” (Kur'an, 3:50) Ovo (Kur’an) nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111) Bog opisuje Toru kao "buđenje srca ljudi i vodič do milosti" i kao "svjetlo i smjernicu" u Kur'anu. On opisuje Evanđelje kao knjigu "koja sadrži smjernice i svjetlo, potvrđuje Toru prije njega," i kao "smjernice i opomenu za one koji imaju strah od Boga."; to je ono što Kur'an govori i to čini tako eksplicitno. Oni koji kažu nešto drugačije i koji tvrde da su ove knjige nevažeće, kao što smo vidjeli, govore neistine. Možemo vidjeti ovo i iz prakse našeg Poslanika (as): Praksa Našeg Poslanika (Savs) u Vezi Sa Torom i Biblijom Prenosi Ebu Hurejre: Narod Knjiga se koristi za čitanje Tore na hebrejskom, a zatim objašnjava na arapskom Muslimanima. (Sahih Buhari, Knjiga 92, Hadis 460) Al-Hafiz al-Zahabi je pričao da je Abdullah ibn Salam, preobraćenik na islam iz judaizma, došao do Poslanika (as) i rekao: "Ja sam pročitao Kur'an i Toru (sinoć)." On je odgovorio: "Čitaj jedan u jednoj, a drugoj noći. "(Al-Thalabi, Al-Iman al-Thalabi Tathkarar al-Huffadh, Vol. 1, str. 27) Abdullah ibn Amr, jedan od bliskih drugova Poslanika (as), je često čitao Toru. Jedne noći je sanjao da je držao ulje u jednoj ruci i meda u drugoj, i da je ponekad jeo iz jedne ruke, a ponekad iz druge. Abdullah ibn Amr je opisao svoj san Poslaniku (as). Poslanik (as) je tumačio ovaj san na način da govori o dvije knjige, te da on ponekad čita iz jedne, a ponekad iz druge knjige. (Sahih Buhari, Vol. 6, Hadis 987, str. 439) Abu Sa'id al-Khudri: Pitali smo je Poslanika (as): "O Božiji Poslaniče! Možemo li pripovijedati priče o sinovima Izraelovim? "On je rekao:" Da, možete pričati priče sinova Izraela. Nema problema. Znate da ako budete pričali i njihove priče, bit će više zanimljivih informacija.. "(Musnad Ibn Hanbal, 111/12, Hadis 11034) Jevreji Imaju Pravo Da Žive u Svetoj Zemlji Prema Kur’anu S obzirom da neke muslimanske zajednice nisu upoznate sa ajetima Kur'ana i neznalice su na temu islama, oni nastoje ukloniti Jevreje iz Svete zemlje ili obrisati državu Izrael sa mape. Oni ne znaju da se tao bune protiv Kur'ana. Prema Kur'anu, Jevreji imaju pravo da žive u Svetoj zemlji. Ajeti glase: A kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao; o narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni" (Kur'an, 5:20-21) i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane." (Kur'an, 17:104) Kao što je jasno prikazano u ajetima Kur'ana, i Tora i Kur'an kažu da Jevreji moraju živjeti u Svetoj zemlji. Dobro je to što postoje Jevreji u Svetoj zemlji, jer to je izvor radosti za prave muslimane. Izuzetno je fino vidjeti kako se ostvarilo obećanje koje je Bog dao prije 3000 godina i svjedoci onoga što su prorekli Poslanik Abraham (as) i Poslanik Mojsije (as). Bog je otkrio da, "će Jevreji biti u tim zemljama", hiljadama godina prije, a vidimo da se čudo manifestira sada. To je prekrasno i treba zato da se radujemo. Od velike je važnosti to da Bog nameće jedan od osnovnih uslova na iskrene vjernike, kako u Kur'anu tako i u Tori - "Mir." Neće živjeti samo Jevreji u Svetoj zemlji; tu će biti i muslimani i hrišćani, i oni će u potpunosti osigurati da ljubav i mir prevladavaju u cijeloj regiji. Oni će živjeti u bratstvu. Ima dosta mjesta za sve. Niko će biti prisiljene da ide iz svog doma. To se neće dogoditi. Bog uvijek želi mir za sve nas. Da bi zavladao mir, glad za zemljom i neprijateljstvo se moraju okončati, a fanatični način razmišljanja mora biti eliminiran. Prava vjera, vjerske moralne vrijednosti, i Kur'an su bitne naročito u tu svrhu. Sukobi zbog želje za zemljom ili ideologijom su uvijek u porastu i poprimaju najstrašnije dimenzije. Zato nam je potrebno odgovarajuće obrazovanje u ispravnom razumijevanju vjere gdje koristimo Kur'an kao referentnu tačku. Ovo obrazovanje može eliminirati sve te greške i neprijateljstvo. Jednom kada ljudi promijene način razmišljanja, neće biti osnove za neprijateljstvo ili rat, ali jedini način da se to postigne jeste da promijene način razmišljanja kroz obrazovanje. Jews, as well as Christians and Muslims, will be present in the Holy Land, and together they will make peace and love reign in the region. That is what God wants from us and what we must strive for. Pogovor Pošasti radikalizma trenutno potresaju cijeli svijet, od najudaljenije tačke na zapadu do najudaljenije tačke na istoku. Kada se ovaj problem tek pojavio, mnoge zapadne zemljama su mislile da ga mogu lako riješiti. Ali to nije ono što se dogodilo jer je radikalni islam sistem vjerovanja koji hrane izmišljeni hadisi i ljudi u mnogim islamskim zemljama i islamski učenjaci vjeruju ti hadisima, čak i ako oni osuđuju rat i nasilje. Stoga je vrlo teško za rješenje za problem radikalnog islama. Vojna sredstva su se već koristila u nadi da će iskorijeniti radikalizam, to smo pokušali mnogo puta, ali bez uspjeha. Politika koja kolje na hiljade nevinih ljudi, ostavlja hiljade ljudi bez kuće ili zemlje i stvara još veće nestabilnosti je glupa. Glavni atribut oružanih radikala ne leži u tome što koriste oružje, nego što slijede lažne ideologije. Traženje rješenja koja podrazumijevaju ubijanje, dok zanemarujemo njihove lažne ideologije, neće poslužiti nikakvoj drugoj svrsi osim što će donijeti još veću katastrofu na svijetu i još više ojačati radikale. Jedini način otklanjanja ovih divljaka i opasnog sistema vjerovanja je da se ukaže na pravi islam. Nijedno drugo sredstvo neće riješiti ovaj problem. Tu jednostavno nema drugog rješenja nego pravi islam. Oni koji traže rješenje za radikalizam moraju napraviti prvi korak koji podrazumijeva izbjegavanje ponašanja i inicijative koja osuđuje islam i sumnje u njega. Oni moraju slušati one koji govore o Kur'anu. Oni moraju sklopiti savez sa tim ljudima da bi rekli svijetu istinu. Oni se ne smiju obeshrabriti i odustati govoreći, "Kakvo dobro možemo učiniti?" Oni ne smiju zaboraviti da radikalne zajednice okupljaju ljude koji šire svoje iskrivljene ideje širom svijeta putem društvenih medija. Oni moraju znati da će se istina širiti još brže, i moraju uspostaviti strategiju odgovarajućeg obrazovanja bez odlaganja. Sjetimo se da se to mogu učiniti samo muslimani iz Kur'ana koji se pridržavaju pravog islama i koji ne pribjegavaju sujevjerju. Podsjetimo na važnu činjenicu koju smo naglasili na početku ove knjige: Islam koji zastupamo nije islam koji je modernizovan nit je to islam koji je tokom vremena postao umjereniji (sigurno Islam je iznad toga). Islam za koji se zalažemo je pravi islam u Kur'anu. Mi imamo dužnost da propagiramo pravi islam koji je veliki dio islamskog zaboravio, ukoliko svi želimo mir u svijetu. Oni koji su odgovorili na nasilje s nasiljem ili koji sanjaju o svijetu bez islama zbog akcije šačice radikala će uvijek nesvjesno stvoriti više radikala i suočavat će se sa većim divljaštvom. Ovi ljudi treba da znaju da svijet nikada ne može postojati bez islama. Mir i ljubav za kojima svijet čezne može doći samo kroz islam. Imamo Kur'an, pravu i nepromjenljivu Knjiga islama; jedina što moramo uraditi jeste educirati ljude da poznaju Kur'an. "Hvaljen neka si" – rekoše oni – "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." (Kur’an, 2:32)

The problem with much of the Islamic world today is that it has abandoned the Qur'an. Every pronouncement by people described as “leaders of the faith” has been adopted as a rule, and so every religious community has its own different practices.

The Sharia of the Qur'an requires that a Muslim be modern, well-groomed, noble, wise, cultured, democratic, open-minded, respectful of all ideas and full of love. The Sharia of the Qur'an is based on brotherhood, peace and love. War, cruelty, hatred, anger and conflict are all forbidden to Muslims in the Qur'an. Those who wish to know the true Sharia must look to the Qur'an alone.

“Waging jihad” in Islam means to educate the other side, to teach moral virtue and to strive to turn people away from evil. Those who murder in the name of jihad are not acting in the light of the Qur'an.

Muslims lived as a minority in the pagan society of Mecca and were exposed to much oppression. Many Muslims were physically tortured, some were martyred, most had their homes and possessions pillaged and they were subjected to constant insults and threats. Yet Muslims continued to live without resorting to violence, merely keeping their distance from the idolaters and calling on them to live in peace.

The pagans of the time were unable to harm Muslims from powerful and prestigious families, such as Hazrat Abu Bakr and Hazrat Uthman. However, they barbarically mistreated and tortured poor and helpless Muslims, in a way never seen before.

The Constitution of Medina was the first pluralist and the most democratic constitution in history, showing the protective attitude of Muslims toward the rights and laws of members of all other faiths and even idolaters.

In verse 191 of Surat al-Baqara, Muslims are only given the right to defend themselves. This verse does not therefore legitimize war and aggression.

In verse 6 of Surat at-Tawba, Muslims are told to help an idolater who seeks shelter with them and asks for their help, even at the cost of endangering their own lives.

Under Islamic law, war is only permissible for defensive purposes, and prisoners must be released when it is over. This is a practice not even found in the international law of war. Indeed, prisoners from past conflicts are still being kept under harsh conditions in prisons such as Guantanamo Bay.

The way that a faith that offers no justification for war is being portrayed as a religion of war is solely due to the practices of the peddlers of nonsense.

VIOLENCE, HATRED AND LOVELESSNESS ARE CHARACTERISTICS OF RADICALS. THEY HAVE NO PLACE IN ISLAM.

Islam believes that all people are equal and must be brothers, and is the source of democracy and freedom.

Some supposed religious leaders are pawns set in motion when needed to create war and turmoil. They are supervised by various intelligence units and play a role in bringing about the war with which they are charged.

“Puppet leaders are, from time to time, produced to keep war alive, and these leaders are generally selected from among radical movements.”

It is usually radical groups that are encouraged to wage war, but those who need war for their own evil ends manage them all. Ignorance is of vital importance to those “managers” in question. Ignorance gives them pawns to make use of.

John William Godward's oil painting “Lesbia with her Sparrow,” 1916

Say: ‘Truth has come and falsehood has vanished. Falsehood is always bound to vanish.’ (Quran, 17:81)

Poglavlje 2: Lažna Vjera Fanatika

Naš poslanik (savs) je najsavšeniji implementator Kur’ana. Cijeli svoj život je proživio u skladu s Kur’anom, te je time najbolji uzor muslimanima. Sve njegove riječi i djela su u potpunosti u skladu s Kur’anom, a neke od njih su sačuvane sve do danas. Neke od ovih njegovih riječi, poznate kao hadisi, jasno jesu autentično govor poslanika (savs) i potpuno su vjerodostojne jer oslikavaju praksu koju naređuje Kur’an. Posebno mnogo hadisa koji se odnose na vrijeme pred kraja svijeta su ostali neizmijenjeni i predkazuju izvanredne stvari koje će se dogoditi u budućnosti. Ovi hadisi su se obistinili, jedan za drugim i u našem vremenu. Hadisi su predkazali prije 1400 godina su događaje koji se dešavaju jednom u ljudskoj historiji, kao što je dolazak dvorepe komete Lulim, okupaciju Afganistana, rat u Iraku i napade 11. septembra (za detaljnije informacije pogledajte “Poslanik Isa (savs) i hazreti Mahdi (savs) će doći u ovom stoljeću,” Haruna Yahye, Global Publishing). Dakle, ono što je predkazao naš poslanik (savs) je od sve veće vrijednosti za nas i moramo vjerodostojne hadise posmatrati kao lijepe vijesti i blagoslove, a ne zanemarivati ih u potpunosti.

Ipak, činjenica je da postoje i knjige hadisa koje sadrže nešto što je naknadno dodato i nemaju nikakve veze sa istinskim govorom i praksom našeg poslanika (savs). Ono po čemu možemo razlikovati ovakve hadise od onih vjerodostojnih jeste to što su u potpunosti suprotni Kur’anu. Nemoguće je da su riječi i praksa koje su suprotne Kur’anu ono što je činio naš poslanik (savs).

Na osnovu svega iznesenog do sada, posmatrajući vjeru fanatika, vjeru potpuno različitu od islama, moramo razumjeti neke činjenice o ovim hadisima zato što vjera fanatika nema oslonca u Kur’anu, jedinoj ispravnoj objavi u islamu. Odakle onda potječe ova lažna vjera?

Religija fanatika potječe iz tradicije i sujevjerja koje se širilo od usta do usta, ali uglavnom u vidu izmišljenih hadisa koje su predstavljali kao riječi našeg poslanika (savs).

Tokom stoljeća nakon objavljivanja Kur’ana, razne izreke i prakse našeg poslanika (savs) su se počele prikupljati u zbirke hadisa. Hadisi su, vjeruje se, počeli biti zapisivani tokom drugog stoljeća po Hidžri. Neki od hadisa o kojima je riječ su sačuvani, dok su drugi netačno preneseni, izmijenjeni ili čak potpuno izmišljeni.

Kao što smo već objasnili, moramo posmatrati Kur’an kao mjerilo vjerodostojnosti hadisa koje oslikavaju riječi i dječa našeg poslanika (savs). Ako je hadis suglasan sa Kur’anom, onda je hadis istinit. Ukoliko se hadis odnosio na budućnost i već se obistinio, također je vjerodostojan. Međutim, ukoliko je hadis u sukobi s Kur’anom, onda ne treba biti sumnje da se taj hadis ne može smatrati vjerodostojnim.

Da li su hadisi muslimanima neophodni? Prije svega, jedini “nezamijenjivi” izvor za muslimane je Kur’an, a Kur’an je sam po sebi dovoljan za muslimane. Kao što Svemogući Gospodar kaže, svaki musliman će biti odgovoran samo za poštivanje Kur’ana. Ipak, ogroman je blagoslov znati za praksu i čuda našeg poslanika (savs) zasnovana na Kur’anu. Nije obvezujuće za muslimane da prate hadise, ali riječi i ponašanje našeg poslanika (savs), ako i ono što je predkazao za budućnost, su veoma važne smjernice. Iz toh razloga je veoma bitno moći raspoznati istinu od laži, te moći prepoznati ispravne hadise koji su sačuvani sve do danas.

Za neke islamske zajednice, međutim, problem je da su napustili Ku’ran i usvojili izmišljene hadise kao svoju vodilju. Dat ćemo pregled ovih hadisa u naslovu “Izmišljeni hadisi.”

Izmišljeni Hadisi Koji Su Temelj Vjere Fanatika

Termin “izmišljeni hadisi” se odnosi na riječi i tradiciju koja se lažno pripisuje našem poslaniku (savs), klevećući ga, a koje on nikada nije izgovorio. Drugim riječima, ovo znači da se namjerno pokušava predstaviti ono što naš poslanik (savs) nikada nije izgovorio, kao hadise koji su njegovo naslijeđe. Izmišljeni hadisi su glavna tema narednih poglavlja ove knjige, iz razloga što ovi hadisi predstavljaju glavni uzrok rasta nove vjere koja zamijenjuje Kur’an u nekom muslimanskih zajednicama. Raspravljaćemo o najupečatljivijim i najčešćim izmišljenim hadisima, dakle lažnim hadisima, drugačije rečeno. Cilj ovome jeste da se uoči sujevjerje na kojem se zasniva lažna koncepcija islama i da se ukase na neistine kroz dokaze iz Kru’ana. Nadamo se da će na ovaj način neki ljudi koji su pogrešno shvatili islam postati svjesni da religija fanatika, ne samo da je zasnovana na nesporazumu, nego je to zapravo potpuno izmišljen system. Istovremeno, oni koji neuko kritikuju islam i Kur’an mogu uvidjeti da su pogriješili i da mnogi koji navodno predstavljaju “muslimanski identitet” nemaju nikakve veze sa istinskim islamom i Kur’anom. Također se nadamo da će objašnjenja data ovdje biti instrument da iskreni ljudi koji su prisiljeni živjeti pod fanatičnim shvatanjima i koji to smatraju jedinim postojećim i istinitim sistemom islama, poći pravim putem koji preporučuje Kur’an.

Odakle Potiču Izmišljeni Hadisi?

The hadiths claimed to have been narrated from our Prophet (saas) were first written down two or three centuries after his death.

Riječi za koje se tvrdi da ih je izgovorio naš poslanik (savs), te djela za koja se smatra da su činila praksu našeg poslanika (savs) po prvi put su zapisana nekoliko stoljeća poslije njega. Od autora slavnog djela Kutub al-Sittah (Šest knjiga), koje se sastoji od 6 knjiga hadisa, Buhari je umro 256. godine po Hidžri, Muslim 261. godine, Tirmidi 279. godine, Ebu Davud 275. godine, An-Nasai 303. a Ibn al-Madžah 273. godine. Šitske knjige hadisa su drugačije, a neki suniti i šiti ne priznaju knjige onih drugih. Zbirka šitskih hadisa je novijeg prorijekla. Jedan od poznatih šitskih sakupljača hadisa, Al-Kulajni je umro 329. godine po Hidžri, Babavaj 381. godine, Ebu DŽafar Muhammed ibn Hassan Tusi godine 411. po Hidžri, te El-Murtaza 436. godine.

Poznato nam je iz historijskih zapisa i prvih hadisa koji su do nas stigli da nije bilo zapisanih hadisa za života poslanika (savs), niti za vrijeme četvorice halifa. El Haravi kaže slijedeće na ovu temu: “Ni poslanikovi ashabi, niti oni koji su živjeli u to vrijeme, ni oni koji su živjeli u vrijeme neposredno nakom smrti Muhammeda a.s. ali su razgovarali barem s jedim ashabom, nisu zapisali ni jednu njegovu riječ. Jedino su ih prenosili međusobno, od usta do usta. Od ovoga postoje tek jedan ili dva izuzetka. Zbog straha od padanja u zaborav, Omer ibn Abdul Aziz, u pismu se obraća Ebu Bekru al-Hazamu, želeći da on pokuša da istraži tradicije i reproducira ih.” Jezid ibn Abd al-Malik je uklonio Ebu Bekra al-Hazama i one koji su s njim radili na ovome s njihovih mjesta nakon smrti Omera ibn Abdul Aziza. Slijedeći halifa, Hišam, se smatra prvom osobom koja je skupljala hadise Az-Zuhrija. Ovo datira dva ili tri stoljeća nakon smrti našeg poslanika (savs).

Prije Buharija, niko se nije potrudio razlikovati hadise po stepenu njihove vjerodostojnosti. Ovi napori ih dijele na “vjerodostojne” i “slabe,” prema Buhariju. Međutim, ispitivanjem hadisa vidi se da su ovi pokušaji bili neuspješni. Ne samo slabi hadisi, nego i oni potpuno izmišljeni su predstavljani u okviru islama, a pojavljivali su se sve češće.

Bilo je nemoguće spriječiti takvo stanje u to vrijeme jer je od smrti našeg poslanika (savs), pa do pisanja ove knjige, kao i poznatih zbirki hadisa koje ih uključuju, lanac prenošenja i porijeklo čine šest ili sedam ljudi. Kada su ovi hadisi zapisivani, čak i prenosilac, prenosiočevog prenosioca od poslanika (savs) je preminuo. Drugim riječima, oni koji su mogli potvrditi da li su ljudi koji su prenijeli ove hadise rekli istinu, su odavno umrli.

Učenjaci koji su se bavili hadisima su ovoga bili svjesni. Muslim je rekao da nije uključio sve hadise koje je smatrao potpuno vjerodostojnim u svoju knjigu (Muslim, Tom 1). Buhari, koji je tvrdio da su hadisi izvor vjere, poznavao je 600,000 hadisa, ali je u zbirku uključio tek 6,000-7,000 njih, tj. tek 1% od cijeline. Zaključio je da preostalih 99% nisu vjerodostojni i nije ih uključio u svoja djela. To znači da su hadisi cijelom islamskom svijetu preneseni voljom i mišljenjem samo nekoliko ljudi, a to je strašno stanje za one koji hadise smatraju “izvorom vjere” jer nikada i nikako ne mogu doći do onih hadisa koje bi drugi možda smatrali istinitim, ali ih Muslim nije našao dovoljno vrijednim da ih uključi u svoju zbirku. Dozvolite da se prisjetimo da je, tokom cijelog procesa ove analize, Kur’an, jedini krajnje vjerodostojan, zaštićen i neizmijenjen izvor ljepote u islamu, ostavljen po strani.

Egipatski komentator Ahmed Amin daje slijedeću procjenu, otkrivajući obim izmišljanja hadisa:

“kada bismo željeli napraviti izložbu hadisa, dobili bismo piramidu čiji bi vrh ukazivao na period Božijeg poslanika. Kako se spuštamo dalje, svjedočimo postepenom širenju prema bazi. Međutom, idealno bi trebalo biti obratno, jer su poslanikovi ashabi najbolje znali kako se poslanik ponašao. Kako su umirali, broj onih koji su poznavali riječi poslanika bi se smanjivao i piramida bi mijenjala svoj položaj, okrečući se naopačke. Ipak, svjedoci smo da se broj hadisa povećava za vrijeme Omejada i postaje veći nego u vrijeme života poslanika.” (Ahmed Amin, Duha al-Islam)

Ludwig Deutsch's oil painting “Scholars of the al-Azhar University,” 1901

S obzirom na navedeno, postojanje i vjerodostojnost stotina hiljada različitih hadisa, ponekad potpuno suprotnih jednih u odnosu na druge, dovelo je do neprijateljstva među određenim istraživačima hadisa. Na primjer, dok Ikrimu pouzdanim izvorom smatra Buhari i još nekoliko poznatih istraživača, Muslim ga optužije da je lažov. Možda je najinteresantniji način na koji Buhari, autor najpoznatije knjige hadisa u islamu, proglašava Ebu Hanifu, osnivača Hanefijske škole, “ghayr al-siqah,” tj. “nepovjerljivim” i ne zapisuje niti jedan hadis koji on prenosi. U očima najpoznatijeg istraživača hadisa, osnivač najpoznatije škole je nepovjerljiv, a velika većima muslimanskog svijeta njih obojicu smatra najvjerodostojnijim prenositeljima hadisa. Činjenica je da postoji onoliko mnogo nesuglasica u raspravama oko pouzdanosti onih koji prenose hadise, koliko i među samom hadisima.

Još jedan problem, osim činjenice da je većina izmišljenih hadisa pronašla sebi mjesto među mnogim istinitim hadisima našeg poslanika (savs) u kojima se manifestuje duh Kur’ana, jeste način na koji su ti hadisi prenošeni. Mnogo ljudi zamišlja da su hadisi preneseni direktno od našeg poslanika (savs), ali to nije tako – ni jedan učenjak ne tvrdi da su to direknto prenesene izreke. Mnogi istraživači hadisa, a posebno Buhari, smatraju da je dovoljno prenijeti značenje hadisa i da nije potrebno da ih se doslovno pamti. To, naravno, omogućava mnogim dodanim komentarima da postanu sastavni dio ovih izreka, da pogrešno shvaćene teme budu prenesene kao ispravne, te da ljudi koji ne razumiju u potpunosti ove teme bivaju uključeni u prenošenje.

Kada se smatra da je dovoljno prenijeti smisao hadisa, nemogućnost da se sazna početak i kraj samog hadisa dovodi ponekad do gubitka značenja. Na primjer, dvojica ljudi su došla Aiši (ra) i rekla da je Ebu Hureje prenio da je poslanik (savs) govorio da nesreća dolazi samo posredstvom žena, konja i kuća. Na ovo je Aiša (ra) odgovorila: “Tako mi Boga koji je objavio Kur’an poslaniku! Poslanik ovo nikada nije rekao. Ono što jeste rekao je da neuki ljudi tako misle.”

Nema sumnje da su osnivači sve četiri škole bili vrijedni muslimani i islamski učenjaci. Međutim, trebamo znati da hadisi o kojima je riječ predstavljaju osnov za stvaranje ovih škola. Osnivači četiri škole su ih zasnovali na osnovu mišljenja o hadisima koje su lično formirali.

Četiri imama osnovali su svoje vlastite škole produbljujući kriterije kojima su se služili istraživači hadisa koji su napisali kolekciju Kutub al-Sittah. Kao što smo već vidjeli, Ebu Hanifa, osnivač hanefijske škole, najveći među četvoricom, kritiziran je od strane ostalih, posebno od strane Buharija, kao neko ko ima slabo znanje o hadisima i generalno potencira svoje lično mišljenje.

Uprkos ovakvim podjelama među istraživačima hadisa i školama, postoje neki ljudi koji tvrde da su hadisi neupitni. Takvi ljudi šire nerazumne ideje da svako ko porice barem jedan hadis Buharija ili Muslima nije vjernik. Neki su čak otišli i dalje, kao što ćemo vidjeti u detaljnijem opisu kasnije, tvrdnjama da hadisi nadjačavaju komande Kur’ana. U ovim zastrašujućim nelogičnostima leži osnov za neuke zajednice koje osnivaju fanatici.

Hajde da pogledamo koliko su različiti izmišljeni hadisi s obzirom na poglede različitih sekti koje su u islamu nastale povodom njih.

Osman Hamdi Bey's oil painting “Theologist,” 1907	Osman Hamdi Bey's oil painting “Girl Reciting Qur'an,” 1880
The founders of the four schools are of course worthy Islamic scholars. However, the foundation of the four schools was in fact based on mutually conflicting hadiths. Each school based itself on the hadiths it preferred.

Razlike Među Islamskim Školama I Stavovima

	Teme/Pitanja	Hanefijska	Malikijska	Safijska	Hanbalijska
1	Koža uginule životinje	Haram	Halal	Haram	Halal
2	Jesti jegulje	Halal	-	-	Haram
3	(Muškarcima) Nositi crvenu odjeću?	Mekruh	Halal	Haram	Mekruh
4	(Muškarcima) Nositi žutu odjeću?	Haram	Halal	Haram	Haram
5	Svirati ud, rog, def, trubu ili bubnjeve?	Mekruh	Halal	Halal	Haram
6	Jesti meso vrane	Haram	Halal	Haram	Haram
7	Jesti konjsko meso	Haram	Halal	-	-
8	Jesti dagnje	Haram	Halal	-	-
9	Jesti ostrige	Haram	Halal	-	-
10	Jesti meso lastavice	Halal	Halal	Haram	Haram
11	Jesti meso orla	Haram	Halal	Haram	Haram
12	Koja je udaljenost ispod koje je Haram proći ispred nekoga ko klanja/moli se?	40 lakata	1 lakat	3 lakta	3 lakta
13	Da li nenamjeran govor tokom namaza/molitve kvari molitvu?	Da	Ne	Ne	Da
14	Da li kvari namaz/molitvu ukoliko uzdahnete “Ah” ili “Oh”?	Da	Ne	Da	Da
15	Broj farza/obaveznih radnji tokom abdesta/čišćenja pred molitvu	4	7	6	7
16	Da li je obavezno isvesti čišćenje određenim redoslijedom?	Ne	Ne	Da	Da
17	Da li je obavezno zvesti čišćenje bez pauze?	Ne	Da	Ne	Da
18	Broj radnji koje kvare abdest/čišćenje	12	3	5	8
19	Da li glasan smijeh tokom molitve kvari abdest/čišćenje?	Da	Ne	Ne	Ne
20	Da li obrok s kamilinim mesom ili kupanje umrle osobe kvare abdest/čišćenje?	Ne	Ne	Ne	Da
21	Da li sumnja kvari abdest/čišćenje?	Ne	Ne	Ne	Da
22	Da li tekuća krv kvari abdest/čišćenje?	Da	Ne	Ne	Ne
23	Broj razloga zbog kojih je gusul/generalno čišćenje tijela obavezno?	7	4	5	6
24	Broj farza/obaveznih radnji kod gusula/generalnog čišćenja tijela?	11	5	3	-
25	Kakva je presuda za one koji ne obavljaju molitvu zbog nemara ili lijenosti?	Da ih se uhapsi, da budu udarani dok ne prokrvare, da budu ubijeni	Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju	Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana	Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana
26	Koliko je puta obavezno reći selam na kraju molitve?	Nije obavezno	Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu	Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu	Obavezno je izgovoriti selam na obje strane
27	Da lije obavezno zanijetiti/izgovoriti namjeru da se posti tokom Ramazana za svaki dan posebno?	Da	Ne	Da	Da
28	Da li vađenje uzorka krvi kvari post?	Ne	Ne	Ne	Da
29	Da li je muškarcima i ženama obavezno da daju zekat/milostinju za nakit koji posjeduju?	Da	Ne	Ne	Ne
30	Da li je ženi dozvoljeno da obavi hadždž/hodočašće bez muža?	Ne	Da	Da	Ne
31	Broj osnovnih radnji tokom Hadždža	2	4	5	4
32	Da li je Haram sjediti ili nasloniti se na svilu ili ju koristiti za pokrivanje jastuka ili zidova?	Ne	Da	Da	Da
33	Da li je obrijati bradu Haram?	Da	Da	Ne	Da
34	Da li je Haram igrati tavle?	Ne	Da	Da	Da
35	Da li je Haram igrati šaha?	Da	Da	Ne	Da
36	Kakva je posljedica po životinju koja je bila žrtva bestijalnosti?	Mora se ubiti. Njeno se meso ne smije jesti.	Ne ubija se. Njeno se meso može jesti.	Ne ubija se. Njeno se meso može jesti.	Mora se ubiti.
37	Kakva je kazna za konzumaciju vina i ostalih intoksikanata?	80	80	40	80
38	Da li je dozvoljeno da imovinu osuđenika/ce koji/a je pogubljen/a dati nasljednicima?	Da	Ne	Ne	Ne
39	Da li se smrtna kazna može primijeniti na žene?	Ne	Da	Da	Da
40	Da li žena može biti sudija?	Da	Ne	Ne	Ne
41	Da li su psi nečisti?	Ne	Ne	Da	Da

Ludwig Deutsch's oil painting “At Prayer,” 1923

Oni Koji Traže Upute Izvan Kur’ana Moraju Se Okrenuti Istinskoj Vjeri

Hiljade izmišljenih, pogrešno tumačenih i iskrivljenih hadida – tumačenih onako kako je pojedincima odgovaralo, trenutno se smatraju najvažnijim izvorom islama. Islam je podijeljen u četiri odvojene škole, u biti četiri različite religije, koje se sukobljavaju jedna s drugom. Mnoga naša muslimanska braća smatraju da je to istina o vjeri, primjenjuju ta pravila u neznanju i smatraju mnoge nepouzdane hadise potpuno istinitim. Sujevjerje, koje predstavlja izvor tolikih sukoba danas, proizvod je stavova koji se ne mogu uskladiti po pitanju hadisa. Hajde da se sjetimo bitne činjenice koju smo već iznijeli i koju ćemo često ponavljati u okoj knjizi – jedino na što se naš poslanik (savs) požalio Našem Gospodaru u Kur’anu jeste to da je Kur’an zanemarena, zaboravljena Knjiga:

Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (Kur’an 25:30)

Da je Naš Gospodar želio, naravno da je mogao zaštititi svaku riječ našeg poslanika (savs), pa bi ove 1400 godina stare izreke do nas stigle neizmijenjene, baš kao i ajeti Kur’ana. Međutim, Kur’an je sasvim dovoljan za savršeno tumačenje islama jer su zaista sve prakse našeg poslanika (savs) sadržane u Kur’anu. To je razlog zašto je Naš Gospodar zaštitio Kur’an i zašto je on dovoljan muslimanima. S obzirom da je Kur’an zaštićen i neizmjenjiv, kreatori sujevjerja nikada ga nisu mogli iskotistiti kao osnovu za svoja sujevjerja, te nikada nisu obezbijedili dokaz iz Kur’ana za izuzetno teško izvodivu verziju islama koju pokušavaju nametnuti, i oduvijek su se, umjesto toga, okretali dokazivanju hadisima. Ipak, postoji jedan put, jedno objašnjenje i jedno razmišljanje u Kur’anu oko kojeg se muslimani mogu ujediniti.

Kur’an je objavljen kao uputa i blagoslov muslimanima:

… Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111)

Bog u Kur’anu govoti o postojanju ljudi koji Kur’an smatraju nedovoljnim, ništavim ili pogrešnim (sigurno su Allah i Kur’an iznad toga) i koji slijede isprazne priče:

To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će – ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati? (Kur'an, 45:6)

Bog poziva ljude da razmisle o Kur’anu, nepromijenjivoj Božijoj zapovijedi i istinskoj Knjizi islama, umjesto ovih lažnih izreka koje su prepune protivrječnosti:

A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. (Kur'an, 4:82)

Kada se napusti Kur’an, kada se islam iz Kur’ana smatra nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga) i kada ljudi počnu tražiti novu vjeru, konfuziju, nesporazumi i neprijateljstva neizbježno uslijede. Ti ljudi koji neuko kritikuju Kur’an i pokušavaju da uspostave funkcionalnost religije koju su sami smislili koriste se sujevjerjem da pokušaju odvratiti i buduće generacije od Kur’ana.

Napuštanje Kur’ana U Islamskom Svijetu

Neki su muslimani tokom godina sistematski okrenuli svoja leđa Kur’anu zbog ovih izmišljenih hadisa i sujevjerja koje su mnogi navodni učenjaci pokušali unijeti u vjeru. Prema izmišljenim hadisima i usklađenim izjavama nekoliko navodnih islamskih učenjaka, raširene su prakse koje u Kur’anu nemaju nikakva osnova. One su toliko teške i sputavajuće da su mnogi ljudi počeli Kur’an smarati “nedostižnim.” Na primjer:

• Besmislene ideje poput one da se “Kur’an ne smije dirati osim ako osoba nije abdestila (izvela ritualno čišćenje)” učinile su čitanje Kur’ana teškim.

• Iako se abdest jasno propisuje u samo jednom ajetu Kur’ana, i izvodi se veoma jednostavno, prema sujevjerju fanatika postoje hiljade stvari koje mogu pokvariti abdest i opisane su u bezbroj debelih knjiga. Dodirivanje Kur’ana je time učinjeno gotovo nemogućim.

• Kur’an općenito ne treba dirati. Treba ga smjestiti na uzdignuto mjesto i zaštitti, te ne skidati nikada više.

According to the fabricated hadiths and agreements of scholars, the Qur'an is not generally to be read, only to be placed somewhere high up and never taken down again.

• Iako bi Kur’an trebao biti najvažniji dio života muslimana, ovim besmislicama se tvrdi da se Kur’an treba čitati samo u vrlo posebnim prilikama, kao što je mjesec ramazana, svete noći i dženaze (sahrane), i to isključivo na arapskom jeziku. Apsolutno ne treba čitati Kur’an na maternjem jeziku nearapa. Pod utjecajem ovakvih sujevjerja mnogi su ljudi počeli vjerovati da je grijeh čitati Kur’an na njihovu maternjem jeziku. To je razlog zašto toliko nearapskih zajednica ne poznaje sadržaj Kur’ana.

• Zbog ovakvog načina razmišljanja, milioni muslimana širom svijeta su potpuno nesvjesni Kur’anskih propisa.

• Iako ne postoji obaveza pokrivanja glave u Kur’anu (o ovome ćemo pisati još u narednim redovima), te nema propisa o dodirivanju Kur’ana jedino nakon abdesta, ženama je ipak zabranjeno da Kur’an dodiruju ukoliko njihova glava nije pokrivena i ukoliko nisu abdestile, prema propisima ovih sujevjerja. Na jednak način je i muškarcima čitanje Kur’ana učinjeno gotovo nemogućim, ako nisu izveli bezbroj rituala propisanih komplikovanim pravilima koja je teško ispoštovati.

• Jedan od najpoznatijih mitova izmišljenih da bi se spriječio pristup Kur’anu jeste ideja da Kur’an sam po sebi nije razumljiv, te da su ljudima potrebna tumačenja i komentari učenjaka da bi Kur’an razumjeli. Pojedini muslimani koji su odgojeni u ovom uvjerenju smatraju da neće pronaći dovoljna objašnjenja u Kur’anu, iako Bog u jednom ajetu kaže ”…i sve smo potanko objasnili.” (Kur'an, 17:12), te umišljaju da će im izmišljeni hadisi pružiti smjernice.

Kur’an Je Naša Uputa I Treba Nam Neprestano Biti U Rukama

Kur’an je naša uputa koju trebamo čitati svugdje i u bilo koje vrijeme. Ipak, zbog ovog sujevjerja muslimanima je gotovo nemoguće čak i uzeti Kur’an u ruke.

Ipak, u ajetu “I pamtite Allahove ajete i mudrost koja se kazuje u domovima vašim…” (Kur'an, 33:34) Kur’an se opisuje kao nešto što se uvijek čita i čije se mudrosti uvijek drže na umu. U drugom ajetu Bog opisuje Kur’an riječima “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji su svjesni Allahova postojanja.'' (Kur'an, 2:2). Kako bi jedna knjiga bila uputa, ljudi moraju znati mudrosti koje sadrži. Ajeti Kur’ana otkrivaju da je to uputstvo, svjetlost koja obasjava put, mjerilo koje razlikuje istunu od neistine, dokaz protiv neposlušnih, čudo, lijek za one duhovno oboljelim srcima, radosna vijest vjernicima s poteškoćama, savjet i podsjetnik svim ljudima, zakon koji propisuje sve do detalja, vodilja koja produbljuje razumijevanje, objašnjenje svega na više načina, upozorenje onima koji koriste svoj razum i stredstvo za rješavanje sukoba među suprotnim stranama. Zato su se oni koji priželjkuju fanatizam prvo pobrinuli da uskrate pristup Kur’anu većini ljudi.

Kada ljudi nemaju pristup Kur’anu, prirodno je da postaje nemoguće da musliman razlikuje istinu od laži jer nema nikakav standard prema kojem bi sudio. Također nema mogućnosti da utvrdi istinitost hadisa na osnovu Kur’ana. Kada se Kur’an zamijeni sujevjerjem i lažnim hadisima, rezultat je neizbježno nova religija koja je potpuno suprotna Kur’anu. Ovo su metode kojima je fanatična religija postala dominantna u islamskom svijetu.

Is it not enough for them that We have sent down to you the Book which is recited to them? There is certainly a mercy and reminder in that for people who have believe. (Quran, 29:51)	You who have believe! do not make forbidden the good things God has made lawful for you, and do not overstep the limits. God does not love people who overstep the limits. (Quran, 5:87)

Ogroman Problem: Klevetničke Tvrdnje Da Su Hadisi Poništili Ajete

Već smo razmatrali temu poništavanja. Razmatrali smo, s potpunim dokazima, nelogičnost tvrdnje da jedan ajet može poništiti drugi. Problem nastaje kada neki takozvani “vjerski učenjaci” odu tako daleko da ustvrde da hadisi poništavaju odredbe date u ajetima.

Oni koji to tvrde primarno kleveću našef poslanika (savs). Oni lukavo pokušavaju uvjeriti ljude da se naš poslanik (savs) svojim riječima i praksom protivio Kur’anu i činio one stvari koje nisu u Kur’anu (sigrno je naš poslanik iznad toga).

Naš je poslanik (savs) vladao na osnovu Kur’ana i živio isključivo u skladu s Kur’anom. Naš poslanik (savs) nije imao nikakve ovlasti da bilo šta učini dozvoljenim ili zabranjenim, mimo Kur’ana, te zbog svog poslanstva i duboke bogobojaznosti, on takvo nešto nikada ne bi učinio. Svemogući Allah objavljuje u ajetu da ovo uzrokuje Njegov bijes:

…Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika – kako vi slabo vjerujete! i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova! A da je on ikakve riječi izmislio i Nama ih pripisao, Mi bismo ga silom uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga od vas ne bi mogao od toga odbraniti. (Kur'an, 69:40-47)

Kur’an je objašnjenje za sve i neizmijenjen je. Kao što Bog objavljuje u jednom od ajeta:

… Ovo (Kur’an) nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111)

Kao što je i vidi iz ajeta “O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio – u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i samilostan je.” (Kur'an, 66:1), naš poslanik (savs) nije čak imao ovlasti niti da ono što mu je dozvoljeno učuni zabranjenom u svom privatnom životu. Pri tome, Bog to jasno iznosi u brojnim ajetima, na primjer “Odluka o tome pripada samo Allahu” (Kur'an, 6:57) i“On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka” (Kur'an, 18:26) da je On jedini izvor naredbi i odluka. Božije zapovijedi su u Kur’anu.

S obzirom na ovo, nemoguće je da naš poslanik (savs) izda naredbu koju Bog nije naredio.

Kada je pristup Kur’anu ometen, a pojednici se usude drsko tvrditi da se Kur’anski ajeti mogu poništiti hadisima, postaje izuzetno jednostavno proizvesti novu religiju i uputiti na nju velike mase ljudi. Razmotrit ćemo sada neke od izmišljenih hadisa kako bismo shvatili taj novi islam koji je potpuno različit od onog propisanog Kur’anom.

Razumijevanje Granica Fanantičnog Mentaliteta

Pojedini zapadnjaci koji kritikuju fanatike generalno nisu svjesni ograničenja takvog mentaliteta. Pravila ove religije nastala na lažnim izrekama lažnih učitelja i sujevjerju, mnogo su strašnija nego što oni misle. Znakovi radikalnog ekstremizma nisu ograničeni na to da će on prosto zakačiti bombu na sebe i raznijeti se. Ovaj zastrašujući mentalitet se manifestuje u svakom mometu života radikaliste. Sve je ogrnuto tamom, od okruženja u kojem živi, preko porodičnog života i mišljenja o ženama, do njegovog pogleda na živa bića i poimanja koncepta čistoće i sreće.

Pri ukazivanju na njihovu perspektivu, predstavićemo lažne hadise koji inspirišu radikale i odgovoriti na njih ajetima iz Kur’ana. Cilj toga je da ukažemo da izvor radikalizma i činjenicu da to nema nikakve veze sa islamom. Dozvolite da počnemo s podcjetnikom koji ćemo ponavljati u svakoj fazi: niti jedno od sujevjera koje ćemo ispitati ovdje nije spomenuto u Kur’anu. Lažni hadisi i prakse o kojima je riječ, dijametralno su suprotne sadržaju i duhu Kur’ana. Protivne su Kur’anu, te stoga nisu dijelom islama. Oduvijek su isključivo štetile muslimanima. Iz ovih razloga mora ih se eksplicitno pobrojati radi dizanja svijesti i preduzimanja mjera zaštite od ove prijetnje.

It is various false and fabricated hadiths that represent the source of violence in the name of Islam. These hadiths and practices are diametrically opposed to the content and spirit of the Qur'an. These hadiths that represent the basis of superstition must therefore be identified and precautionary measures be set out in a rational manner.

Ubijanje Ljudi Koji Piju Alkohol

Ako je pijan, bičujte ga; Ako je ponovo pijan, bičujte ga; Ako je ponovo pijan, bičujte ga; Ukoliko to ponovi i četvrti put, ubijte ga. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 38, Hadis 4469)

Ova naredba, koja u Kur’anu nigdje nije pomenuta, dodata je u islam ovim sujevjerjem. Ipak, Kur’anski ajeti govore o postojanju ljudi koji su muslimani i koji obavljaju svoje vjerske obaveze, iako su konzumirali alkohol. Jedan od ajeta glasi:

O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate … (Kur'an, 4:43)

Postoje dvije važne odredbe u ovom ajetu. Musliman je možda zgriješio pijući alkohol, ali se nije odrekao vjere ili postao nevjernik. Ajet jasno kaže da mogu postojati neku među muslimanima koji piju jer griješe, a njima se savjetuje da se otrijezne kada se mole. Bog je zabranio nekome ko je pijan da klanja jer to zahtjeva visoku koncentraciju, s obzirom da osoba tokom namaza mora znati šta govori i radi jer ponavlja Božije ime. Također, ajet objašnjava i to da se takva osoba vraća molitvi nakon što se otrijezni. Dakle, takva osoba je i dalje musliman.

Kur’an donosi poruku ovom jasnom izjavom da čak i oni ljudi koji pogriješe, ne odriču se vjere po automatizmu, a izmišljeni hadisi doslovno pozivaju na ubistvo. Problem je to što mnogi ljudi u radikalnom svijetu hadise znaju napamet, ali su potpuno nesvjesni onoga što stoji u Kur’anu.

Ubijanje Ljudi Koji Se Briju

Ubijte one koji se briju, iako čitaju Kur’an. (4816-Sahih Bukhari, Sahih Muslim, Malik's Muwatta, Sunan an-Nasai, Sunan Abu Dawud)

Prisustvo ovih lažnih hadisa među vjerodostojnim hadisima nekih prestižnih izvora poput Buharija ili Muslima, čini ove neistine još validnijim u očima fanatika. Prvo i osnovno, Kur’an pohvalno govori o čistoći i urednosti. Dakre, skraćivanje brade na različite načine – na kratko ili na duže – i održavanje je koncept čistoće koji je u potpunosti u skladu s Kur’anom. Pri tome, zapravo nema ni jednog ajeta o brijanju brade u Kur’anu, pa je jasno da je to dodano kroz lažne hadise. Jasno je da je nomoguće da naša predivna vjera zapovijeda da se neko ubije zbog brijanja brade, kada naređuje: “ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao. …” (Kur'an, 5:32) Kako je moguće ovo uzeti kao izgovor za ubijanje kada ne postoji niti jedan jedini ajet o ovoj temi u Kur’anu?

Naravno da je takvo nešto nemoguće u istinskom konceptu islama. Ovdje je također bitno da se podsjetimo da veliki broj ljudi u muslimanskom svijetu ima lijepo održavane i uređene brade. Prema ovom načinu razmišljanja, nekih 80% muslimanskih nuškaraca bi trebalo ubiti. Problem je to što trenutno postoji veoma mnogo radikalnih muslima koji vjeruju u istinitost ovih lažnih izjava i koji smatraju da drugi muslimani “zaslužuju smrt” isključivo zato što briju svoje brade. Oni žive s takvim strašnim mentalitetom, uprkos Kur’anu.

Ubijanje Ljudi Koji Počine Preljubu

John William Waterhouse's oil painting “Thisbe,” 1909

False hadiths on the practice of stoning to death were fabricated in order to include the commandment of the Torah about the stoning of adulterers in Islam and to justify such a revolting practice.

Ubijte one koji počine preljubu. (1623-Tirmidhi, 1601)

U slučaju kada oženjem muškarac počini preljubu s udatom ženom, kaznit će ih se sa stotinu udaraca bičen i bit će na smrt kamenovani. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4191)

Ovi lažni hadisi su izmišljeni kako bi se kamenovanje ljudi koji počine preljubu, koje se pojavljuje u Tori, također učinilo dijelom islama i kako bi se pokušala opravdati ova barbarska praksa. Neki navodni učenjaci su čak otišli tako daleko da su izmislili i druge hadise kako bi ovku konkretnu izmišljotinju uključili u literature o hadisima. Ovi hadisi, od kojih ćemo navesti nekoliko primjera, su čiste klevete usmjerene protiv našeg poslanika (savs), halifa i ashaba, kako bi se opravdalo kamenovanje na smrt:

(Prenosi ‘Aiša) "Kada su ajeti o kamenovanju i bičevanju objavljeni, bili su zapisani na parčetu papira, i čuvani ispod mojeg jastuka. Nakon smrti poslanika (savs), dok smo još bili u žalosti, jedna je koza pojela to parče papira." (Musnad Ahmad bin Hanbal, vol. 6. str. 269; Sunan Ibn Majah, str. 626; Ibn Qutbah, Tawil Mukhtalafi 'l-Hadis (Kairo: Maktaba al-Kulliyat al-Azhariyya. 1966) str. 310; As-Suyuti, ad-Durru 'l-Manthur, vol. 2. str. 13)

Omer je želio vratiti ajet o kamenovanju na smrt koji je koza pojela nazad u Kur’an, ali se bojao ogovaranja javnosti i suzdržao se od toga. (Sahih Bukhari 53/5; 54/9; 83/3; 93/21; Sahih Muslim, Kitab al-Hudud 8/1431; Sunan Abu Dawud 41/1; Itkan 2/34)

'Abdullah b. 'Abbas prenosi da je 'Umar b. Khattab čuo predavanje Božijeg poslanika (savs) i rekao: Zaista je Allah poslao Muhameda (savs) sa istinom, i objavio je njemu svoju knjigu. Jedna od objava koja je došla preko njega je i ajet o kamenovanju. Mi smo ga učili i razumjeli. Božiji poslanik je kamenovao, a i mi smo kamenovali nakon njega. Plašim se da nakon nekog vremena neko ne kaže: "Allaha mi ne možemo u Božijoj knjizi naći ajet o kamenovanju", pa da tako zalutaju napuštajući dužnost koju je Svemogući objavio. Kamenovanje je u Božijoj knjizi. To je pravedna kazna za muškarca i ženu koji su počinili blud, ukoliko imaju svjedoci koji bi to potvrdili, ili ukoliko je žena zatrudnjela, ili ukoliko bludnik sam prizna. (Sahih Muslim, Knjiga 17, Hadis 4194; Sahih Bukhari, Knjiga 82, Hadis 816)

Prenosi Jabir bin 'Abdullah As-Salami: ... Kada smo stigli u Medinu, Omer je na Džuma namazu rekao “Nema sumnje, Allah je oslao Muhammeda s Istinom i objavio mu Knjigu (Kur’an), a među objavljenim je bio i ajet Ar-rajm (kamenovanju preljubnika na smrt)." (Sahih Bukhari, Knjiga 92, Hadis 424)

Ispitat ćemo gore citirane hadise koji su prepuni kleveta o Kur’anu, našem poslaniku (savs) i ashabima:

Prije svega, Bog eksplicitno kaže u ajetima da je Kur’an Knjiga pod Božijom zaštitom:

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (Kur'an, 15:9)

on je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj. (Kur'an, 56:77-78)

Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. (Kur'an, 75:17)

The penalty of stoning to death applied in countries such as Iran, Afghanistan and Saudi Arabia under the name of “Islamic Sharia,” is both a violation of Islam and the Qur'an and murder. The picture to the side shows stoning in Iran.

Bog jasno iznosi da je On Zaštitinik Kur’ana i da je On Onaj koji je ajete Kur’ana spojio i čuva ih. Iz samog Kur’ana saznajemo da je konačna objava poslata, te da je pod Božijom zaštitom. S obzirom da je Kur’an posljednja objava, instrument je pomoću kojeg će ljudi tražiti spasenje sve do Sudnjeg dana, te je zbog toga posljednja objava stavljena pod Božiju zaštitu.

Naš Gospodar ovo objavljuje našem poslaniku (savs) slijedećim ajetom: “Mi ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti.” (Kur'an, 87:6). Kao što ajet kaže, Bog nikada nije dozvolio poslaniku (savs) da zaboravi niti jedan ajet koji mu je objavljen. Stoga je nemoguće da postoje ikakvi zaboravljeni ili manjkavi ajeti u Kur’anu.

Što se tiče okolnosti gdje je koza pojela ajet, tvrdi se da je ajet pronašao put iz Kur’ana, Knjige koju Bog opisuje Sačuvanom i Štićenom, ili drugim riječima, da nas Allah sačuva, da Bog nije mogao zaštititi ajet (sigurno je Allah iznad toga). Zanemarivanje ovih činjenica znači sumnju u Boga, a samim time i napuštanje vjere.

Štaviše, besramno je oklevetan i halifa Omer (ra) ovim izmišljenim hadisom. Tim klevetničkim navodima se tvrdi da je Omer znao da ajet nije u Kur’anu, da ga je predstavio kao ajet iz Medinske objave uprkos tome što nije u Kur’anu, da se ashabi tome ne protive, a da hazreti Omer ipak nije uključio taj ajet u Kur’an jer se navodno bojao ogovaranja.

Bez sumnje je nemoguće da je nasljednik našeg poslanika (savs) rekao da se naredba koja se ne pojavljuje u Kur’anu “zapravo nalazila u Kur’anu.” To bi značilo da je Omer porekao činjenicu da je Kur’an dobro zaštićena Knjiga i značilo bi da negira Božiju riječ (sigurno je hazreti Omer iznad toga). Omer je ovim lažnim hadisima beskonačno okleveran.

Također je strašna kleveta ashaba tvrditi da se oni nisu usprotivili izjavi na hudbi da ajet iz Kur’ana nije bio zaštićen. Potpuno je jasno da bi se ashabi snažno usprotivili takvoj tvrdnji i odmah istakli protivdokaze iz Kur’ana.

Još jedna ružna kleveta Omera kroz ove lažne hadise je navod da nije uspio iznijeti svoje mišljenje da ajet pripada Kur’anu zbog straha od ogovaranja. Ovo ukazuje koliko perverzan i strašan stav o Bogu, našem poslaniku (savs), te halifama i ashabima imaju ovi lažni učenjaci koji izmišljaju hadise. Hazreti Omer je besprijekoran musliman koji je za uzor uzimao poslanika (savs), živio cijeli život za Allaha, suočavao se s mnogim poteškoćama radi Njegova zadovoljstva, te koji je čak riskirao smrt zbog svoje vjere u Boga i u svrhu zaštite poslanika (savs) i Kur’ana. Reći da ova uzvišena i blagoslovljena osoba koja se nikada nije plašila kritike, smrti, borbe ili prijetnji po živor, nije uspjela izjasniti da postoji ajet koji je izvučen iz Kur’ana samo zato jer se uplašio ogovaranja, je potpuna kleveta nastala u umu nekoga ko nema nikakve veze sa islamom.

Pri tome valja napomenuti da je propis o preljubi iznesen detaljno u Kur’anu, te da apsolutno nema mjesta ni za kakvim divljaštvom poput kamenovanja na smrt ili rajm-a. Čak i da se tema kamenovanja pominjala u Kur’anu, kao što navodni učenjaci tvrde, otkud onda dva veoma različita propisa na temu preljube? Ne mogu, naravno, postojati i to je samo još jedan o dokaza prevare. Sada, dozvolite da iznesemo jedini validan dokaz Našeg Gospodara u Kur’anu na temu prevare kroz ajete:

The claim the fanatics make by means of fabricated hadiths, that a goat ate the verse about adultery, implies that, may God forbid, God was unable to protect the verse (surely God is beyond that). That is equivalent to rejecting the verses in question, doubting the word of God and abjuring the faith.

Preljuba Iz Prespektive Kur’ana

Propisi o preljubi u Kur’anu su slijedeći:

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, [jalda]... (Kur’an 24:2)

Jalda znači mali štapić, a ne veliki. U poslanikovo (savs) vrijeme, ovo se izvodilo tako što bi se spojilo vezanjem 100 štapića i naredba bi bila ispunjena jednim udarcem preljubnika sa 100 štapića od jednom.

Osim toga, još jedna pouka treba da se naglasi a to je da i iz drugih odredbi možemo uvidjeti da je svrha ove kazne zastrašivanje, te da se u praksi i ne može baš realizovati:

One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi. (Kur'an, 24:4)

Kao što se iz ajeta vidi, kako bi se ženu optužilo za preljubu, četvoro ljudi bi ju moralo vidjeti u to vrijeme. Moraju postojati 4 direktna svjedoka čina preljube, ne ljudi koji su ju vidjeli prije ili poslije, jer bi to bila puka pretpostavka. S obzirom da je gotovo nemoguće da četvoro ljudi posvjedoči da su vidjeli čin preljube, ovo je očito mjera zastrašivanja.

Kazna od 80 udaraca bičem za one koji nisu u stanju naći 4 svjedoka za svoje navode o preljubi je također veoma zastrašujuća odredba. Odredba kaže da će one koji optuže ženu za preljubu ali ne mogu to dokazati svjedocima, Allah smatrati lažovima.

Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. (Kur'an, 24:13)

Kao što smo i vidjeli, onaj ko ne može dokazati sa 4 svjedoka, sam će biti optužen za laž i klevetu. Dakle, jedini validan način da se sazna da li je osoba rekla istinu ili ne, jeste prisustvo četiri svjedoka preljube. Prosto ne postoji drugi način da se te riječi validiraju.

To su propisi o preljubi sa stanovišta Kur’ana. Detaljno je i jasno opisano, a propisana kazna je značajno drugačija od kamenovanja na smrt. Oni koji pokušavaju uvući divljaštvo kamenovanja u islam, usprkos jasnim odredbama u ajetima, čine ogromnu klevetu. Kamenovanje do smrti se u ime “islamskog šerijata” implementira u državama poput Irana, Afganistana i Saudijske Arabije, a predstavlja i ubistvo i kršenje Kur’ana. Ovakva praksa u tim državama je ubistvo u ime islama.

Vasily Polenov's oil painting titled “Jesus and the Woman Taken in Adultery,” 1888

Ubijanje Onih Koji Kradu

Albert Samuel Anker's oil painting “Old age,” 1885

The killing of those who persist in stealing is another product of fabricated hadiths that has no place in the Qur'an. This is also murder.

Prenosi Jabir ibn Abdullah: Kradljivca su doveli pred poslanika (savs). Rekao je: ubijte ga. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 38, Hadis 4396)

Naredba da se ubiju čak i oni koji konstantno kradu ne pojavljuje se nigdje u Kur’anu i produkt je drugog izmišljenog hadisa. To je naprosto zločin.

Kur’anska naredba u vezi onih koji kradu je slijedeća:

Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar. (Kur'an, 5:38)

Arapska riječ koja je ovdje upotrijebljena za “odsjecite” je “iqtaa.” Ova riječ je množina glagola “qata'a,” odsjeći. Glagol “qata'a” u Kur’anu opisuje specifičan način sječenja, kao što je i vidljivo iz načina upotrebe u drugom ajetu:

I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakoj od njih po nož i reče: "Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: "Bože, Bože!" – uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!" (Kur'an, 12:31)

Veoma je očito da one ovdje nisu odsjekle svoje ruke noževima za ljuštenje voća koji su im dati. Vidimo da su im noževi iskliznuli iz ruku i napravili posjekotine na koži. Dakle, kada na umu imamo značenje riječi, vidimo da se ovdje ne radi o naredbi potpunog odsijecanja, nego posjecanju sličnom ogrebotini ili rani na koži, čija je svrha zaplašivanje ili označavanje osobe kao kradljivca, kako bi ju se spriječilo da djelo u budućnosti ponovi.

Istražujući Kur’an u vezi sa odredbama o krađi, uviđamo da, kao i sa svim drugim oblicima zločina, uvijek je naglašen oprost. Naredni ajet u istoj suri u kojoj je data i odredba o krađi, govori o praštanju ljudima koji počine to djelo. Najvažniji uvjet za ovo je, naravno, da se osoba treba pokajati i popraviti svoje ponašanje. Ajet glasi:

A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje i popravi se – Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan je. (Kur'an, 5:39)

Još jedna bitna okolnost koju ovdje treba naglasiti je razlog krađe. Društva u kojima se Kur’anska odredba o kojoj je riječ sprovodi su bez sumnje društva odana Kur’anskom šerijatu. Nemoguće je da društvo koje se pokorava Kur’anskom šerijatu ima bogate ljude na jednoj strani i veoma siromašne ljude na drugoj jer društva zasnovana na Kuranu su savršeni sistemi blagostanja. Drugim riječima, dobrostojeći članovi društva štite one koji su u stanju potrebe i preuzimaju odgovornost za brigu o njima. Ajeti na ovu temu glase:

Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (Kur'an, 2:177)

It is impossible in a society that abides by the genuine Sharia of the Qur'an for there to be rich people as well as poor ones. The rich always protect those in need and have a responsibility to give to the poor.

Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna." (Kur'an, 2:215)

I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. "Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! (Kur'an, 76:8-9)

Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, (Kur'an, 17:26)

S obzirom da smo pružili ove informacije, dozvolite da se zapitamo zašto ljudi uopšte kradu?

Prvi razlog je potreba. Kada se neko nađe u teškoj situaciji, u dugu ili je potonuo u siromaštvo, može napraviti pogrešan izbor i okrenuti se krađi. Ipak, u društvima koja ne pružaju Kur’ansku zaštitu, nemoguće je da se neko nađe u teškoj situaciji, zadužen ili uništen siromaštvom. Siromašne će štititi oni kojima su podareni bogatiji resursi, s obzirom da je Kur’anska odredba u vezi dugova ljudi u teškom stanju jasno opisana i glasi: “… a još vam je bolje, da dug poklonite, kad biste samo znali.” (Kur'an, 2:280)

Drugi mogući razlog je da je krađa mentalni ili psihološki poremećaj. To je specijalno stanje koje zahtjeva tretman i rehabilitaciju, a osoba koja je krađu učinila u ovom slušaju je bolesna, a ne kriva.

Praktično ne postoje drugi razlozi koji bi mogli nekoga navesti da ukrade. S obzirom na uzroke ovog djela, uviđamo da je takvo nešto preventivno spriječeno u islamskim društvima.

S obzirom da stvaratelji sujevjerja prirodno potpuno ignorišu sve ovo i pokušavaju islam prikazati religijom smrti i nasilja, njihovi propisi su u potpunosti neskladni sa Kur’anom. Njih nimalo ne zabrinjava to što, iako je krađa zabranjena, neko ko počini krađu ili u stanju potrebe ili je psihološki bolestan, a u svakom slučaju je takva osoba u odgovornosti muslimana. S obzirom da ne uspijevaju uvidjeti tu odgovornosti, sposobni su na najbesramnije zločne zasnovane na ovakvim propisima. Oni koji forsiraju ove lažne propise, neuko se odriču Kur’ana (da Allah sačuva od toga), smatraju ga nekompatibilnim s njihovim perverznim mentalitetima i pokušavaju implementirati svoj lični sistem pravde, umjesto onog u Kur’anu. Ipak, kada istražimo Kur’an, pronaći ćemo favorizovanje ljubavi i oprosta u odnosu na nasilje.

Ubijanje Apostata – Onih Koji Se Odreknu Vjere

Zakoljite onoga koji promijeni vjeru. (Sunan an-Nasa'i, Tahrim al-dam, bab 14; Malik's Muwatta, Akdyia, tr. 15; Sunan Abu Dawud, Hudud, bab 1)

Koji god čovjek napusti islam, pozovite ga da se vrati. Ukoliko se ne vrati, odrubite mu glavu. (Tabarani)

Ovi izmišljeni hadisi su glavni razlog nedostatka ljubavi, bijesa i nasilja u državama kojima vlada nekur’anski, lažni šerijat. Ne samo da ovakva tvrdnja, jedna od najgorih obmana usmjerena protiv istinskog islama, nema nikakvog temelja u Kur’anu, nego Kur’an eksplicitno zabranjuje i pokuđuje takav fanatičan način razmišljanja. Neki od ajeta kojima se u Kur’anu obezbjeđuje sloboda mišljenja i vjeroispovijesti su slijedeći:

U vjeri nema prisile… (Kur'an, 2:256)

“Vama vaša vjera, a meni moja." (Kur'an, 109:6)

... ti ih ne možeš prisiliti… (Kur'an, 50:45)

i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!"… (Kur'an, 18:29)

Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici? (Kur'an, 10:99)

Ti podsjeti – tvoje je da podsjećaš, ti vlast nad njima nemaš! (Kur'an, 88:21-22)

U islamu je opisano u Kur'anu, svako je slobodan da vjeruju ili ne, kao što je on želi. U islamu Kur'ana, musliman samo ima obavezu da kažem ostalima pravilne moralne vrline. Spasenje je u rukama Boga. A muslimana je odgovornost prema svima s ljubavlju, bez obzira da li oni vjeruju ili ne. Ti ljudi koji pokušavaju da prikažu muslimane kao ubice pokušati prikriti ovu realnost u Kur'anu.

U islamu kako je opisano u Kur'anu, musliman ima odgovornost za održavanje pravde, čak i ako to radi protiv sebe, svoje roditelje ili njegove porodice (An-Nisa ', 135). Prema tom ajetu, prava svih su zaštićeni, bez obzira na njihovu vjeru ili uvjerenja, a tu je dužnost da ih tretiraju s pravdom.

Kao i do sada smo vidjeli, i bit će vrlo često vidim ponovo, u jednom ajetu Bog naređuje muslimanima čak da koriste svoja tijela u skloništu nekome ko ne vjeruje:

Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. (Kur'an, 9:6)

Koncept religije po kojem muslimani, čija je dužnost da štite one koji ne vjeruju, treba da se ponašaju je vrlo jednostavan. Zaisat, Allah kaže poslaniku (savs) da se obraća nevjernicima na slijedeći načn i opisuje transparentan demokratski sistem:

Reci: "O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama – vaša vjera, a meni – moja!" (Kur'an, 109:1-6)

Ovo su ajeti koji počinju riječju “reci” i poslaniku (savs) daju najljepšu uputu u demokratski sistem, te sredstva kojima se taj sistem može služiti. Sura završava riječima “Vama vaša vjera, a meni moja.” Drugim riječima, musliman se ne smije miješati u vjerovanje drugih ljudi, a treba praktikovati svoje. Ne smije koristiti prisilu ili nasilje, te ne smije ugnjetavati ljude jer nisu muslimani. Mora ih poštovati i ostaviti na miru govoreći “Vama vaša vjera.” A od njih može zahtjevati jednako poštivanje, riječima “Meni moja vjera.” Kur’an koji negira pravo na prisilu i nasilje, koji štiti nevjernike čak i po cijenu života vjernika, u kojem se zahtjeva pravedno suđenje čak i one koji negiraju vjeru i koji opisuje demokratiju na najpotpuniji i najsavršeniji način – to je prava vodilja za muslimane.

In the Islam described in the Qur'an, everyone is free to believe or not believe, as they so choose. However, because of the false conception of Islam given by radicalism, Western magazines frequently carry reports concerning Islamophobia.

Ubijanje Onih Koji Prestanu Klanjati (Moliti Se 5 Puta Dnevno)

One koji prestanu da klanjaju se može ubiti. (2117-Sunan Abu Dawud)

Gore navedeni lažni hadis je još jedan od onih koji naređuju ubijanje onih koji se odreknu islama. Jasno je, ipak, da vjera koja se otvoreno odriče prisile i nasilja neće psisiljavati ljude da se mole. Kako bi mogla religija koja tvrdi “...ti ih ne možes prisiliti…” (Kur'an, 50:45) biti tako nasilna i represivna? Ne može, naravno. Kada čitamo Kur’an, shvatamo da sve ljude treba tretirati s poštovanjem i privrženošću, bili vjernici ili ne.

Hajde da ponovimo jednu bitnu činjenicu koju smo iznijeli na početku knjige: akt obožavanja izveden pod prisilom nema vrijednost obožavanja, nego može jedino izazvati mržnju i ljutnju. Kada nekoga natjerate da se moli, on ne postaje musliman. Neko ko je prisiljen da se moli protiv svoje volje će se pretvoriti u dvoličnu osobu, licemjera, neprijatelja vjere. Neko ko misli da će biti ubijen ukoliko prestane da se moli će se pretvarati da je vjernik jer ne želi da dovede vlastiti život u opasnost. Ponašat će se licemjerno, gnušati se života koji mora živjeti, a time i vjere koja mu je nametnuta. Stvoriti licemjera je najgora moguća šteta koju možete učiniti islamu. Dakle, religioznost koja se postiže prisilom, nasiljem i prijetnjama smrću nije religioznost uopšte. To samo šteti islamu.

Alphons Leopold Mielich's oil painting “Prayer at the Muhammad Ali Mosque”

Nobody can obviously be forced to pray in a faith in which there can be no compulsion on any subject.

Ako neko prestane klanjati iako nema mentalne ili psihološke smetnje, za to može biti više razloga. Ta osoba možda nije dovoljno posvećena, možda ju Bog nije obdario s dovoljno snažnom vjerom u srcu ili se možda ne boji Boga dovoljno. Uputa je jedino u Božijim rukama i niti jedno ljudsko biće ne može samostalno uputiti drugu osobu u vjeru. Neobavljanje molitve ne znači da se ta osoba odrekla vjere. Možda je prestala da klanja trenutno, ali će početi ponovo već slijedećeg dana, što će mu biti od velike koristi. Ili, možda neće početi ponovo klanjati, ali će još biti dobra i korisna osoba – bilo šta od ovoga se može dogoditi. Čak iako se potpuno otuđi od vjere, tu osobu muslimani svejedno moraju tretirati s privrženošću. Tako treba postupiti prema uputi iz Kur’ana.

Ubiti nekoga iz ovih razloga ne predstavlja ništa drugo do zločin ubistva i nema nikakvog opravdanja u Kur’anu.

Četiri škole koje su se vremenom stvorile na osnovu različitih hadisa i njihove interpretacije, a onda postale dijelom islama, su poput četiri različite vjere od kojih je svaka potpuno drugačija od ostalih. (nepremostive razlike među ove četiri škole smo već iznijeli na prethodnim stranicama). Četiri škole naređuju različite kazne za one koji prestanu klanjati iz lijenosti, ali su neusaglašene. Na primjer, kazna po Hanbalijskoj školi za nekog ko prestane klanjati jer je lijen je smrt. Prema Hanefijskoj, međutim, neko ko zanemari molitvu iz lijenosti ne postaje nevjernik i ne treba ga ubiti, ali mora biti zatvoren i izbatinan sve dok mu krv ne poteče. (Hashiya Radd al-Muhtar, 1/62) Niti jedna od ovih naredbi se ne nalazi u Kur’anu.

Takve protivriječnosti, divljaštva i prakse strane vjeri se pojavljuju kada ljudi počnu tražiti vjeru izvan Kur’ana. Pojave se ljudi prepuni mržnje i bijesa kada se ljudi potčine vjeri koja ne potiče iz Kur’ana. Religija fanatika je takva da odbija naredbe iz Kur’ana i smatra ih nedovoljnim (sigurno je Kur’an iznad toga).

Na narednim stranicama iznijet ćemo barbarske prakse vjere fanatika, poput “batinanja djece koja ne klanjaju i ubijanja ljudi koji ne daju milostinju ili koji konzumiraju alkohol.” Nikada ne smijemo zaboraviti slijedeće činjenice kada tražimo opravdanje za divljaštvo koje se čini u ime islama:

Ni jedna od ovih praksi nema temelja u Kur’anu. Takva fanatična vjera je izmišljena.

Batinanje Djece Koja Prestanu Da Klanjaju

… Kada on [dječak] napuni deset godina, onda ga istucite ako ne klanja. (Sunan Abu-Dawud, Namaz, 494)

Akti obožavanja su nešto što se čini dobrovoljno i često su izraz ljubavi prema Bogu To je nešto što se ne može nametnuti prisilom. Iz ovih lažnih hadisa se čini da je dijete moguće natjerati da klanja i prije nego napuni 10 godina. Kakva korist može proizaći iz nametanja obaveze djetetu koje još nije spoznalo Boga, koje nije svjesno svrhe svog postojanja na ovom svijetu i koje ne shvata pojam Stvoritelja i tajni stvaranja? Ono što treba napraviti da bi dijete postalo religiozno nije prisiljavati ga da klanja, nego mu ukazati na dokaze postojanja i jedinstva Boga, te mu objasniti ono što pita o ljubavi prema Bogu i vjeri općenito. Jednom kada shvati ove stvari, dijete će pojmiti da je ono stvorenje koje ima odgovornost prema Bogu, postati zahvalno i početi entuzijastično obožavati Boga. U tom će slučaju namaz biti iskren i učinjen iz ljubavi i privrženosti.

Međutim, ako je dijete koje je još nesvjesno Boga, prisiljeno ispunjavati vjerske obaveze čije mudrosti još ne poznaje, a posebno ukoliko dobije batine kada ne učini kako se od njega zahtijeva, takvo dijete će se vjerovatno tajno gnušati religije i njenih činova obožavanja do kraja svog života. S obzirom da može provesti ostatak svog života s tom strašnom predrasudom, ono će imati pogrešno poimanje Boga i neće ni pokušati da uvidi i razumije istinske propise. Istući dijete čiji um još nije dovoljno razvijen da shvati sve i prisiliti ga da se pokorava religijskim obavezama, umjesto da ga se približi Bogu s ljubavlju i ljepotom, učiniti će ga protivnikom islama, a to će naštetiti islamskom svijetu. Ipak, fanatici koji su svoja leđa okrenuli Kur’anu ne shvataju ovo.

Ova mržnja koju smo opisali također je vidljiva u praksi. Djeca nekih učenjaka koji svoje živote žive potpuno posvećeni fanatizmu ili postanu potpuni neprijatelji religije u kasnijem životu ili potonu u neku vrstu degeneracije kakva se rijetko viđa u društvu. Oni će ismijavati ili prezirati islam svakom svojom riječju. Čak i mnogi ateisti imaju neku vrstu poštovanja prema religiji, ali ovi ljudi ništa ne poštuju i punu su gnjeva. Glavni uzrok ovom je ideja “prisiljavanja ljudi da vjeruju” koja se ne pojavljuje nigdje u Kur’anu, a nameće se djeci u ime “islama” od vrlo rane dobi.

Ubijanje Ljudi Koji Ne Daju Zekat/Milostinju

Uzimanje milostinje od ljudi silom i objava rata radi ubijanja onih koji se usprotive: prenosi Ebu Huraire: Ebu Bekr je rekao ”Tako mi Boga! Ako mi oni (daju Zekat i) zadrže čak i jare koje su davali za života Allahova poslanika, borit ću se s njima za to.”… (Sahih Bukhari, 536)

Davanje milostinje je obaveza propisana u Kur’anu. Kao i svaka religijska obaveza, obavezna je muslimanima i ispunjava se iskreno radi ljubavi prema Bogu. U skladu s tim, musliman će udijeliti dio onoga što posjeduje kao savjestan čin, ne dozvoljavajući da drugi koji su u stanju potrebe nastave živjeti s poteškoćama. To je nešto što se čini iskreno i od srca, a uslov za to nije da je ta osoba musiman.

Ono što poštivanjem religije čini poštivanjem jeste da se čini dobrovoljno, s ljubavlju i strastveno. Bog ima moć da svakoga učini imućnima i da ih snadbije svim što im treba, ali On testira ponašanje i imućnih i siromašnih činjenicom da postoje siromašni. Siromašni imaju odgovornost za iskažu snagu i da budu Bogu zahvalni bez obzira na sve, dok oni imućni imaju odgovornosti da budu zahvalni i da se brinu o siromašnima.

Bog u Kur’anu kaže da će ljudi koji u vjeruju u Njega i u postojanje Sudnjeg dana davati Zekat. Dakle, kao i svaki drugi akt poštivanja religije, davanje Zekata je nešto što se mora činiti iskreno, s vjerom u Boga, a ne kroz prijetnje smrću:

… naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati.. (Kur'an, 4:162)

Nahraniti siromaha je jedna od najvećih obaveza muslimana u Kur’anu. Međutim, naredba koja se tiče neispunjavanja te obaveze nije ona koju opisuju izmišljeni hadisi:

Prema hadisu o kojem govorimo, neko ko ne želi dati Zekat iz bilo kojeg razloga mora biti prisiljen da to učini i pola njegove imovine se mora konfiskovati. Prije svega, neko čija imovina se konfiskuje time ne izvršava vjersku obavezu jer to nije djelo koje ta osoba dobrovoljno čini. Dalje, prisiliti nekoga da ispuni vjersku obavezu je potpuno protivno Kur’anu. To također može biti iskorišteno kao sredstvo za izazivanje bijesa prema vjeri i vjernicima, te može naškoditi zajednici vjernika.

Najveće divljaštvo od svega je, naravno, naredba da se ubije onaj ko ne ispunjava obevezu davanja Zekata. Takva se naredba ne pojavljuje nigdje u Kur’anu i to je prosto ubistvo. Kur’an zabranjuje prisilu u religiji. Pro tome, Kur’an zabranjuje uzimanje ljudskog života, osim pod opravdanim okolnostima kakva je samoodbrana. U Kur’anu stoji:

... ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao... (Kur'an, 5:32)

Kao što smo i vidjeli, ubistvo je veliki zločin u islamu. Dakle, oni koji nemarno prihvate ubistvo kao vjersku naredbu čine i klevetu islama i našeg poslanika (savs), a također čine i ogroman grijeh. Lažni hadisi su važan dokaz za modus operandi ovog sujevjerja koje je u suprotnosti s istinskim odredbama islama.

Zatvaranje I Izgladnjivanje Onih Koji Ne Poste

Neko ko namjerno ne posti nije nevjernik, ali ga se mora zatvoriti i ne dati mu hranu ili vodu. (Aš-Šharh as-Saghir 1/239) (Kifayat al-Talib 2/252) (Al-Mughni 2/408)

Ovaj izmišljeni hadis je u sukobu s vjerom i savješću iz razloga koji su gore navedeni:

1. Zahtjeva prisiljavanje ljudi da ispunjavaju vjerske obaveze koje moraju biti dobrovoljne;

2. Potpuno je suprotan ajetu koji kaže da u vjeri nema prisile;

3. Zasnovan je na nasilju, onome što je suprotno vjerskoj ljubavi;

4. Umjesto da ohrabruje ljude da vole Boga i da vjeruju, što je glavni cilj vjere, on motivira ljude da osjećaju bijes i mržnju ka religiji i obožavanju;

Uz sve ovo, post je akt koji ljudi ne mogu izvršiti zbog slabosti, a nije ni obavezan bolesnima. Bog postavlja ovaj važan uvjet za post veoma jasno u slijedećem ajetu:

[Postite] i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite. (Kur'an, 2:184)

… Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate… (Kur'an, 2:185)

Ova dva ajeta, koja daju prilično jasne naredbe po pitanju posta, kažu da ljudi koji nisu u mogućnosti da poste tokom Ramazana zato što su bolesni ili na putu mogu nadoknaditi jednak broj dana koje su propustili postiti kasnije, a ako ljudi nisu ljudi nisu sposobni postiti uopšte zbog bolesti ili zato što ne mogu izdržati s lakoćom post, mogu to nadoknaditi tako što će nahraniti siromaha. Bog u ajetu otkriva slijedeće: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.”

Ukoliko ljudi insistiraju da treba da poste usprkos ovim jednostavnim i jasnim naredbama u vezi s bolesnima i ostalima kojima je teško postiti, znači da sami sebi nanose štetu. Kur’an zabranjuje muslimanima da čine nešto što će im naškoditi.

Uspostava represivnog sistema kroz lažne hadise koji su u suprotnosti s Kur’anom, usprkos ovim jadnim odredbama Kur’ana, imaju važnu ulogu u razotkrivanju prakse koju provode fanatici. Ovi ljudi zaista preziru jezik nježnosti u Kur’anu (sigurno je Allah iznad toga) i pokušavaju smisliti svoje religije zasnovane na njihovom tamnom pogledu na svijet. Zato pokušavaju uvesti ova represivna sujevjerja u vjeru.

Pojedinci su bolesni ili preslabi – sasvim je jasno da se prilike ljudi u mnogome razlikuju. Mnoge ljude se iskušava različitim bolestima na ovom svijetu. Iako Bog svojom uzvišenom ljubavlju daje mogućnost zamjene bolesnima i slabima, u nekim državama ljudi i dalje pokušavaju jedni druge prisiliti da poste na osnovu ovih lažnih hadisa. Također, nije im problem zamisliti ni okolnosti u kojima nekog ko je previse bolestan da bi postio, zatvaraju i drže bez hrane i vode. U takvim situacijama, nema sumnje da će se bolest te osobe pogoršati i da će uskoro umrijeti. Ovakav način razmišljanja teži nametanju takvog despotizma čak i po cijenu ugrožavanja ljudskih života.

Ubijanje Pijanih Ljudi

Ludwig Deutsch's oil painting “The Chess Game,” 1896

Validno je odricanje od vjere pijane osobe. Ali takvu osobu ne treba ubit dok ne povrati svijest i dok ju se ne pozove na pokajanje. (Imam Šafi'i Kitab ul-Umm, tom 6, str. 148; Al-Insaf, tom 10, pp. 331-332; Mughni al-Muhtaj 4/137; Hashiyat al-Dasuki 4/363; Ibn Qudama al-Mughni 9/25-26)

Prema ovom izmišljenom hadisu, neko ko je pio i pod utjecajem alkohola se odrekne vjere, uzima se za validnim, bez obzira što je u nesvjesnom stanju. To je zastrašujuća ideja. Očigledno je da neko ko je u pijanom stanju ne može govoriti razumno niti ligično, te da će biti nesvjesan onoga što govori. Takvu osobu se jasno ne može smatrati odgovornom za ono što govori. Ipak, fanatici naređuju, a sve na osnovu ovog izmišljenog hadisa, da takvu osobu treba ubiti. Još jednom se lažna praksa koja se u Kur’anu nigdje ne pojavljue pretvara u vjersku naredbu, a ubistvo se legalizuje.

Ovo je lažni i zastrašujući mentalitet koji Kur’an sputava. Bog se obraća “vjernicima” u ajetu “O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate…” (Kur'an, 4:43). Jasno je da se neki od ljudi koji konzumiraju alkohol i napiju. Ti ljudi su oni isti koji klanjaju. Sve ovo je jasno vidljivo iz ovog ajeta. S obzirom da osoba treba da zna šta govori tokom molitve, da bude lucidna i da uspostavi duboku povezanost s Bogom, nemoguće je da bude tako koncentrisana ukoliko je u pijanom stanju, te se stoga ne može smatrati odgovornom za ono što kaže ili uradi, pa Bog zabranjuje ljudima da se mole dok su pijani. Termin upotrijebljen u ajetu je “...dok ne budete znali šta izgovarate” naglašava da neko neće znati šta radi dok je pijan i “neće znati šta govori.” Stoga nam je objašnjeno da osoba treba da se moli jedno ukoliko je stanje pijanstva okončano.

Neko može tvrditi da se odriče vjere u vrijeme kad mu je razim pomućen stanjem pijanstva u kojem se nalazi, i može pričati na potpuno nelogičan način. Ono što je bitno je ono što osoba govori i čini kada se otrijezni. Štaviše, osoba se može zaista odreći vjere i može to eksplicitno izjaviti. Koristiti to kao izugovor za njeno ubustvo je manifestacija fanatizna i klevete Kur’ana. Kur’an prezire takav brutalni mentalitet.

Izmišljajući takve odredbe o pijanstvu u Kur’anu, Svemogući Bog kaže da to što je neko učino nešto pogrešno nije prepreka muslimanu da voli Boga i da izvrši svoje religijske obaveze. Ovaj ajet također ukazuje na to koliko je islam privržen i otvorenog stave prema svima. Ipak, fanatično razmišljanje priželjkuje smrt u svakoj prilici, te je stoga i smislio čažne zapovijedi, iako je Kur’an propisao potpuno suprotno.

Ubijanje Onih Koji Govore Neprikladno O Poslaniku Bez Da Ih Se Pozove Na Pokajanje

Svako ko uvrijedi poslanika mora biti pogubljen odmah bez da ga se pozove da se pokaje. (Ibn Taymiyya)

Ibn al-Mundhir kaže: Svi učenjaci se slažu da ubiti bilo koga ko uvrijedi Božijeg poslanika (savs). (Enver Šah, al-Kashmiri, “Ikfar al-Mulhidin”, str. 64; “Tanbihul Ghafilin,” str. 14)

Abdullah prenosi: Treba ih pogubiti bez pozivanja na pokajanje. Halid b. Walid je ubio čovjeka koji je uvrijedio poslanika (savs) i nije ga pozvao da se pokaje. (Ibn Taymiyya)

Jasno je da ne treba podržati nekoga ko vrijeđa Boga, poslanike ili vjerske vrijednosti. Međutim, nisu svi ljudi isti. Neki su ateisti i imaju negativne predrasude o religiji iz različitih razloga – neke su odgajali da budu bijesni, neki su neuki, a neki ne znaju ništa o Kur’anu. Dakle, moguće je da ljudi imaju negativne predrasude o religiji iz više razloga, a danas postoje i takvi ljudi koji žive u konstantnom bijesu i mržnji prema svemu.

Ima ljudi s najrazličitijim shvatanjima na ovom svijetu na koji dolazimo da budemo testirani, a naš test kao vjernika se sastoji od suživota sa ovim idejama, mišljenjima i ljudima.

Dužnost muslimana je da kaže ljudima, bez obzira kakve predrasude ili bijes oni nosili, o Kur’anskim vrijednostima na ljubazan način i da njima ostavi krajnju odluku. Ponekad će druga strana biti pod utjecajem ovakvog lijepog ponašanja i možda uvidjeti grešku koju je pravila, te se popraviti. Ta činjenica je objavljena u još jednom Kur’anskom ajetu:

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Kur'an, 41:34)

U ovom ajetu se muslimanima naređuje da na loše ponašanje uzvrate dobrotom. Rezultat toga je da će “dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati…”

Ukoliko se druga osoba i dalje nastavi ponašati i govoriti loše, ono što treba uraditi je objašnjeno u Kur’anu:

A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: "Mir vama!" (Kur'an, 25:63)

On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne smijete sjediti s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike. (Kur'an, 4:140)

Kao što je i vidljivo, naredba u Kur’anu je da se ne boravi s tako neukom zajednicom kada se na njih naiđe, da se udalji od njih i kaže “Mir”; Drugačije rečeno, da ih se podsjeti na miroljubiv način.

Dvije vrste ljudi su opisane u ajetu: oni ljudi koji se smatraju odveć neukima za bilo kakvu interakciju i oni koji odbijaju istinu iako im je saopštena mnogo puta. Musliman, s obzirom da ima dužnost da širi istinsku vjeru, a time i uvijek govori istinu – u ovakvom momentu nema nikakva posla s takvim ljudima i uljudno će se od njih udaljiti.

Još jedan elemenat se javlja u ovom ajetu, a to je da se ne sjedi s njima “dok ne počnu razgovarati o drugim stvarima.” Dakle, ovi ljudi se mogu uvijek naći u blizini muslimana i u konstantnoj interakciji s njima, pa kada počnu govoriti o drugim stvarima, musliman može nastaviti da bude u njihovoj blizini.

Ovo znači da se od muslimana ne očekuje da pribjegavaju divljačkim metodama koje su u lažnim hadisima navedene. Moraju se udaljiti od onih koji govore lose i uputiti ih na istinu u formi savjeta.

Još jedan od dokaza da su ovi izmišljeni hadisi u suprotnosti s Kur’anom jeste “sprječavanje pokajanja.” Bog poziva ljude da se pokaju u vezi sa svim o čemu Kur’an govori. On često u ajetima govori kako je pokajanje nešto što je između onoga koji se kaje i Boga, te da je Bog Onaj koji prašta i Samilosni. Oni koji se često kaju su pohvaljeni u Kur’anu. Pa, kako se onda osobu može spriječiti da se pokaje? Kako spriječiti nekoga da zatraži Božiji oprost? Kako ljudi mogu ignorisati Božiji ajet koji glasi “…On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.” (Kur'an, 2:37) i lišiti druge prava da zažale i zatraže Božiji oprost?

Jasno je da niko na to nema parvo.

U drugom ajetu naš Gospodar objavljuje:

... oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv. (Kur'an, 2:160)

Oni ljudi koji suludo negiraju činjenicu da je Bog “Najmilostiviji” i pokušavaju nametnuti svoje izmišljene hadise povodom ovoga, otvoreno se ponašaju protivno Kur’anu.

Sujevjerje O “Prokletim Životinjama” U Religiji Fanatika

Ubijte pse, osim lovačkih pasa i tornjaka… (Sahih Bukhari, Sahih Muslim, Malik's Muwatta, at-Tirmidhi, an-Nasai)

Dužnost vam je [ubiti] potpuno crnog (psa) koji ima dvije tačke (oči), jer je šejtan. (Sahih Muslim, Knjiga 10, Hadis 3813)

Kaže se da magarci njaču jer vide šejtana. (Sahih Muslim, Knjiga 35, Hadis 6581)

Još jedan hadis kaže da su pacovi zapravo grupa Beni Israil, zato što kad im se stavi mlijeko kamile, neće ga ni okusiti. (Sahih Muslim, Knjiga 42, Hadis 7135, 7136)

Jedan hadis kaže da je krava zločinac. (Sahih Bukhari, Knjiga 54, Hadis 531; Musnad Ahmed ibn Hanbal 2/52)

Golub je šejtan. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 41, Hadis 4922; Ibn Majah)

Gušter je grešnik. (Sahih Muslim 2239/145, Ibn Majah 3230, Sunan Abu Dawud 5262)

Onaj ko ubije guštera udarcem šake dobiva sedamdeset nagrada za to. (Sunan Abu Dawud, Knjiga 41, Hadis 5243; Sahih Muslim, Knjiga 26, Hadis 5566)

Kamenovanje na smrt magaraca koji “počine preljubu” (Sahih Bukhari 63/27) – (još jedan od lažnih hadisa glasi da je magarac koji je počinio preljubu kamenovan na msrt i da je u tome učestvovao jedan od ashaba.)

Magarci koji vide šejtana, pacovi jevreji, krave zločinici, šejtanski golubovi, magarci preljubnici, jadni crni psi i gušteri koje treba ubijati – to je sažetak groznog života po fanatičnom poimanju svijeta, koje ne može biti dalje od Kur’ana. Ovaj suludi mentalitet naređuje da se pobiju svi psi osim lovačkih i ovčarskih. Dakle, čak i kućni ljubimci, mali psi i psi čuvari – neke od najslađih životinja na svijetu koje je Bog stvorio u toliko vrsta i obdario ih s toliko ljubavi i zaštitničke energije ka ljudima, moraju biti ubijeni. Ipak, Kur’an objavljuje “Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.” (Kur'an, 17:44) Nemoguće je da ova stvorenja koja veličaju Boga na način koji mi ne razumijemo i koja su specijalno stvorena za raj u svoj svojoj ljepoti, budu grešnici ili zaposjednuti šejtanom. Kako pacov može biti jevrej? A šta je uopšte loše u tome što je neko jevrej?

Štaviše, kako to magarac može počiniti preljubu? Da li magarac ima ikakve moralne vrijednosti ili institut braka kojem mora biti vjeran? Da li je savjesatn da bi razumio sve ove stvari i obaveze? Kako onda magarac može biti optužen za preljubu? Ovo je zaista neuka tvrdnja, a ipak fanatici idu toliko daleko da kleveću ashabe i pokušavaju ih iskoristiti kao dokaz za svoje lažne navode.

Naravno, sve su ovo izmišljeni hadisi i nemoguće je da tako okrutna pravila imaju ikakva mjesta u Kur’anu. Bog kaže u Kur’anu da su bili psi sa ashabima u pećini i ArRakim, kojeg veoma hvali u slijedećim ajetima:

I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao… (Kur'an, 18:18)

Neki će reći: "Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su peterica, pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: "Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi." Reci: "Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna.” … (Kur'an, 18:22)

Muslimani očito mogu imati psa čuvara ili ljubimca sa sobom.

I druge životinje su spomenute u Kur’anu, također.

1. Prema Kur’anu, Životinje Se Treba Tretirati S Ljubavlju I Privrženošću:

On [Sulejman] je rekao: "Zaista ja volim ljubav ka Bogu [ili ove konje] jer su podsjetnici na mog Gospodara"—[ponavljajući ovje riječi dok su se konji udaljavali,] dok ih nije sakrio oblak [prašine]. [Sulejman reče:] "Vrateite mi ih!" I on ih poče gladiti po nogama i vratovima. (Kur'an, 38:32-33)

i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!" I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!".” (Kur'an, 27:18-19)

2. Životinje U Kur’anu Su Spomenute Kao Božija Stvorenja I Znaci Koji Vode Ka Vjeri:

Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene? (Kur'an, 88:17)

Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ili nešto sićušnije od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: "Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?" Time On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grješnike, (Kur'an, 2:26)

O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: "Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!" (Kur'an, 22:73)

God cites in the Qur'an various kinds of animal as intelligent and glorious examples of Creation that remember Him, and He praises the prophets' love and affection for animals.

3. Kur’an Nas Informiše Da Životinje Imaju Inteligenciju:

Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. "Teško meni!" – povika on – "zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. (Kur'an, 5:31)

4. Bog Objavljuje U Kur’anu Da Se Životinje Ponašaju U Skladu S Objavom:

Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: "Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!" Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju. (Kur'an, 16:68-69)

5. Dokazi Stvaranja Kod Životinja Su Detaljno Opisani U Kur’anu:

Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju. (Kur'an, 16:66)

6. Rečeno Nam Je Da Su Životinje Stvorene U Različitim Oblicima Kao Izvor Ljepote:

I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan i On prašta. (Kur'an, 35:28)

Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici? (Kur'an, 36:71)

7. Rečeno Nam Je Da Se Životinje Klanjaju Bogu I Da Ga Slave:

Zar ne znaš da se i onī na nebesima i onī na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi. (Kur'an, 22:18)

Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga hvaliti. A Allah dobro zna ono što oni rade. (Kur'an, 24:41)

Kao što smo i vidjeli, Bog u Kur’anu govori o mnogo različitih vrsta životinja koje Ga slave kao intelignetni i savršeni primjerci stvorenja, te opisuje ljubav, brižnost i privrženost poslanika njima. Pervezni konncept religije fanatika koji naglašava mržnju ka životinjama nigdje u Kur’anu nema osnova.

Također vidimo primjere vrijednovanja i ljubavi ka životinjama u poslanikovom (savs) životu – zasnovane na primjeni Kur’ana. Naš poslanik (savs) mnogo je volio životinje i bio prema njima nježan, na način da to potpuno pobija fanatike. Neka od poslanikovih (savs) djela koja ukazuju na njegovu privrženost životinjama su slijedeća:

Ljubav Našeg Poslanika (Savs) Prema Životinjama

Naš Poslanik (Savs) Je Ukinuo Praksu Okrutnog Tretiranja Životinja

Neukost koja je vladala u društvu u vrijeme kada je naš poslanik (savs) počeo propovijedati islam manifestirala se i u maltretiranju životinja. Koristili bi životinje kao mete za strijeljaštvo, sjekli bi im uši i repove, te čak ih i žigosali po licu da bi ih razlikovali od životinja drugih ljudi. Kada bi ogladnjeli u pustinji, rasjekli bi kamilama grub da izvuku komad mesa, pa ih onda opet zašili.

Naš poslanik (savs) je u potpunosti ukuo ove neprijatne običaje neukog društva. On je smatrao da i životinje zaslužuju samilost. Sve prakse maltretiranja životinja su okončane od strane našeg poslanika (savs).

Naš Poslanik (Savs) Je Zabranio Izrabljivanje Životinja

Naš poslanik (savs) je zabranio izrabljivanje životinja. Razgovori i ceremonije koje su se izvodile dok su ljudi bili postavljeni jedni naspram drugih sjedeći na leđima svojih životinja i po nekoliko sati, a koje su se održavale već stotinama godina, on je zabranio. Vlasnicima je jedino bilo dozvoljeno da jašu životinje ukoliko je to bilo zaista potrebno. Naš poslanik (savs) izdao je upozorenje riječima: “Ne koristite leđa svojih životinja kao stolice. Bog vam ih je dao u službu kako bi vam olakšale putovanja na mjesta na koja inaće ne biste mogli stići vi lično bez izlaganja velikim poteškoćama. On je također stvorio i zemlju. Sve svoje druge potrebe obavite sa zemlje.” (Sunan Abu Dawud, Jihad 61, [2667])

Još jedan hadis glasi: “Jašite svoje životinje nježno i samo kada su u stanju da budu jahane, i oslobodite ih onda kada treba da se odmore. Ne koristite ih kao sjedalice dok pričate jedni s drugima na ulicama (ne provodite sate u razgovoru dok sjedite na životinji).” (Ahmad, III, 439)

Pravo Radnih Životinja Na Odmor

Naš poslanik (savs) dao je radnim životinjama pravo da se odmore na isti način kako to i ljudi rade, te je naglašavao potrebu da se i životinje odmore kada se karavan zaustavi na odmorištima uz put.

Naš Poslanik (Savs) Je Zabranio Zlostavljanje I Maltretiranje Životinja

Naš poslanik (savs) je govorio: “Ko ubije vrapca ili nešto veće od toga bez opravdana razloga, Bog će ga smatrati za to odgovornim na Sudnjem danu.” (Sunan Abu Dawud, 2/11) i naređivao je da se “gnijezda ptica ne smiju oštećivati, a njihova jaja i pilići uzimati.” (Sahih Bukhari, 139).

Naš poslanik (savs) je zaustavio nekog je tukao životinju koju je jahao i upozorio ga da je to kršenje Božijeg zakona. “Bog nije stvorio životinje da bi im ti to radio,” rekao je. (Musnad Ahmad, 4/131)

Privrženost Našeg Poslanika (Savs) Kuji I Njenim Kučićima

Dok je poslanik (savs) prolazio sa armijom od 10.000 ljudi, ugledao je kuju koja se upravo okotila i njene kučiće. Pozvao je Djuail, sina Suraka, i naredio mu: “Stani ispred kuje i njenih kučića i stražari dok sva armija ne prođe, pa ih zaštiti da ih neko ne bi zgazio.” (ash-Shami, Subul al-Huda Wa-al-Rashad, VII, 51) zahvaljujući nježnosti poslanika (savs) armija od 10.000 ljudi je izmijenila putanju da ne bi omela psa i njene kučiće.

Izreka Poslanika (Savs) Koja Odražava Ljubav Prema Životinjama: “Život Svakog Psa Treba Poštovati”

“Ne samo korisnih pasa, živote svih pasa treba poštovati i štitit sve dok ne uzrokuju nikakvu štetu i ne postanu nasilni ili agresivni.” (Hashyatu'l-Bayjarmi Ala'l-Manhaj-al-Maktabatu'sh-Shamila, I/474)

Mačka Našeg Poslanika (Savs), “Muezza”

Naš poslanik (ssvs) je imao mačku imena Muezza.” Toliko je volio Muezzu da je jednog dana, kada je Muezza zaspala na rukavu njegova ogrtača, poslanik (savs) izabrao da odreže taj dio ogrtača radije nego da je probudi.

Pri tome, ime Abu Hurayre, onoga ko je prenio mnogo poslanikovih (savs) hadisa, znači “otac mačića.”

Privrženost Našeg Poslanika (Savs) Ptici I Njenom Pilićima

“Allah'ın Resulüyle birlikte idik. Yanında iki yavrusu bulunan serçe biçiminde bir kuşa rastladık. Yavruları yakalayıverdik. Bunun üzerine anneleri, feryat ederek kanatlarını çırpmaya başladı Hz. Resulullah dönüp de yaptığımızı görünce: 'Bunu yavrusundan kim ayırdı? Yavrularını iade edin (yerine koyun)’ dedi. Biz de onları serbest bıraktık.”  (Ebu Davud, "Edeb", 163-164)*0 |!

Jare

Naš poslanik (savs) je ovo rekao čovjeku koji je muzao kozu: “Ostavi malo mlijeka i za mladunče koze kad je muzeš." (Majmua'z-Zawaid, 8:196)

Izgladnjela Kamila I Njen Vlasnik

Naš poslanik (savs) je ušao u voćnjak koji je pripadao jedom muslimanu iz Medine, pa je tamo ugledao kamilu koja jeca od gladi, što ga je duboko potreslo. Prišao je kamili i pomilovao je, pa je upitao za njena vlasnika. Potom je upozorio vlasnika riječima: “Zar se ne bojiš Boga po pitanju ove životinje koje je u tvom posjedu?” (Sunan Abu Dawud, "Jihad", 44)

U drugom hadisu naš poslanik (savs) kaže: “Bojte se Boga po pitanju ovih nijemih (životinja).” (Sunan Abu Dawud, Jihad, 44/2548)

Antilopa Koja Je Spavala

Tokom karavana, naš je poslanik (savs) ugledao antilopu koja spava u hladu. Naredio je jednom od svojih pratilaca da sačeka i da obezbjedi da niko ne ometa životinju u prolazu. (Malik's Muwatta, Hajj, 79; Sunan an-Nasai, Hajj, 78)

Magarac Sa Žigom Na Licu

Prilikom jednog putovanja poslanik (savs) je video magarca koji je imao žig na licu i rekao “Bog prokleo one koji su ga žigosali." (Sahih Muslim) te je preporučio da se žigosanje vrši tako da se životinje ne povrijeđuju.

Lijepo Se Odnositi Prema Životinjama

“Putnik je na putovanju je bio žedan i sišao je u bunar da se napije iz njega. Kada je izašao iz bunara ugledao je psa koji je bio jako žedan i lizao zemlju svojim jezikom. Pomislivši da je pas bio žedan baš kao on, on je sišao u bunar i ponovo donio vodu u svojoj kožnoj čarapi za psa da se napije. Tada mu je, Svemogući Bog oprostio njegove grijehe. Poslanika (savs) su upitali da li Svemogući nagrađuje čak i djela milosrđa prema životinjama. On je odgovorio:"Da, postoji nagrada za dobročinstvo prema svakom živom biću." (Sahih Bukhari)

Kada su ga ashabi pitali: "Hoćemo li zaraditi dobro djelo ako damo životinjama vode za piće?" Poslanik Božiji je odgovorio: "Dobro djelo se može zaraditi od davanja vode svim živim bićima.” (Tajrit, Vol. VII, str. 223)

Razlog zašto smo se pozvali na ovaj hadis kao valjan dokaz jeste to što je kompatibilan s Kur'anom. Razlog zašto je naš Poslanik (savs) je bio tako ljubazan prema životinjama je obrazovanje koje je dobio iz Kur'ana. Naš poslanik (savs) je sigurno osoba koja je najbolje mogla shvatiti da je Bog stvorio brojne oblike života, od kojih svaki ljepše i sposobniji od prethodnog, kao dokaz, ljepotu i blagoslov. On je jasno vidio kako Bog ukazuje na Njegova imena Milostivog i Samilosnog, te svoje veličanstveno umijeće u živim bićima. Naš poslanik (savs) je pokazao kroz svoje postupke kako samilost i naklonost koju preporučuje Kur'an, koja preporučuje ljubav, treba biti sastavni dio identiteta muslimana. Ovo se također može vidjeti u savjetu koji je naš poslanik (savs) dao u vezi samilosti:

“Onima koji su milostivi će milost ukazati Najmilostiviji. Budi milostiv prema onima na Zemlji i Onaj čija su nebesa će se tebi smilovati.” (Sunan at-Tirmidhi, 1924)

“Onaj ko je lišen nježnosti i ljubazosti, lišen je sve dobrote…” (Sahih Muslim, Birr, 76)

Stoga, kreatori praznovjerja pokušavaju uzalud pronaći okrutnost prema životinjama u islamu ili u djelima našeg poslanika (savs), i umjesto toga se daju u smišljanje prevara kako bi ubijedili druge u svoje besmislene stavove. Kur'an je knjiga u kojoj je opisana savršena ljubav prema ljudskim bićima, životinjama i biljkama, a naš poslanik (savs) je živio u skladu s Kur'anom cijelog svog života.

Lažni Karakter Fanatika

“Anas b. Malik prenosi da su neki ljudi (iz plemena) 'Uraina došli Božijem poslaiku (savs) u Medinu, ali im je njena klima bila neprijatna. Stoga je Božiji poslanik (savs) rekao: ako želite, možete otići do kamila Sadake i napiti se njihova mlijeka i urina…” (Sahih Muslim, Knjiga 16, Hadis 4130)

“Prenosi Abu Huraira: Poslanik je reako “Ako mušica upadne u piće koga od vas, trebate je potopiiti (u piće) jer jedno njeno krilo nosi bolest, a drugo lijek za bolest.” (Sahih Bukhari, Knjiga 54, Hadis 537)

“Prenosi Ibn 'Abbas: Poslanik je reako 'Kada jedete, ne brišite svoje ruke dok ih ne poližete, ili neka ih poliže neko drugi.” (Sahih Bukhari, Knjiga 65, Hadis 366; Sahih Muslim, Knjiga 23, Hadis 5037)

“Prenosi Maimuna: Božiji poslanik je upitan u vezi geje (jestivog putera) u koji je upao miš. Rekao je “Izvadite miša i i bacite dijelove putera oko njega, a ostatak iskoristite.'" (Sahih Bukhari, Knjiga 4, Hadis 236; Malik's Muwatta, Knjiga 54, Hadis 54.7.20; Sunan Abu Dawud, Knjiga 27, Hadis 3833)

Ovi lažni hadisa, od kojih je ovdje za promjer izdvojeno samo nekoliko, su dokaz prljavštine i užasnog života koji vode ljudi fanatičnog mentaliteta. Uz pomoć ovih izmišljenih hadisa, fanatici suludo kleveću čak i našeg poslanika (savs). Ovi lažni hadisi u skladu s kojima se ponašaju fanatici također nam govore i o njihovu konceptu čistoće i bontona.

According to the Qur'an, Muslims have a responsibility to be clean, to keep their homes clean, to wear clean clothes and to eat clean food. According to the Qur'an, Muslims are clean but idolaters are dirty. Fanatics who live their lives outside the Qur'an, who abide by a faith other than that sent down by God and who therefore ascribe equals to Him certainly meet that definition.

Bog nikada nije dozvoljeno nešto tako odvratno. Prema Kur'anu, muslimani imaju dužnost biti besprijekorno čisti, održavati svoje domove čistim, nositi čistu odjeću i jesti čistu hranu. Prema Kur'anu, muslimani su čisti, a politeisti su nečisti. Fanatici koji ne žive u skladu s Kuranom i koji izmišljaju vjeru koja je drugačija od one koju je Bog objavio, te time s Bogom nekog drugog izjednačava, uklapa se u ovaj opis veoma dobro. Bog u ajetu objavljuje:

O vjernici, mnogobošci su nečisti... (Kur'an, 9:28)

... On kažnjava one koji neće da razmisle. (Kur'an, 10:100)

Kao što smo vidjeli, Bog u ajetima govori o zajednicama koje ne koriste svoj intelekt. To je odličan opis fanatika koji idu za praznoverjem uprkos istini u Kur'anu. Bog strašno kažnjava zajednice koje se povode za praznovjerjem, ne koristeći svoj razum, i koje se bave izmišljanjem potpuno drugačije religije, unatoč tome što imaju Kur'an u svojim rukama, i iako znaju da je ta izmišljena vjera lažna. To je zaista ono što se dešava. Zbog svoje neukosti, fanatične zajednice vjeruju u sve prljavštine lažnih hadisa navedenih gore i žive život prožet patnjom.

Naravno, postoje neki ljudi među njima koji žive takav život nevoljno, uglavnom iz neznanja i takvi ljudi su zapravo u većini. Stoga, njih moramo posmatrati odvojeno od bezumnih fanatičnih zajednica o kojima je riječ. Njima je uvijek potrebno obrazovanje zasnovano na činjenicama navedenim detaljno u ovoj knjizi, tj. zasnovano na dokazima iz Kur'ana, drugim riječima.

Prema Kur'anu, ono što Bog želi od muslimana jeste da imaju vrlo detaljan i nepogriješiv sistem čistoće. Neki od ajeta iz Kur'ana pozivaju muslimane da budu čisti i glase:

I haljine svoje očisti! Uklnonite svu prljavštinu!! (Kur'an, 74:4-5)

O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! (Kur'an, 2:168)

... Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. (Kur'an, 9:108)

O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! (Kur'an, 2:172)

A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će čiste žene imati… (Kur'an, 4:57)

Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: "Dozvoljavaju vam se lijepa…” (Kur'an, 5:4)

Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela… (Kur'an, 5:5)

Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32)

onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi... (Kur'an, 7:157)

I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati (Kur'an, 22:26)

Postoji mnogo Kur’anskih ajeta koji muslimanima naređuju da budu čisti a mi smo citirali samo nekoliko ovdje. Postoji jedna izrazito važna pouka koju naglašava ajet 32 sure al-A'raf, a to je da jednako kako postoje oni koji zabranjuju ukrase i lijepu odjeću muslimanima, također se trude zabraniti i lijepu opskrbu. Zaista, pažljivim pregledom životnog stila fanatika uviđamo da ovi bi ljudi svojim ekstremističkim razumom bili u stanju učiniti čistoću zabranjenom muslimanima.

Prema Kur’anu, musliman mora biti najčistija i najuređenija osova. Mora se odjevati lijepo i na savremen način, mora jesti čistu hranu i održavati svoj dom čistim – jednostavno, mora biti čist u svakom momentu. Naš poslanik (savs) je bio besprijekorno čist. Svaki pokušaj da se okleveće tako temeljita osoba poput našeg poslanika (savs) je jedna vrsta gore opisanog ozbiljnog prestupa u Božijim očima. Fanatici se, ipak, ponašaju kao da toga nisu svjesni.

Dozvolite da sada sagledamo šta je poslanik (savs) zaista govorio u cilju da ukažemo na greške prethodno navedenih izmišljenih hadisa. Neki vjerodostojni hadisi na ovu temu govore o čistoći našeg poslanika (savs) i njegovoj temeljitosti: (Ovi hadisi su u određeni vjerodostojnima jer su u skladu s Kur’anom):

Islam je čist. Zbog toga, treba održavati i sebe čistim, također. Samo čisti ljudi mogu ući u Džennet. (Ahmad Diya'al-Din al-Kamushkhanawi, Ramuz al-hadisima, vol. 1, 96/2)

A vjernik nije prljav. (Sahih Bukhari)

Očistite sve dobro. Čistoća dovodi do vjere, a vjera vodi u raj. (al-Taberani)

Čistoća je pola vjere ... (Sahih Muslim, Knjiga 2, Hadis 432)

Prenosi Salman al-Perzijski: Pročitao sam u Tevratu da se blagoslov hrane sastoji u abdestu uzetim prije nje. Pa sam to spomenuo pred poslanikom (as). On je rekao: "Blagoslov hrane sastoji u abdestu prije i abdestu poslje nje." (Sunan Abu Davud, Knjiga 27, 3752 Hadis)

Onaj koji jede luk i češnjak i praziluk, ne bi trebalo da pristupa džamiji jer melecima smetaju iste stvari kao i djeci Ademovoj. (Sahih Muslim, Knjiga 4, Hadis 1147)

Perite odjeću, uredite kosu, očistite zube i oblačite veoma čistu odjeću. Budite čisti! (Ibn Asakir)

Ko god da jede češnjak ili luk treba se držati podalje od naše džamije ili treba da ostane u svojoj kući. (Sahih Buhari, Knjiga 12, Hadis 814)

Ključ za molitvu (namaz) je čistoća ... (Sunan Abu Dawud, Taharah, 31: Tirmidhi, Taharah, 39)

Oblačite i one blagoslove koje vam je Bog darovao, tako da se na vama to može vidjeti! (al-Taberani)

Prenosi Aisha, Ummul Mu'minin: Božiji poslanik (savs) nam je naredio... da džamije treba održavati čistim i namirisanim. (Sunan Abu Davud, Knjiga 2, Hadis 455)

Kada Bog daruje blagoslov Svom robu, Voli da blagoslov da bude vidljiv na tom robu. (al-Taberani)

Ebu Sufjan je rekao: "Ebu Ejjub Al-Ansari, Džabir bin Abdullah, a Anas bin Malik mi je rekao da kada je ovaj ajet:" U njoj (džamiji) su ljudi koji vole da se čiste i da budu očišćeni. I Bog voli one koji se sami čiste i očiste. " [9: 108] je objavljen, Božiji poslanik (savs) je rekao: "O Ensarije! Bog vas je pohvalio za čistoću. Kakva je vaša čistoća?' Oni su rekli: "Mi smo abdestili za namaz i kupali se da se očistimo od nečistoće poslije spolnog općenja, a čistili smo se vodom." On je rekao: 'To je ispravno. Dakle, pridržavajte se toga'"(Ibn Madže Sunan, Poglavlje Ne: 2, Hadis 355).

"Među stvarima Ovog svijeta, najdraže su mi žene i mirisi, a radost mog smiraja je u molitvi." (al-Nasai, 3939, iz Hadis Anas ibn Malika (ra))

Prljavo Poimanje Vjere I Bijedan Status Muslimana

Pod utjecajem različitih izmišljenih hadisa fanatici pribjegavaju stilu života koji posmatra sve vrste odvratnosti kao legitimne, a prljavštinu načinom života, pa također njeguju i veoma nizak životni standard. Zbog toga postoji veoma rasporostranjen, i na žalost “popularan” nizak životni standard u nekim islamskim zajednicama. U svjetlu koncepta gdje je nizak životni standard prihvatljjiv, musliman je neko ko izgleda zapušteno, prljavo, neuredno i sirovo – niti blizu kvalitetu i kulturi, te kao neko ko ne pridaje nikakvu važnost ljepoti i bontonu, te ko čak nije u stanju ni da razumije te principe. Ukoliko obratite pažnju, uvidjet ćete da se uvijek ulaže trud da se ostavi takav utisak kada god se spomene riječ “musliman.”

Naravno, nije čudno da ovi ljudi imaju tako nižak standard i vode bijedan život, nakon što pogledate njihov koncept islama: ne može se naći čak ni izuzetak koji potvrđuje pravilo po pitanju kvaliteta tamo gdje prevladava mentalitet koji ženama brani i sređivanje obrva (govorit ćemo o ovome u nastavku), koji insistira da ljudi treba da poližu svoje ruke nakon jela umjesto da ih operu, te da zdjelu supe s muhom udavljenom unutra smatraju zdravom. Ovaj lažni concept religije je prizveo lažne hadise koji su toliko rasprostranjenji da ovi ljudi kritikuju muslimana ukoliko izgleda pristojno i lijepo.

Ova prevara pod krinkom islama je utkana u cijelo islamsko društvo na jedan ili drugi način, i ta sablasna pojava čini da se i druge zajednice osjećaju nelagodno, naravno.

Međutim, u Kur’anu postoji izvanredan standard. Kao najsavršeniji praktikant Kur’ana, poslanik (savs) je bio najuglađenija i najpametnija osoba svog vremena. Uvijek je bio čist. Uvijek je nosio najkvalitetniju i najčistiji odjeću, te se uvijek ponašao ljubazno. Da je naš poslanik (savs) živ danas, bez sumnje bi bio najistaknutija osoba našeg vremena iz razloga što se naš poslanik (savs) vodio isključivo Kur’anom, a Kur’an nalaže održavanje najvišeg mogućeg standard sve vrijeme.

Veoma je važno razjasniti da visok standard nije nešto što se stiče novcem, imovinom ili dizajnerskom odjećom: visok standard je osobina koja se može postiću cijeneći čistoću, njegu i ljepotu, kroz savršeno ponašanje i stav, te kroz poštovanje, ljubav, razum i moralne vrijednosti. Osoba može nostiti istu odjeću svaki dan ali imat će visok standard ukoliko ju očisti svaki dan i njeguje je. Neko ko možda ne dijeli mišljenje sa drugima će biti dovoljno visokog standard ponašanja da poštuje mišljenje drugih ljudi i da se prema njima odnosi s pažnjom. Ponašanje je jedno od najvažnijih načina da se dosegne visok standard vrijednosti. Neko ko ne može podnijeti prljavštinu, pohlepu ili ružno ponašanje je već osoba veoma visokog standarda vrijednosti. Neko ko lijepo govori, hvali ljepotu, koristi svaku priliku da prepozna iznimnu vrijednost nauke i elegancije, te ko prirodno cijeni druge ljude je osoba visokog standarda vrijednosti.

Sve ove karakteristike koje zahtijevaju vrijednost su, u mnogome, zaboravljene u islamskim društvima, a razlog za to je greška u koju su zapale ove zajednice: napustile su Kur’an. Pojavila su se društva koja preferiraju kvantitet u odnosu na kvalitet, mržnju u odnosu na ljubav, te prljavštinu u odnosu na čistoću i urednost. Jedini lijek za ovu specifičnu nesreću je Kur’an. Jedna od hitnih stvari koja se mora napraviti odmah jeste da se ovim društvima ukaže na vrhunski kvalitet muslimana uz dokaze iz Kur’ana. Sve dok se ne podkrijepi dokazima iz Kur’ana, ova društva će nastaviti da okreću glavu od demokratije, da budu zajednice bijesa, da šire jad i da se drže što dalje od umjetnosti i čistoće. Ovo je pošast koja iz dana u dan sve više raste.

Quality is not a condition to be met through money, possessions or designer clothes. Quality is a feature that can be acquired through cleanliness, care, valuing beauty, immaculate behavior, affection, rationality, respect and moral virtue. The true Islam of the Qur'an requires this conception of quality. The world of the fanatics, on the other hand, is as filthy and low quality as it can be. This is a consequence of defying the Qur'an. Poglavlje 3 : Mržnja Fanatika Prema Ženama Žene Su Jedan Od Najljepših Blagoslova Na Ovom Svijetu Jedan od najupečatljivijih primjera nedostatka ljubavi i grubosti fanatičnog mentaliteta jeste stav ovih ljudi prema ženama. Zbog raznih sujevjerja koja izmišljaju, fanatici žene gledaju kao manje vrijednu vrstu, isključuju ih iz društva i ne mogu čak da podnesu ni da ih gledaju na ulici. Na narednim stranicama ukazat ćemo na stav fanatika prema ženama, citirajuči izmišljene hadise na ovu temu, a onda dokazati da su njihove neispravne percepcije dijametralno suprotne Kur’anu i istinskim riječima našeg poslanika (savs). Izmišljeni hadisi o kojima je riječ će dati mnogo bolji uvid u stanje krajnje nemoralnog ugnjetavanja žena u mnogim muslimanskim državama. Ističući fanatičnu perspektivu ka ženama, oni forsiraju stav da je vjera i razum žena manjkava. Tu prevladava ideja da su žene tek polovična ljudska bića i da njima treba upravljati i usmjeravati ih. Za ljude koji ovako razmišljaju je čak i samo postojanje žena pošast i uzrok ljutnje, pa oni stoga osjećaju potrebu da ih pokriju, isključe iz društva, liše svih prava i proglase neljudskim što više mogu. Blesavo se trude pretvoriti žene u građane drugog reda i spriječiti ih da donose vlastite odluke i budu involvirane u društveni život, te pokušavaju da ih pretvore u zajednicu koju oni kontrolišu jer znaju veoma dobro da su žene sposobne samostalno razmišljati čak i o detaljima koji njima promaknu, donostiti sudove i ispravno zaključivati na osnovu detaljne analize. Isključivanje žena uz pomoć ovih nelegitimnih sredstava je omogućilo fanaticima da šire ove svoje neistine veoma lako. Ipak, Bog je objavio da nema razlike između muškaraca i žena po pitanju pobožnosti, te da žene i muškarci imaju jednake odgovornosti kada se tiče dobročinstva, širenju morala i intelektualne težnje ka pravom putu. Prema Kur’anu su muškarci i žene jednaki po pitanju odgovornosti. Međutim, Kur’an ženu stavlja u superiorniju poziciju u odnosu na muškarca po pitanju brižnosti i vrijednosti, te brige o sebi. Neki ajeti kojima fanatici i neprijatelji islama oduvijek pokušavju dokazati svoje teze o ženama zapravo govore o superiornosti žena, te važnosti i vrijednosti koju im Naš Gospodar pridaje. Detaljno ćemo razmotriti ove ajete u narednim redovima. Jedno od poređenja koje Naš Gospodar koristi u vezi žena u Kur’anu pokazuje koliko ih On cijeni. On poredi ženu s delikatnom biljkom ili cvijetom. Ovaj opis Merjeme (as)/Marije je direktan dokaz vrijednosti koju Bog pridaje ženama: I Gospodar njen primi je lijepo i učini da odraste lijepo [kao lijepa biljka]... (Kur'an, 3:37) Briga o divnom cvijetu zahtjeva najveći senzibilitet. Divna biljka je osjetljiva i vrijedna, te zahtjeva brigu i pažnju. Ljepota cvijeta, njegova delikatnost, briga koju zahtijeva, te vrijednost i važnost koju simbolizuje opisuju mjesto koje žene imaju u Kur’anu. Zapravo Bog je stvorio sve biljke i cvijeće na svijetu kao elemente ljepote, kao očaravajuće blagoslove, simbole čistoće i čuda stvareanja, korištenje takvog izraza ljepote u poređenju sa ženama, način na koji Bog poredi žene sa simbolom čistoće i ljepote je izvanredna demonstracija vrijednosti koju pridaje ženama. Žene U Kur’anu Veličanstvena vrijednost koja se ženama pridaje u ovim Kur’anskim ajetima koji o njima govore, je pod posebnom zaštitom u svim okolnostima. U pogledu odgovornosti, međutim, žena se smatra jednakom muškarcu. Stoga, žena je pod zaštitom ne zato što joj je ista potrebna, nego zato što ima posebnu vrijednost. Prema Kur’anu, žena može raditi ukoliko želi, ali nije na to prisiljena. Kao što vidimo u Kur’anskom primjeru kraljice Sabe, žena može čak i vladati državom. Vidimo i na primjeru Merjeme/Marije (as), uzora svim ženama, žena je prema Kur’anu snažnija, odlučnija i upornija od muškarca u izvanrednim okolnostima. Žena je prema Kur’anu kraljica, biće kojem se uvijek mora dati dostojanstveno mjesto. Po pitanju perspektive prema ženama, Kur’an je dakle najljepša uputa cijelom svijetu. U vrijeme našeg poslanika (savs), žene su bile uključene, jednako kao i muškarci u život. Činjenica da je blagoslovljena supruga poslanika (savs), Hadžera (ra), bila vrlo poznata i cijenjena poslovna žena u regijonu je veoma važna informacija u cilju prikazivanja aktivne uloge koju su žene imale u društvenom životu. U vrijeme poslanika (savs), ženski i muški suvremenici su imali jednaku odgovornosti za upućivanje ljudi koji su tek prihvatili islam, radi uspostavljanja društvenog uređenja, pa čak i rata. Ljubaznost, ljubav, toplina i dobrota koje je poslanik (savs) pružao svojim ženama su bile najbolji uzor cijelom svijetu. Jasno je da naš poslanik (savs), koji se utrkivao sa svojim ženama, koji je saginjao da im pomogne da uzjašu magarca, koji je hvalio superiornost žena svakom prilikom i koji je naslanjao svoju glavu na rame svojih supruga da se osmori dok je posmatrao zabavne događaje, nikada ne bi dozvolio sramotne prakse fanatika. Taklođer, neupitno je da uvlačenjem sumnje kroz izmišljene hadise u živote suvremenika i Božijeg poslanika (savs), fanatici žele oklevetati i poslanika (savs) i njegove suvremenike, preuzimajući na sebe tako težak teret. Razlog za tako različit tretman žena u religiji fanatika u odnosu na ono što je opisano u Kur’anu će postati očit odmah nakon što razmotrimo neke od zmišljenih hadisa. Također ćemo pružiti i jasan odgovor na svaki izmišljeni hadis iz Kur’ana. Način Na Koji Fanatici Kleveću Žene Ideja Da Su Žene Manje Inteligentne I Pobožne John William Godward's oil painting “Rich Gifts Wax Poor When Lovers Prove Unkind,” 1916 O žene! Često proklinjete i nezahvalne ste svojim muževima. Nisam vidio nikoga s većim nedostatkom inteligencije i vjere od vas. (Sahih Bukhari, Poglavlje 24, Hadis 541) Bog je rekao: … Također sam je učinio glupom, mada je stvorena pametna, i moram učiniti da veoma pati tokom trudnoće i porođajaja… (Historija Al-Tabarija: Opće upute i Od stvaranja do Potopa, prevod Franz Rosenthal [State University of New York Press, Albany], Toml. 1, str. 280-281) Nema spomena niti u jednom ajetu Kur’ana o tome da su žene slabije od muškaraca u inteligenciji. Naprotiv, obraćajući se “vjernicama i vjernicima,” Bog nam govori da imaju jednaku odgovornost u Njegovim očima. Dakle, oni su slični u pogledu inteligencije i savjesti. Šta više, u primjeru kraljice Sabe vidimo da žene mogu čak biti i vladari država i donositi odluke o najvažnijim stvarima. Pri tome, to što imaju anatomski drugačija tijela ne znači da su jedni inteligentniji od drugih, već to uzrokuje njihova bogobojaznost, ljubav prema Bogu i dubina vjere i savjesti. Bog uvijek ukazuje na istinu svim ljudskim bićima, bili oni žene ili muškarci. Stoga, ono što nekoga čini inteligentnim i pobožnim nije njihov spol, nego njihov odnos prema onome što je prezentovano njihovoj svijesti i, kao što Kur’anski ajet kaže: “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti...” (Kur'an, 8:29)Strah od Boga: to je jedino mjerilo inteligencije u Kur’anu. Dakle, jednako kao što muškarci nisu superiorniji samo zato što su muškarci, žena nije manjkave inteligencije prosto zato što je žena. Međutim, kao što smo mnogo puta do sad istakli, religija fanatika je potpuno drugačija od Kur’ana i prepuna je kleveta. Način na koji kleveću i samog Boga ovim izmišljenim hadisima, ukazuje na stepen do kojeg su spremni ići ovi fanatici. Ništa ni slično tvrdnjama “…učinio sam je glupom i mora se patiti tokom trudnoće i poroda” ne stoji u Kur’anu, pa se pitamo kakav je onda status ovih riječi koje se pripisuju Bogu? Gdje je to objavljeno, zašto se misli da je od Boga ako se ne pojavljuje u Kur’anu? Najveća opasnosti religije fanatika je da lažu o Bogu i sama činjenica da su za to sposobni. Trudnoća se smatra svetim stanjem prema Kur’anu, zbog kojeg se također i majke smatraju svetima. Naš Gospodar objavljuje u slijedećim ajetima: Sassoferrato's oil painting “The Virgin in Prayer.” Mary (pbuh) fell pregnant in a miraculous manner by the will of God. Throughout her pregnancy she bore all her difficulties with fortitude, and she was made superior to all the women of all the worlds because of that fortitude and her devotion to God. Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14) Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi." (Kur'an, 46:15) Merjema (as) je zatrudnjela Božijom voljom i bila je strpljiva kada se suočila sa svim poteškoćama na koje je naišla tokom trudnoće. Zato što je bila tako snažna i odana Bogu postala je superiorna u odnosu na sve druge žene na svijetu: I kada meleki rekoše: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” (Kur'an, 3:42) Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila... (Kur'an, 5:75) Pokazujući svoj lični zastrašujući stav prema ženama kroz govor o “gluposti” i referirajući se na trudnoću i porođaj kao Božiju kaznu, fanatici istovremeno vrijeđaju i Merjemu (as), i savremenike poslanika (savs) i sve druge pobožne žene kojima su date izvanredne vrline. William-Adolphe Bouguereau's oil painting “Mother and Children,” 1879 The idea that women are “deficient in mind and faith” is a slander from the religion of the fanatics. God addresses men and women equally in terms of responsibility. This is one of the reasons why many verses are addressed to men and women believers at the same time. Komplikacije tokom trudnoće i bol pri porođaju su nevolje ovog svijeta i zahtjevaju veliku snagu, čvrstinu i odlučnost. Bog objavljuje da majka koja pokaže snagu kada je suočena s teškoćama ima vrlo visoku vrijednost u Njegovim očima. Zbog toga, majka koja je pokorna Bogu i voli Boga usprkos svim poteškoćama je veoma superiorno biće. Vrijednost koja se pridaje majkama je jedna od moralnih vrijednosti Kur’ana. Kao što smo i vidjeli, postoje mnogi razlozi zbog kojih bi žene mogle biti i superiornije u odnosu na muškarce u Kur’anu, pa je stoga ideja da su “manjkave inteligencije i vjere” u najmanju ruku groteskna kleveta fanatika. Bog se obraća muškarcima i ženama jednako kada govori o odgovornostima. Zbo toga su u Kur’anu na toliko mjesta vjernice, žene i vjernici, muškarci spomenuti istvremeno. Jedan od takvih ajeta glasi: Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, imuškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. (Kur'an, 33:35) Kao što je i vidljivo I u ovom ajetu, nema razlike među muškarcima i ženama kada se govori o osnovama vjere kao što su biti musliman i bojati se Boga, sjećati Ga se, biti odan Bogu, biti snažan i davati zekat – nema ni najmanje sugestije u Kur’anu da je ženama dato išta manje od bilo koje od osobina koje čine vjernika. Kakvog god spola bili, vjernici, i žene i muškarci se moraju bojati Boga što je više moguće, voljeti Ga dubokom ljubavlju i tražiti Njegovo odobravanje. Ideja Da Su Žene Iskrivljene Frederic Leighton's oil painting “Light of the Harem,” 1880 According to the Qur'an, people should be advised of their errors in a kindly and gentle language, and these should be corrected by addressing the person's conscience, showing them right and wrong.. Žena je stvorena od muškarčeva rebra i nikako ju ne možete ispraviti; Ako želite da se njome okoristite, iskoristite je dok njena iskrivljenost traje u njoj. A ako pokušate da je ispravite, slmićete ju, a slamanje je razvod. (Sahih Muslim, Knjiga 8, Hadis 3467; an-Nasai) Stvaranje ljudskih bića je detaljno opisano u Kur’anu: Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!! (Kur'an, 23:12-14) Niti jedan ajet Kur’ana ne govori o tome da je žena stvorena od rebra i da je iskrivljena. Nasuprot ovim terminima koje koriste fanatici, Svemogući Gospodar objavljuje da su muškarci i žene stvoreni “u najboljem obliku.” Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova! (Kur'an, 40:64) Riječi “ako pokušate da ju ispravite, slomićete ju” u navedenom lažnom hadisu odnose se i na fizičku iskrivljenost rebra i na mentalnu iskrivljenost žene koja se ne može popraviti. Ipak, ništa takvo se ne pojavljuje u Kur’anu. Ovo ukazuje da je zasnovan na bijesu koji fanatici osjećaju prema ženama. Lekcija kojoj nas Kur’an uči je slijedeća: svi, muškarci i žene, imaju mane i mogu napraviti greške. Prema Kur’anu, ove mane treba ispravljati tako što ih treba ljubazno iznijeti, usmjeravajući osobu na ono što je ispravno i ono što je pogrešno, te pokušati utjecati na svijest osobe o kojoj je riječ. Niko nema pravo odbacivati nekoga i govoriti: “ova se osoba nikada ne može popraviti.” Neko ko to učini i počne sebe smatrati superiornijim može uvidjeti da je osoba koju smatra “nepopravljivom” zapravo u boljem položaju nego on/a na Ahiretu/u vječnosti. Jedino Bog zna ko je na pravom putu. Sujevjerna uvjerenja fanatika da su žene manjkave i iskrivljene od svog postanka je ojačana tezom da ih je nemoguće ispraviti i promijeniti naknadno. Mnogi lažni hadisi, dakle, sadrže neistinite informacije koji utiču na to da prevladava shvatanje da su dobre žene vrlo malobrojne i da većina njih ne zaslužuje da uđe u Džennet. Hadisi I Tvrdnje Izmišljeni Da Ponize Žene A pobožna žena među ostalim ženama je nalik na gavrana označena bijelim nogama. (Nahj al-Fasahah, str.20) Jedna od 99 žena ide u Džennet, a ostale će u Džehennem. (Sahih Bukhari) O žene, trebate davati sadaku mnogo i tražiti puno oprost jer sam video među vama mnogo stanovnika Džehennema. ... (Sahih Muslim, Knjiga 1, Hadis 142) Lažni hadisi jasno daju do znanja kako žene bivaju potcijenjene i kako se prema njiima ophode kao da su građani drugog reda. Nakon iznošenja ovih lažnih hadisa, mnoga islamska društva su se pretvorila u društva straha i fanatizma koji je omalovažavao i prezirao žene, te ih zatvarao u kuće. Žene su posmatrane kao građani drugog reda, što je kao posljedicu imalo stvaranje društava koja nisu bila civilizirana, koja su imala kulturne nedostatke, kao i nedostatak ukusa, prazninu, a predstavnici takvih društava nikada nisu rasli, niti su se razvili. Mnoge od današnjih bliskoistočnih zemalja nalaze se usred takvih kulturalnih deformiteta i nedostatka kvaliteta koji su proizvod takvog razmišljanja. Ipak, religija Kur’ana je divna, jednostavna, visokokvalitetna i ona nalaže mir. Fanatici o kojima govorimo nisu uspjeli pojmiti to da Gospodar daje ženama veliku vrijednost, da se ih smatra draguljima raja, ne samo na ovom svijetu, nego i na ahiretu. Što je najbitnije od svega, oni nikada nisu tražili savjet u Kur’anu. Niti jedan od termina koje nalazimo u lažnim hadisima ne pojavljuju se nigdje u Kur’anu. Bog je u Kur’anu ljude opisao kao one koji su slabog morala, koji čine zlo i nelegalne radnje, ali ni u jednom od ovih opisa nije govorio striktno o ženama. Na primjer, Bog otkriva u Kur'anu da veliki broj ljudi neće vjerovati, i da će veliki broj njih smatrati druge jednakim Njemu: Elif Lām Mīm Rā. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje. (Kur'an, 13:1) Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (Kur'an, 12:106) U drugom ajetu, Bog otkriva da uprkos Njegovom stvaranju svih mogućih načina za ljude da uče, većina ljudi još uvijek ne uče, nego nastavlja sa istim moralnim slabostima: Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati. (Kur'an, 25:50) Kao što smo vidjeli, ni ovi ni bilo koji drugi ajeti iz Kur'ana govore ništa o ljudima sa slabim moralom, a niti o ponašanju žena, na način na koji to fanatici tvrde. Ljudi koji se ponašaju nemoralno nisu klasificirani na osnovu njihovog spola u bilo koji ajet. Ne postoji ništa u ni u jednom ajetu što kaže da su žene više ili manje nemoralne ili da će manje žena ući u raj. Informacije u lažnim hadisima su prevara i neistina stvorena sa ciljem širenja neprijateljstva prema ženama. Kuran apsolutno pobija lažne hadise o kojima smo govorili. Ideja Da Su Žene Prepreka Onima Koji Žive U Skladu S Vjerom Da nije bilo žena, Bog bi se pravilno obožavao. (Sujuti, Sahih Buhari, Ibn-i Adiyy, Abu Khatim, Ibn-i Dževzi, Muhammed Nasuriddin a Ibn-Hibban su prihvatili ovaj hadis.) (Silsilat al-Ahadisuzzaif: 74, Tenzihusharia: 1/62, Al-Leali: 2/59) Da nije bilo žena, svi ljudi bi išli u raj. (Ibn-i Arrak a As-Saqafi ne prihvataju ovaj hadis [Jamiussaghir: 2/113].) Prije svega moramo se podsjetiti jedne vrlo bitne činjenice, a to je da se ženomrzački način razmišljanja ne pojavljuje nigdje u Kur’anu. Prelazimo na sadržaj gotovih hadisa gore, koji se svode na to da nije žena niti drugi blagoslovi ovog svijeta ono što sprečava ljude da žive po načelima moralne vjerske vrijednosti, nego su to njihove vlastite slabosti savjesti, uma i volje. Bog je stvorio ovaj svijet kao test. Na isti način na koji su ljudi testirani kroz svoje živote problemima, poteškoćama, bolestima i slabosti, tako su testirani i blagoslovima, te dobrim stvarima Žene su jedan od blagoslova i dragulji ovog svijeta. Kao I kod svakog blagoslova, međutim, način na koji se taj blagoslov ocjenjuje, ovisi o moralnim vrijednostima osobe koja posjeduje taj blagoslov. Bog otkriva u Kur'anu da su blagoslovi ovoga svijeta nastali kao test: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Kur'an, 3:14) Kao i žene, djeca, zlato, srebro, sjajna životinja, poljoprivredno dobro i bogatstvo su sve blagodati ovog svijeta i stvoreni su za ljude da uživaju. Međutim, osoba koja ima vjeru će također biti svjesna da svi ovi blagoslovi zapravo pripadaju Bogu, da su svi blagoslovi koji se mogu naći u ovom svijetu u stvari prolazni, a da najviše i najljepše oblike svih blagodati mogu naći u raju. Nijedan od ovih blagoslova neće odvratiti ljude od Boga ili nastojanja da budu što bolji na Njegovom putu. Ako čovjek izgubi vjeru na račun ovih blagoslova i ako prestane nastojati biti što bolji kako bi Bog bio njim zadovoljan, onda ovakvo ponašanje nastaje uslijed slabosti njegove vjere; krivica ne leži u njegovim blagoslovima, nego u njemu samom. Zbog toga je on onaj koji će biti prisilje da snosi posljedice, sve dok se ne popravi. Ne vrijedi kriviti nekoga drugoga na ahiretu. In other words, no matter what excuses a person may come up with, he is still perfectly aware of the truth. Some people who blame women for their own lapses on the basis of these false hadiths are of course perfectly well aware that they are being hypocritical and making up the whole idea up. Ignoring the fact in this world will change nothing in the Presence of God, where “...Every self will be paid in full for what it earned. They will not be wronged.” (Surah Al ’Imran, 25) Dakle, čovjek koji smatra da su, na temelju tih lažnih hadisa, žene odgovorne za sve svoje greške, grijehe i zla djela, samo zavarava sebe. Prema Kur'anu, vjera znači da osoba mora služiti Bogu kako treba, bez obzira na uvjete ili okolnosti. Niko neće moći da reći, "Nisam bio u stanju da ispravno obožavam Boga zbog žena" kao izgovor na ahiretu. Kako stoji u ajetu, “...sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.” (Kur'an, 75:14-15) Drugim riječima, bez obzira na to kakve izgovore osoba može smisliti, on je i dalje savršeno svjestan istine. Neki ljudi koji krive žene za svoje propuste na temelju tih lažnih hadisa, naravno, vrlo dobro znaju da se licemjerno ponašaju tako što govore neistinu. Ignorisanje činjenica u ovom svijetu neće promijeniti ništa u prisustvu Boga, gdje “…i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?” (Kur'an, 3:25) Ideja Da Se Čovjek Nikada Ne Treba Prepustiti Vodstvu Žene John William Godward's oil painting “The Peacock Fan,” 1912 Nikada neće uspjeti narod što ženu učini svojim vladarem. (Sahih Buhari, Knjiga 88, Hadis 219) Poslušnost ženama je za žaljenje. (Nahj al-Fasahah, str. 35) Tražite ženske savjete, a onda radite upravo suprotno od onoga što kažu "(Al-maqasid al-Hasana: 248, Tazkirat al-Mawzuat: 128, Tenzihus Sharia: 2-204, Silsilat al-hadisa: 432) Nemojte tražiti ženski savjet, nego im se protivite. Protivite im se, jer prosperitet leži u suprotnosti ženama. (Vjerski Informacije za žene 44,45 Sujuti, al-Laali II, 147; Ibn Arrak, Tenzihus šerijatski II, 210) Ko god posluša svoju suprugu, Bog će ga baciti licem prema dolje u pakao. (Ibn Arrak II, 215) Ljudi koji povjere administraciju svojih poslova ženi, nikada neće biti sačuvani (prosperitetan). (Nahj al-Fasahah, str. 188) Propast je kraj ljudi koji slušaju žene. (Nahj al-Fasahah, str. 203) Oni koji su pod vladavinom žena neće dostići spasenje. (Nahj al-Fasahah, str. 271) Kao što smo vidjeli, jedan od najvažnijih primjera načina na koji fanatici preziru žene je njihova žarka želja da ih nikada ne vide na pozicijama vlasti. Oni se stoga protive ženama vladarima; oni su čak i protiv toga da se žene mogu konsultovati za bilo što. Oni smatraju da sve što žene misle i sve što rade je pogrešno. To je dio njihovog lukavstva kako bi isključili žene iz društva. Izmišljeni hadisi koje su gore navedeni su jednako poslužili mnogim fanatičnim društvima u kojima su prevagnule perverzne ideje da je potrebno biti neprijateljski nastrojen prema ženama. Ipak, takvo razmišljanje je upravo suprotno od onoga kako se ponašao Poslanik (sav) u Kur’anu, te ono se sukobljava sa načelima Kur’ana. Na primjer, dok su oni skloni sujevjerju promovirali luckastu ideju prema kojoj “Zemlja koju predvodi žena vladar nikada neće uspjeti”, Bog u Kur’anu spominje kraljicu od Sabe, ženu koja je vladala. Uprkos sujevjerju o tome kako ne treba konsultovati žene, kraljica od Sabe je bila jedini vladar koji je sam donosio odluke vezane za državne poslove. Ajeti koji govore o kvalitetu nje kao vođe kažu: I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni.” (Kur'an, 27:22-23) Tako je kraljicu od Sabe, ženskog vladara koji upravlja svojim narodom, opisao Poslanik Solomon (savs). Nakon što je Poslanik Solomon (savs) poslao kraljici od Sabe pozivnicu, ona je konsultovala vodeće članove svoga naroda koji su poslali sljedeći odgovor: "Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!" (Kur'an, 27:33) Kao što smo vidjeli, u Kur'anu žena može voditi državu, biti vladari i sprovoditi svoje odluke i naredbe. Koncepcija žena u religiji fanatika i Kur'anu su potpuno u suprotnosti jedna s drugom. John William Godward's oil painting “The Bouquet,” 1899 ... and to recite the Qur’an.’ Whoever is guided is only guided to his own good; if someone is misguided just say, ‘I am only a warner.’ (Quran, 27:92) Woman in the Qur'an can be a head of state, a ruler, and can make decisions and issue commands regarding business. Woman in the religion of the fanatics is the exact opposite of the nature of woman in the Qur'an. Kada fanatici besramno vređaju žene kroz ovih lažne hadise, oni ne znaju da vređaju Merjemu (as), pobožne vjernice u Kur'anu, mubarek supruge našeg Poslanika (as) i njegovo žensko društvo. Ne smije se zaboraviti da mentalitet koji toliko prezire žene stvara prezir prema svim ženama. Možemo jasno vidjeti kako su različiti životi fanatika u odnosu na ono što stoji u Kur'anu, kada pogledamo položaj žena u vremenu našeg Poslanika (as): John William Godward's oil painting “Autumn,” 1900 Women in the time of the Prophet (pbuh) provided for their households and had a voice in the family life; our Prophet (pbuh) praised these activities. Na primjer, supruga Poslanika (as), Kadija (ra) je bila jedna od najbogatijih trgovaca u Meki. Ona je slala trgovačke karavane u Damask, te je zato upošljavala ljude. U Medinskom periodu, žene us radile sa kožom, proizvodile su konac, tkale, bile su farmaceuti, krojačice, prodavačice parfema, i tako su učestvovale u svim sferama života. One su zajedno sa muškarcima učestvovale u ratovima, i to čak in a prvim linijama kada je to bilo potrebno. Raita bint Abdillah je kazala Poslanik (as): "O Božiji poslaniče, ja sam najamnica. Moj suprug (Abdullah ibn Masud) i moje dijete nemaju ništa, ja prodajem ono što sam napravila svojim umijećem." I pita da li će joj zalaganje za svoju porodicu donijeti zaslugu. Poslanik (as) odgovara: "Naravno da postoji zasluga u vašem zalaganju za njih." (Ibn Sa'da, Kitab al-Tabaqat, VIII, 290; Abu Nu'aym, HILYA, II, 69; Ibn al-Asir , Usd al-Gaba, VII, 121.) Kao što smo vidjeli, žene iz vremena našeg Poslanika (as) su vodile svoja domaćinstva i imale su ovlasti u životu porodice; naš Poslanik (as) je hvalio njihove napore. Navodi se da je Quayba bint Sa'da, od ljudi iz plemena Aslam, liječila ranjene i bolesne u vremenu našeg Poslanika (as); drugim riječima, žene u vrijeme Poslanika (as) radile su kao doktori. Zaista, Asma bint Umais, vrlo inteligentna, obrazovana i iskusna žena koja je emigrirala u Abesiniju (današnja Etiopija), je bila vrlo dobar doktor. Ummu Salama kaže da Asma bint Umais pravila lijek za Poslanika (as) od "biljaka i maslinovog ulja koje je donio iz Indije i Jemena." Također se kaže da je Asma naučila da pravi taj lijek u Abisiniji. (Ibn Sa'da, Kitab al -Tabaqat, II, 236.) Poznata su i imena nekih žena koje su prodavale cvijeće u Medini u vrijeme našeg Poslanika (as). Jedna od njih, Mulayka Ummu as-Saib al-Saqafiyya, bila je u prisustvu Poslanika (as), kada je prodavala mirise; to nam jasno pokazuje da su žene u vrijeme našeg Poslanika (as) radile kao prodavačice. Položaj žena koje su sudjelovale u borbama zajedno sa svim ostalim muslimanima je opisan na sljedeći način u jednom od zapisa koji savršeno opisuje kako je to izgledalo: “Mnogobošci koji su iskoristili nemar vjernika, pristupili su na takav način da je grupa od 10-12 ljudi, zadužena da štiti Božijeg Poslanika, također morala da se upusti u borbu. U jednom trenutku, Božiji Poslanik je bio sam sa Nasibom. To je trajalo 40-50 sekundi. Jedna od mnogobožaca je iskoristio taj trenutak i napao, ali ga je Nasiba ubola svojim mačem. Potom je drugi mnogobožac napao Božijeg Poslanika. On je imao dupli štit. Bez obzira na to koliko puta ga ubola, nije ga uspjela ubiti. Dobila je ubod mačem u rame, pa sve niz leđa. Drugi vjernici su stigli i savladali nevjernika. Tih nekoliko sekundi je bilo bitno! Nasiba je imala 11 uboda, a a ipak nije bitku napustila sve do samog kraja.” Kao što smo vidjeli, u potpunoj suprotnosti sa lažnim hadisima, žene u vrijeme Poslanika (savs) su bile prisutne na čak najvažnijim mjestima, kao što je bojno polje. Žene su imale istaknute pozicije, te su štitile samog Božijeg Poslanika tokom borbi. Činjenica da je Božiji Poslanik dopuštao ženama da ga štite u opasnim životnim situacijama je bitan pokazatelj koliko povjerenja je imao u inteligenciju i svijest svojih ženskih saputnica. Muškim i ženskim vjernicima upućene su slijedeće riječi u ajetu “O vjernici, ne služite se riječima: "Ra‘ina", nego recite: "Unzurna” [čuvaj nas] " i slušajte...” (Kur'an, 2:104). U ovom ajetu, ženama, kao i muškarcima, se savjetuje da ne kažu "budi naš pastir." To znači da u Kur'anu, žene se ne smatraju subjekti o kojima treba neko da se brine, ili da njima upravljaju muškarci zbog slabosti njihovog uma, već naprotiv, one se smatraju jakim, inteligentnim, sposobnim da stoje na vlastitim nogama, i njihovom sudu se može vjerovati. Međutim, mnogi ljudi u nekim islamskim zemljama koje su izmislili lažne hadise koje smo susretali tokom svih ovih stoljeća, ne dijele ovo mišljenje : Dakle, kad kažemo, "Muškarci i žene imaju ista prava u Kur'anu", svi oni koji ovo žestoko poriču svjesno ili nesvjesno se protive Božijim ajetima. In the Qur'an, a woman is regarded as a person who can stand on her own feet, who is strong, sensible and intelligent and whose conscience can be trusted. Klevetničke Ideje Da Su Žene Građani Drugog Reda I Da Ih Je Bog Učinio Nazadnima John William Godward's oil painting “The Belvedere,” 1913 S obzirom da je Bog je unazadio žene, morate ih takvima i vi ostaviti. Ako bih naredio nekome da ničice padne pred nekog drugog, ja bih naredio ženama da padnu ničice pred svojim muževima, jer Bog im je dao drugačija prava. (Nahj al-Fasahah, str. 119) Mržnja prema ženama koja u mentalitetu fanatika opstaje već nekoliko stotina godina, navela je veliki broj ljudi da govore protiv Boga i našeg Poslanika (sav). Primjetno je da ne postoje reference u ovim lažnim hadisima na žene koje, prema Kur’anu, imaju ista prava kao muškarci, te da superiornost ne leži u spolu, nego u umu i svijesti, te strahu od Boga; a isto tako se ne pominje postojanje Kur’anskih ajeta u kojima se brane prava žena. Ove naredbe se namjerno izbjegavaju i žene se nikada ne spominju kao one koje su glorificirane u Kur’anu. Stoga, ove riječi su već stoljećima zavaravale ljude, budući da su, navodno, kao riječi našeg Poslanika (sav), dovele do iskrivljenih uputa koje su prepisane Islamu. Na taj način one već stoljećima kvare sliku Islama i našeg Poslanika (sav). Ipak, ideja da su žene nazadne jer ih je takvim stvorio Bog, se u stvari ne pojavljuje niti u jednoj suri u Kur’anu. Upravo suprotno, Bog otkriva u Kur’anu, riječima “ vjernici, oni koji vjeruju, bilo ko ispravno postupa, muško ili žensko, kao vjernik..” da svi vjernici, muškarci i žene imaju iste odgovornosti i da ne postoje ustupci na osnovu njihovog spola. U ajetu 95 sure An-Nisa, Gospodar kaže: Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu. (Kur'an, 4:95) Kako smo vidjeli, ovaj ajet govori o vjernicima koji imaju odgovornost da se intelektualno bore na Božijem putu tokom cijelog svog života. Međutim, ta odgovornost je data i muškarcima i ženama. Obraćanjem svim vjernicima, Bog drži da su svi muslimani, muškarci i žene odgovorni da obavljaju vjerske obaveze. Ako muslimanka obavlja obaveze bolje od muškarca, onda će ta žena biti superiornija u odnosu na muškarce. Ako je musliman taj koji je bolji, onda će upravo on zbog svoje pobožnosti biti superiorniji pred Bogom, tako da ovdje nema mjesta razlikama uslijed spola. Superiornost leži u savjesti, inteligenciji i iskrenosti. Stoga, baš kao i svi drugi, ovi lažni hadisi su potpunoj suprotnosti sa onim što je objavljeno u Kur’anu i vrijednosti koja se propisuje ženama. Prije svega, muslimani se klanjaju nikome drugom do Bogu. Jedina moć kojoj se musliman klanja su Bog i Božiji Poslanik (sav). Za muslimanku, njen muž je bespomoćni sluga kojeg ona voli zarad Boga, prema kojem osjeća poštovanje, suosjećanje koje je u skladu s vjerovanjem. Njena ljubav i poštovanje su proporcionalni vjernosti njenog surpruga prema Bogu, snazi njegove vjere, žaru i odlučnosti na Njegovom putu. Ne dolazi u obzir mogućnost da njeno poštovanje prema mužu proizilazi iz činjenice da je on muškarac, kako je to objašnjeno u iskrivljenoj slici koju imaju fanatici. Za muslimane, muškarca i ženu, brak je također zavjet koji je odnosi i na ahiret. Muslimanka zato može osjećati ljubav, poštovanje, privrženost samo prema mužu koji je krepostan, učenik Kur’ana i neko za koga se ona nada da će Bog biti zadovoljan njim. Ona nikada ne bi osjećala ljubav i privrženost da to nije tako. Bilo kakvo razmišljanje o takvoj ljubavi ili raspravljanje o njoj je za musliman čisti apsurd. Za razliku od onoga što misle fanatici i modela koji žele nametnuti, muslimanka je uistinu svjesna, pametna i vrijedna svakog poštovanja, ona živi kako to nalaže Kur’an. Navodi Da Je Ženama Zabranjeno Da Se Ukrašavaju Bog proklinje one dame koje se bave tetoviranjem i one koji su same tetovirane, a one dame koje ukloni dlake s lica, te one koje prave umjetni razmak između zuba kako bi izgledale ljepše ... (Sahih Buhari, Knjiga 60, Hadis 408) Ibn Omer prijavio je Božjeg Poslanika (savs) kako psuje ženu koja je imala lažnu kosu, i ženu koja je željela tetovažu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5300 Hadis) Apostol Boga (savs) je zabranio deset stvari: oštrenje na krajevima zuba, tetoviranje, čupanje dlaka, ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4038 Hadis) Glavna ideja koja stoji iza ovog fanatičnog razmišljanja nastoji predstaviti ženu kao odbojnu, ružnu građanku drugog reda, i to je opet ono što proizilazi iz lažnih hadisa. Zbog svega što je navedeno u njima pod izlikom da je u pitanju religija, žene se smatraju neuglednim, kao da više nisu ni ljudi, one su lišene ljepote, čistoće i finog govora. Slika muslimanke kakvu promoviraju lažni hadisi je takva da joj onemogućava bilo kakvo učešće u društvenom životu. Po tom modelu, za muslimanku je neprihvatljivo da bude privlačna, čista i dotjerana. Fanatici smatraju da to nije znak pobožnosti, zbog čega je lišavaju mogućnosti da govori o vjeri. Samo pomislite kakva žena bi željela da živi po modelu muslimanke koja se ne dotjeruje, kojoj čistoća nije bitna, koja se uklanja dlake sa svog lica, ali se ne stidi da takvog izgleda izlazi među ljude? Ili ko bi želio da im takva žena govori o vjeri? Kako žena koja vjeruje da joj vjera zabranjuje da izgleda privlačno, čisto i njegovano i da će, ako bude tako izgledala, biti prokleta od strane Boga, kako ona može imati bilo što s takvom vjerom? Ovo je jedan od glavnih razloga zašto se Islam često smatra strašnom vjerom koje se bolje kloniti, i to naročito na Zapadu. Fanatici su zarobili muslimanke u ovakvom izmišljenom modelu kojem nema mjesta u Kur'anu, te ih tako spriječavaju da žive po Islamu i da ga propovijedaju. Isto tako, muslimanke imaju dužnost da govore o moralnim vrijednostima i ljubavi prema Kur'anu, da pokazuju svoju vjeru svojim ponašanjem i stavovima po kojim žive. Kada govori o tome kako je biti muslimanka, ona mora dobro izgledati, i kada govori o tome da biti musliman znači biti pun ljubavi, ona mora iskreno iskazati tu ljubav, a na taj način neko ko zaista želi spoznati ljepotu vjere će znati da će mu ona donijeti sve ove ljepote, ali ih on mora vidjeti vlastitim očima. Tako je to opisano i u Kur'anu. Kur'an govori o muslimanima koji nose finu, čistu odjeću i ukrase. O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela... (Kur'an, 7:26) O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31) Pored toga, Kur'an opisuje u mnogo detalja čistoću, njegovanost, ljepotu i elegantnu odjeću naroda u raju, a posebno žene. kao da su biseri sakriveni. (Kur'an, 37:49) ... u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti... (Kur'an, 18:31) ... u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti… (Kur'an, 22:23) Na njima će biti odijela od tanke zelene svile, i od teške svile, nakićeni narukvicama od srebra, i daće im Gospodar njihov da piju čisto piće. (Kur'an, 76:21) Kao što se jasno vidi iz ovih ajeta, Bog hvali ljepotu žena, glatkoću njihove kože sa koje su uklonjene sve dlake, riječima “Baš kao biseri koje čuvamo”, što je mjera ljepote koja otkriva kako će žene u raju izgledati. To znači da Bog smatra da je glatka i čista koža lijepa. Bog voli ljepotu, čistoću, eleganciju, ukrase i lijepu odjeću, te želi da Njegove sluge tako izgledaju. Ne dovodi se u pitanje to da je Poslanik (sav) smatrao lijepim sve ono što Bog smatra lijepim, te da je, shodno tome, ohrabrivao žene da se dotjeruju. Ne smijemo zaboraviti da postoje žene koje se moraju podvrgnuti određenim tehnikama uljepšavanja iz razloga koji nemaju veze sa estetikom. Na primjer, žene možda moraju nositi periku nakon liječenja, poput kemoterapije. To je sasvim prirodno, pa čak i neophodno, i to je odličan primjer kako se žene i dalje mogu brinuti o sebi. Fanatici ih, s druge strane, pokušavaju lišiti ljepote, te im ne olakšavaju život pozivajući se na lažne hadise. Isto tako ne postoje zabrane u Kura’nu koje se tiču tetovaža, korekcije asimetričnih obrva, uklanjanja dlaka sa lica; ništa od toga ne narušava načela Kur’ana. Fanatici koji forsiraju lijepe djevojke da dlakavog lica izlaze vani, svi oni koji bi ih postidjeli pred ostalim ljudima i koji bi radije da ona bude ružna nego privlačna, nisu u stanju da predstave ljepotu na bilo koji način. Ipak, Bog ohrabruje vjernike da budu njegovani, privlačni i elegantni. Muslims always being wellgroomed, clean, elegant and attractive are features specially emphasized in verses. Fanatični Stavovi O Tome Kako Bi Se Žena Muslimanka Trebala Odnositi Prema Mužu Kada muškarac pozove svoju ženu u krevet, a ona ne odgovara i on (muž) provede noći ljut na nju, meleci psuju do jutra. (Sahih Bukhari i Muslim) Ako žena provodi noći van kreveta svoga muža (ne spava s njim), onda je meleci proklinju sve dok se ona ne vrati. (Sahih Buhari, Knjiga 62, Hadis 122) O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.) Svaka žena koja traži od svog muža razvod bez opravdanog razloga biti će lišena raja. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn) Postoje tri osobe čije molitve neće biti prihvaćene, niti njihova dobra djela: ... žena čiji je muž je ljut na nju, sve dok on ne bude zadovoljan s njom ponovo ... (Prijavljena Ibn Hibban u svom Sahihu, 12/178, Kitab al- ashribah, 2, Fasl fi'l-ashribah) Ona koja ne poštuje prava njenog supruga ne poštuje ni prava Boga. (Shir'a) Žena koja povrijedi svoga muža će biti pod prokletstvom Boga sve dok ona ga ne učini zadovoljnim. (R. Nâsihîn) John William Godward's oil painting “A Souvenir,” 1920 In the mentality of the fanatics, women have an obligation to abide by the ignorant idea of “performing wifely duties” for their husbands, even if they are not happy with their treatment and moral values. Ako razmotrimo ove hadise, jedan po jedan: O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.) John William Godward's oil painting “A Tryst,” 1912 Kada pogledamo ove pogrešne hadise, vidimo da je Islam predstavljen kao vjera koja tretira žene kao građane drugog reda, koje su osuđene na potčinjenost svakom hiru svojih muževa (sigurno su naš Gospodar, Kur’an i Islam iznad toga); prema tom šejtanskom načinu razmišljanja, muž ima takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada neće moći uzvratiti, pa čak ni onda ako svojim licem obriše njegova stopala ili obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila. Uprkos ovom neobičnom vjerovanju koje postoji već stotinama godina, niko nije smatrao potrebnim da postavi pitanje zašto bi muž uživao takva prava nad ženom, što je razlog zašto se ovakvo slijepo vjerovanje ukorijenilo u tolikoj mjeri da su mnogi muslimani smatrali ovako izvrnutu logiku legitimnom. Zahvaljujući ovako pogrešnom načinu razmišljanja, žene su bile primorane da ispunjavaju svoje “ženske obaveze” prema svojim muževima, iako su bile jako nesretne zbog užasnog ponašanja svojih muževa i nedostatka moralnih vrijednosti. One su bile prezrene i prema njima su se loše ponašali, a nekolicina prava koje su imale, bila su praktično nebitna. Mišljenje da su građani drugog reda, osuđene na ugnjetavanje bilo im je nasilno nametnutno, ali je ono kao takvo institualizirano u islamskim društvima. Stoljećima niko nije ustao da kaže: “Ne postoji takvo vjerovanje u Kur’anu. Muškarci i žene su jednaki. Bog daje prava i slobode ženama u Kur’anu”. Upravo suprotno tome, stoljećima, mentalitet sujevjerja nameće ne-kur’anske prakse neukim muslimanima, koristeći se različitim neistinama koje su, navodno, izrečene u ime Boga i vjere, kao što je i ova slijedeća: “Ovo je vjera koja naređuje. Bog i meleki će prokleti one koji je ne praktikuju. Takvi ljudi biće griješnici. Oni ne mogu zavrijediti odobravanje od strane Boga, niti ući u džennet”. Karakter većine muslimanki je uništen od strane njihovih muževa koji su odrasli u okruženju gdje se potenciralo ovakvo fanatičko razmišljanje, budući da u vjeri fanatika, žena nema izbor nego da sluša svoga muža i da radi sve što on želi. Velikoj većini žena nije dopušteno da čitaju, rade, druže se, a nekima čak nije dopušteno ni da pogledaju kroz prozor. Zato što su u fizičkom i psihološkom smislu ovisne o svojim muževima, i s obzirom na činjenicu da običaji i tradicije koje preovladavaju u tom dijelu društva hrane takva fanatička vjerovanja, praktično je nemoguće osloboditi žene iz takve represije. Moramo postaviti pitanje, šta je to u muškarcima koji žive u ovim fanatičnim društvima koja se vode sujevjerjima, što im daje za pravo da se smatraju u potpunosti superiornim, te da smatraju da su žene nebitne? Ako se vodimo Kur’anom, u njemu stoji da superiornost leži isključivo u bogobojaznosti i da se zasluga za isto dobija od Boga. Kako muškarac može imati takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada ne može uzvratiti, čak ni ako obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila? Ko je stvorio takva prava i zašto? Ko uopšte može imati veća prava, izuzev ako se ona tiču superiornosti koju čini bogobojaznost? Bog sigurno muškarcu ne daje nikakve privilegije, te se tako privilegije ne spominju ni u Kur’anu; stoga, odakle dolazi ta superiornost? Kako je “svaki muž” uspio doći do tako ugodne pozicije, bez obzira na to da li je on posvećen vjeri ili nije uopšte religiozan, da li je vjernik ili mnogobožac, grešnik ili tirant? Lažni hadisi su ono što je pomoglo muškarcima da se uzdignu, i oni su postali dijelom Islama od strane onih koji su skloni ovako fanatičnom razmišljanju. Oni su raširili i nametnuli takva razmišljanja koja se ne pojavljuju u Kur’anu i koja Bog proklinje u ime vjere. Većina islamskih društava, i čak većina žena koje čine dio ovakvih islamskih zajednica, ne mogu pojmiti drugačiji način razmišljanja. To je jedan od najvećih problema koje je religija fanatika nametnula svijetu. Prava Superiornost Koja Je Darovana Ženama U Kur'anu Ne Postoji U Religiji Fanatika U društvima koja su pod utjecajem fanatizma, žene ne mogu uživati prava i ovlasti koje im po Kur'anu pripadaju. Zaista, žene koje žive u ovakvim društvima nisu ni svjesne postojanja takvih prava i sloboda. One odrastaju daleko od moralnih vrijednosti Kur'ana. Jedna od posljedica toga jeste da mnoge ne znaju čitati ni pisati. Zbog toga one ne znaju da ne žive po načelima Islama, nego po načelima pseudo-religije fanatizma. Međutim, nisu u pitanju samo ove jadne žene, nego i mnoge zemlje svijeta smatraju da ove iskrivljene prakse potiču iz Kur'ana. One smatraju da Kur'an opisuje žene kao bezvrijedne, neuke, potlačene, bezkarakterne, lišene svih prava i prisiljene da budu poslušne svojim muževima. Ipak, ništa od ovoga se ne pominje u Kur'anu. Nastavimo sa uvredama prema ženama koje se ne spominju nigdje u Kur'anu, a koje se smatraju dijelom Islama zbog svih ovih lažnih hadisa: Položaj Žene Koja Se Razvede Od Svog Muža Svaka žena koja traži svog muža za razvod bez opravdanog razloga neće se moci ni pribliziti raju. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn) Prije svega, Kur’an eksplicitno opisuje uslove i previla koja se odnose na supruznike koji se razvode. (O ovome ce se kasnije detaljnije raspravljati). Bog daje objema stranama pravo na razvod. Ipak, ne postoji nista sto upucuje na to da zena koja se razvede od svog muza nece u uci u raj. To je dokaz da je ovaj hadis izmisljen. Nema govora o tome da bi Poslanik (as) ucinio nezakonitim nesto sto je Bog ucinio zakonitim, niti da bi donio odredbe koje su u suprotnosti od onoga sto Bog nalaze u Kur’anu. Dakle, u slucaju da zena zeli da se razvede, Bog joj daje pravo na to onim sto je napisano u Kur’anu. Uslovi za razvod navedeni su u ajetima koji govore o tome kako da se zena zastiti u materijalnom i psiholoskom smislu, prije i poslije razvoda. Iz tog razloga, mogucnost da se zena koja bude zeljela da se razvede od svog muza, nece moci ni pribliziti raju, sasvim je lazna i neopravdana. Ona je proizvod sejtanske logike koja nema uporista u Islamu. Vrlo je bitno napomenuti da se Islam sastoji od Bozijih izjava, Bozijih rijeci koje se bave ljudskom prirodom, umom i dusom. Svi ajeti u Kur’anu sadrze izjave koje odnose poteskoce od ljudi, sprijecavaju nasilne prakse, osiguravaju slobodnu volju ljudi koja je u potpunom skladu s njihovom prirodom. Nijedna od ovih izjava ne namece ljudima poteskoce. Naprotiv, one rijesavaju nesporazume, nepravde i nejednakosti medju ljudima. One oslobadjaju okova. One olaksavaju ljudske duse. One uspostavljaju veze ljubavi i prijateljstva, prije nego neprijateljstva i mrznje. Sto je najbitnije od svega, oni dozvoljavaju pojavu plemenitog i cestitog modela koji je potpuno predan Bogu. Ipak, model braka koji se pojavljuje u laznim hadisima, odrazava stav koji ne podrzava moralne vrijednosti Kur’ana. Prema Kur’anu, medju parovima ne smije biti prisile ni prinude. Ukoliko dodje do nesporazuma, on se mora rijesiti shodno naredbama u Kur’anu. Najbitnije od svega je da se obje strane pridrzavaju moralnih vrijednosti Kur’ana i da nastoje prevazici razlike sto bolje mogu. Ukoliko je to nemoguce, onda obje strane imaju pravo na razvod. Takodjer je otkriveno u ajetu da ce, u slucaju razvoda, obje strane biti pod zastitom Boga: A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti – Allah je neizmjerno dobar i mudar. (Kur'an, 4:130) Kao što smo vidjeli u Kur'anu, nakon što se muškarac i žena odluče na razvod svojom slobodnom voljom oni i dalje mogu slobodno živjeti. Ne postoji ni jedan ajet u Kur'anu da ukazuje na to da žena ne može ući raj ako se razvede od svog supruga. Zena Se Smatra Gresnicom Sve R Dok Njen Suprug Nije Zadovoljna Njom John William Godward's oil painting “Dolce Far Niente,” 1889 According to the Qur'an, the man and the woman in a marriage must both be select, noble and virtuous people who fear God. That is the basis of marriage in the Qur'an. Žena koja povrijedi svoga muža će biti pod prokletstvom Boga sve dok ona ga ne učini zadovoljnim. (R. Nasihin) Ona koja ne poštuje prava svoga supruga neće poštovati ni prava Boga. (Shir'a) Postoje tri osobe čije molitve neće biti prihvaćene, niti njihova dobra djela: ... žena čiji je muž je ljut na nju, sve dok on ne bude zadovoljan njom ponovo ... (Prijavljena Ibn Hibban u svom Sahihu, 12/178, Kitab al-ashribah, 2, Fasl fi'l-ashribah) Reference u gore navedeni, laznim hadisima o zenama koje ‘ne uspijevaju zadovoljiti svoje muzeve’ su u potpunoj suprotnosti sa ajetima u Kur’anu. Ako se muslimanka ponasa prema svom muzu na nacin koji nije u skladu sa moralnim vrijednosti u Kur’anu, onda ona gubi Bozije odobravanje, a ne odobravanje svoga muza; jer ono sto je uistinu bitno za muslimanku je gubitak Bozijeg odobravanja. Iz tog razloga, ono je sto je vazno jeste odobravanje Boga, a ne odobravanje supruznika. Dakle, prema Kur’anu, ukoliko muslimanka ispravi svoju gresku I zavrijedi odobravanje Boga,nije bitno da li njen suprug odobrava ono sto ona radi ili ne. Zaista, ako I druga osoba ima muslimansku prirodu, ona ce sasvim prirodno biti zadovoljan ovim stanjem jer ce biti ugodno Bogu. Međutim, generalna perspektiva ovih lažnih hadisa podsjeća na brakove iz vremena kada je vladalo neznanje, te se u potpunosti zasniva na politeizmu, a ne na naredbama Boga i zapovijedima Kur'ana. Kao što smo već rekli, oženjen muškarac i žena u Kur'anu biraju ljude koji se boje Boga, i koji posjeduju plemenite i superiorne moralne vrijednosti. To je ono sto cini temelj braka u Kur'anu. Dokle god oni ostaju u braku, njihova osećanja ljubavi, naklonosti, poštovanje, samilost i odanost jačaju. Bog otkriva u Kur'anu da ljubav, samilost, skromnost i spokoj moraju biti prisutni u braku: i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (Kur'an, 30:21) Postoje tako ogromne razlike između modela braka iz lažnog hadisa koji nosi sukobe, intenzivne sporove, omalovažavanje, ponižavajuće radnje, I modela braka kako je predstavljen u Kur'anu. Ne smije se zaboraviti da je u islamu dobrota prikazana ne kao nada u nagradu od drugih ljudi, nego pokusaj da se zasluzi odobravanje Boga, a muslimani se nadaju nagradi za svoja dobra djela od Boga. Bog otkriva ta moralna nacela i to u slijedecem ajetu: onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti! (Kur'an, 92:18-21) Dakle, prema Kur'anu, žena će pokušati ugoditi samo Bogu, zahvaljivati samo njemu i željeti samo njegovog odobravanje. Njen jedini Gospodar je naš Svemogući Bog, a ne njen muž. Mentalitet koji govori ženama da se uključe u sve vrste strašnih aktivnosti u cilju da se oduze svom suprugu stoga stoji u potpunoj suprotnosti Kur'anu. Nemogućnosti Žena Da Izađu Van, Te Ideja Da Su Sklone Šejtanskim Varkama Žena je 'Awrah ( ne treba se izlagati); a kad god izađe, Šejtan joj prilazi. (Tirmidhi, Ibn Hibban a Sunan Abu Dawud) Žena je glavni stub, ljepote i finoće društva. Veliki je blagoslov to sto žene čine jedno društvo, njihovo pravo da govore i da budu vođe, da donose odluke i da budu one čije se mišljenje uvažava. Bog je stvorio žene tako da one mogu praviti analize, donositi bitne odluke, preuzimati mjere predostrožnosti, biti uviđavne i pametne. Iz tog razloga se velika vrijednost daje ženama u Islamu. Kada se ovo shvati na ispravan način, Islam će se razumjeti u cijelom svijetu. Zbog ovih razloga, interne i vanjske snage su već stotinama godina pokušavale nanijeti štetu islamu, naročito po pitanju žena. Koristeći se lažnim hadisima i suvjevjernim praksama, kao i različitim običajima i tradicijama koje su postale ‘pravila’ kojima, u stvari, nije mjesto u Islamu, oni su pokušali prikazati žene kao građane drugog reda, prezrene, odbojne, opasne i one koje navode ljude na grijeh. U gore navedenom, lažnom hadisu, žena je opisana kao ona koja ima predispozicije da bude nemoralna, ona koje se ne može kontrolirati, slabe volje, neodgovorna u vjeri i sklona šejtanskim iskušenjima. To je razlog zašto se govori o tome da žene trebaju izlaziti što je moguće manje, što se moraju nadgledati, budući da imaju sklonost ka nemoralnosti i to naročito kada izađu, zbog čega se stiče dojam da se sve što one rade mora nadgledati. Ipak, savršeno je jasno da naš Poslanik (as) nikada nije izgovorio ove izmišljotine. Upravo su fanatici koji osjećaju neprijateljstvo prema ženama, oni koji su izmislili sve ove navode i pripisali ih našem Poslaniku (as), a on je, za razliku od njih, za vrijeme borbi, svoj život povjeravao ženama, davao im posebno mjesto na skupovima, te osjećao ogromnu ljubav i poštovanje prema njima. Za vrijeme našeg Poslanika (as), kako smo već vidjeli, žene su imale svoje mjesto u bitkama, bile su prisutne tokom različitih društvenih događaja,vodile su poslove i bile su među onima koji su propagirali vjeru. Ajeti u Kur’anu ni u jednom trenutku ne govore o ženama na način da su one opasne, luckaste i da se ne smiju pustiti van, naprotiv, u Kur’anu, Bog otkriva psihopatsku prirodu ovog fanatičnog stava prema ženama, te kako se prema njima odnosilo za vrijeme našeg Poslanika (as): a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila onā koju pripisuje Milostivom, [na primjer kćer] lice mu se pomrači i postaje potišten. (Kur'an, 43:17) i kada živa sahranjenā djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena (Kur'an, 81:8-9) I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju! (Kur'an, 16:58-59) Ajeti o kojima govorimo dobro opisuju užasnu prirodu fanatičkog stava prema ženama, te pokazuju koliko takav stav proklinje Bog. Mentalitet nekoga ko pobjesni i potamni kada sazna da je dobio kćerku, ko je u stanju ubiti vlastito dijete tako što je živu zakopa, bio je sveprisutan u prošlosti, ali će svi takvi ljudi odgovarati za ono što su činili, kako je opisano u ajetima 8 i 9 sure at Takwir. Neprijateljstvo prema ženama je veliki uzrok Božijeg gnjeva. The devilish attitude to women of the fanatical mentality that is filled to overflowing with hostility toward women and hatred has remained unchanged for hundreds of years. Kao sto smo vidjeli, fanatična vjerovanja ispunjena neprijateljstvom prema ženama utjecala su na to da se stav prema ženama nije promijenio vec nekoliko stotina godina. Budući da su ovi ljudi znali da ajeti u Kur’anu ne podržavaju njihova izopačena razmišljanja, oni su počeli nanositi zlo, koristeći se ovim lažnim hadisima. To je glavni razlog zašto postoje ovi lažni hadisi, posebno oni koji se odnose na žene. U još jednom lažnom ajetu, fanatici treniraju žene tako što ih izgladne do smrti i ne dopuštaju im da nose lijepu odjeću. Prema ovom bolesnom razmišljanju, ako je žena izgladnjela i ako joj se daje samo da stara i otrcana odjeća, ona neće željeti da izađe vani. Kako u lažnom hadisu stoji: Neka žene budu gladne, ali ne dovoljno da im glad naškodi, i neka imaju samo malo odjeće, ali neka se ne ide u krajnosti s tim. To je zato što ako žene mogu jesti i oblačiti se dobro, ne postoji ništa što vole više od izlazaka i hodanja okolo. Ali, ako su prilično gladne i gole, ne postoji ništa bolje za njih nego da sjede kod kuće. (Ibn Dževzi, Mawdu'at, II / 282.283; Sujuti, al-Laali, II / 154 Ibn Arrak, Tenzihus Sharia, II / 212213) Ojačajte vašu kontrolu nad ženama pružajući im nedovoljno odjeće, jer kada žena ima previše haljina i ukrase, ona ima tendenciju da luta izvan kuće. (Nahj al-Fasahah, str. 216) Čovjek možda može izgubiti zube i postati ružan, dok je njegova supruga smlada i vrlo lijepa. Moguće je da takva žena, izađe na pijacu ili na druga mjesta gdje može vidjeti zgodne muškarce i po povratku kući nerado odgovarati na ljubavne napore svoga muža. Ovo je u najmanju ruku rezultat posjeta žene pijacama i druženjima. (Imam Sharani, al-Uhud al-Qubra) Opis žena u lažnim hadisima svodi se na sliku abnormalnih bića, koje se poput životinja ne mogu kontrolisati bez obzira na to gdje se nalaze, koja se vode svojim instiktima, a ne vjerom i strahom od Boga, te se zbog toga trebaju paziti. Takav opis odgovara onome što fanatici misle o ženama. Ono što je nama bitno jeste shvatanje onoga sto piše u Kur’anu, a ne ono što misle fanatici. Muslimanka, kako je opisana u Kur’anu, se plaši Boga. Ona zna vrlo dobro kako treba da se oblači, kako da štiti svoju čednost i čast, kako da se ponaša u prodavnicama, na pijaci i tokom proslava. Kur’an je sve što ona treba znati. Njoj nije potreban muškarac koji će joj reći šta da nosi ili jede. Bog je onaj koji će odlučiti, a ne običan smrtnik. Muškarcima nigdje u Kur’anu nisu date takve ovlasti. Oni nemaju privilegije koje im dopuštaju takva prava. Budući da se Bog u Kur’anu obraća ženama muslimankama na isti način kao sto se obraća muškarcima vjernicima, žena će razumjeti ono što joj On govori i pokušati će da sve radi na ispravan način. Kako bi djelovala po moralnim načelima opisanim u Kur’anu, sve što je potrebno jeste da se žena plaši Boga. Ljudi koji smatraju da se bogobojaznost može postići prisilom od strane muškarca, su fanatici, te su oni doslovno zarobljenici ovih užasnih, lažnih hadisa. Osim toga, Bog otkriva u Kur’anu da muslimani, bilo muškarci ili žene trebaju jesti i piti sve što je dozvoljeno – ali da ne pretjeruju u tome – da trebaju dolaziti u džamiju u najljepšoj odjeci, nositi najljepši nakit, biti čisti i njegovani. Ne postoje ajeti u kojima se zabranjuje ženi da izlazi van. Naprotiv, jasno je da Bog zahtjeva da žene imaju bitnu ulogu u društvenom životu. Ovi hadisi su tako u suprotnosti sa Kur’anom. John William Godward's oil painting “On the Balcony,” 1911 A woman must learn how to live, not from a man, but from the Qur'an. Ideja Da Je Žena Nesreća I Da Poništava Molitvu John William Godward's oil painting “Nerissa,” 1906 Despising women, whom God says He has created in the finest form, and comparing them to dogs, asses and pigs, and describing them as a misfortune is totally incompatible with the moral values of the Qur'an. Muslim women are saintly people who are praised in the Qur'an, cited as role models, who are loved and respected and who are blessings. Poslanik (savs) je rekao: Kada neko od vas moli bez sutrah, u blizini psa, magarca, svinja, Jevrejina, Magiana ili žena, ne računa mu se molitva ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 2, Hadis 704) Molitvu poništava pas, magarac i žena (ako oni prođu ispred ljudi koji se mole). (Sahih Buhari, Knjiga 9, Hadis 490) Loš predznak su tri stvari: konj, žena i kuća. (Sahih Buhari, Knjiga 52, Hadis 110) Ako postoji bilo kakav loš predznak, onda su to žena, konj i kuća. (Sahih Buhari, Knjiga 52, Hadis 111; Sahih Muslim, Knjiga 26, 5528 Hadis) Moramo objasniti ove lažne hadise. Omalovažavati žene koje je Bog stvorio u najljepšem obliku, tako što ih se poredi sa psima, magarcima i sa svinjama, te im pripisivati loše predznake, nije u skladu sa vrijednostima Kur’ana. Muslimanke su blagoslovljene, one su hvaljene i prikazane kao uzori, one su voljene i poštovane, te opisane kao blagoslovi u Kur’anu. Osim toga, način na koji su prikazane životinje. poput pasa i konja koji jako pomažu ljudima, je također manifestacija iskrivljenog vjerovanja. Štaviše, ne postoji koncept sreće ili nesreće u islamu, budući da ovi koncepti pripadaju mnogoboštvu.Ne smije se zaboraviti da i dobro, kao i zlo dolazi od Boga. Ništa što je stvoreno nema moć da bude bilo sretno ili nesretno po ljude. Vjerovanje u nesreću pripada politeizmu, a Bog nam govori da su ljudi koji u to vjeruju oni koji će iskusiti nesreću. “...Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!” (Kur'an, 7:131) Primjeri Fanatičnih Stavova Koji Uspoređuju Žene I Životinje John William Godward's oil painting “Idleness,” 1900 How can someone who lives by the fanatical mindset feel anything other than hatred for his wife, the person who should be the closest to him of all in this world? Postoji deset vrsta žena, a karakter svake (od njih) odnosi se na prepoznatljiv kvalitet jedne od životinja. Jedna (vrsta) podsjeća na prase, druga na majmuna, zatim psa, zmiju, mulu, škorpiona, miša, goluba, lisicu, te ovce. (Imam Gazali) Ovdje moramo postaviti pitanje, kakvo mišljenje o ženama imaju muškarci koji ovako razmišljaju? Kako oni mogu voljeti i poštovati svoje supruge? Kako takva osoba može osjećati bilo što osim mržnje prema osobi koja mu je najbliža na ovom svijetu? Kako takva osoba može dosegnuti ljubav koja je toliko bitna u Kur’anu, ako smatra svoju suprugu životinjom? Naravno da on to nije u stanju. Ipak, u Kur’anu, Bog naglašava važnost ljubavi i suosjećanja među supružnicima: “i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;”(Kur'an,30:21) Na osnovu toga, možemo malo proširiti ovu diskusiju: neko ko ima ovakvo razmišljanje o svojoj ženi će na isti način posmatrati svoju majku, sestru i kćerku. Njegova ljubav i poštovanje prema njima biće posljedica poimanja izmišljenih riječi, a njegov odnos prema njima biće zasnovan na gnušanju. Opis žena u lažnim hadisima očito ohrabruje svaki osjećaj mržnje, prije nego ljubavi. Nemoguće je osjećati poštovanje prema ženi na način na koji je to opisano u lažnim hadisima u kojima se ljubav nigdje ne spominje. Ova velika emocija koju Bog opisuje kao iznimno bitnu u Kur’anu, emocija koja je osnovna svrha Božijeg stvaranja svijeta, doslovno je zaboravljena. Kakva vjera ima toliko neprijatelja, naročito žena? Takva vjera sigurno nije ona o kojoj govori Kur’an. John William Godward's oil painting “The Love Letter,” 1913 Fabricated hadiths encourage hatred rather than love. Osim toga, jedna od najvažnijih stvari u Kur’anu jeste misliti fino o drugima. Grijeh je donositi sud bez dokaza isvjedoka. Stoga je, prema Kur’anu, pogresšo misliti o ljudima kao “perfidnim, željnim lijepe odjeće, sklonim krađi, lukavstvu, gordim I nezgodnim” samo zato jer su u pitanju žene. To je užasna laž i grijeh. Da bismo mogli nekoga optužiti da vara, moramo imati svjedoka koji nam to može potvrditi, da bismo nekoga optužili da je nešto ukrao, moramo dokazati da su ukrali nešto što pripada nekome drugom. Na osnovu Kur’ana pogrešno je optužiti nekoga samo zato što je žena, ukoliko za to nedjelo ne postoji dokaz ili svjedok. Međutim, fanatici nisu svjesni zapovijedi u Kur’anu, te ne vide iskrivljenu logiku lažnih hadisa, budući da žive po pravilima sasvim drugačije i pogrešne vjere. Ajeti Koji Se Odnose Na Supruge Našeg Poslanika (savs) Sada moramo nešto da pojasnimo: Kur’an sadrži ajete koji govore o ženema našeg Poslanika (as). Kako bismo spriječili moguće nesporazume, Bog je razdvajao žene Poslanika (as) i žene koje su živjele u njegovo vrijeme. Kako je rečeno u Kur’anu: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (Sura al-Ahzab, 32-33) U ovima ajetima žene našeg Poslanika (as) imaju drugačije odgovornosti po pitanju životnog stila, govora, odijevanja itd; ljudi koji čitaju ove ajete ponekad ih interpretiraju kao da se odnose na sve muslimanke. Međutim, one se ne odnose na sve muslimanke, već samo na zene Poslanika (as). Zaključak: Kur’an Pridaje Najveću Važnost Ženama Osnovni razlog za ovu raspravu su lažni hadisi koji se tiču žena i pokušaj da dokažemo izvor i način na koji se ukorijenilo ovako lažno vjerovanje u mnogim islamskim zajednicama. Na taj način, oni koji se povinuju ovim pravilima u ime Islama, te oni koji se protive Islamu zbog istih, moći će uvidjeti da ovakvo ponašanje prema ženama nema mjesto u Kur’anu- Međutim, neki ljudi pokušavaju pronaći dokaz u Kur’anu koji bi opravdali omalovažavanje žena. To potiče iz pogrešnog tumačenja različitih ajeta Iz Kur’ana, pogrešnog tumačenja različitih ličnih komentara u zagradi, te takva pogrešna tumačenja najčešće nastaju kao posljedica lažnih hadisa, poput onih koje smo već naveli. Ipak, ako samo uzmemo u obzir Kur’an, nemoguće je pronaći bilo koju od ideja koje promoviraju fanatici. Kako bismo to bolje razumjeli, pogledaćemo ajete koji navodno opravdavaju zatvaranje žena, zlostavljanje i ophođenje prema njima kao da su građani drugog reda. Kada se isti pročitaju na način kako to rade pravi vjernici, a ne fanatici, kada se ovi ajeti protumače na ispravan način i kada se izuzme pogrešno vjerovanje fanatika, onda će svako biti u prilici da jasno vidi da je sistem koji daje najveću vrijednost ženama upravo onaj koji nalazimo u Kur’anu. Odgovori Onima Koji Traže Dokaze U Kur’anu Kako Bi Ograničili I Omalovažavali Žene Dodavanje Riječi “Šal/Veo/Šamija” U Prijevode Kur’ana Kao Sredstvo Ograničenja Žena edno od pitanja koje fanatici uvijek postavljaju je da li žene treba da se pokriju. Koncepcija religije i vjere nekih ljudi, koji su gotovo neosjetljivi na veliki broj zapovijedi vjere, koji ne poštuju ni osnovne naredbe, ali koji insistiraju na pridržavanju sunneta - hadisima - obično se svodi na "hidžab = religija." Međutim, da li se marama, koju neki ljudi doslovno smatraju kao jedinim simbolom vjere, pojavljuje u Kur'anu? Mnogi učenjaci nalaze upute o marami i pokrivanju u Kur'anu, te ukazuju na različite ajete o ovoj temi. Činjenica je, međutim, da se riječ "hidžab" ne pojavljuje ni u jednom ajetu. Stoga, prvo moramo vidjeti kako to Kur'an tumači, i šta je precizno objašnjenje. Sura an-Nur ajet 31, 1. dio A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Sura an-Nur – 24, 31) U gotovo svim prevodima ajeta govori se o, "... velovima koji se spuštaju preko njihovih grudi", ali riječ "hidžab" se zapravo ne pojavljuje u originalnom arapskom ajetu. Možemo to vidjeti jasnije ako pogledamo značenja originalne arapske riječi "pokrivanje.": “… spuste svoja vela na grudi svoje …” (Sura an-Nur, 31) “Waqul lilmu/minati yaghdudnamin absarihinna wayahfathnafuroojahunna wala yubdeena zeenatahunna illa mathahara minha walyadribnabikhumurihinna AAala juyoobihinna wala yubdeenazeenatahunna illa libuAAoolatihinna aw aba-ihinnaaw aba-i buAAoolatihinna aw abna-ihinna awabna-i buAAoolatihinna aw ikhwanihinna aw baneeikhwanihinna aw banee akhawatihinna aw nisa-ihinnaaw ma malakat aymanuhunna awi attabiAAeenaghayri olee al-irbati mina arrijali awi attifliallatheena lam yathharoo AAala AAawratiannisa-i wala yadribnabi-arjulihinna liyuAAlama ma yukhfeena min zeenatihinnawatooboo ila Allahi jameeAAan ayyuhaalmu/minoona laAAallakum tuflihoon"  ya-dribna:ya-dribna: izveden iz glagola "daraba," znači "na štrajk, tukli, ostaviti (nešto), poklopac, izbliza." khumuri-hin-na:izveden iz "Khamra" znači "vino, opojni" U ovom ajetu riječ znači "pokrivač" To se obično koristi znači "sve vrste pokriva, zavjese, ekrana.; sklonište; izgovor. "  juyoobi-hin-na:Množina od riječi "juyub." To znači grudi, dojke, džep, grudi, šupljine, okovratnik. Pogledajmo sada riječ po riječ u dijelu ajeta: "Wal-ya-dribna bi-khumuri-hin-na 'ala juyoobi-hin-na", "što je prevedeno kao "... i spusti velove preko njihovih grudi . " "“Khimar” / Pokriti Riječ "khumur" koji se koristi da naznači maramu, pokriva širok spektar značenja, u množini riječi glasi "khimar", što znači "pokrivanje", a potiče od korijena "khamara", što znači "da pokrije. " Rječnici uglavnom prevode riječ "khimar" što znači "pokriva", sugerišući da je to "bilo što što se koristi da prekrije nešto." Dakle, riječ prevedena kao "hidžab" u ajetu zapravo znači samo "prekrivac", a riječ "glava" se ne pojavljuje nigdje u ajetu. “Yadribna” / Navući Ovaj glagol u ajetu se prevodi od strane onih koji žele da prikažu maramu kao da je dio zapovijedi koju nalazimo u Kur'anu, kao nešto što "treba navući." Razlog za to je mogućnost upotrebe riječi "a navucite velove preko svojih grudi ", kako bi opravdali tvrdnju da se ajet odnosi na već postojeće maramu na glavi. Činjenica je, međutim, da taj glagol ima sasvim drugo značenje, a pravilno se koristi na sljedeći način: Glagol "yadribna" je izveden iz korijena "daraba." Daraba znači " štrajkovati, tuci, napustiti, pokriti, zatvoriti." Ovaj ajet se odnosi na pokrivanje predjela grudi sa pokrivačem kada kaže "trebalo bi pokriti (walyadribna) grudi (juyubihinna) sa njihovim velovima (bikhumurihinna)." U Kur'anu glagol "yudnina" se koristi onda kada značenje glasi "da bi trebalo produžiti, osloboditi, ili iznevjeriti." Taj se, međutim, glagol ne pojavljuje u ovom ajetu. “Juyub” / dekolte Riječ "juyub" je množina oblika riječi "JayB", što znači "džep" (to se koristi u objašnjenjima kao što su "da otvori džep na košulji", "staviti u džep" ili "ukloniti iz džepa ") Također se koristi da se odnosi na grudi, grudi, srce, džep, torbicu, otvaranje. Riječ "juyub" se pojavljuje tri puta u Kur'anu. "Juyub" se koristi u ajetu 31 od An-Nur, dok se jednina riječi, "JayB," pojavljuje na dva mjesta u priči proroka Mojsija (savs). Koristi se kako slijedi u ta dva ajeta: Jednina riječi "juyub", "JayB," pojavljuje se dva puta u priči proroka Mojsija (savs):"Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika) pojaviće se bijela… (Kur’an, 27:12) Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika). pojaviće se bijela... (Kur'an, 28:32) Riječ "juyub" u ova dva ajeta se koristi da označi "grudi" proroka Mojsija (savs). Ako uzmemo u obzir sve ove činjenice, jasno je da kada se koristi zajedno sa riječju "khimar," riječ "juyub" znači “da prekriju grudi”. Ajet ne sadrži referencu koja upućuje na “pokrivanje glave." Stoga, pravo značenje ovog pasusa se obično tumači kao, "... da oni treba da navuku velove s glava preko svojih grudi," dok u stvari on govori o tome da, "da oni treba da pokriju prekrivačem svoje grudi." Zapovijed u ajetu se odnosi na pokrivanje grudi, a ne glave. The word “juyub” in verse 31 of Surat an-Nur means “breast” and the word “khumur” means to cover. The verse is referring to covering the breasts. There is nothing in the verse about covering the head. Lažna Ili Pogrešna Prevođenja Zasnovana Na Lažnim Hadisima U pokušaju da se protumači zapovijed koja se odnosi na "hidžab" u ajetu 31 An-Nur, korištene su razne pogrešne interpretacije od strane komentatora koji su prevodili ajet. Cilj toga je mogućnosti da se ajet prilagodi lažnim hadisima koje ćemo uskoro analizirati (sigurno je ajet iznad toga). Glavne pogrešne interpretacije nastale su zbog toga što u prevodu stoji "... da oni treba da navuku velove preko glave ..." Lažno Tumačenje: “Treba Da Navuku Svoje Pokrivače Preko Glave” There is no reference in the Qur'an to a headscarf. Nonetheless, some commentators have tried to produce a forced commandment from the Qur'an about covering the head in order to make this compatible with fabricated hadiths. Kao što smo vidjeli iz onoga sto smo pročitali na arapskom jeziku, ovaj pasus u nekim prevodima kaže, "... da oni treba da navuku svoje prekrivače/velove sa glave preko svojih grudi," a ne sadrži referencu koja se odnosi na "pokrivanje glave" ni "pokrivanje”. "Bez obzira na to, neki ljudi koji žele protumačiti ajete u tom smislu, stvaraju ozbiljne kontradiktornosti i greške u smislu značenja, jer su njihove interpretacije u suprotnosti sa Kur'anom. Mnogi od njih pišu iznenađujuće komentare u stilu "Oni su povukle marame koje su već nosile na glavama preko svojih grudi," tvrdeći da su žene već imale marame na glavi. Da bi muslimanke tog vremena "već nosile marame na glavama," morala bi da postoji zapovijed o tome u Kur'anu: ipak, nigdje u Kur'anu se ne spominje marama. Stoga je nemoguće da su žene tog vremena nosile marame na glavi i to po vjerskoj zapovijedi. Ideja da je "marama već na glavama" u nekim komentarima je, stoga, ozbiljna mana ovakvom tumačenju. 1- Da bi se podržala ideja da se "marama već nosi na glavi," neki komentatori ukazuju na to da je pozivanje na "Jilbab," to jeste burku, u ajetu 59 sure Al-Ahzab objavljeno prije ajeta 31 An-Nur, i da su muslimanke stoga već nosile marame na glavi. Kao što se vidi u pojedinostima, Jilbab je komad tkanine koji pokriva cijelo tijelo, od glave do pete; njegova svrha je u suštini ta da pokrije cijelo tijelo. Ako se prisjetimo ajeta 31 od An-Nur, te zapovijedi ženama da prekriju svoje grudi, možemo vidjeti da ne postoji mogućnost da je Jilbab otkriven na bilo koji način, tako da se ajet ne odnosi na žene koje pokrivaju čitavu svoju glavu i tijelo. Ljudi koji to tvrde kao da su zaboravili na ovu veoma važnu i temeljnu činjenicu. 2- Žene u arapskim društvima tog vremena su se kretale nage i to je razlog zašto je ajet bio poslat. Nakon tog ajeta, muslimanske žene su počele da pokrivaju svoje prethodno otkrivene grudi. Podsjetimo da riječ "juyub" u ajetu znači grudi, a da je pravi smisao ovog pasusa to "da one treba da pokriju svoje grudi s njihovim pokrivačima." 3- Prema nekim komentatorima koji insistiraju na ideji o "već postojećim maramama na glavama," žene o kojima je riječ imaju "već" pokrivene glave, a ipak, prema njihovom načinu razmišljanja, njihove grudi su potpuno otkrivene ! Prema ovom čudnom načinu razmišljanja, žena je uspjela da pokrije svoju glavu, ali nije pokrila grudi (sigurno muslimani su iznad toga). Oni su navodno insistirali na pokrivanju glave, ali su hodali okolo goli. To je neizbježan zaključak na osnovu ovih "ideja" o već postojećoj marami. " Prema ovom tumačenju, tvrdilo se da se žene čije su grudi otkrivene, a glave pokrivene, savjetuju da navuku prekrivač sa glave na grudi. Ovako iskrivljeno razmišljanje rezultat je pokušaja da se u Kur’anu nađe potvrda za ideju da hidžab treba da se nosi. 4- Prema ovoj čudnoj ideji, "vec-postojeći hidžab" mora biti tako dug, da se može raširiti na takav način da u potpunosti pokriva grudi s obje strane. Dakle, svaka žena koja je, navodno, lutala u toplesu u to vrijeme, morala je "već" nositi maramu koja je bila dovoljno duga da prekrije cijelo tijelo. Pogrešno tumačenje ajeta "da trebaju navući svoje velove s glave" je na taj način dovelo do zablude. To je posljedica pokušaja da se pripiše drugo značenje ovom eksplicitno jasnom ajetu. Objašnjenja lažnih hadisa koji su izmišljeni kako bi se opravdalo pokrivanje glave imalo je za posljedicu nastajanje drugih nepravilnosti u tumačenju. Ovo će biti opisano u kasnijim poglavljima. Šta Treba Znati O Značenjima Arapskih Verzija Ajeta I Tačnosti Njihove Interpretacije Potrebno je uzeti u obzir više različitih elemenata kako bi se arapski tekst dobro razumio, ili precizno preveo na druge jezike: 1- Pažnja Pri Upotrebi Te Riječi U Arapskom Ono na što treba obratiti pažnju kada se govori o pokrivanju žena jeste riječ “prekrivač” na arapskom jeziku. Riječ "prekrivač" se uglavnom koristi u arapskom zajedno naglaskom na predmet koji se pokriva. Na primjer, kada se riječ ‘sto’ koristi uz riječ ‘pokriti’, rezultat je stolnjak. Na isti način, upotreba riječi "da pokrije" ("khimar") uz riječi "glava" ("ra'as") daje riječ "khimaru-ra'as", što znači "pokrivač za glavu." Ako je Kur'an naredio ženama da pokrivaju svoje glave, jedan od izraza koje je potrebno da se koristi bi morao biti "khimaru-ra'as." Međutim, takav izraz se nigdje ne pojavljuje. U ajetu 6 sure el-Ma'ida,koja govori o ritualu pročišćenja prije molitve, glavna riječ je izražena sa riječi "Ra." O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. (Kur'an, 5:6) Arapska transliteracija: ja eyyuhe ellezine amanu Iza qumtum ila alssalati faighsilu wujuhakum weejdijakum ila almarafiqi waimsahu biru'usikum Jasno je da je Bog zapovjedio ženama da pokriju svoje glave, ta bi komanda bila navedena eksplicitno i nedvosmisleno u Kur'anu. Međutim, ajeti u vezi ženske odjeće ne sadrže nikakav naglasak koji se tice glave. 2- Ispitavanje Riječi U Kur’anu U Drugim Ajetima U ispitivanju Kur'anu, potrebno je pogledati kako se određena riječ koristi u kombinaciji sa drugim riječima u ajetu i u drugim ajetima. Riječ koja se koristi uz riječ "khimar" ("pokriti") u ajetu 31 od An-Nur a koja naglašava subjekt je "juyub." Kao što smo vidjeli, ova riječ se koristi da bi ukazala na predio grudi u svim drugim ajetima u kojima se pojavljuje. Područje koje je potrebno da se pokrije su po tom ajetu, grudi, a ne glava. 3- Voditi Računa Da Ne Pripisujemo Značenja Arapskim Riječima U Zagradama Arapski ima mnogo veći vokabular od mnogih drugih jezika, te je izuzetno bogat u smislu značenja: mnogo toga se može reći s nekoliko riječi, a riječ može imati vrlo različite namjene, a samim tim i značenja. Zbog toga, mnoga tumačenja se dodaju u zagradi iako je značenje ajeta jasno; dodaci su izrađeni i značenja su oblikovana prema individualnim interpretacijama prevodioca. Podsjetimo ovdje i to da i ljudi koji prevode Kur'an obično imaju tradicionalno shvatanje islama, oni smatraju da su hadisi temelj vjere, te da su prevodi ovih ljudi uglavnom visoko cijenjeni, a individualne interpretacije ajeta nastaju pod utjecajem izmišljenih hadisa. Takvi prevodioci koji dodaju napomene u zagradama, imaju tendenciju, svjesno ili na drugi način, da mijenjaju značenje ajeta, u skladu s onim što nalaže u lažnim hadisima. Kada pogledamo prevode ajeta 31 od An-Nur, vidimo da, iako se riječ "glava-pokrivanje" ne pojavljuje nigdje, riječ se koristi od strane komentatora bilo direktno u tekstu ili pak u zagradi. Iako se riječ "glava" ili "ra'as" ne pojavljuje u ajetu, a riječ "grudi" se koristi u kombinaciji sa riječi "poklopac", što znači da su grudi područje koje treba prikriti, riječ "khimar", što znači "bilo kakav prekrivac," se prevodi kao “pokrivanje glave”. Ovako izmijenjeno značenje je postalo rasprostranjeno i tradicionalno tumačenje, a zaključak stoga glasi da žene treba da pokrivaju svoje glave. Kada se izuzme ovo tumačenje koje je naknadno dodano od strane komentatora, jasno je da ajet govori o prekrivanju grudi. Svako ko pročita ovu suru, biće svjestan samo ovog značenja. Some people who translate the Qur'an from a traditional conception of Islam tend to produce changes in meaning, either through the use of parentheses or directly in the text itself. Although verse 31 of Surat an-Nur says nothing about a head-covering, these people have not hesitated to refer to the headscarf either in parenthesis or directly in the text. Yet once this interpretation is done away with, the verse clearly refers to covering up the chest. Sura an-Nur Verse 31, 2nd Part A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31) "Pogrešno Tumačenje Fraze “Ženini Ukrasi” Još jedna tema na koja trebamo obratiti paznju u ajetu 31 od An-Nur odnosi se na ženske "ukrase." Pasus u ajetu glasi: "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi" znači da ne bi trebalo da otkriju svoje grudi, i ne odnosi se na njihove glave. Međutim, to se tumači na drugačiji način u nekim hadisima kao i u nekim komentarima na Kur'an, kroz dodatke u zagradama ili izvrtanje značenja riječi. Dopustite da pogledamo neke od njih: Ideja Da Su Žene Alat Za Iskušavanje Pravo značenje prvog dijela riječ "zeenatahunna" u ovom ajetu je "ukras ili ukras" i sufiks "Hunna" ukazuje na to da se obraca ženama. Po mišljenju nekih učenjaka, "Ženska tijela su dekorativna i atraktivna, zbog čega se ajet odnosi na čitavo tijelo." Odatle dolazi tvrdnja da žene treba da pokriju svoja tijela; dok u stvari, ajet zapravo ne govori ništa slično. Neki ljudi dolaze do vrlo različitih interpretacija na ono što Kur'an govori: "To se odnosi na dijelove tijela gdje se nose perlice i ukrasi, zbog čega je haram / zabranjeno gledati područje gdje se nalaze. "Drugi idu još dalje i kažu:" Haram je / zabranjeno je gledati šišanje ili skraćivanje noktiju kod žene. " Onda im na pamet padaju čudne ideje, poput one da je," Gledanje samo jednog dijela isto kao da se gleda cjelina. "(Ibn Hajar, al-Zawajir) Iako je ajet savršeno eksplicitan, bezbroj vrlo različitih tumačenja je nastao zbog dijela u kojem stoji "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi." Ove interpretacije variraju prema načinu na koji ljudi razmišljaju, a ponekad ovisno o njihovom stavu ka ženama. Razmišljanja koji traže da žene budu zatvorene, mirnee, da se drže neugledne, što dalje od društva i zajednica, da su one građani drugog reda i - koja ih ne daj Bože – teže pretvoriti u jedinke koje žive samo da služe muškarcima, a ne Bogu, žele da eliminišu žene u potpunosti putem jedinstvene riječi "ukras." Kroz ove lažne interpretacije ajeta iz Kur'ana, mnogi ljudi su odlutali od suštine vjere i smatrali su Kur'an nerazumljivom knjigom, a ovakvi dodaci su zajedno sa izmišljenim hadisima, imali kao posljedicu tumačenje vjere koja je vrlo različita od one u Kur’anu. Međutim, pojam "skrivene ukrase" u ajetu je vrlo jasan, a odnosi se na dva područja koja ostaju skrivena, polne organe i grudi. Greška Kojom Su Ukrasi I Nakit Zabranjeni Neki ljudi tvrde da su "ukrasi" u ajetu stvari kao što su "perle, nakit i drugi dodaci." Ovo je značajno u shvatanju greške i neobičnosti različitih tumačenja na osnovu lažnih hadisa. Prema ovoj zapanjujućoj tvrdnji, čovjekovi instinkti su toliko primitivni da je prizor jedne perle dovoljan da ga baci van kontrole. Dakle, prema tom načinu razmišljanja, perlice treba zabraniti kako bi se "ljudi", držali zauzdani, pod kontrolom. Ovaj zastrašujući način razmišljanja u stvari otkriva način na koji fanatici razmišljaju o muslimanskom muškarcu. Ipak, musliman koji se boji Boga, uzdržati će se od Harama ne zato što su neke stvari zabranjene, nego zato što će biti neprijatne Bogu. Musliman nije biće koje će izgubiti kontrolu kad vidi nepokrivenu ženu ili šaku perlica, ili koji živi u svjetlu instinkta; tvrditi da je on takav predstavlja najgore klevetanje muslimana. Ovakva tumačenja su zapravo veoma značajna u smislu izlaganja barbarskog mentaliteta fanatika. Kad izdvojimo tumačenja fanatika i ograničimo se samo na Kur'an, možemo sasvim jasno vidjeti šta riječ "ukras" znači. Kako Se “Ukras” Koristi U Kru’anu? U potpunoj suprotnosti sa fanatičkim idejama po kojima se zabranjuju ukrasi kao što su ogrlice, naušnice, Bog otkriva u Kur'anu da On stvara takve ukrase za vjernike, te da zaista treba da idu u džamiju njegovani I lijepo obučeni: O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31) U ajetu “Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela...'” (Kur'an, 7:32) Bog otkriva postojanje načina razmišljanja koje će zabraniti ono što je dozvoljeno od Njega. U narednom dijelu ajeta, “…Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) On naglašava da su ukrasi divni blagoslov poklonjen muslimanima u ovom svijetu, i da će oni pripadati vjernicima i na na onom svijetu, čime je jasno naznačeno da su vjernici oni koji su vrijedni takvih užitaka. Činjenica da fanatici pokušavaju da zabrane muslimanima da uživaju u tim zadovoljstvima, iako Bog smatra da su dostojni vjernika, pokazuje koliko griješe. Još jedan ajet u kojem se govori o ukrasima glasi: O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26) Religija O Kojoj Je Riječ U Ajetu 31 Sure an-Nur U gore navedenim ajetima, Bog govori o korištenju ukrasa . Međutim, kako je objašnjeno, riječ "ukras" u ajetu 31 od An-Nur nema nikakve veze sa perlama ili nečim sličnim; ajet navodi porodični život žena kao primjer, te ukazuje na slobodu koja je data ženama u obitelji. Sada ćemo ispitati relevantne riječi u ovom ajetu: …neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31) Riječ "ukrasi" ovdje se ne odnose na perlice ili ukrase koji uljepšavaju, nego je očito da je riječ o intimnim dijelovima tijela, te je navedena lista onih kojima se ovi "ukrasi", mogu pokazati. To uključuje službenike koji nemaju potrebu za ženama (koje nemaju seksualnu želju ili su impotentni) i djecu koja još nemaju svijest o intimnim dijelovima žena. Činjenica da se spominju djeca, koja nemaju svijest o intimnim dijelovima žena, ukazuje na to da se riječ "ukrasi" odnosi na one intimne dijelove tijela. Jezik koji se koristi u Kur'anu je čist i savršen. Riječi se koriste s velikom pažnjom, one su delikatne i to se može odmah shvatiti kada se ispitaju pojedini detalji. Intimni dijelovi su opisani u skladu sa delikatnosti i književnom vještinom Kur'ana, a opisani su kao ukrasi. Jedan od glavnih izgovora kojima su se koristili neki komentatori, kako bi se prihvatilo njihovo tumačenje hidžaba u ajetu 31 od An-Nur, bili su razni izmišljeni hadisi. Jasna analiza pokazuje da su oni u potpunoj suprotnosti sa ajetima. Sada ćemo ispitati kako se lažnih hadisi sukobe sa Kur'anom, kako je islamska zajednica prevarena po pitanju pokrivanja glave, i ostalih iskrivljenih istina: Izmišljeni Hadisi Na Temu Pokrivanja Glave I Njihove Neusaglašenosti Some commentators have attempted to make verse 31 of Surat an-Nur compatible with fabricated hadiths by making additions or through misleading translations in an attempt to include the concept of the headscarf. The false hadiths in question maintain that when the verse was revealed, Muslim women cut up their skirts and covered their heads with them. According to this illogical claim, a woman's breasts and legs remained uncovered, but she had her head covered. Kao što smo vidjeli u dokazima kao što je ajet 31 od An-Nur, koji neki ljudi pokušavaju da prikažu kao dokaz za hidžab, on u stvari ne sadrži referencu na riječ "pokrivač za glavu”. Međutim, zahvaljujući uključivanju nekih lažnih hadisa u literaturu islama, ova zabluda se proširila i ona traje sve do današnjeg dana. Lažne hadise su izmislili fanatici, i u njima je vidljiv nedostatak logike, a sadrže i mnoge nedosljednosti. Da pogledamo neke primjere: Aisha (ra) je rekla: "Kada je otkrio ajet 24:31, žene migranata iz Meke su pocijepale rubove svojih haljina i prekrile njima glave." (Sahih Buhari; Sunan Abu Davud, Beyhaqi, VII, 88) Prenosi Aisha, Ummul Mu'minin: Neka se Bog smiluje prvim ženama koje su emigrirale. Kada je otkrio ajet "Trebale bi navući svoje velove", one su rasporile deblji dio tkanine i od svoje odjeće napravile velove. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 32, 4091 Hadis) Satiyya Binti ShAYBA pripovijeda ono što je čula od Aishe (ra): Bili smo sa Aishom, govorile smo o Quraishi ženama i njihovim vrlinama. Aisha: Uistinu, Quraishi žene imaju neke vrline. Ali, Kunem se Bogom, nisam vidjela nijednu ženu sa više vrlina nego žena Ansar koje su vjerovale u Božiju Knjigu tako snažno i čvrsto. Kada je otkriven ajet u kojem stoji da bi trebale navući velove preko svojih grudi, vjernici muškarci su otišli svojim kućama i recitovali taj ajet. Oni su pročitali taj ajet svojim suprugama, kćerima, sestrama i drugim rođacima. Svaka žena je napravila maramu od njihove odjeće, potvrđujući svoje vjerovanje u Božiju knjigu. Sljedećeg jutra, žene su obavljale molitvu Fajr (rana jutarnja molitva). Izgledale su kao da su imale vrane na glavama. (Sahih Buhari, Tefsir Sura (U komentaru od sure) 24:12; Sunan Abu Dawud, Libas (Tkanina): 29) Kao što smo vidjeli, ovi hadisi tvrde da su, kada je ajet 31 od An-Nur otkriven, muslimanke odmah poderale svoje suknje i umotale ih oko glave. Tu je napravljena prva greška u tumačenju. Sada pogledajmo na nedostatke logike u ovim lažnim hadisima i kako su oni u suprotnosti sa Kur'anom: • Kao što smo već vidjeli, u ajetu se kaže da "... one treba da stave velove preko svojih grudi" i on se odnosi upravo na to. Hadisi, međutim, kažu da kad je ovaj ajet otkriven, muslimanke su odmah pocijepale svoje haljine i prekrile njima glave, a ne svoje grudi. Ipak, ajet ne kaže ništa o pokrivanju glave. • Prema opisu ovdje, žene su poderale komada svoje suknje, ali umjesto da pokriju svoje grudi, kao što je zapovjeđeno u ajetu, oni su ih omotale oko glave. U ovom slučaju, njihove haljine bi morale biti toliko duge, da im je omogućeno da pokriju ne samo svoje glave, nego i svoje grudi. • Prva stvar koja pada u oči je stanje tih pocijepanih suknji. S obzirom da su morale biti dovoljno duge da pokriju njihove glave i grudi, one su morale izgledati kao današnje mini suknje, te su noge tih žena morale biti izložene. Prema ovom opisu, grudi i noge su bile izložene, ali žene su ipak pokrivale samo glavu. Ipak, kao što smo vidjeli u svim dokazima, ajet 31 od An-Nur otkriva da žene samo pokrivaju svoje grudi. • Već smo vidjeli kako neki komentatori tumače pojam "navuci pokrivač preko glave" kako bi opravdali svoje ideje o "već postojećim maramama." Oni tvrde da su žene već nosile marame. Činjenica je, međutim, da lažni hadisi tvrde da su žene cijepale svoje suknje kako bi pokrile glavu i to čim je ovaj ajet objavljen. Kako to da se ovi lažni hadisi sukobe sa svakom drugom interpetacijom? Oni su u sukobu, jer je vjera onih koji žele dodati lažne zapovijedi u islam puna nedostataka. Sva sujeverja su u sukobu sa Kur'anom, i sva uključuju velike kontradikcije. Varljiva tumačenja skrojena isključivo s namjerom kako bi se opravdala ideja da je potrebno pokrivati glavu u ajetu 31 od An-Nur, mada je sam ajet savršeno jasan, pokazuju razmjere onoga što se događa. Tumačenja u svjetlu lažnih hadisa, te zaključci koji su nastali zahvaljujući njima prilično su zastrašujući: U školama Sha'afi i Hanbali, čitavo žensko tijelo (ukuljučujući lice i ruke) treba da se pokrije. U hanefijskimi Maliki školama, ruke i lice moge ostati otkriveni, sve dok ne navode na zavođenje (Sabuni, Tafsirul Ayatil Ahkam 2 / 154.155). As-Suddi: "Žena će prikriti jedno oko i dio lica. Samo jedno oko može biti otkriveno. "(Abu Hayyan)". Takav je bio običaj u Andaluziji. Samo jedno oko žene je moglo biti otkriveno. "(Abu Hayyan, al-Bahr al-Muhit). Sha'afi imami je smatrao zabranjenim čak i posmatranje žene dok siječe nokte. (Ibn Hadžer el-Haytami, Što je halal i haram 2). Prema jednoj teoriji, pokrivanje je obavezno za ženu u islamu i ono uključuje njeno lice (Fikh nama-Seerah). Drugi izvor je opisao kako žena treba gledati čovjeka: "Nije dozvoljeno da žena gleda prsa, leđa ili noge nekog stranca, čak i ako je to ne dovodi u iskušenja. Požuda koju uzrokujue lice je veća od one koju uzrokuju stopala, kosa ili noge. Budući da smo se jednoglasno složili da je gledanje ovih dijelo tijela zabranjeno, onda mora biti zabranjeno gledati i u lice. "(Sabuni, Rewai 2/156). Zastrašujući um fanatika u stanju je osjećati se opušteno samo onda kada su žene potpuno pokrivene: nekim ljudima to, međutim, nije dovoljno, te žena koja pokriva svaki dio svoga tijela treba biti zatvorena u kuću. Nemoguće je proizvesti tako radikalna i zastrašujuća tumačenja iz ajete Kur'ana, koji daje slobodu ženama i kaže da se one mogu slobodno ponašati i napominje ispred kojih ljudi je potrebno da one pokriju svoje intimne dijelove. Ipak, lažni hadisi su to omogućili, a ovi ljudi su otišli tako daleko da sami pisali dodatke na postojeće ajete i pretvorili žene u fantome, pokrivene od glave do pete. Čak je bilo zabranjeno gledati i njihove nokte. Ovaj primjer je vrlo ilustrativan pokazatelj ramišljanja fanatika. Također, važno je ovdje istaći da hadis govori o muškarcima i ženama koji su se u vrijeme našeg Poslanika (as) čistili iz iste posude. (Vidi Sahih Buhari, Wudu 43; Sunan Abu Dawud, Kitab al-Taharah 39; Sunan Ibn Madže, Taharah 36; an-Nasai, Taharah 56) S obzirom da su se morali čistiti tijelovi tijela kao što su noge, ruke, laktovi, lice i glava, iz hadisa je jasno da su žene bile zajedno sa muškarcima i da su im glave bile otkrivene. Međutim, zajednička osobina svih svadljivih fanatika je da oni potpuno ignorišu one hadise koji im ne odgovaraju. Pošto je naš jedini vodič Kur'an, i s obzirom na to da je ono što je objavljeno u Kur'anu eksplicitno, boravak žena u istoj prostoriji sa muškarcima u trenutku kada nisu pokrivale glave maramom u skladu je sa onim što je izneseno u Kur'anu. Zabranjene Stvari Bog U Kur'anu Nije Ostavio Nejasnima Iz nekog razloga, pod uticajem izmišljenih hadisa tumačenja fanatika su "uvijek insistirala na zatvaranju žena ili pokrivanju njihovih tijela.” Glavno opravdanje koje navode je njihova ‘uzbuđujuća priroda‘; ipak, ostaje činjenica da je muško tijelo jednako atraktivno za žene kao i žensko tijelo za muškarce. Prema Kur'anu, ne postoji razlika među spolovima, nema logike da se žene pokušavaju pokriti iz straha da bi muškarci mogli biti uzbuđeni zbog njih. Ako je problem to što bi se oni mogu uzbuditi, onda bi to biti daleko više logično muskarcima da se zatvore ili da izađu s pokrivačem koji bi ih spriječio da vide ono što je oko njih? Oni bi trebali pokušati da umanje mogućnost da se uzbude, a ne da pokriju žene. Postoji mnogo primjera koji govore o ovoj temi. Na primjer, ako neke ljude uzbuđuje ženski glas, zbog čega žene treba spriječiti da govore, isto treba primijeniti i na muškarce. Ako ne treba slušati glas žene ili pjesmu koju ona pjeva, onda ovo ograničenje treba da važi i za muškarce. Ako fanatici žele da ova lažna pravila budu validna, te ako zaista instistiraju na njima, onda bi trebalo nametnuti iste mjere za muškarce. Međutim, logika koja se primjenjuje u islamu je ona bazirana na Kur'ana, te, naravno, nema takvih ograničenja u logici Kur'ana. Ova ograničenja koja fanatici žele da sprovedu su nesumnjivo stvorena u svrhu nametanja kontrole i ograničavanja slobode, i jednostavno služe stvaranju ogromnih problema u zajednic, i na kraju dovode do katastrofe u društvima u kojima oni sami žive. Kao i u svim stvarima, muškarci i žene su jednaki u pogledu čednosti. Preljuba je zabranjena za žene i muskarce. Kao što je Bog otkrio u ajetu 35 sure Al-Ahzab, "... muškarci i žene koji čuvaju svoja čednost," muškarci imaju istu obavezu da budu čedni i čisti kao žene. Međutim, to se ne postiže zatvaranjem ljudi, ne puštajući ih van, ni tako što im ne dopuštamo da se sastaju ili da govore. To se radi radi tako da se usvoje moralne vrijednosti Kur'ana. Ljudska bića nisu divljaci koja se ponašaju samo pod uticajem svojih nagona i vode se isključivo svojim željama; ljudska bića su sposobna da razlikuju dobro od zla zahvaljujući svojoj inteligenciji, svijesti i, najvažnije od svega, moralnim vrijednostima koje su naučili od Boga, kao i ljubavi prema Njemu i strahu od Njega. Dakle, ono što određuje da li je neko čedan ne ovisi o tome koliko će neko otkriti svoje tijelo ili koliko je otkrivena kosa te osobe, nego to ovisi samo o njegovom strahu od Boga i moralnih vrijednosti. Bog otkriva u ajetu, "... da Allah ukaže na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi ..." (Kur'an, 5:94) da će testirati ljude čak i tamo gdje nitko ne može ih vidjeti. Stoga, korištenje prisile, zatvaranje ljudi i upotreba nasilje to neće osigurati. Vjera, moralne vrijednosti i obožavanje tiču se samo srca. Men and women are equal in terms of chastity in the Qur'an, as in all other matters. The criterion for chaste behavior is not how loosely one dresses or how much hair can be seen, but rather fear of God and moral virtue. Kur’an Govori O Džilbabu, Ne O Hidžabu Kao što se vidi iz svih detaljne analize gore, pod uticajem izjava i tumačenja iz različitih komentatora, ajet 31 od An-Nur koji se koristi kao dokaz za ideju da se glava mora pokriti, doslovno se pretvorio u tabu. Nevjerovatno je kako ajet koji kaže ništa o pokrivanju glave, ne daje nikakve informacije o glavi i još eksplicitno opisuje prikrivanje u grudi može da se tumači na ovakav način. Nešto drugo što je prilično zapanjujuće je da mnogi ljudi koji smatraju da je pokrivanje glave, koje se nikada ne spominje u Kur'anu, jedina obaveza u vjeri, nikada ne govore o ajetu 59 sure Al-Ahzab, koja govori o vanjskom odjevanju. Oni su se fokusirali na pokrivanje glave, koje se ne pojavljuje u Kur'anu, u zapovijedi, a ipak su potpuno zanemarili zapovijedi u vezi sa plaštom koji se pojavljuju u Kur'anu. Hajde da sada pogledamo kako se plašt doista pojavljuje u Suri al-Ahzab i zašto ga zagovornici pokrivanja glave ignoriraju: Sura al-Ahzab, Ajet 59 O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je. (Kur'an, 33:59) Značenje arapske riječi u ajetu, "Jilbab," je list ili plašt koji pokriva tijelo od glave do peta. Ovaj ajet iz Sure al-Ahzab stoga vrlo jasno opisuje plašt koji pokriva glavu i cijelo tijelo. Postoji jedan razlog za nošenje takve odjeće, i to je da muslimanke budu prepoznate kao slobodne i čedne. To znači da neka okruženja nisu pogodna za žene, u smislu da se u njima kreću ili oblače kako žele. Struktura društva i moralni nivo ljudi ponekad zaostaje za civilizacijom. Neke zajednice osuđuju žene koje hodaju okolo, ukoliko nisu potpuno prekrivene i mogu čak ići tako daleko da im nanesu verbalno ili fizičko uvrede. U normalnim uvjetima, muslimanke neće ići na takva mjesta, osim ako nemaju izbora. Ipak, kada moraju, bitno je da pokažu da su muslimanke i čedne, ako žele da izbjegnu nepoželjne posljedice. Jilbab koji se nosi je mjera predostrosti. Ovo je, naravno, nešto što žena će sama odlučiti. Danas demokratska i moderna društva ne odgovaraju ovakvom opisu. Dakle, žene u zapadnim društvima generalno ne osjećaju potrebu da se pokriju na "nesigurnim mjestima."; mada u takvim društvima mogu postojati ljudi koji zaista predstavljaju opasnost za žene. Dakle, ako žena ne misli da je sigurna, može se pokriti, čak i u zapadnom društvu. Sve što je bitno jeste da se o njoj pogrešno ne sudi na osnovu njenog odijevanja. Nametanje Hidžaba Bez Da Se Ikada Spomene Džilbab Da pređemo na temu pokrivanja glave: žena može reći, "pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 59 sure Al-Ahzab," i nositi maramu ako ona želi. Na taj način, ona preferira pokrivanje glave, prije nego potpuno pokrivanje i tumači prikrivanje u tom smislu. Ipak, neko ko kaže: "Pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 31 od Surat al-Nur," ne govori istinu. Ovo je opasnost, jer naš Gospodar govori o onima koji ono što je dopušteno smatraju zabranjenim i izvrću ajete Kur'ana. To može biti teško djelo u očima Boga, tvrditi da je nešto zapovijed ako se ne pojavljuje u Kur'anu, posebno onda kada znate šta je istina. Ono što je iznenađujuće je da neki ljudi koji smatraju da je nošenje marame doslovan simbol vjere, nikada ne spominju potpuno pokrivanje u Kur'anu. Zaista, neki ljudi koji mjere vjersku predanost na osnovu toga da li nam je glava pokrivena i smatraju da u tome leži superiornost u odnosu na druge - iako Bog kaže da superiornosti leži u pobožnosti - nikad ne pominju prave zapovijedi o Jilbabu u Kur'anu. Iako Kur'an ne govori ništa o pokrivanju glave, on sadrži eksplicitne zapovijedi o Jilbabu. Zapanjujuće je vidjeti koliko pokrivanje glave može značiti toliko u očima nekih ljudi, dok se ništa ne govori o Jilbabu. The reference to wearing “jilbab” in verse 59 of Surat al-Ahzab is entirely at the discretion of the Muslim woman. Since women feel safe in democratic and civilized societies, they do not generally feel the need to wear the jilbab and cover up entirely. Some women, however, may not feel at ease even in such communities and may prefer to cover up entirely. The important thing is to prevent a woman from being misunderstood or harassed because of the way she dresses. Žena Muslimanka Zna Kako Da Se Oblači U Stilu Kur’ana A woman may cover herself up entirely or wear low-cut clothing. Once she says, “I am a Muslim,” nobody has the right to judge her. In the eyes of the Qur'an, superiority lies not in one's clothing, but in one's piety. Jedna važna stvar koja treba da se ovdje naglasi je da muslimanka zna savršeno dobro kako da se oblači u skladu sa Kur'anom, tako da nema potrebe da muškarac govori ženama kako da se oblači. Čovjek nema pravo da se miješa u ono što žena nosi, a kamoli da joj kaže kako da se oblači ili da je sudi po tome. Bog nije dao čovjeku to pravo. Danas je ovo važno pitanje koje treba da se naglasi, posebno u muslimanskim društvima. A žena može nositi maramu na glavi, ili se pokriti se u potpunosti ili otkriti glavu. Kada ona kaže, "Ja sam muslimanka," niko nema pravo da joj sudi.Samo Bog zna šta se smatra čednim. Iskrenost je ono što se računa u vjeri, a ne odjeća. Na isti način na koji neko ko se pokriva u potpunosti može biti neiskren i otići u pakao, žena koja se manje pokriva, može zaraditi pravo da uđe u raj. Samo Bog o tome odlučuje. Kada se ljudi vode pravilima osim Kur'ana, nastaju problemi koji ne priliče ljudskoj prirodi. Osim toga, oni prestaju biti pojedinačni problemi i mogu se pretvoriti u društvene sukobe i razmirice. Razlike zasnovane na vrsti haljine – na primjer da li je sa ili bez marame, ili da li je u pitanju odjeća koja malo više otkriva - lažna je percepcija koja nema mjesta u Kur'anu i dovodi do napetosti u društvu. Bog otkriva u ajetu da, prema Kur'anu, superiornost ne leži u haljini i vanjskom izgledu, nego u pobožnosti, ili Taqwai (djelovanju iz straha od Boga): O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26) Vjera je u srcu. Ona se manifestuje kroz moralne vrline, toplinu osobe, ljubav, velikodušnost, sposobnost da oprostimo, kvaliteti, kulturi, razumijevanju umjetnosti, znanosti; ukratko, u svemu. Stoga je važno procjeniti ljude kroz njihove moralne vrijednosti, a ne na osnovu njihovog spoljašnjeg izgleda. Bez obzira na njihov vanjski izgled, dragocjeni su svi ljudi koji kažu, "Ja sam musliman". Pogrešno ih je razlikovati. Niko nema pravo na diskriminaciju. Greška Poznata Kao “Dvije Žene=Jedan Muškarac” Jedno od neshvaćenih pitanja koja neki ljudi koriste kao dokaz protiv islama je ideja da "žena vrijedi pola muškarca." Neki protivnici islama su dali tumačenje da "iskaz muškarca svjedoka, vrijedi kao iskazi dviju žena ". Fanatici su također iskoristili ove pogrešne interpretacije, stavljajući ih u praksu i žigosajući žene kao one koje vrijede pola muškarca. Međutim, protivnici islama i fanatici su ponovo napravili ozbiljne greške u svom tumačenju. Bog je stvorio muškarca i ženu koji su, kao svjedoci, jednaki u Kur'anu. Kuran ništa ne govori o tome da "svjedočenje muškarca vrijedi kao svjedočenje dvije žene." Na primjer, potrebna su četiri svjedoka da bi se utvrdila preljuba i Kur'an ne govori ništa o tome da to trebaju biti četiri žene ili dva muškarca, ili četiri muškarci ili osam žena. U njemu se samo govori o četiri svjedoka. Drugim riječima, četiri svjedoka su dovoljna, bilo da su muškarci ili žene, te ne postoji razlika između njih. Kao i sa svim stvarima, kadadođe do sukoba, , žena se smatra superiornom u Kur'anu, i njenoj riječ se može vjerovati. Kada je žena optužena za preljub, na primjer, kada postoji neslaganje između izjave žene i muškarca, vjeruje se iskazu žene. Jedna žena je čak smatrana nevinom na temelju vlastitog svjedočenja. Kako stoji u Kur'anu: A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu, a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu! A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, (Kur'an, 24:6-8) Činjenica da je žena superiorna u odnosu na muškarca kada svjedoči, vrlo je značajna, ali nije dobro poznata. Ona u stvari opisuje suštinu Kur'ana, odnosno stav prema ženama. Pogrešne ideje fanatika i protivnika islama se naravo razlikuju od onoga što je ovdje izneseno, ali pogledajmo pravo značenje ajeta na osnovu kojeg fanatici smatraju da žena vrijedi pola muškarca i koji koriste kao dokaz kada je u pitanju iskaz svjedoka, te nasljedna prava žena: John William Godward's oil painting “Endymion,” 1893 Žene I Svjedočenje Pri Pozajmljivanju Jedini izuzetak u Kur'anu u vezi sa ženama kao svjedocima napravljen je prilikom pozajmice. Da bi se shvatio na pravi način, moramo pogledati ajet 282 sure Bekara u kojem su opisane pozajmice: O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude pod pritiskom ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna. (Kur'an, 2:282) Ovaj ajet postavlja pravila o zaduživanju, i kaže: "... kad uzmete pozajmicu na određeni period, zapišite je," i da "nijedan pisac ne treba odbiti da to zapiše." Na kraju ajet kaže da "... ni pisca ni svjedoa ne treba staviti pod pritisak." Biti svjedok pri zaduživanjau, gdje su u pitanju materijalni interesi, predstavlja nešto što ljudi vole izbjeći. Međutim, Bog želi da ljudi preuzmu odgovornost za ovu nepoželjnu dužnost: "... dva muškarca da se uzmu kao svjedoci." Imajte na umu da ajet ne govori ništa o "pronalaženju dva muška ili četiri ženska svjedoka." Jednostavno govori o "dva muškarca koji djeluju kao svjedoci." Ovu rizičnu i tegobnu odgovornosti Bog nameće muškarcima. Na ovaj način, žene, koje s više podložne pritisku, bivaju zaštićene od ove nepoželjne dužnosti. Prema ovom ajetu, samo u slučaju da se dva muškarca ne mogu naći, te da imamo samo jednog čovjeka na raspolaganju, možemo izabrati "jednog muškarca i dvije žene." Na taj način, žena se ne dovodi u rizičnu situaciju koja podrazumijeva finansijski interes, proračune, te zaduživanje. Mogućnost da se muškarac i žena nađu suprotstavljenim u slučaju ovako nezgodne situacije se na taj način može izbjeći. Responsibilities concerning money are risky matters, especially in present- day society, that can easily result in a person being defamed, accused of wrongdoing or becoming the object of suspicion. Na primjer, zamislimo da je došlo do nesporazuma u vezi sa iznosom kredita ili načinom otplate. Ako dva svjedoka daju različite iskaze, žena će se morati suprostaviti muškarcu, a u okolnostimaje sasvim izvjesno da jedan od dva svjedoka definitivno laže, ona će biti pod velikim stresom i pritiskom. Bog je na ovaj način omogućio da žene, koje On stavlja pod zaštitu od svih spoljnih pritisaka u Kur'anu, budu izložene takvim situacijama. Prisustvo drugog ženskog svjedoka da može eliminirati taj pritisak. U slučaju da su jedan muškarac i dvije žene svjedoci, kad broj svjedoka poraste na tri, odgovornost će biti više široko rasprostranjena i stress svakog pojedinačnog svjedoka će se smanjiti. Dakle, ljudi sa skrivenim motivima koji žele stvoriti pritisak će biti prisiljeni da prevare dvije od tri osobe, te da će njihov zadatak biti mnogo teži. Poznata je činjenica da kada su u pitanju odgovornosti koja se tiču novca, posebno u današnjem društvu, jedna osoba lako može oklevetati drugu, nemarno pokrenuti optužbe na račun druge osobe i ostaviti drugu stranu pod oblakom sumnje. Predostrožnosti su poduzete protiv ovoga, te one predstavljaju garanciju za žene u mnogim aspektima. Neki ljudi smatraju da je lako smatrati žene slabima, i upravo ih zato klevetati. U takvim situacijama u kojima novac je uključen, takvim ljudima je lako pripisati zločin ženi ili je klevetati. Međutim, ukoliko svjedoče i dvije žene, nestaje opasnost od takvih lažnih optužbi. Ovo također predstavlja izvor sigurnosti za žene u psihološkom smislu. Može biti vrlo opasno zaboraviti detalje kao što su iznos kredita ili otplate kada svjedočimo pri takvoj transakciji. Pošto muslimani imaju odgovornost da bude nepristrasni svjedoci, oni također imaju odgovornost da bude u potpunosti svjesni, da ne zaborave, detalje u vezi kredita. Na taj način, odgovornost koja može ležati na jednoj ženi može biti podijeljena na dvije osobe. Čak i ako žena ima vrlo dobro pamćenje i preuzima mjere opreza da se ne zaboravi - žene su mnogo preciznije od muškaraca - prisustvo druge stranke će je osloboditi tog psihološkog tereta. Taj psihološki teret i mogućnost zaboravljanja odnosi se i na muškarce, naravno. Ipak, uvijek je žena ona koja je zaštićena u psihološkom i materijalnom smislu u Kur'anu. Naš Gospodar je stvorio žene kao lica koja pridaju veliku važnost detaljima, koji prihvataju čak i manje odgovornost vrlo ozbiljno, a koji su uglavnom precizne i vrlo odgovorne. Dakle, teret koji će žena osjećati, bit će vrlo težak zbog prirode same žene. Svemogući Bog je mogućnost da se to olakša, kako bi se žena zaštitila i kako bi se spriječila situacija u kojoj je ona pod psihološkim pritiskom. Ovo je još jedna manifestacija uzvišenih vrijednosti koje naš Gospodar daje ženama. Ne smije se zaboraviti da je žena, kraljica od Sabe, opisana kao vladarica države u Kur'anu, i bila je poznata kao ona koja je uživala moć i donosila odluke. To znači da su na osnovu Kur'ana, žene dovoljno inteligentne i imaju dovoljno snage karaktera da upravljaju državom. Dakle, dok pojedinci tumače navedeni ajet na način da žene nisu dovoljno inteligente da bi izrazile svoje želje,on izričito štiti žene kada je u pitanju zaduživanje, te oni stoga zanemaruju zapovijedi u Kur'anu. Ipak za nas, jedina mjera je Kur'an. God regards men and women as enjoying equal status as witnesses in the Qur'an. Nowhere does the Qur'an say, “One male witness is equal to two female witnesses.” Naslijedna Prava Žena Činjenica da žene dobijaju pola onoga što dobija muškarac prema zakonu nasljeđivanja je još jedan primjer kako se pogrešno tumače ajeti. Neki ljudi koji ne shvataju duh Kur'ana, osnove islama i zaštitništvo te naklonost našeg Gospodara, nastoje pružiti dokaze za svoje tvrdnje analizom ajeta koji opisuju distribuciju nasljeđivanja zasebno umjesto kao koherentnu cjelinu. Ipak, nasljedno pravo je zapravo još jedan dokaz da su žene aštićene u Kur'anu. Ajeti o ženskom udjelu zaostavštine su kako slijedi: Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. (Kur'an, 4:7) Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je. (Kur'an, 4:11) Kao što je prikazano u prvom ajetu, nasljedstvo u islamu je pravo koje uživaju i muškarci i žene. Drugi ajet opisuje distribuciju tog nasljeđivanja, u skladu sa potrebama i odgovornostima ljudi. Gledajući Kur'an u cjelini, vidimo da je izdržavanje majke, supruge, kćerke ili sestre odgovornost sina, supruga, oca ili brata; to se odnosi tokom čitavog života žene. Drugim riječima, sin, muž, otac ili brat su odgovorni za ženu pod njihovom zaštitom do kraja svog života. The fact that the financial support of a woman is the responsibility of a man does not significantly restrict that woman. The precaution here is a symbol of the value attached to women. Na primjer, kada se žena udaje, ona dobija miraz od svog supruga. Po Kur'anu, miraz se daje direktno ženi, ne porodici. Nakon što se sklopi brak, izdržavanje žene i djece je ukupna odgovornost muškarca. Uskoro ćemo detaljno vidjeti da se izdržavanje i finansijske odgovornosti nastavljaju, čak I u slučaju razvoda.Svi troškovi su odgovornost muškarca. Činjenica da je finansijska briga o ženi odgovornost muškarca ne znači da za nju postoje ograničenja. To ne znači da je žena neko ko traži pomoć. Mjere predostrožnosti idu u prilog ženi i imaju za cilj da se žena nikada ne pati tokom svog života. Žena je slobodna da živi kako ona želi, slobodna je da radi ili ne, zaradi novac ili ne, pokrene biznis pa čak i da vodi državu, ako želi. Njena zaštita u finansijskom smislu ne ograničava njen društveni život, njene slobode, niti je čini zatvorenikom. Ukoliko je žena pod zaštitom muškarca, to ne znači da on ima pravo da joj komanduje; Kur'an ne kaže ništa o tome da muškarac ima ovlasti da komanduje ženi. Finansijska odgovornost koja je nametnuta muškaracu ima za cilj da se osiguraju žene, das u pod posebnom zaštitom u Kur'anu, i da nikada ne pate tokom čitavog života. Međutim, stajalište Kur'ana je takvo da žena nema takvu odgovornost prema bilo kome drugom. Kako ona ne snosi nikakvu odgovornost za izdržavanje bilo koga drugog, ona tako nema obavezu ni da se brine o sebi. Ona ne mora raditi ako ne želi; ona nema tu obavezu. Osim toga, žena ima pravo da potroši svoje imovinu kako ona želi. Čak i ako je bogata, ona nema obavezu da doprinese kućnom budžetu. Ona nema obavezu da snosi finansijsku odgovornost za svoju djecu. Čak i ako žena je bogatija od muškarca, njegove finansijske obaveze ipak i dalje postoje. Žena može uložiti svoju baštinu u posao, ako to želi, potrošiti je na sebe, ili je, pak, sačuvati. Ali muškarac je obavezan da iskoristi svoj udio za održavanje i brigu o ženi. Izdržavanje, blagostanje i udobnost njegove supruge, djece i sestre u potpunosti su njegova odgovornost. Sjetimo se da je ovo osmišljeno na ovaj način ne zato što je ženi nešto potrebno, nego da joj neko ne bi učinio nešto nažao. Pogledajmo ove činjenice kako su izričito navedene u Kur'anu, jer ako su muškarac i ženadobili jednake dijele nasljedstva, onda bi ovo bilo na štetu muškarca, budući da on ima obavezu da se brine o obitelji, dok žena nema tu obavezu. Sljedeća odredbe u ajetu je također vrlo važna, "... nakon oporuke napravite ili bilo dugove." Ako je neko preminuo i ostavio za sobom naslijeđe, onda se pri podjeli mora postupati u skladu sa pravilima o naslijeđu. Pokojnik je možda ostavio svu svoju imovinu ženi, dok možda ništa nije ostavio muškim članovima porodice: u tom slučaju, zaostavština će važiti i sve će dobiti žena. Postoji posebna mudrost u tome da je Bog dao muškarcima finansijsku odgovornost za žene. Da je Bog tako želio, onda On takav teret ne bi dao samo muškarcima i žene bi bile odgovorne za svoje izdržavanje, pa čak i za izdržavanje svoje djece. To bi bila velika odgovornost i težak psihološki teret. No, takav teret ipak nije nametnut ženama u Kur'anu. Ženino Pravo Na Razvod Prvo što trebamo istaći na temu razvoda je da je praksa onih fanatika koji odbijaju priznati pravo žene na razvod apsolutno neispravna. Prema fanatičnom načinu razmišljanja, bez obzira na to koliko nesretna ili potlačena žena može biti, ona i dalje nema pravo na razvod. Zastrašujuće mentalitet fanatika - koja nastoji da ugnjetava žene i koji muškarce prikazuje kao nadređeni - trenutno djeluje u zemljama kao što su Iran i Saudijska Arabija. Ne samo da takav način razmišljanja nema mjesta u Kur'anu, nego je to i kršenje duha Kur'ana. Nigdje u Kur'anu nema odredba koja kaže da "samo muškarac može da se razvede od svoje žene." I zaista, ajeti 228 i 241 sure Bekara govore o ženama koje su se razvele. Razvod je pravo koje je dato ženama, kao i muškarcima. Zanimljivo, neki komentatori ili tumači Kur'ana kada pišu o razvedenoj ženi, u zagradi dodaju objašnjenje da su u pitanju "žene koje su se razvele od svojih muževa." To proizilazi iz toga što osjećaju da ajeti iz Kur'ana nisu dovoljni, ali je to i posljedica njihove nesposobnosti da se oslobode fanatične koncepcije islama, te nastojanje da prilagode ajete svom načinu razmišljanja. Već smo vidjeli da su dodaci u zagradama pokušaj da se Kur'an prilagodi radikalnom mentalitetu. Neki ljudi, koji znaju da ne mogu mijenjati ajete da bi ostvarili svoje ciljeve, pokušavaju napraviti isti efekat upotrebom zagrade. Ipak, kada zanemarimo ove komentare u zagradi, ajeti u Kur'anu nose potpuno eksplicitne poruke. Under the fanatical mindset, women are regarded as second- class beings needing to be locked away or imprisoned. Frightening practices of the fanatical mindset, which seeks to oppress women and depict men as superior to them, are currently applied in practice in such countries as Iran and Saudi Arabia. Yet that terrible mindset is the diametric opposite of the Qur'an, and is totally incompatible with the true Islam. Razvod I Zaštita Žene Nakon Toga Njega i zaštita žena nakon razvoda je važna jer pokazuje koliko se superiornosti daje ženama u Kur'anu. Naš Svemogući Gospodar je zaštitio sva prava žena u okolnostima u kojima bi im mogla biti učinjena nepravda - kao što je razvod - a one su stavljene pod zaštitu za čitav svoj život. Čak i ako ju je razveo, muškarac ima odgovornost da štiti i da brine o svojoj bivšoj supruzi do kraja svog života, čak i ako žena nema potrebe za tim. Obezbjediti Da Je Žena Sretna I Zadovoljna U Slučaju Razvoda Za ljude kojise vode isključivo svojim nagonima, razvod znači apsolutni prestanak odnosa. Takvi ljudi vjeruju da kada dođe do razvoda, više ne postoji potreba da se brine o drugoj osob. Pošto izgube sve osjećaje ljubavi i poštovanja za osobe koje napuste, oni se brinu samo o očuvanju vlastitih interesa , te ignoriraju probleme i poteškoće s kojima se suočavaju drugi. Ovo je, naravno, moralni defekt ljudi koji ne žive po vrijednostima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisao je kako žene treba tretirati s ljubavlju i prema odgovarajućim moralnim vrijednostima nakon razvoda: Kada pustite žene, onda ih, prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite… (Kur'an, 2:231) O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite. (Kur'an, 33:49) Oba ajeta odnose se na "ljubaznosti", a to znači da muškarac i dalje ima odgovornost da se ljubazno ophodi prema ženi; ona možda nema posao, finansijska sredstva, a možda nema gdje ni živjeti. Ovi ajeti stavljaju razvedenu ženu pod zaštitu, i daju mogućnosti da se ona zadrži ili oslobodi, ali sve pod uslovom da postoji ljubaznost i fino ophođenje. Muškarac u oba slučaja mora pravilno tretirati ženu. Pružanje Finansijske Sigurnosti Nakon Razvoda U Kur'anu Bog zabranjuje da se razvedena žena ostavljena sama, da bude nezaštićena ili da nema finansijsku podršku. Po islamu, bez obzira da li je žena bogata ili ne, ona ipak mora imati materijalnu sigurnost nakon razvoda. Njen bivši muž ima odgovornost da to osigura. Ajeti koji se odnose na potrebu da se osigura financijska sigurnost razvedenih žena glasi: Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to daju oni koji se Allaha boje! (Kur'an, 2:241) .. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro djelo učiniti. (Kur'an, 2:236) Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, last dati. (Kur'an, 65:7) Kao što se vidi u ovim ajetima, bogata osoba, ali i neko manje imućan ima odgovornost da zaštiti žene od kojih su se razveli. Čak i ako oni nikada više ne vide tu osobu, čak i ako oni nemaju materijalnih ili psiholoških očekivanja od njih, oni i dalje imaju odgovornost da ih stave pod finansijsku zaštitu i da se prema njima odnose s ljubaznošću. Svemogući Bog otkriva da materijalna sigurnost žene mora biti obezbijeđena iskreno, dobrovoljno i sa dobrim namjerama: I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte. (Kur'an, 4:4) There are verses of the Qur'an that impose the duty to assume financial responsibility for a divorced woman. Even if he has divorced her, a man has a responsibility to protect and take care of her until the end of her life, even if she has no need of that. Ono Što Darujemo Ženama Ne Smijemo Uzeti Nakon Razvoda Naš Svemogući Gospodar je otkrio u ajetima da u slučaju razvoda muškarac ne smije uzeti natrag sve što je njegova supruga dobila od njega dok su bili u braku: Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, čineći očigledan grijeh? Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele. (Kur'an, 4:20-21) ...Nije vam Halal oduzeti bilo šta od onoga što ste im darovali… (Kur'an, 2:229) Bog podsjeća ljude u tim ajetima das u ženidbom obećali da će se brinuti o njima; On otkriva da zbog toga obećanja nemaju pravo ništa tražiti natrag, čak i ako su dali ženama "veliku količinu." Musliman koji poštuje Kur'ana će znati da je ovo obećanje dato Bogu, te će ga zato i oodržati. U ajetu "Nije halal / dozvoljeno zadržati bilo šta ste im dali," Bog jasno zabranjuje bilo koji drugi vid ponašanja. Garancija Da Žene Imaju Mjesto Za Život Nakon Razvoda Braka Kako se žena ne bi našla u teškoćama nakon razvoda, I kako bi bila zaštićena, Svemogući Bog savjetuje da je muškarac drži blizu sebe. To je zato što bi mu se na taj način omogućilo da pazi na nju u opasnim vremenima. Nakon razvoda, vjernik ima veliku odgovornost da se brine o njoj, sve dok ona ne pronađe novo mjesto za život, te joj on mora osigurati zaštitu: Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili. Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porode, a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumjevši se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete. (Kur'an, 65:6) S obzirom na značaj predmeta ovdje moramo ponoviti:ove zaštitne mjere, naravno, ne znače da žena nije u stanju da se brine o sebi; to su gluposti koje iznose neki ljudi puni predrasuda s ciljem da nanesu štetu islamu. Ajeti se odnose na superiorne moralne vrijednosti. Ono o čemu se govori ovdje su moralne vrijednosti i superiornost koja se daje ženi. Briga o ženi znači čega da je ona poštovana i cijenjena. Bog pokazuje način na koji se vrijednuju i štite žene. Također je zabranjeno u ajetu "... staviti pritisak na njih kako bi ih maltretirali." Kao što je navedeno u ajetu, potrebno je"... konsultovati se zajedno ispravno i ljubazno". Bog savjetuje dobre odnose između ljudi koji su razvedeni. S obzirom na težak položaj u kojem su žene nalaze danas u društvu u cjelini, ili u društvenom životu, potreba i značaj ovih mjera preporučenih u Kur'anu postaje mnogo jasnija. Žene Se Ne Smiju Naslijeđivati Prisilno Jedna od zapovijedi o zaštiti žena u Kur'anu kaže da se one ne smiju naslijediti silom. Bog otkriva: O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje Njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, Osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite ... (Kur'an, 4:19) U ovom ajetu, Bog zabranjuje bilo kakav pritisak na žene, i bilo koje mjere koje bi mogle stvoriti poteškoće za njih u materijalnom smislu. Vrijednosti Žene Kao Majke Majčinstvo je pohvaljeno u Kur'anu. Poštovanje za roditelje, fino ophođenje prema njima, potreba da se štite i paze u starosti, predstavljaju posebne odgovornosti vjernicima u Kur'anu, a tu je i veliki broj ajeta na tu temu. Neki od njih glasi: Naredili smo ljudima da budu poslušni svojim roditeljima... (Sura al-‘Ankabut, 8) Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (Kur'an, 17:23) U Kur'anu Bog savjetuje muslimane da tretiraju svoje roditelje s poštovanjem i ljubaznošću; ipak, majka se posebno vrednuje. Bog otkriva u još jedan ajet koji:Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14) Zapravo, svaka majka se nekoliko mjeseci žrtvuje kako bi donijela dijete na svijet. Kao što Bog otkriva u ajetu, ona nosi bebu sa velikim poteškoćama, a onda prolazi kroz ogromnu bol kako bi rodila dijete. Zatim ona pazi da joj je dijete zaštićeno i da mu je udobno u svakom pogledu. Ona, međutim, ne očekuje nagradu za sve ovo, ona čak zanemaruje svoje potrebe. Bog nas na ovo podsjeća, i govori nam da su majke zaista dragocjene. Klevetanje Muške Superiornosti I Gluposti O Premlaćivanje Žena Neki ljudi traže da se dostave dokazi iz Kur'ana o muškoj superiornosti nad ženama, njihovom pravu da tuku žene, te se navode sljedeći ajet u tom pogledu: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik! A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten! (Kur'an, 4:34-35) Ideja Muške Superiornostı: Riječ "baadahum" u ajetu "Bog je napravio i jedne i druge ,"u ajetu 34 od An-Nisa ', jano govori o mješovitom društvu sastavljenom od muškaraca i žena. Dakle, pravi smisao ovdje je "Bog je napravio neke ljude i neke žene da se više od drugih ljudi i drugih žena." To znači da je Bog dao svima od njih različite sposobnosti i karakteristike. Ovaj pasus se ne engleskom prevodi kao : "Muškarci su zaduženi za brigu o ženama, jer je Bog učinio da su oni spremniji za to i zbog toga oni troše bogatstvo na njih." Ovdje se govori o fizičkim razlikama, a ne o muškoj superiornosti nad ženama. Riječi: "... jer oni troše bogatstvo na njih" nas podsjećaju na mušku odgovornost da se brine o ženama u materijalnom smislu, kao što smo već vidjeli u nekim dijelovima. Na arapskom se to tumači kao: "Muškarci su zaduženi za žene" ili "Arrijalu qawwamoona aala annisa-ja." Pravi smisao ovog tumačenja je da "muškarci paze žene," ili "Muškarci imaju odgovornost da se brine o egzistenciji žene." Riječ "qawwam" u ajetu je prevedena kao "gospodar." Međutim, u svim ostalim ajetima u kojima se pojavljuje ova riječ, ona ima samo jedno značenje, "paziti i štititi." Kao što su čitaoci već vidjeli, arapski je vrlo bogat jezik, te je zato potrebno znati upotrebu i značenje riječi, posebno kako se one koriste u različitim ajetima. To se odnosi i na riječ "qawwam." Riječ "qawwam" je izvedena iz korijena "qwm." Gledajući sve ajete u kojima se pojavljuju oblici ovog korijena, nećete naći nijedan u kojem se koristi značenje " gospodar." Doista, riječ " hukkam "se koristi za guvernera i vladara u Kur'anu. Na toj osnovi, možemo lako zaključiti da je pravo značenje riječi u ajetu " da pazi na i štiti. " Možemo vidjeti ovo bolje kada pogledamo Kur'an u cjelini. Kao što smo već rekli, žene obično imaju superioran položaj u Kur'anu, one su slobodne, ali i zaštićene od mogućnosti bilo kakvih teškoća. Odbrana žena, njihova zaštita u materijalnom smislu spriječava ih od toga da bude izložene poteškoćama i zato je to odgovornost muškarca (ovo je objašnjeno u prethodnim poglavljima). Iz toga razloga, kao što sam pojam "qawwam" jasno kaže u ajetu o kojem smo govorili, muškarci imaju dužnost da štite žene, i to uvijek i u svim okolnostima. Ovaj ajet, koji neki fanatici žele koristiti kao dokaz za mušku superiornost, je vrlo važan i on zapravo opisuje superiornost žena. Lažni Principi O Premlaćivanju Žena 16-year-old Malala Yousafzai was shot in the head and neck on her way home from school because of her blog in which she described the oppression of the population by the Taliban. Thankfully, Malala was restored to full health after lengthy treatment and is still fighting for the education rights of young girls. Originalna riječ na arapskom u ajetu 34 od An-Nisa 'koji glasi: "Ako postoje žene čije se neposlušnosti bojite, možete ih ukoriti, odbiti da spavate s njima, a onda ih tući" Ovaj glagol prevode kao "tuku", a u brojnim tekstovima glasi "idribuhunn (a)." Korijen je glagol "daraba" i "daraba" može biti riječ sa najširim značenjem u arapskom. Osim što znači "pobijediti", ona također znači "kovanja novca" i "poziv na štrajk." Pogledajmo primjer na engleskom jeziku; kad netko kaže da je "zvono otišlo," to ne znači da zvono više ne funkcionira i da se ne koristi, nego da netko čeka da se otvori vrata. Kada se koriste riječi (ili fraze) sa širokim značenjem, vrlo je važno da se analizira na način da se logično promisli o riječima koje se koriste, kontekstu i pravo smislu. Jedan od najčešće korištenih značenja riječi "daraba" je putovati i izaći. Zaista, glagol "daraba" se koristi u ajetima Kur'ana koji se odnose na putovanja, odlazak na putovanje ili odlazak negdje na određeni vremenski period. Na primjer, “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji. (Kur'an, 4:101) I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti." (Kur'an, 20:77) i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati (darban)... (Kur'an, 2:273) O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o braći svojoj kada odu na daleke pute (darabu)... (Kur'an, 3:156) Nije vam grijeh da molitvu na putovanju (darabtum) skratite... (Kur'an, 4:101) Riječ "daraba" se očigledno ne koristi da bi značila "tući" u ovim ajetima. Ista stvar se odnosi na ajet 34 od An-Nisa ', koji razmatramo ovdje. Kada analiziramo riječ "daraba" u svjetlu ovog ajeta, postoje tri različita značenja koja moramo pogledati: 1) zvedite ih iz kuće, 2) prisilite ih da idu napolje, ili 3) tucite ih. Da bi se shvatilo kako se riječ daraba koristi u ajetu 34 od An-Nisa ', moramo se vratiti na rečenicu: "Ako postoje žene čije neposlušnosti se bojite," na početku ajeta. Riječ "nushuz" je prevedena kao "pobuna i neposlušnost" u mnogim tekstovima. Neki komentatori koji koriste svaku priliku da uključe ideju o ponižavanju žena u ajetima o njima, pa u zagradi uključuju ideju o "poslušnosti prema muškarcima" ili daju pogrešne prevode. Ipak, riječ "nushuz" znači nevjernost, i odnosi se na mogućnost da žena flertuje s nekim ko nije njen muž ili ima nezakonite seksualne odnose. Stoga, sljedeći dio ajeta opisuje kako muž treba tretirati svoju suprugu u slučaju da mu je nevjerna. Prvo što treba uraditi je savjetovati ženi da ne bude nevjerna. Ako to ne uspije, suprug može spavati odvojeno od nje. Međutim, ako žena i dalje ustraje u nezakonitim odnosima i preljubi, onda je najbolje da se ona ukloni iz kuće u potpunosti. Očigledno je da Kur'an, u kojem su žene posebno zaštićene, ne sadrži bilo kakve naredbe u kojima se govori da žene treba tući. Kada to pogledamo logički, znamo da ukoliko muž tuče ženu koja je nevjerna bez obzira na sve njegove opomene, on neće postići ništa drugo nego naljutit je još više, i to će stvoriti nove probleme. Međutim, uklanjanje žene iz kuće je jedno moguće rješenje. Žena može promisliti logički nakon što bude udaljena od kuće, može joj biti žao što se tako ponašala i može sve sagledati zrelije. Ajet kaže da je muž ne smije poduzeti druge mjere protiv nje ako se ona pokaje. Prevodom koji glasi : "Ali ako vas poslušaju, ne tražite način da ih kaznite," ponovo se pokušava provući ideja da "žena sluša muškarca." Ipak, ako precizno prevodimo, možemo uvidjeti da tamo u stvari stoji "ako one poslušaju vaš savjet budu vjerne." Ovdje se ne govori o poslušnosti žene prema muškarcu, nego o vjernosti koja je dužnost oba surpužnika. Although there are campaigns aimed at raising awareness of violence against women in the press and broadcasting media, it has to date proved impossible to prevent across the world. The reason for that is there is no activity on the level of ideas and based on the Qur'an against the fanatical mindset that represents the foundation of such violence. Ostale Zablude O Ženama Još jedna od zabluda koje se tiču žena, tiče se Poslanika Adama (savs) i njegove supruge. Kuran ne kaže ništa o obmani Adamove suprugenit da ga je ona navela na grijeh. Iz ajeta 11-28 Sure al-A'raf jasno je da je Šejtan onaj koji prevario Adama i njegovu suprugu. Na isti način, Kur'an ne kaže ništa o ženi koja je stvorena iz rebra muškarca. Lažni hadisi su izvor ove tvrdnje koja je opisana u prethodnim poglavljima. Još jedna zabluda je da je Kur'an upućen isključivo muškarcima. U stvari, više od 90% Kur'anu obraća se vjernicima izrazima poput "vi koji vjerujete", što se odnosi i na muškarce i na žene. Isto tako postoje neki ajeti upućeni samo muškarcima, ali postoje i drugi koji se bave samo ženama. Neki drugi ajeti iz Kur'ana obraćaju se izravno samo našem Poslaniku (savs). Nonsense such as the Prophet Adam (pbuh) being deceived by his wife or woman being created from a man's rib are slanders that are nowhere in the the Qur'an. Yet much of the Islamic world is ignorant of the Qur'an. Izreke Našeg Poslanika (Savs) Kojima Pohvaljuje Žene Kur'an, naravno, mora biti naš vodič ako želimo da pravilno razumijemo mjesto žena u islamu. Pošto se i naš Poslanik (as) oslanjao samo na Kur'an, možemo biti sigurni u istinitost hadisa koji opisuju praksu u skladu s Kur'anom. Ovi pouzdani hadisi sadrže značenja i prakse koji su u suprotnosti sa izmišljenim hadisima koji, pak, pokazuju zastrašujući stav prema ženama i koji potpuno odstupaju od duha Kur'ana. Pogledajmo neke od hadisa koji su pouzdani zbog njihove kompatibilnosti sa Kur'anom: Ono što volim iz vašeg svijeta su žene i parfemi, a hladnoća mojih očiju je u molitvi. (Ahmed i-Nasa'i) Samo osoba koja je plemenita i časna će vrednovati žene. Samo će ih loši i glupi ljudi prezirati ... (Ibn Asakir) Najbolji od vas su oni koji su dobri prema svojim ženama. (Ibn Asakir) Ne muči svoje žene! One su povjerena tebi od Boga. Budite blagi prema njima i činite im usluge! (Sahih Muslim) Bog voli one koji se slažu sa suprugom, i on povećava njihovu opskrbu. (I. LAL) Najsavršeniji vjernik u vjeri je onaj koji se dobro ponaša. Najbolji od vas je onaj među vama koji tretira svoju supruga najbolje. (Imam Ghazzali, Ihja Ulum-Id-Din [The Knjiga vjerskih uzdizanja] [New Delhi: islamski Knjiga Service, 2001], 02:32) Najbolji od vas je onaj koji je najbolji za svoje žene, a ja sam najbolji od vas prema mojim ženama. (Imam Ghazzali, Ihja Ulum-Id-Din [The Knjiga vjerskih uzdizanja] [New Delhi: islamski Knjiga Service, 2001], 02:32) Blagoslov uzdizanja roba je napisan u knjizi djela onoga koji gleda svoju ženu sa osmijehom na licu. (R. Nâsihîn) Na Sudnjem danu, ja ću biti neprijatelj onoga koji udara svoju ženu. Onaj koji udara svoju ženu je buntovan prema Bogu i Njegovom Poslaniku. (R. Nâsihîn) Poglavlje 4 : Mržnja Fanatika Prema Umjetnosti The main reason why Islamic communities soon began to degenerate after the time of our Prophet (pbuh) is that they abandoned the Qur'an. Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, fanatici priznaju samo svoja tamna i zlokobna razmišljanja, a ne Kur'an, izmislili su tisuće izmišljotina da bi žene odvojili od Kur'ana, obožavanja , intelektualne borba i propovijedanja. Glavni razlozi zašto je Islamska zajednica iskvarena nakon vremena Poslanika (savs) je da su te zajednice okrenule leđa Kur'anu, a njihova kleveta žena je manifestacija toga. S obzirom da to pogrešan način razmišljanja, islamska zajednica je unazađena; međutim, drugi faktor je bila mržnja fanatika prema umjetnosti. Prije nego što opišemo mržnju fanatika prema umjetnosti, podsjetimo se osnova fanatičnog razmišljanja. U jednom ajetu Gospodar govori o "... ljudima koji čine dozvoljene stvari zabranjenim:" I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti. (Kur'an, 16:116) Danas postoje naravno ljudi koji na mare za ono što je zabranjeno, koji smatraju da je ono što je zabranjeno, u stvari dozvoljeno i čiji glavni kriterij pri tome svakako nije strah od Boga. Međutim, ljudi koji "u ime vjere", zabranjuju ono što je Bog dozvolio spadaju u sasvim drugu kategoriju. Ovi ljudi ne dozvoljavaju ono za što Kur'an kaže da je dozvoljeno, ograničavaju slobode i brane sve što je inače potpuno legitimno. Kao što smo imali priliku da vidimo od početka ove knjige, sa dokazima, oni zapravo ne vole religiju u Kur'anu (sigurno Kur'ana je iznad toga) te nastoje da izmisle vlastitu vjeru. Ovi ljudi su zabranili pojmove kao što su radost, humor i umjetnost, koji su stvoreni kao blagoslov: Shvatanje Da Se Šale, Humor I Smijeh Moraju Izbjegavati Fabricated hadiths clearly show how people with a fanatical mindset are deprived of the blessing of happiness and humor and laughter, one of human beings' greatest needs. Imam Al-Sadik je rekao, "Glasan smijeh je smijeh Sotone." (Al-Kafi, v. 2, str. 664, br. 10) Abu Abdullah je rekao: “ Izbegavajte (prekomjerne) šale i humor, jer umanjuju vjereu" (al-Kafi) Imam je rekao, "Kada se smijete, ne dozvolite da vam se vide zubi." (Al-Kafi) "Ne smijte previše, previše smijeha ubija srca." (Sahih al-Jaami ', 7312; u-Tirmidhi, 2305; Ibn Madže, 4193) Presnosi se od ibn Faddal al-Hassan ibn al-JAHM Ibrahim ibn Mehzam da je spomenuo (u svojoj knjizi) Abu al-Hassan: "Jahja (Jovan) ibn Zakariya bi plakao a ne bi smijao . Isus, sin Merjemin bi se smijao a ne plakao. Ono što je Isus radio je bolje od onoga što je radio Jahja. "(Al-Kafi) Imam Al-Sadik je rekao, "Smijeh vjernika je osmijeh." (Al-Kafi, v. 2, str. 664, br. 5) Ovi lažni hadisi vrlo dobro opisuju zastrašujući svijet fanatika. Čitaoci će zapamtiti da smo na početku ove knjige gledali kako se mračni svijet fanatika manifestuje, ne samo u vanjskom svijetu, nego i u njihovim srcima, u kobnim stavovima prema ženama, cvijeću ili mačkam. Lažni hadisi koje smo ovdje naveli otkrivaju kako daleko su fanatici od sreće, smijeha i humora koji je veliki blagoslov, dio ljudske prirode i jedan od najvećih potreba ljudi. Jasno je da, pod okriljem sistema koji zabranjuje smijeh, ljudi koji uče iz tih lažnih hadisa misle da se poslanici nikada nisu smijali. Ipak, u Kur'anu, muslimanima je zabranjeno da tuguju. Musliman je najsrećnija osoba na svijetu, jer on zna da bude potčinjen Bogu, zna kako da se ponaša hrabro, daju on je zahvalan i predan Bogu. On neće imati brige o budućnosti; on će znati da teškoće koje ga zadese su za njegovo dobro i svjestan je da sve što se događa je određeno sudbinom i da smrt nije kraj, ali u trenutku kada upozna Boga i vječni život. Bog daje vjernicima radosnu vijest o raju u Kur'anu. Sve ovo je razlog za muslimane da se raduju. Bog želi da se vodimo moralnim vrijednostima raja na ovom svijetu, jer su to vrijednosti koje Ga čine zadovoljnim. Prema Kur’anu Toga I Nesreća Su Karakteristine Jedino Nevjernika What believers need to do at this time when great efforts are being made to spread and legitimize sadness is to usher in peace, together with joy. Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili. (Kur'an, 9:82) "Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali. (Kur'an, 23:106) Kao što možemo vidjeti, nezadovoljstvo je ono što vežemo za nevjernike u Kur'anu. U daljnjem tekstu ovi ljudi će pripisati "jad koji ih je snašao." svom lutanju. Prema tome, nezadovoljstvo nije nešto što Bog želi. Nezadovoljstvo se izjednačava sa nevjernicima u Kur'anu, a radost je izjednačena sa vjernicima. U drugim ajetima, Bog otkriva da će biti ljudi koji će prezirati savjet Kur'ana zbog svog nezadovoljstva: “dozvaće se onaj koji se Allaha boji, a izbjegavaće je onaj najnesretniji” (Kur'an, 87:10-11) Svemogući Allah je zabranio tugovanje muslimanima: I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. (Kur'an, 3:139) Fanatici su pokušali da poništi ove ajete od Boga na temelju izmišljenih hadisa. Oni smatraju das u muslimani pogodni za nesreću koju Bog izjednačava sa nevjernicima. Oni traže da se uništi radost, najveća potreba duše i tijela. To nije nešto što Bog želi. Bog je stvorio raj kao boravište radosti. Radost Dženneta I Istinsko Značenje Tuge Bog je stvorio raj, naš vječni dom, način života koji voli; život koji naš Gospodar hvali i voli u raju je stoga idealan način života za nas. Bog otkriva da su ljudi u raju u stanju radosti: Oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati. (Kur'an, 30:15) Fanatici žele lišiti muslimane ove radosti u raju putem ovih lažnih hadisa. Oni nisu ni svjesni pravog značenja tuge. Ako žalimo zbog nekog nemilog doađaja, to je kao da kažemo "Ja bih da se to nije dogodilo", i to je, bez obzira da li je osoba svjesna ili ne, pobuna protiv sudbine. Fanatici bi trebali biti svjesni da prihvatanjem tuge oni se protive Božjim zapovijedima i sudbini koju je On kreirao. Vjera je jedan od najvećih blagoslova koje Bog može darovati osobi. Za nekoga ko ima vjeru, mir i sreću u svom srcu, ta vjera je iznad svega ostalog, čak i ako je lišen blagodati ovog svijeta i testiran najvećim poteškoćama, a čak i ako okolnosti idu protiv njega. Bog daruje mir i zdravlje srcu koje mu se okrene, te daje sreću duši. Nemoguće je da osoba bude istinski sretna, ako se ne okrene Bogu. Bog daje blagoslove na ovom svijetu kao dio testa, tako da može izgledati kao da osoba uživa u mnogeim blagoslovima užitcima. Ta osoba može doći do privremene sreću. Međutim, čežnja u duši nikada neće mu dopustiti trajnu sreću, ili unutrašnji mir. U ajetu 28 sure AR-Ra'd, Bog kaže; "... One koji vjeruju i čija su srca u miru kada se sjete Boga. Samo u podsjećanju na Boga mogu srca naći mir. " Mir uma zavisi o vezi sa Bogom. Dakle, neko ko istinski vjeruje u Boga je stvarno sretan. Sreća je tajna koja je u skladu s ljudskom prirodom i ona osobu čini zdravom. Ćelije ostaju zdrave putem sreće. Razlog zašto sreća ima tako pozitivan efekt je da su, sve stvari koje su u skladu s ljudskom prirodom, dobre stvari koje preporučuje Bog. Bog je stvorio smijeh, radost i sreću kao dobre stvari. Tuga, s druge strane, nanosi fizičku i psihičku štetu. Stav Da Humor Treba Izbjegavati Korisno je dodirnuti se ove teme o zabrani humora. Uspješan humor je umjetnost; ljudi koji to postižu uglavnom proizvode velika djela kombinacijom umjetnosti i inteligencije. Humor ponekad donosi radost u nečijem okruženju. On ponekad može izraziti kritike koje se ne mogu otvoreno reći, ali su na ovaj način prihvatljive. Kada donosi radost, kada savjetuje sa iskrenošću, kada se obraća srcu, humor je veliki blagoslov. Kao i svi oblici umjetnosti, humor je blagoslov koji širi ljudima vidike i donosi delikatnosti i suptilnost zajednicama. Humor je također fin način demokratije. Fanatici vode život bez suptilnosti i to je okrutan život, bez duše budući da oni okreću leđa takvom blagoslovu. Sve što fanatici tvrde na temu radosti, smijeha i humora, kao što je opisano gore, se u potpunosti suprotstavlja Kur'anu. Naš Poslanik (as) i njegovi drugovi su djelovali na način koji je kompatibilan s ovim duhom Kur'ana i iskusili radost i sreću koju im je vjera darovala: All fanatics' negative claims concerning joy, laughter and humor are refuted by the Qur'an. Our Prophet (pbuh) and the Companions lived in a state of great happiness, in line with the spirit of the Qur'an. A'isha (ra) je pričala da je bila na putu u pratnji Poslanika (as). Poslanik (as) je zatražio od ljudi da krene dalje, i oni su marširali naprijed. Tada je Poslanik (as) rekao: "Hajde, hajde da se trkamo." A'isha kaže da je trčala i da je bila daleko ispred njega. Poslanik (as) je ćutao neko vrijeme. ... Ponovo je bila u pratnji Poslanika (as) na nekom putu. Poslanik (as) je ponovno zatražio od ljudi da marširaju naprijed, i oni su poslušali. Tada je Poslanik (as) jponovo zatražio da se utrkuju. Ovaj put je Poslanik (as) porazio i ona je zaostala. Tada se Poslanik (as) nasmijao i rekao: "Ovo je odgovor na prethodni poraz." (Ahmad, kao Safwat-Safwah, vol. I, str. 68) Abu Osama je rekao da se šalio s njim. (Sunan Abu Dawud; u-Tirmidhi) Abu Hurejre (ra) je rekao, da bi mu se Poslanik (as) narugao isplazivši jezik i da bi se on izvijao od radosti kada je to vidio. Abdullah bin Haris je rekao da on nije vidio bilo koga drugog ko je bio više duhovit od Poslania (as). Kada su neki od njegovih drugova rekli Poslaniku Muhammedu (as): "O proroče Muhamede, vi se šalite s nama!" On je odgovorio: "Da, ali ja samo govorim istinu.". (at-Tirmidhi) 'Anas (ra) je rekao da ga je neko pitao da li je Poslanik (as) volio vesele primjedbe. Ibn 'Abbas je odgovorio potvrdno. (Ibn Asakir i drugi Kanz Vol IV str. 43) 'Anas (ra) je rekao: "Poslanik Boga (as) je bio najljubazniji i najduhovitiji čovjek." Navodi Da Su Muzika I Poezija Zabranjene Ibn Asakir prenosi(ra) da je Poslanik (savs) rekao, "Ko god sluša pjevačicae rastopljeno olova će mu biti sasuto u uši na Sudnjem danu." (Dha'ifu-Jami 'As-Saghir lil-Albani br. 5410 a Ad-Dha'ifah br. 4549) Bilo bi bolje za tebe da je je iznutrica puna bljuvotine i krvi, nego poezije. (M. Al-Masabih 4/4809) Ko god sluša pjevanje neće mu biti dozvoljeno da sluša duhove u raju. (Kanzu 'Ummal br. 40660, 400666 a Kurtubi, br. 14 / 53-54) Pjevanje proizvodi licemjerstvo u srcu. (Sunan Abu Davud, Knjiga 41, 4909 Hadis) Bog je odredio da su pjevanje, plaćenje za to, novac zarađen pjevanjem, podučavanje i slušanje kako neko pjeva zabranjeni. (Muhammad Al-Ghazali, Nabawi Sunnet) Ne postoji nikakva zapovijed u Kur'anu koja zabranjuje muziku, ples i zabavu. Bog nam je dozvolio sreću, zadovoljstvo i radost. Ples označava ritam i harmoniju. Bog je stvorio cijeli univerzum s ritmom; čak i ptice, insekti te leptiri plešu. Ptice pjevaju lijepe pjesme sa zvukom i ritmom kojeg nam nikada nije dovoljno. Velika je radost kada smo u prilici da ih slušamo. Zvuk mora, puls prirode, treperenje krošnji, sve ovo ima ritam. Bog voli ritam, ples, muziku i lijep glas. Raj je također stvoren s ritmom. Sve drveće, biljke i životinje u raju će plesati. Jedan hadis nam govori sljedeće: Abu Musa al-Ash'ari (ra) je rekao: "Bog će poslati vijest narodu raja i pitati:"? Je li vam Bog održao obećanje? ' U tom trenutku, oni će gledati ukrase, odjeću, voće, besprijekorne supružnike i rijeke koje im je podario,i neće biti u stanju da kažu: 'Bog je održao obećanje'. Melek će tri puta pitati, "Je li vam Bog održao obećanje?" Kada vide da je obećanje ispunjeno do nasitnijih detalja, oni će reći: "Da! ' Melek će odgovoriti, "Postoji još nešto. ' Svemogući Bog će se ukazati svojim slugama i podići veo s njihovih očiju. Kad ga vidimo, sve rijeke će se radovati, drveće će trperiti, vile će sjajiti, potoci će teći brzo, fini mirisi će prožimati dvorišta i vile, i miris mošusa i kamfora će mirisati svuda. Ptice će pjevati, a djevojke će zaslijepiti oči svojom ljepotom. (Ash-Sharani, Mukhtasar Tazkirah al-Kurtubi, str. 370) Bog je tako inspirirao ljepotu raja i radost harmonične muzike u raju našeg Poslanika (savs). Kako užitak koji je Bog stvorio u raju i koji On hvali može biti zabranjen ljudskim bićima? To ne može bit, naravno. U Turskoj postoji folklor i ples, a postoje i narodni plesovi poznati kao horon, halay i zejbek. Ljudi plešu u cijelom svijetu. A svijet u kojem je zabranjena muzika i ples je nespojiv sa ljudskom prirodom. Nedostatak muzike i plesa bi stvorio veliki jaz i gubitak blagoslova. Pokušavaj da se zabrani blagoslov koji nam je dao naš Svemogući Gospodar predstavlja neuspjeh fanatika da shvate Boga i Njegovo umijeće stvaranja. Nepoštenje Fanatika Koji Traže Da Se Zabrani Muzika Kada govorimo o ovim stvarima, moramo razmisliti o životu fanaticka. Budući da su izmislili lažne zabrane koja se ne pojavljuju nigdje u Kur'anu, veliki broj ovih ljudi su u stalnoj kontradikciji, te žive laž u svakodnevnom životu (opis se ne odnosi na one koji su iskreni). • Ti ljudi koji kažu, "Muzika je zabranjena" vjerovatno stalno slušaju muzičke stanice i uživaju u muzici . • Kada su ovi ljudi idu na vjenčanja, oni sretno plešu i pjevaju ili učestvuju u noćima kada se nosi kana. • Ovi ljudi uglavnom slušaju muziku u svojim automobilima. Ne postoji apsolutno ništa loše u slušanju muzike sve vrijeme ili plesu na svadbama; naprotiv, ove stvari su divan blagoslov. Oni koriste religiju da bi zabranili muziku, što je potpuno pogrešno i odražava njihovo vlastito nepoštenje. Važno je biti svjestan pravog lica onih koji izdaju zabrane u ime religije a njihov položaj je opisan u ajetima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisuje stanje onih koji su prihvatili vjeru drugačiju od one koja je opisana u Kur'anu: … dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici. (Kur'an, 57:27) U ovom ajetu, Bog je rekao da se ova lažna, izmišljena religija ne pojavljuje u knjizi a da oni su oni koji izmišljaju religiju, isti oni koje je se ne pridržavaju. Stoga možemo naučiti o licemjerstvo ovih ljudi iz Kur'ana. To njihovi privatni životi također potvrđuju.. Mnogi ljudi misle da su oni zapravo vodite život pun straha od Boga. Možda postoje neki ljudi među njima koji iskreno vjeruju, ali obično ne. Zaista, iskreni među njima će na kraju učiti da žive po islamu Kur'ana. Nemoguće je za nekoga da bude iskren, a ipak živi po pravilima lažne religije, jer kako nam je Bog obećao: O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna. (Kur'an, 8:29) Kao što je otkriveno u ovom ajetu, poštena osoba će imati razumijevanja i znati razliku između istine i laži. There is folklore and folk dance all over the world. Dance is a form of entertainment that people feel the need for. A world in which music and dance are banned is incompatible with human nature. Bog voli muziku i potiče robove svoje da je vole Muzika i ples su blagosloi iz raja koji su dozvoljeni u islamu. Bog je stvario muziku, pjesme, muzičke instrumente, fine kostime, ukrase, ples i sve divne stvari. On čini da ljudi vole sve te blagoslove i stvorio je duše na takav način da uživaju u čarima svega što smo naveli. U Tori se također opisuje kako je Poslanik David (savs) pjevao Psalme uz pratnju muzičkih instrumenata, i kako je plesao pred Bogom; on takođe kaže kako je bilo ljudi koji su mu zavidjeli na tom plesu. Na isti način na koji postoje ljudi u muslimanskim društvima danas koji pokušavaju da zabrane ono što je halal / dozvoljeno, tako iz Tore učimo da su postojali ljudi koji su nerazumno pokušali da zabrane muziku i ples među Židovima. Oni su čak i glupo kritikovali postupke proroka. ... David i Izrael su slavili svom svojom snagom pred Bogom, koristeći kastanjete, harfe .... (Tora, 2. Samuel, 6: 5) David je plesao pred Jahvom iz sve snage, dok su on i Izrael dovodili Božiju arku sa povicima i uz zvuk trube. Kako je kovčeg ulazio u Davidov grad, Michal, kći Saula, gledala je kroz prozor. I kad je vidjela kralja Davida kako skače i pleše pred Jahvom, ona ga je prezrela u svom srcu. (Tora, 2. Samuel, 6: 14-16) * Michal, kćer Saulova, jedna je od supruga Davida Kad se David vratio kući da blagoslovi svoje domaćinstva, Michal kćer Saulova izašla mu je u susret i rekla: "Kako se kralj Izraela istakao se danas, hoajući okolo polugo, dok ga prate pogledi robkinja kao da je bilo kakav običan čovjek! " David je rekao Michal," To je bilo prije nego što me Bog izabrao, a ne tvoga oca ili bilo koga iz kuće, kada me je imenovao vladarom nad ljudima Gospodara Izraela, te ja ću slaviti pred Gospodom. Ja ću biti još više nedostojanstven od ovoga, i biću ponižen u vlastitim očima. Ali ove robkinje koje ste pomenuli, one će časno o meni misliti. "(Tora, 2. Samuel, 6: 20-22). Pomjerili su Kovčeg Božji iz Abinadaove kuće na novim kolicima, a Uza i Ahjo su ih vodili. David i svi Izraelci slavili su sa svom svojom snagom pred Bogom, sa pjesmama i sa harfama, trubama. (Tora, 1. Ljetopisa 13: 7-8) Ljudi u to vrijeme, uključujući i suprugu proroka Davida, nisu odobravali to što je on uživao i plesao s velikom radošću. Ipak, Bog hvali ovo zabavno okruženje u Tori, i činjenica da je Poslanik David poslušao Božje zapovijedi o muzici i plesu znači da se on ponašao na najbolji način. Međutim, oni koji su to posmatrali, nisu vidjeli vjeru u Davidovu poslanstva i težili su da izmisle fanatičnu religiju koja bi kritikovala ovakvo ponašanje. Ista kritika usmjerena protiv proroka se također okrenula protiv muslimana Kur'ana. Preferiranje licemjerja, a ne prave vjere u Kur'anu, jedna je od najgorih pošasti tokom istorije; žene, ples i muzika su područja na kojima su najizraženije ove pošasti. Ipak, kao i Poslanik David (as), naš Poslanik (as) se također oduševljavao muzikom i plesom, blagoslovima od Boga. Zaista, hadisi govore o drugovima našeg Poslanika (as) koji su plesali plešu, a postoje čak i priče prema kojima je Poslanika (as) ohrabrivao druge da plešu i da se zabave. Pošto su ovi hadisi u skladu sa Kur'anom, vjerujemo da su pouzdani. Prenosi Ebu Mas'ud al-Ansari: Amir ibn Sa'da je rekao: "Pronašli smo Qarazah ibn Ka'b i Abu Mas'ud al-Ansari na svadbi gdje su djevojke pjevale". "Da li je to bilo u prisustvu vas dvojice koji ste drugovi Božijeg Poslanika (as) i bili ste prisutni na Badru? " Oni su odgovorili, "Sjedite ako želite da slušate zajedno sa nama, ili idite ako želite, nama je data dozvola za zabavu na svadbi." (U-Tirmidhi Hadis 3159) Prenosi Salama: Izašli smo sa Poslanikom u Khaibar.Neki od ljudi ( drugova)je rekao, "O 'Amire! Poslušajmo neke od vaših Huda". Tako je on pjevao neke od njih ( pjesme u skladu sa hodom kamil). Poslanik je rekao, "Ko je void (ove kamile)?" Oni su rekli, "Amir". Poslanik je rekao, "Neka mu Bog podari milost!" (Sahih Buhari, Knjiga 83, Hadis 29) Aisha (ra) priča da je : Božiji poslanik (as) pozvao žene Ansara na svadbu. One su pjevali pjesme ... (Sunan Ibn Madže, Nikah: 21, Sahih Buhari, Nikah: 48, al-Maghazi: 12) Prenosi Ar-Rubai bint Muauwidh: Poslanik (as) je došao do mene nakon konzumiranja braka sa mnom i sjeo na krevet kao što vi sada sjedite, i male djevojke su svirale daire i pjevale .. . (Sahih Buhari, Knjiga 59, Hadis 336) Narator Aisha (ra): Imala sam djevojku od Ansara koju sam udala, i Božiji Poslanik (as) je rekao: "Zašto ne pjevaš Aisha, jer ovaj klan Ansar voli pjesmu?" (U-Tirmidhi Hadis 3154) Anas pripovijeda da kada je Poslanik (as) prvi put došao u Madina, svi pripadnici Ansara su izašli, muškarci i žene. ... Žene Banu al-Najjar su izašle i udarale svoje bubnjeve i pjevale: "Mi smo djevojke Sinova Najjar. ! O kakvo je zadovoljstvo imati Muhammeda za susjeda”. Prorok (as) je izašao i rekao:" Da li me voliš? " One su odgovorile:"? Da, tako mi Boga, O Božiji poslaniče! "Na to je on rekao:" Bog zna da moje srce te voli. "(Ibn Madže Sunan, Knjiga od Nikah, Hadis 1889) Ideja Da Su Slikarstvo I Skulptura Haram / Zabranjene Ljudi koji će dobiti najtežu kaznu od Boga će biti oni koji slikaju. (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 834) Ko god naslika sliku, Bog će ga kazniti ukoliko joj on ne udahne život, a on nikada neće biti u stanju da to uradi. (Sahih Buhari, Knjiga 34, Hadis 428) Na Sudnjem danu, najviše će biti mučeni ljudi koji su slikali slike. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5270 Hadis) Slikari će biti kažnjeni na Sudnjem danu, i bit će im rečeno, "Oživite ono što ste stvorili." (Sahih Buhari, Knjiga 93, Hadis 646) Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. (Sahih Buhari, Knjiga 34, Hadis 318) Svi slikari će biti u vatri pakla. Duša će biti udahnuta u svaku njihovu sliku, i kaznit će ga u paklu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5272 Hadis) Kroz ove lažne hadise fanatici tvrde da su slikarstvo i skulpture Haram / Zabranjene za muslimane. I zaista, prema nekim izmišljenim hadisima, smatra se da će slikari biti među onima koji će patiti najgore muke u daljem tekstu. Prema ovom izvrnutim hadisima, ovi ljudi sebi pripisuju božanstvenost, tako što imitiraju Božije kreacije. Ipak, kakva je veza mogla postojati između slikara ili skulptora koji proizvodeći umjetničko djelo, ima takoreći božanski status? Ako slikar ili kipar tvrde da imaju takav status, to može biti samo zbog slabosti uma ili duše, ne zbog umjetnosti koju oni stvaraju. I to se odnosi na sve ljude i sve vrste zanimanja. Sve ljepote u prirodi su umjetnička djela koja je stvorio naš Svemogući Gospodar. Svjesni smo kako slavno umjetničko djelo može biti izgledati na osnovu onoga što je stvorio naš Gospodar. U stvari, gotovo sva tehnologija prisutna u svijetu je razvijena tako što smo imitirali ono što je Bog stvorio. Postojanje svih ovih stvari je blagoslov za tehnologiju. Na primjer, kada prave avione, ljudi imitiraju ptice i neke vrste mušica koje je stvorio Bog. Pošto je nastanak ovih avions bio inspirisan živim bićim, oni imaju savršene sposobnosti za letenje i pokretljivost. To je prednost, jer postoje već modeli koji savršeno funkcioniraju u prirodi. Ovo je dar koji nam je podario Bog kao blagoslov inžinjerima. Bez obzira na sva naučna dostignuća koje čine naš život lakšim i udobnijim, današnji svijet tehnologije je jednostavno kopija ovih umjetničkih djela u prirodi. Bog je stvorio modele u prirodi i tehnološke kopije istih kao blagoslov za nas. Razlog zašto fanatici reaguju ovako kada je riječ o skulpturi, zapravo leži u tradiciji naslijeđenoj iz prošlosti. U prošlosti, kada je idolopoklonstva bilo rašireno, neki vladari su poduzimali mjere pravljenja statua, kako bi spriječili ljude da obožavaju idole. Ove mjere, poduzete kako bi otklonile potencijalne opasnosti u ovim društvima u prošlosti, doslovno su propagirane kao zapovijed vjere, iako ne postoji takva zabrana u Kur'anu. Ovo je jedan od najgorih primjera štete nastale od strane nekih ljudi koji vole svoju tradiciju više od Kur'ana. Mi ne lišavamo sebe vatre ili sunca samo zato Magiani obožavaju vatru i drugi ljudi obožavaju Sunce, ili ne ubijamo krave samo zato što Hindusi vjeruju da su svete, tako da je primitivno zabraniti sve kipove samo zato što su postojali neki pagani koji su obožavali idole. Ono što je pogrešno jeste obožavanje statua, a ljudi su oni koji u tom slučaju čine haram, ne objekti, odnosno statue kao takve. Umjetnosti slikarstva i skulpture koje su fanatici zabranili za muslimane definitivno nisu Haram / Zabranjene prema Kur'anu, koji je vodič za sve muslimane. Bog voli umjetnost I želi da je Njegove sluge vole; On je stvorio cijeli svemir sa umjetnosti. Ne postoje ajeti u Kur'anu koji kažu da su likovne umjetnosti, kao što su slikarstvo i skulptura Haram / Zabranjene. Naprotiv, umjetnička djela se hvale u Kur'anu. The technological world and all forms of scientific progress that make life more comfortable for us are all copies of works of art in nature. God creates the originals in nature and technological copies of them as blessings for us. Statue i umjetnička djela koja su pohvaljena kao primjeri veličanstva u palači Poslanika Solomona (as) se pojavljuju i to u Kur'anu: Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" – A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Kur'an, 34:13) Fanatici koji zabranjuju ove umjetnosti - unatoč ovim ajetima Kur'ana – imaju potrebu da kažu šta misle o Poslaniku Solomonu (savs), koji je imao izuzetno lijepe statue u svojoj palati. Ovi kovači praznovjerja su poceli nanositi veliku štetu islamskim društvima. Islamski svijet nikada nije uspio da se razvije nakon širenja takvog praznovjerja o skulpturi i slikarstvu. Društva koja ne mogu razviti umjetnost su zamrznuta, bez duše i ona odumiru; u njima nema ništa novo. Oni postepeno gube svoju kreativnost, sposobnost razmišljanja i praktično razumijevanje detalja. Hladnoća i nedostatak ukusa ogledaju se u mjestima gdje žive i u načinu na koji se oni ponašaju jedni prema drugima. Kao rezultat njihovog okretanja leđa umjetnosti, monotonija, hladnoća i nedostatak ukusa dominiraju u turobnom svijetu fanatika. Stav Da Su Zlato I Svila Zabranjeni Poslanik Božiji (savs) je svilu držao u desnoj ruci, a uzeo zlato i držao ga u lijevoj ruci i rekao: oba su zabranjena muškarcima u mojoj zajednici. (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4046 Hadis) Abu Musa al-Ash`arije pričao da je Božiji poslanik (savs) rekao, "Nošenje svile I zlata je Haram / Zabranjen za muškarce a Halal / dozvoljeno za žene moje zajednice '' (At-Tirmidhi) Fanatici su zabranili svilu i zlato, te su izmislili brojne hadise o tome. Ipak, nema ajeta u Kur'anu u kojem stoji da su zabranjeni zlato i svila. Naprotiv, zlato i svila su opisani kao blagoslov iz raja u nekoliko ajeta u Kur'anu: čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta! (Kur'an, 18:31) A one koji budu vjerovali i dobra djela činili – Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti. (Kur'an, 22:23) edenske perivoje u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti. (Kur'an, 35:33) Postoje hadisi koji pokazuju da se svilena tkanina također koristila u vrijeme proroka Muhameda (savs): Prenosi Sa'da: Vidio sam čovjek kako jaše na bijeloj mazgi a on je imao crni turban od svile i vune. On je rekao: Ovo mi je dao Božiji Poslanik(savs). (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4027 Hadis) Ebu Davud je rekao: Dvadeset drugova Božijeg Poslanika(savs) obukli su khazz [svilu]. Anas a al-Bara 'b. 'Azib su bili među njima. (Sunan Abu Davud, Knjiga 27, 4028 Hadis) Kao što smo vidjeli, smatra se da muslimani zaslužuju ljepotu i finu odjeću u sunnetu našeg Poslanika (savs). Naravno, sve ovo je bilo u sunnetu našeg Poslanika (savs), jer naš Poslanik (savs) je ohrabrivao i volio blagoslove koji su se hvalili u Kur'anu. Jedan od glavnih dokaza da su lažni hadisi čiste izmišljotine je način na koji oni zabranjuju, kao naredbu našeg Poslanika (savs), nešto što se nikada ne spominje u Kur'anu: takvo nešto, naravno, ne dolazi u obzir. Zlato je ukras, a kao što smo već vidjeli, Bog hvali ljepotu ukrasa u Kur'anu. Kao što je otkriveno u ajetu, “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju … “ (Kur'an, 7:31), Muslimani su ohrabreni da se obuku lijepo i da nose ukrase. Podsjetimo se da su ukrasi dozvoljeni za svakoga, muškarca i žene, bez razlike, u Suri Al-A'raf: Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) Stav Da Su Šminkanje, Uređivanje, Čištoća I Privlačan Izgled Zabranjeni Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Ugodne Mirisa Molitva žene koja koristi parfem za ovu džamiju nije prihvaćena dok se ona ne vrati i okupa se kao nakon seksualnog odnosa (savršeno). (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4162 Hadis) Ako žena koristi parfem i prolazi pored ljudi tako da oni mogu osjetiti njen miris, reći će ona je takva-i-takva, što znači da će imati ozbiljne primjedbe. (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4161 Hadis) Ako žena nosi parfem za bilo koga drugog osim svog muža, njena molitva neće biti prihvaćena, osim ako ona opere miris sa svog tijela kao kada se okupa nakon seksualnog odnosa. "(Man La Yahzaruhul Faqih, v. 3, str. 440) Nanošenje parfema za bilo koga osim muža, ženi donosi sramotu i vatru(pakla). (Nahj al-Fasaha, 2382) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Tetovaže, Uklanjanje Dlaka, Estetske Stomatologije Bog je prokleo one žene koje se bave tetoviranjem i one koji se same tetoviraju, te one koje skinu dlake s lica, kao i one koji namjerno stvaraju prostor između zuba kako bi izgledale lijepo. (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 815) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Perika, Obrva Plucking, Tetovaže Bog je prokleo ženu koja produžava (svoju ili tuđu) kosu umjetno, kao i onu koja tetovira (sebe ili nekog drugog) (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 820) Poslanik Boga (as)je prokleo ženu koja radi tetovaže i onu koja se tetovira, ali i onu koja čupa obrve. (Sunan Ibn Madže, Poglavlje 11, Hadis 1989) Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Ženama Da Izađu U Atraktivnoj Odjeći Poslanik Muhammeda (as) je rekao: "O Fatima! Meleci sedam nebesa i sedam Zemalja proklinju ženu koja se ukrašava, oblači i napušta kuću, tako da se muškarci mogu diviti njenoj ljepoti. Ona postaje meta Božanskog gnjeva kad je živa. Kada umre naređeno je da se baci u pakao. "(Shahabul Akhbar, Dastaan-e-zanaan, str. 11) Imam Al-Sadik: "Za nekoga da bude osramoćen, dovoljno je da nose odjeću koja će se proširiti njihovu slavu (na takav način da privuku pažnju ljudi) (Bihar al-Anwar, Vol.78, str. 252) Hazrat Ali: "nosite debelu odjeću (da ne otkriva tijelo), jer ljudi koji nose tanku odjeću također imaju tanku (slabu) vjeru." (Bihar al-Anwar, Vol.79, str. 298) Poslanik Boga (as)je zabranio ženama da nose odjeću koja će privući pažnju ljudi i nakit koji zvecka kada hodaju (Mustadrak al-Wasail, Vol.14, str. 280) Izmišljeni Hadisi Koji Tvrde Da Žena Ne Ide U Raj Ako Je Zaokupljena Zlatom I Odjećom Pogledao sam u raj i manjina njegovih stanovnika bile su žene. Zato sam pitao, "Gdje su žene?"Rečeni mi je, "One su preokupirane dvijema crvenim stvarima: zlatom, i šafranom," što znači nakitom i bojilom za odjeću. Izmišljeni Hadisi Koji Propisuju Da Se Ženama Ne Daje Lijepa Odjeća “Pomozite ženama tako što im ne date lijepu odjeću.” Razlog zašto navodimo sve ove izmišljene hadise je da pokažemo kako su žene prezrene u religija kovača praznoverja, i kako se one smatraju glupim, bez karaktera i uglavnom nebitnim. Ove naredbe, koje se ne pojavljuju nigdje u Kur'anu, su prikazane putem ovih lažnih hadisa kao da su dio vjere. Na taj način, ne samo da je uništena ženska ljepota, nego i model društva u kojem je oduzeta njihova mudrost i karakter. Tako životi onih koji su već zamrznuti, bez duše i bez ljubavi sve više odumiru. Kada ženske lepote, jedan od najvećih blagoslova u ovom svijetu, biva uništena, tonu i njihove duše i ideje o društvu. Kao što smo detaljno objasnili u prethodnim dijelovima, ako zanemarimo ženski um i ideje žena koje su sposobne za pronicljiva i detaljna razmišljanja, koje su sposobne za poduzimanje mjere opreza uz mnogo šire razumijevanje nego muškarci, onda su takva društva lišena mnogo prednosti. Najpotresnija stvar je da žene u ovim društvima također vjeruju u ovu krivu religiju i ne vide ništa loše u vezi sebe kao inferiorne. Žene su navikle da se ne razlikuju od muškaraca i one su stoga izuzetno loše njegovane, nemaju mišljenje ni o čemu, one su neznalice koje prepuštaju sve odluke muškarcima i općenito su posvećene muškarcima. Činjenica je, međutim, kao što smo već vidjeli, da Bog spominje u ajetima one koji smatraju da su ukrasi i lijepe stvari Haram / Zabranjeno. Takvi ljudi se ponašaju suprotno Kur'anu: Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) Kao što smo već vidjeli, žene su divne i dragocjene u Kur'anu; ženska ljepota je blagoslov. Ženska inteligencija može unaprijediti društvo. Bog je podario sve te prekrasne atribute ženama; On ih hvali i štiti ih. Ove izmišljenih hadisi su u potpunosti odbačeni od strane Kur'ana. Ne smije se zaboraviti da su ljudi koji pokušavaju da zabrane ljepotu i blagoslove koje Bog voli, fanatici. Stoga je velika greška osuditi one koji misle da je svijet fanatika ispravan jedan i kritizirati pravi islam iz neznanja. Ljudi koji se stvarno pridržavaju Kur'ana su oni koji znaju da su ljepota i ukrasi blagoslov od Boga, a ne oni koji žele da im se zabrani. Kada Bi Poimanje Fanatika Zavladalo Svijetom... If the prohibitions of the peddlers of nonsense regarding painting and sculpture were implemented in daily life, there would be no pictures, paintings or statues anywhere in the world, no advertising posters, court art or visual media. Da sada pogledamo kakav bi svijet mogao biti u svjetlu ovih zabrana. Ako bismo primjenili zabranu slika i skulptura, ne bi bilo slika,fotografija ili čak reklamnih plakata bilo gdje u svijetu. Stoga, • ilustracije se ne bi mogle koristiti u cilju propovijedanja. • Ne bi bilo ilustracija u udžbenicima. • Ne bi bilo slika na novčanicama. • Ne bi bilo slavnih slika ili zidnih dekoracija u palačama. • Ne bi bilo ilustrovanih opisa ljudskog tijela na časovima anatomije. • Ne bi bilo škole likovnih umjetnosti ili slično. • Ne bi bilo ilustrovanih novina, časopisa, knjiga ili web stranica. Gledanje TV-a bi bilo zabranjeno, jer se gotovo u potpunosti sastoji od slika. • Uz zabranu medijskih organizacija, morali bismo odustati od bezbroj korisnih stvari koje dobijamo od medija. Također bi bilo nemoguće propovijedati moralne vrijednosti, i reći ljudima o dobroti i istini, kao što je propisano u Kur'anu. Šminkanje, Uređivanje, Savremenost I Kultura – “Kvalitet” Ukratko, To Su Propisi Islama Naravno, musliman mora biti dobro njegovan, čist i atraktivan, jer ljepota, njegovanost, i uživanje u umjetnosti su sve karakteristike koje Boga voli i to su sve blagoslovi darovani vjernicima. Ne postoji ništa u Kur'anu što ukazuje na to da je Haram / Zabranjeno za žene da nose šminku id a budu biti dobro njegovane. Zaista, žene i u vrijme našeg Poslanika (savs) izlazile atraktivne i njegovane. Žene su nosile šminku u to vrijeme, ali su je nosili i muškarci uključujući i našeg Poslanika (savs) posebno, jer su oni nosili Kohl oko očiju. Kao što jedan Hadis otkriva: Prenosi Aisha (ra): Božiji poslanik (savs) je stavljao Kohl oko očiju dok je postio. (Sunan Ibn Madže, Poglavlje 9, 1678 Hadis) Muslimanke su u tim danima koristile ruž za usne, Kohl , te crtale ruke i nokte kanom. Žene i muškarci su koristili posebne boje da oboje svoju kosu. Naš Poslanik (savs) je ohrabrivao ljude da farbaju kosu, pa je čak farbao i svoju kosu. Zainab je rekla: Otišla sam u kuću Um Habiba, supruge Poslanika (as) kada je umro njen otac, Ebu-Sufjan bin Herb. Um Habiba je tražila parfem koji je sadržavao žuti miris (Khaluq) ili neki drugi miris, i ona je prva namirisala jednu od djevojaka i onda protrljala obraze s njim. (Sahih Buhari, Knjiga 63, Hadis 251) (Khaluq je ružičasto-žute boje i služi kao neka vrsta ruža.) Ostali hadisa na tu temu glase kako slijedi: U Tabarani tradiciji je naređeno da “ se promijeni boja kose kako bi se razlikovali od stranaca." (2111) Prenosi Ebu Hurejre: Božiji poslanik je rekao: "Jevreji i kršćani ne farbajte (svoje sijede kose), tako da će raditi suprotno od onoga što oni rade (tj farbaju sijede kose i brade)." (Sahih Buhari, Knjiga 56, Hadis 668; Sahih Muslim, Knjiga 24, 5245 Hadis) Anas bin Malik je rekao, Abu Bakra je ofarbao kosu kanom 'i Katam (tj biljkama koje se koriste za bojenje kose). (Sahih Buhari, Knjiga 58, Hadis 257) Anas b. Malik je rekao, Abu Bakra i Umar su ofarbali kosu kanom. (Sahih Muslim, Knjiga 30, 5779 Hadis) Ispričao pod nadležnošću Sohayb al-Khayr: Poslanik (as) je rekao: "Najbolja boja koju koristite za kosu je ova crna supstanca koja poboljšava ljubav vaših žena prema vama i odražava više dostojanstvenu sliku vas u očima vaših neprijatelja". (Sahih muslim) Hadisi nam također govore da je žuta boja kose bila najljepša našem Poslaniku (as): Prenosi Abdullah ibn Abbas: Kada je čovjek koji je obojio kosu kanom prošao pored Poslanika (as), on je rekao: "Kako je ovo fino!" Kada je prošao drugi čovjek koji je obojio kosu kanom i katam, on je rekao: " Ovo je bolje od onoga prije. "Zatim je prošao još jedan čovjek koji je obojio kosu žutom bojom te je on rekao:".. Ovo je bolje nego sve što smo vidjeli prije. "(Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4199 Hadis) O Ansar, bojiti kosu u crveno i žut, i razlikujte se od A'aajim (Persijanaca). (Naracija Ahmad, 21780) (A drugovi) su obično farbali kosu u žuto. Među njima su bili Hazrat Ali, Ibn Omer i Ebu Hurejre. Neki su je farbali kanom i katamom, a neki crnom bojom. Među onima koji su preferirali crnu bili su Hazrat Osman, hazreti Hasan, Hazrat Husain (dva sina Alija), Uqba ibn 'Amir, Ibn Sirin i Abu Burda. Prenosi Abdullah ibn Omer: ... "Vidio sam Božijeg Poslanika (as) da se farma sa žutom bojom, i ništa mu nije bilo draže od toga. On bi svu odjeću ofarba, pa čak i svoj turban. (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4053 Hadis) Abu Qatadah (ra) je jednom pitao Poslanik Boga (as): "Imam dugu kosu, trebam li da je češljam?" Poslanik (as) je odgovorio: "Da, i pazi na kosu." Stoga Abu Qatadah koriste ponekad nanosio ulje dva puta dnevno (tj. Nanosio je ulje i češljao se) zbog naredbe Poslanika (as). (Imam Malik je ispričao ovaj Hadis Mishkaat str. 384) Prenosi AbuDharr: Poslanik (as) je rekao: ". Najbolje stvari su kana i katam za farbanje sijede kose" (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4193 Hadis) U vrijeme našeg Poslanika (as), umjesto laka za nokte, žena su nosile kanu. Naš Poslanik (as) je također rekao da je ohrabrivao svoje žene na to. Prenosi Aisha: Žena je dala znak iza zavjese da ukaže na to da je imala pismo za Božijeg poslanika (as). Poslanik (as) je zatvorio ruku, govoreći: ". Ja ne znam da li je ovo muška ili ženska ruka". Odgovorila je: ". Ne, ženska" On je rekao: "Da si žena, ti bi imala drugačije nokte, što znači namazala bi ih kanom. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 33, 4154 Hadis) Prenosi Aisha (ra): Kada je Hind, kći Utbaha, rekla: Božiji poslaniče, primite moju odanost, on je odgovorio; "Ja ne prihvatam tvoju odanost dok ne napraviš razliku među svojim dlanovima ..." (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4153 Hadis) Žene Su Predivna Stvorenja, Naravno Da Moraju Biti Lijepo Uređene Women must be attractive and wellgroomed, and they must always behave in a classy manner. That is what quality means, and that leads to other people showing them respect. Naravno, žene moraju biti privlačne i dobro njegovane, i naravno, njihovo ponašanje mora biti vrlo plemenito. To znači kvalitetu, i kvalitet dovodi do poštovanje prema toj osobi. To ne znači da ona mora biti prilično lijepa ili bogata, već da treba željeti da usvoji duh čistoće Kur'ana, te da bude čista. Muslimani moraju biti dobro njegovani, kako bi bili kompletni, i moraju unaprijediti svoje poštovanje i ugled tako što dobro izgledaju. Svi u svijetu će biti pod utiskom osobe koja je ugledna, kulturna i samouvjerena. Ovo je nešto što Bog želi i odobrava. Šminka je važno sredstvo kojim se postiže njegovanost i atraktivnost, i blagoslov je od Boga. Bog voli sve oblike ljepote. To je razlog zašto su stvorene žene, cvijeće, drveće, leptiri i ptice, sve da budu privlačni. Mi se divimo skladnim bojama leptiovih krila, izvanrednom simetrijom i skladnim šarama. Žene su također ukras ovoga svijeta, pa čak i najatraktivniji od svih ukrasa. Na isti način na koji je stvoren leptir, stvorene su i žene. Ta ljepota nastaje kroz njegovanost koja im je darovanh kao blagoslov, i one su na taj način postale izuzetno vrijedne. Ljepota žene koja ne vodi računa o izgledu i ne pridaje joj je vrijednost će također biti bezvrijedna. Ljudi koji traže da se zabrani korištenje šminke su uglavnom izgubili duh zadovoljstva. Na isti način kao što ne postoji umjetnost, zadovoljstvo, radost ili ljepota u njihovom turobnom svijetu, pošto oni smatraju žene subjektima koji moraju biti zaključani i izolovani, oni više vole da su žene neugledne nego privlačne. Upitajmo zato, koja progresivna i moderna osoba ili društvo bi izabrala religiju koja čini žene bezvrijednim i neuglednim? Ko bi želio da predstavlja takvu vjeru? Ko bi se zalagao za takvu vjeru? To je razlog zašto se neke zapadne zajednice protive fanaticima, ali oni su u zabludi kad misle da je ta vjera zapravo islam. Muslimani Imaju Pravo Nositi Privlačnu Dizajnersku Odjeću I Posjedovati Lijepa Auta I Domove Naš Poslanik (savs) i njegovi drugovi bili su najkvalitetniji, najmoderniji ljudi svog vremena. Da je naš Poslanika (savs) danas živ, on bi bio najkvalitetnija osoba našeg vremena. On bi nosio najmoderniju i atraktivnu odjeću, on bi živio u najmodernijem i ugodnom domu, i vozio najbolje automobile. On bi bio poznat po svojoj izvrsnosti. Zaista, hadisi tvrde da je naš Poslanik (savs) nosio pomno odabranu odjeću, impresivnu odjeću svog vremena, te da je nosio zlatom izvezenu odjeću: "Otišao je u zlatom-izvezenom ogrtaču i rekao: O Mahrama! To je ono što sam zadržao za vas ... "(Velika Hadis Kolekcija, Jam al-Fawaid, Min Jami al-Usul a Majma AZ-Zawaid, Imam Muhammed ibn Muhammed ibn Sulayman, Ar-Rudani, Iz publikacije, 2. izdanje, Istanbul, 2009, str. 257-261-262-265-271-272-273) Ljudi koji pokušavaju da naprave religiju od svoje tradicije zasnovane na praznovjerju, generalno se smatraju nedostojnim svega što je atraktivno i djeuju iz osjećanja inferiornosti, pa stoga ne smatraju sebe - ili muslimane općenito - kao one koji zaslužuju atraktivnu dizajnersku odjeću, lijepo domove i fine automobile. Nema problema ako neko živi u luksuznom domu, ako ima dobar auto i nosi najljepšu odjeću, a ipak ovi ljudi gube zdrav razum kada muslimani čine takve stvari. Njihov osjećaj inferiornosti povećava njihovu ljutnju. Oni posmatraju sve puni ljutnje. Those who seek to make a religion out of traditions consisting of nonsense do not generally regard themselves as worthy of beauty and generally act out of deeply-rooted feelings of inferiority. They do not regard attractive designer clothing or fine homes and cars as befitting themselves or other Muslims. Naravno, muslimani moraju učiniti sve u njihovoj moći da zaštite ljude u teškoćama i nastoje ugoditi Bogu što je više moguće u tom pogledu. Međutim, to ne znači da oni moraju biti neugledni, prljavi i ružni. Musliman ima značajnu moć kada propovijeda i to samo zbog njegovog izgleda. Što više izgleda čist, visoke kvalitete, ljubazan, i moderan, to je on otvoreniji, radosniji, otvoren za nove ideje, što će usavršiti njegovo propovijedanje vjere. Taj stil života će, naravno, prevladati u čitavom njegovom životu, a ne samo kada propovijeda. U pogledu Kur'ana, muslimani već imaju obavezu da žive na taj način, i doista oni uživaju u tome. People will be more influenced by an image of a peace-loving, high-quality Muslim rather than that other life style dominated by squalor. When they see that, they will begin feeling love rather than fear. And that is what is compatible with the Qur'an. Umjesto užasnog poimanja života koji prezire žene, postoji miroljubivo poimanje islama u kojem prevladava kvaliteta, u kojem vlada ljubav, a ne strah, a to je ono što je u skladu sa Kur'anom. Zaista, u vrijeme našeg Poslanika (as), za ljude koji su ostvarili svoj potencijal, radost i moderan izgled i ponašanje bili su uvijek bitni. Poznata je činjenica da je naš Poslanik (as) uvijek nosio vizantijske odore i drugu finu odjeća kada je pozdravljao strane izaslanike. Naš Poslanik (as) je poslao Dihya al-Kalbi na razna putovanja da predstavlja islam pred drugim narodima. Dihya al-Kalbi je bio nevjerojatno zgodan i uvijek je nosio vrlo skupu i visoko-kvalitetnu odjeću na mjestima gdje je otišao propovijedati islam. Zbog njegove pojave i njegovog kvaliteta ljudi su izlazili na ulice u regijama gdje je otišao propovijedati, i bili su veoma impresionirani. Cilj je bio ovdje da ljudi vide da islam vrednuje ljepotu i kvalitetu. Neki od naših hadisa Poslanika (as) o muslimanima koji izgledaju dobro i koji su dobrog kvaliteta glase: Abu'l-Ahwas, kaže: "Došao sam dakod Poslanika (as) i nosio sam staru odjeću, a on je rekao:"? Imate li imovinu ' Ja sam rekao: 'Da!' On je pitao: "Kakvu?" Ja sam rekao:"Imam sve vrste, odnosno, deve, goveda, konje, i ovce." [Poslanik] rekao: '. Ako ti Bog daje bogatstvo, onda to pokaži na sebi' "(Imam Ahmed je zapisao ovaj Hadis iz Sufjan bin` Uyaynah, iz Abu Az-Za`ra '`Amr bin` Amr, od strica Abu al-Ahwas `Avf bin Malik bin Nadlah od svog oca, Malik bin Nadlah.) Prenosi Džabir (ra): Otišli smo u bici kod Anmar sa Poslanikom (as) ... O Božiji poslaniče, imamo prijatelja iz Medine. Također smo ga pripremili. On slijedi iza i štiti nas. Čovjek je došao s dva pocijepana komada odjeće. Kada ga je Poslanik (as) vidio, pitao je, "Da li on ima išta drugo da obuče nego ova dva pocijepana komada odjeće?" "On ima dva komada odjeće koja sam mu stavio u torbu." "Zovi ga i reci mu da je obuče. "Pozvao sam ga, a on je obukao. Kako se čovjek okrenuo da ode, Poslanik Boga (as) je rekao: "Zar nije bolje za njega (umjesto stare odjeće da nosi novu)?" Čovjek je to čuo i rekao: "O Božiji poslaniče! Trebam li nositi novu odjeću kad idem na džihad na putu Boga? "" Da, čak i kada se vodi džihad na putu Boga. "(Velika Hadis Kolekcija, Jam al-Fawaid, Min Jami al-Usul i Majma az -Zawaid, Imam Muhammed ibn Muhammed ibn Sulayman, Ar-Rudani, Iz publikacije, 2. izdanje, Istanbul, 2009, str. 257-261-262-265-271-272-273) Poglavlje 5: Jevreji I Kršćani Prema Religiji Fanatika Zastrašujući način razmišljanja fanatika, koji smo posebno vidjeli u kontekstu rata i žena, može se uočiti u njihovim stavovima prema sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima. Izmišljeni hadisi su godinama trovali muslimanska društva zbog čega su ona gajila neprijateljstvo prema hrišćanima i jevrejima. Zbog ovih lažnih hadisa, za koje se tvrdilo da su izreke Poslanika (as), muslimanske zajednice su ignorisale pravedne jevreje i kršćane, koji se pohvaljeni u Kur'anu, te su živjeli u doslovnom neznanju kada je u pitanju činjenica da jevreji i kršćani moraju ostati pod zaštitom muslimana. Zbog ovako pogrešnog načina razmišljanja oni negirali one ajete iz Kur'ana u kojima su opisani iskreni kršćani i jevreji. Negiranje bilo kojeg ajeta iz Kur'ana znači odricanje od vjere, ali oni su to potcijenili. Ovaj odjeljak razmatra pravo značenje ajeta iz Kur'ana koje fanatici i neki protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige u islamu, kao i izmišljenih hadisa koji su pravi uzrok neprijateljstva prema jevrejima i hrišćanima. Također treba zapamtiti sljedeće; kršćanstvo i judaizam su istinite vjere koje su starije od islama, a prema Kur'anu, svi muslimani imaju odgovornost da prihvate sve prave vjere i prave proroke. Jedan ajet glasi: Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136) Nema sumnje da su prave vjere postepeno pogrešno protumačene od strane svih koji pogrešno razmišljaju, i da se pogrešno tumačenje odnosi i na svete knjige. Međutim, kada pogledamo Kur'an, koji će ostati neiskvaren do Sudnjeg dana, mi razumijemo da moramo vjerovati u kršćanstvo i judaizam onakve kako su objavljeni i u tom kontekstu ih posmatrati. Neke muslimanske zajednice i dalje gaje politiku neprijateljstva prema hrišćanima i jevrejima, bez obzira na navedeni ajet i druge ajete u Kur'anu koji slave sljedbenici Knjige, ali to su sljedbenici fanatizma, a ne islama i Kur'ana. Neki ljudi griješe svjesno, a drugi nesvjesno. Svrha ove Knjiga je upozoriti one koji griješe i pokazati protivnicima islama da vjera kojoj se protive nije pravi islam. Suprotno onome što zagovaraju fanatici, Kur'an kune neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige i zagovara ljubav prema njima. Pogledajmo sada dokaze za to: Odgovori Kur’ana Onima Koji U Kur’anu Traže Opravdanje Za Neprijateljstvo Ka Jevrejima Jevreji već godinama ne shvataju razlog za neprijateljstvo koje neki muslimani osjećaju prema njima. Oni smatraju da mora postojati takva zapovijed u Kur'anu, te da muslimani djeluju po njoj; neki od njih su zbog toga uvijek krivili islam. Oni ne znaju da Kur'an zapravo kune ljude koji su neprijateljski raspoloženi prema Jevrejima. Postoje dvije glavne optužbe na račun jevreja, a to je da su prokleti i da se mogu porediti sa majmunima i svinjama (sigurno su naša jevrejska braća i sestre izvan toga). Fanatici smatraju das u ove tvrdnje zasnovane na Kur'anu. Pogledajmo sada šta Kur'an zaista kaže: Poređenje Sa “Majmunima I Svinjama” I Ono Što Kur’an Zaista Kaže O Onima Kojima Je Data Knjiga Prije Nas Sljedbenici Knjige zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Bog hvali iskrene Jevreje i kršćane i otkriva da On će ih nagraditi na ahiretu. Svi sljedbenici Knjige su povjereni muslimanima. To poveravanje izražava osjećaje ljubavi i naklonosti koje muslimani trebaju osjećati. To ne znači da je narodu Knjige potrebna naročito zaštita. Neki fanatici čitaju ajete iz Kur'ana u nastojanju da pronađu dokaze za svoje neprijateljstvo prema Jevrejima i to je ujedno i najveći adut u rukama od nekih zapadnih protivnika islama. Ovi ljudi ohrabruju neprijateljstvo prema Židovima ukazujući na ajete u Kur'anu i kaže da su Jevreji prokleti i da se porede sa "majmunima i svinjama." Kada pogledamo Kur'an, međutim, vidimo das u ljudi koji se proklinju u stvari mnogobošci koji su se pojavili među Jevrejima i koji se ponašaju licemjerno i agresivno. Da ispitamo ajete Kur'ana na ovu temu: U ajetu 60 sure Al-Ma'ida, Bog govori o zajednici koja je opisana kao zajednica "majmuna i svinja." U svjetlu prethodnog ajeta, ova zajednica sastoji se od ljudi kojima je data knjiga, dakle hrišćana i Jevreja, drugim riječima: Pregled Ajeta 60 Sure al-Ma'ida: O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci – i Allaha se bojte ako ste vjernici. (Kur'an, 5:57) i kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju. (Kur'an, 5:58) Reci: "Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s Pravoga puta odlutali." (Kur'an, 5:60) Ovi ajeti se odnose na zajednicu koji je nastala unutar sljedbenika Knjige; međutim, ova zajednica je obožavala lažne bogove. Oni su insistirali na činjenju haram / zabranjenih djela i ismijavali su vjeru. Izraz "Ljudi knjige" se koristi samo za identifikaciju društva iz kojeg su ovi dvolični ljudi izrasli, a ne znači da su svi sljedbenici Knjige krivi za takve stvari (sigurno su iznad toga). Možemo vidjeti cijeli opis kada pogledamo ajet 60 sure Al-Ma'ida. Ajet 57 kaže: "Ne uzimajte kao prijatelja [pokrovitelja] bilo kojeg od onih kojima je Knjiga objavljena prije vas, ili nevjernike koji se rugaju i igru iz svoje religije." Izraz "prije vas", odnosi se na period prije muslimana, a riječi: "kojima je data knjiga" se odnose na kršćane i Jevreje, tj. na nevjernike koji se rugaju religiji a koji su pripadnici ove dvije ispovijesti. Podsjetimo da ovo nije opšti pojam i da se ne odnosi na sve Jevreje i hrišćane, nego na nereligiozne, agresivne i podrugljive članove zajednice koja je nastala među njima. Takva zajednica je ozbiljna prijetnja i pošast, ne samo za muslimane, nego i za Jevreje i hrišćane. Riječ "nevjernik" koja se pojavljuje u ajetima ne bi trebalo da bude pogrešno protumačena, treba da bude jasno: neko može vjerovati u Boga ali ne mora. On je slobodan da izabere, a to je nešto što on sam mora odlučiti prema svojoj savjesti. A vjernik nikada neće tražiti da nametne svoja uvjerenja nekome ko ne vjeruje u tu religiju. Takav nagon je izričito zabranjen u Kur'anu. Doista, kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, musliman ima odgovornost da zaštiti nevjernika, čak i po cijenu svog života. Međutim, ako je nevjernik ismijava vjeru, i na taj način pokušava da naškodi vjerniku i njegovim vrijednostima, ako postane neprijateljski raspoložen, pa čak i agresivan, onda je on počinio prekršaj protiv Boga. Nevjernici u navedenim ajetima posjeduju te kvalitete i prekoračili su granice. Bog uspoređuje ove ljude sa majmunima i svinjama jer su licemjeri i uzrok problema za vjernike. Jevreji Koji Su Pohvaljeni Kao što smo vidjeli analizom ajeta koji prethode ajetu 60 sure Al-Ma'ida jasne su karakteristike ove zajednice. Ispitivanje ajeta koji slijede otkriva osobine pravog Jevreja i kršćana u očima Kur'ana: Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69) Radosne vijesti u ovom ajetu upućene su Jevrejima i kršćanima koji vjeruju u Boga, te čine dobra djela. Bog predskazuje da Jevreji i kršćani koji su iskreni i koji vjeruju u Njega neće osjetiti strah. Ovo je dobra vijest za njih jer Bog obećava da oni neće znati za tugu; Bog ih stavlja na uzvišena mjesta. Bog izražava svoju ljubav prema njima. God reveals in verses that He will never allow sincere Jews and Christians who devoutly believe in Him to know fear. Pregled Ajeta 166 of Sure al-A'raf I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. (Kur'an, 7:163) A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" – oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili." (Kur'an, 7:164) I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili. (Kur'an, 7:165) I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni!"” (Kur'an, 7:166) Kada pogledamo ajete koji prethode ajetu 166 sure Al-A'raf, vidimo da se oni direktno obraćaju sinovima Izraela. Zajednica koja je nastala iz Djece Izraela, Jevreja, ne pridržava se subote (subota). Oni zaboravljaju I zanemaruju podsjetnika koji sui m dati u ime vjere i bune se insistiranjem da rade nešto što ne bi trebalo. Dakle, ti ljudi poriču vlastitu religiju. To je zajednica koja je nastala iz jevrejskog društva i da odbija da snosi posljedice. Gledajući ove ajete, vidimo da postoji jedna zajednica iskrenih Jevreja kao i onih drugih koji sve negiraju. Na primjer, u ajetu 164 ima Jevreja koji uporno upozoravaju ovu zajednicu i pozivaju je na istinu. Njihov cilj je da ih pozovu na pravi put ", tako da nadam se da ćete steći straha od Boga." Ajet 165 navodi da je iskrena zajednica koja zabranjuju zlo spašena. Oni koji su kažnjenic bili su nevjernici koji su odbili da slušaju savjete i koji su stvarali probleme iskrenim Jevrejima. Prije ovih ajeta, Bog hvali pravedne Jevreja: U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159) Bog hvali zajednice Mojsijeva naroda, koji se ponašaju pravedno a vode se istinom. Ima mnogo mudrosti koje Bog šalje u ovom ajetu. On opisuje savršen način koji muslimani treba da usvoje prema iskrenim Jevrejima. Pregled Ajeta 65 Sure al-Baqara i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!" (Kur'an, 2:63) vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali. (Kur'an, 2:64) Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" (Kur'an, 2:65) Subota je zabrana koja važi za sve Jevreje. Stoga možemo reći da je ova zajednica iznikl iz redova Jevreja. Ajeti koji prethode ovome odnose na ljude koji su otežali život Poslanika Mojsija (as) u divljini, a opis svega je sličan onom u Tori. Nakon što se opisuje ponašanje ove zajednice negatora koji su stvorili mnogo problema za Poslanika Mojsija (as), rekli smo da im je rečeno da se "sjete zapovijedi Tore i ponašaju se u skladu s tim." Bez obzira na to, oni su okrenuli leđa tom savjetu . Bog prezire te ljude koji su prekršili subotu, što se suprotstavlja Tori. Kao što se može vidjeti, ovi ljudi koji nisu poslušali Toru, iako je s njima sklopljen zavjet: drugim riječima, oni nisu Jevreji, budući da sve poriču. Njihova bezobzirnost na temu subote to potvrđuje. Jedna od karakteristika ovih ljudi je da pored toga što poriču, oni stalno prave probleme za Poslanika Mojsija (as) i iskrene Jevreje. To je razlog zašto su dostojni prezira. Još jedna značajna činjenica je da u ajetu neposredno prije ovoga, iskreni Jevreji i kršćani bivaju pohvaljeni i data im je radosna vijest: One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62) Kao što smo vidjeli, iskreni Jevreji i kršćani zaslužuju pohvale u Kur'anu. Muslimani će voljeti one koje Bog voli. Pored toga što je to obaveza, to je također prirodan osjećaj u srcu i savjesti. Iz tog razloga, ovo se ponavlja mnogo puta u Kur'anu, a kako je propisano ovim ajetima, muslimani moraju voljeti i štititi kršćani i Židovi, te se prema njima odnositi s ljubavlju. Kao što se jasno može vidjeti, Bog ne pravi razliku između iskrenih Jevreja i kršćana, i iskrenih muslimana u ovim ajetima. Ovi ajeti eliminiraju neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige. Greška Zbog Koje Su Jevreji Prokleti Prvo i najvažnije za istaći je to da izjava koja glasi "svi Jevreji su prokleti" je potpuno nespojiva sa pravdom Boga i vjerom koju je On kreirao. Prvo, judaizam je prava vjera koju je otkrio Poslanik Mojsije (savs), koji je također bio prorok za muslimane. Bog govori o Jevrejima i judaizmu u Kur'anu. On hvali iskrene Jevreja. Prema Kur'anu, muslimani imaju odgovornost da vole i štite sljedbenike Knjige. Neki ajeti iz Kur'ana se direktno obraćaju sinovima Izraela i sljedbenicima Knjige. To znači da će biti Jevreji i kršćana koji čitaju i pridaju pažnju Kur'anu. Ipak, prema fanaticima, neprihvatljivo je da Jevrej čak i drži Kur'an u ruci. Drugo, svi dolaze na ovaj svijet da se testiraju. Svoje mjesto na ahiretu će odrediti prema rezultatima tog testa. Bog otkriva da je ovaj svijet mjesto testiranja, i kako slijedi: Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta. (Sura al-Mulk-67,2) Dakle, musliman je podvrgnut istom testu kao Jevrej. Tvrditi da je dijete rođeno u jevrejskoj porodici, potpuno nesvjesno svijeta, proklet od samog rođena protivi se pravdi Boga; zamislite da je dijete koje još nije testirano neopozivo prokleto, te očekivanje takve nepravde od Boga (Bog je sigurno iznad toga), znači da nisu shvatili Njegovu pravdu, samilost i milost. Oni koji tvrde da su "Jevreji prokleti" koriste ovaj perverzan način razmišljanja protiv svih Jevreja, bez obzira da su u pitanju djeca ili odrasli. Ali, kako fanatici traže u Kur'anu dokaz za ideju da su "svi Jevreji prokleti"? Pregled Ajeta 88 Sure al-Baqara Oni govore: "Naša su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. (Kur'an, 2:88) Ako pogledamo prethodne ajete, vidimo da se oni obraćaju nekim ljudima iz naroda Poslanika Mojsija (savs), samo nekim među Jevrejima. Razlog zašto su prokleti je savršeno jasan - "njihovo poricanje" ... To je zajednica negatora koji su izdali judaizam, pa čak i otišli u takvu krajnost da se pokušali ubiti svog proroka, kao što je prikazano u navedenom ajetu. Na isti način na koji su agresivni negatori među muslimanima psovali u Kur'anu, tako da su činili i oni iz redova Jevreja. Stoga je riječ o onima koji su buntovno negirali i psovali, a ne o Jevrejima ili muslimanima kao cjelini. Pregled Ajeta 155 Sure an-Nisa' i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" – i još smo im rekli: "O subotu se ne ogriješite!" – i od njih smo čvrsto obećanje uzeli. (Kur'an, 4:154) Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša su srca okorjela" – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo – (Kur'an, 4:155) U prethodnim ajetima opisana je zajednica ljudi koji su poricali iz naroda sljedbenika Knjiga. Obećanje koje je dato ovoj zajednici, kojoj je Bog oprostio bez obzira na sve njihove ispade, navodi se u ajetu 154 od An-Nisa '. Ajet 155 otkriva da su se vratili svojoj riječi, poricanju i da su ubili proroke. To su razlozi zbog kojih su prokleti. Sljedeći ajeti ponovo se odnose na jevrejsku zajednicu, a Bog pravi razliku između onih koji su poricatelji i onih koji posjeduju duboki vjeru: Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni (jevrejima) i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162) Za one koji su Jevreji negatori i ponašaju se neprimjereno, primjenjuju se različite sankcije, na isti način na koji se različite odredbe odnose na muslimane koji su poricatelji i koji se neprimjereno ponašaju. Međutim, Bog izričito isključuje iskrene Jevreje, i kaže da će "im dati ogromnu zaradu." Kako bi mogla biti prokleta zajednica koju je Bog pohvalio i rekao da će je nagraditi? Kako neko može eventualno ustati i reći da su "svi Jevreji prokleti i da moraju biti ubijeni", kada ih Bog hvali? Problem fanatika je što oni ne cijene Boga, ne razumiju Kur'an i pali su u zamku izmišljenih hadisa. O toj temi ćemi govoriti kasnije. Podsjetimo se na jednu vrlo važnu stvar ovdje; netko može biti negator na ovom svijetu, ali sve dok on nije licemjer, dok ne stvara probleme za vjernike i živi pošteno i poštuje život, on je i dalje pod zaštitom muslimana: ovo je odgovornost nametnuta muslimanima kroz Kur'an. Prokleta zajednica je ona koja je izdala zajednicu vjernika, ponaša se licemjerno, drugim riječima, koja je u stanju ubitii proroke. Bog smatra da je to što su ubili proroke, razlog da budu prokleti. On ih opisuje kao zajednicu koja zabija nož vjernicima u leđa, te "gazi njihov zavjet." Ti ljudi su predstavljali prijetnju Poslaniku Mojsiju (as) i pobožnim vjernicima. Drugim riječima, ova zajednica poricatelja je prokleta, ne zato što je nastala u jevrejskom društvu ili zbog njihovog poricanja, nego zbog njihovih zločina u očima Boga. Važnu je razumjeti ovu razliku. God makes a distinction for sincere Jews in verses and reveals that He will give them a great reward. How can anyone curse a Jewish community that God says He will reward, that He praises and on whom He will bestow paradise? Stav Da Kršćane I Jevreje Ne Treba Uzimati Za Prijatelje Jedan od ajeta iz Kur'ana koji fanatici i neki protivnici islama na Zapadu koriste kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima i hrišćanima je u Suri Al-Ma'ida: O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. (Kur'an, 5:51) Riječ "prijatelj" se pojavljuje dva puta. Prvobitna arapska riječ "prijatelj" u pasusu koji glasi "Ne uzimajte Jevreje i kršćana kao prijatelji [pokrovitelja]" je "awliyao." Pravo značenje ove riječi je "Čuvari, oni koji su odgovorni za zakon, sveci, gospodari, vlasnici ili vladari. "Originalna arapska riječ prevedena je kao" prijatelji. Svaki od vas koji ih uzima kao prijatelja "je" yatawallahum. "Značenje ove riječi glasi" koji obavezuje da se brine za, koji podrazumijeva staranje o”. Kada pogledamo originalno arapsko značenje možemo lako vidjeti da riječ "prijatelji " u ovom ajetu zapravo znači" vladari. "Ono što je zabranjeno za muslimane ovdje je da dođu pod vlast i upravljanje Jevreja i Hrišćana. (dr Bayraktar Bayraklı, Tekst Kur'ana) Ovu mudrost nije uopće teško shvatiti: iako sve Božanske vjere dijele ista monoteistička vjerovanja i iako su izgrađena na istim osnovama, sve imaju svoje načine obožavanja i imaju svoje zapovijedi. Dakle, postoji vrlo velika mogućnost da musliman pod upravom Jevreja ili kršćanina iskusi teškoće u pogledu obožavanja i prakse. To je razlog zašto postoji zapovijed u ovom ajetu. Još Jedan Pogrešno Shvaćen Concept: Taqiyya (Prikrivanje) Taqiyya znači "prikrivanje, predostrožnost, čuvanje." Koncept se pojavljuje i u Kur'anu: Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika... (Kur'an, 16:106) Ovaj ajet opisuje vrlo posebno stanje stvari; dozvoljeno je negirati Boga ili prikrivati svoju vjeru na privremenoj osnovi, kako bi se izbjeglo ugnjetavanje. Prikrivanje nema drugog značenja u Kur'anu. Ipak, neki ljudi pogrešno tumače islam, a različito shvatanje imaju i neki protivnici islama. Sujevjerni ljudi koriste pretvaranje kao taktiku tokom svog života, te lako mogu posegnuti za ne-islamskim praksama čak i kada njihovi životi nisu u opasnosti i mogu se pretvarati, zahvaljujući ovim lažnim hadisima, te tretirati kao prijatelje one koje zapravo smatraju neprijateljima. Neki protivnici islama ili ljudi koji su sumnjičavi prema islamu zbog radikalizma naglašavaju i tvrde da nikad ne treba vjerovati kada musliman govori o miru i ljubavi i da se muslimani zapravo pripremaju za veliki sukob. Oni tvrde da se muslimani nestrpljivo pripremaju za rat I da se samo pretvaraju da su Izaslanici mira i ljubavi. Stoga, u očima ovih ljudi, svaki musliman koji govori o miru i ljubavi laže. Glavni problem sa obje strane je da oni ne poznaju Kur'an. Postoji jedan vrlo važan uslov vezan za prikrivanje koja se pojavljuje u Kur'anu: "... Osim nekoga ko je primoran na to, a čije srce i dalje miruje u svojoj vjeri" ... Uslov vezan za prikrivanje u ajetu se odnosi na situaciju kada je osoba u opasnosti, pod teškim okolnostima, skriva svoju vjeru dabi izbjegla progon; ne da prikrije gorčinu i neprijateljstvo. Svemogući Bog otkriva u Kur'anu postojanje člana faraonove porodice koji su vjerovali, ali su to skrivali: A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je Krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: '! Gospodar moj je Allah ...'" (Kur'an, 40:28) On je bio u jasnoj i neposrednoj opasnosti. On je živio uz faraona, najokrutnijeg despota svog vremena, i skrivao svoju vjeru, ili prikrivao, jer je bio pod prijetnjom smrti. Ovo je primjer uslova vezanog za prikrivanje u Kur'anu. Ta osoba je skrivala svoju vjeru, iako je bio vjernik, jer je bio pod ozbiljnim prijetnjama. To je jedina situacija u kojoj je po Kur’anu prikrivanje prihvatljivo. Neki protivnici islama izmišljaju prakse za koje misle da su kompatibilne sa islamom, pokušavaju da blokiraju put ka miru i ljubavi, jer su oni daleko od Kur'ana. Prikrivanje doživljavaju i primjenjuju drugačije nego što treba po Kur’anu, te podržavaju podržava trenutnu klimu rata i sukoba koja donosi nasilje u svijetu. Na taj način, smatra se da s obzirom da mir nikada neće doći, to masovno klanje i divljaštvo će se nastaviti. Ovaj način razmišljanja je isto tako kršenje logike Kur'ana. Zamislite muslimana koji je čitav svoj život posvetio miru i bratstvu i druženju sa ljudima, koji je ugrožen zbog toga od strane zagovornika rata i radikala koji ugrožavaju njegov život, koji uvjerava Jevreja i kršćana da budu njegovi prijatelji, uprkos štetnosti islamofobije, i daje sav svoj novac, sredstva zarad tog prijateljstva. A onda zamislite da on iznenada odluči da pobije ljude koje je okupio uprkos tolikom poteškoćama, ljude sa kojima je uspostavio prijateljske odnose! To je potpuno izopačeno vjerovanje. Ako neko ima takve đavolske ideje i namjerava klati ljude, onda lako može naći priliku da to uradi. On može djelovati tako kad god želi. Ako on to namjerava učiniti u ime vjere, onda ni oni koji zloupotrebljavaju religiju da ubiju druge nisu daleko. Musliman ne može da živi svoj život u laži. To je Haram / Zabranjeno prema islamu. A pravi musliman uvijek živi u skladu sa Kur'anom. U svjetlu ajete Kur'ana, muslimani imaju obavezu da donesu ljubav na svijet (Sura Maryam, 96), da se uspostavi mir u svijetu (Surat Al-Baqara, 208), i da gradi jedinstvo (Al-Anfal, 73). Njima se naređuje da štite čak i nevjernike, ako je potrebno i po cijenu vlastitog života (Surat at-sure, 6). Oni imaju odgovornost da budu prijatelji i braća sljedbenika Knjige, koji zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Oni imaju odgovornost da ih prihvate, da ih vole jer je to Bog naredio i zato što oni kažu, "Bog je jedan." Njima nije naređeno da ih kolju i prisile ih da pređu na njihovu vjeru. Oni koji lažno zloupotrebljavaju koncept pretvaranja da prikažu islam kao religiju rata neće uspjeti u svojim podmuklim planovima, jer su osuđen na propast. Bez obzira na sve scenarije rata, predstavnici tri vjere će donijeti mir na svijetu. Bog uvijek daruje pobjedu istinu, onima koji žele mira i ljubav. On je stvorio čovječanstvo i cijeli svemir na temelju ljubavi. Vidjeli smo pravo značenje ajeta koji fanatici i protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima. Sada pogledajmo izmišljene hadise koji se koriste stvaranje antipatije prema Jevrejima, hadisa u koji fanatici vjeruju bezuslovno: Izmišljeni Hadisi O Kršćanima I Jevrejima, Te Objašnjenja Zasnovana Na Kur’anu Pojam Ubijanja Jevreja Koji Uđu U Adolescenciju Prenosi Atiyyah al-Qurazi: Ja sam bio među zarobljenicima od Banu Qurayzah. Oni (drugovi) su nas ispitali, pa su ubili one kojima su počele da rastu dlake, a oni kojima dlake nisu počele rasti ostali su živi. Ja sam bio među onima kojima nisu porasle dlake.  (Sunan Abu Davud, Knjiga 38, 4390 Hadis) Prema ovom izmišljenom hadisu, svi Židovi koji su u pubertetu moraju biti ubijeni. Islam je religija koja smatra nepravedna ubijanja najvećim zločinom, koja obećava iskrenim Jevrejima veliku nagradu i savjetuje ljubavi i naklonosti. Ubistvo osobe ", koje nije počinila nikakav zločine" kada je u adolescencijei, samo zato što je jevrej, nikako nije odredba islama, a posebno kad se osvrnemo na činjenicu da je ovo religija mira koja prašta čak i kada postoji neki zločin. Naravno da ne postoji takva zapovijed u Kur'anu; takva ideja su klevete protiv Kur'ana i fine vjere Gospodara našega. To bi bilo ravno ubistvo u pogledu Kur'ana. Sve dok on iskreno ne vjeruje iz neznanja, osoba koja smatra takav lažni hadis naredbom koju kao takvu primjenjuje, takva osoba nije musliman, nego ubica. Činjenica da fanatici vjeruju u ovu naredbu u pogledu bezuvjetnog ubijanja Jevreja, kada Bog hvali iskrene Jevreja, pokazuje njihovo neznanje. Potvaranje Jevreja Za Grijehe Muslimana "Na Sudnjem danu, moj ummet (narod) će se prikupljati u tri grupe. ... Jedne sorte će doći ležaj na leđima gomile grijeha poput velike planine. ... Bog će reći: "Ispraznite grijehe s njih i stavite ih na Jevreje i hrišćane ... '" (110 Hadis Qudsi Poglavlje 1, Hadis 8; spominje u Mustadrak od Hakim) Kur'an nam daje odgovor na ovaj lažni hadis: Svim muslimanima koji dolaze s planinom grijeha će se suditi za te iste grijehe, a Jevrejima će se suditi za njihove grijehe. Niko neće moći odgovarati za grijehe nekog drugog. On će biti ispitan samo o svojim grijesima. Ovo je izričito rečeno u Kur'anu: Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi… (Kur'an, 17:15) U drugom ajetu u Kur'anu, Bog daje eksplicitnu izjavu u vezi svakoga ko pokuša da prebaci svoje grijehe drugom: A onaj ko kakav prijestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti. (Kur'an, 4:112) Svi će biti odgovorni za svoje postupke u daljem tekstu. Kao što Bog otkriva, “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (Kur'an, 2:281) nikome neće biti učinjena nepravda. Niko neće moći reći, u prisustvu našeg Gospodara, "moje grijesi su prebačeni na nekoga drugog, tako da sam bez grijeha." Takva osoba neće imati priliku da zažali zbog ovako besramnog shvatanja, jer će mu savjest pokazati koliko je ovo pogubno. While God praises sincere Jews in the Qur'an, the fanatics believe in a so-called commandment that states they should be killed without question. Vjerovanje Da Se Hrana Kvari Zbog Jevreja "Da nije bilo djece Izraela, hrana ne bi ustajala, a meso se ne bi pokvarilo." (Sahih Muslim, Knjiga 8, 3472 Hadis) Ovaj lažni hadis je veoma značajan dokaz za razumijevanje načina razmišljanja ljudi koji izmišljaju takve hadise. Kazali smo da su izmišljeni hadisi o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi, proizvod izopačenog načina razmišljanja. Naravno, ne čudi da mentalitet koji navodi da se hrana ne bi pokvarila da nema Jevreja u svijetu, ima zastrašujući način gledanja na žene, životinje, umjetnost i sve što čini društveni život. Lažni Hadisi su i dokaz koliko oni preziru Jevreje i da su svi hadisi koji ovo tvrde u stvari izmišljeni. Sistem vjerovanja koji tvrdi da zajednica koja se spominje i hvali u Kur'anu, koja je potomak Poslanika Mojsija (as), čini da se hrana i meso pokvare, ne pripada istinskoj vjeri. Također je potrebno imati na umu da naš Gospodar smatra da je Halal / dozvoljeno da jedemo hranu koju pripremaju Jevreji i kršćani u ajetu 5 sure Al-Ma'ida. Shvatanje koje se razlikuje od onog u Kur'anu, definitivno pripada fanaticima. Nedostatak logike ovdje je dovoljan za ilustraciju iskrivljene logike fanatika u cjelini. A belief system that maintains that the presence of a community mentioned and praised in the Qur'an and descended from the Prophet Moses (pbuh) causes food to spoil and meat to go bad can never be part of a Divine faith. Ideja Da Dvije Religije Ne Smiju Koegzistirati U Arapskom Svijetu Posljednja izjava Poslanika (savs) je bila : "O Gospode,učini da nestanu Jevreji i kršćani ... Ne smiju biti dvije vjere u Arabiji.." (Malik 511: 1588) Ovaj lažni Hadis je opet strašna kleveta našeg Poslanika (savs). Svemogući Bog govori o postojanju kršćanstva i judaizma u Kur'anu, te otkriva da je Kur'an bio poslat kako bi se potvrdile ova dvije istinite vjere. Kur'an ne poništava načela ove dvije vjere, ali ih potvrđuje. Ova važne informacije date su u nekoliko ajeta. Jedna glasi: On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je. (Sura Al ‘Imran - 3, 3) Kur'an nam govori da će živjeti Jevreji i kršćani na ovom svijetu i kao što je već navedeno, neki od njih će biti iskreni i činit će izabrane zajednice. Bog je dozvolio u Kur'anu muslimanima da žene kršćanske i jevrejske žena i da jedu za stolom s njima (ovo će biti podrobnije objašnjeno). Osim toga, naš Svemogući Gospodar kaže da su najbliži ljudi muslimanima u smislu ljubavi upravo "kršćani". Ti ljudi koji šire ideju "Neka Bog učini da nestanu Jevreji i kršćani", kao da su to bile riječi našeg Poslanika (as) , kada je Bog zapravo hvalio i govorio o nagrađivanju i postojanju tih zajednica, odgovorni su za strašnu klevetu. Lažni Hadisi pobijaju riječi hvale za sljedbenike Knjige u Kur'anu i ponašanje našeg Poslanika (as) prema sljedbenicima Knjige. Uskoro ćemo pogledati ajete iz Kur'ana i ponašanje našeg Poslanika (as). Arab lands are holy places where the three faiths co-existed and were protected by our Prophet (pbuh). It is obvious that our Prophet (pbuh) would never say that Jews and Christians, of whose existence God speaks and whom He praises, should be destroyed. Those fabricated hadiths are all slanders against our Prophet (pbuh). Ideja Da Je Nazivanje Nekoga Jevrejom Uvreda I Da Se Proklinjanje Jevreja Nagrađuje Prenosi Abdullah ibn Abbas: Poslanik (savs) je rekao: "Kada čovjek nazove nekoga Jevrejom, kazna mu je dvadeset udaraca bičem." (At-Tirmidhi, Hadis 1024) Neka onaj ko nema para da daj siromašnima, kune Jevreja umjesto toga, nagrada će mu biti ista. (Ad-Daylami, Ibn 'Adiyy) Namjena ovih izmišljenih hadisa je da prikaže termin "Jevrejin" kao uvredu. Proklinjanje Jevreja je prikazano kao izvor nagrade,a ideja je bila da se širi mržnja prema Jevrejima. Jasno je zašto fanatici žive po pravilima različitih vjera; Kur'an, kaže da će iskreni Jevreji biti nagrađeni i hvali njihovu iskrenost, a tumačenje fanatika nema vezu s tim. Izvor mržnje prema Jevrejima i hrišćanima je nedostatak intelektualnog promišljanja uslijed ovog praznovjerja. Na ovo treba da se koncentrišu oni koji šire pritužbe protiv islama. Ideja Prisiljavanja Jevreja Da Idu Uskim Putevima If someone who regards himself as a Muslim shoots a Jew behind a tree on the grounds that “the tree told me to do it,” on the basis of what the false hadiths say, the Jew who is killed may go to paradise, but unless that Muslim repents, he will be punished in the hereafter for having committed murder. Ebu Hurejre je prijavio da je Božiji Poslanik (savs) rekao: "Ne pozdravljajte Jevreja i kršćana prije nego oni vas pozdrave, a kada ih sretnete vani, prisilite ih da idu najužim dijelom puta" (Sahih Muslim , Knjiga 26, 5389 Hadis) Ovaj izmišljeni hadis nema veze sa zapovijedima prave vjere koja komanduje ljubav, dobrotu i zaštitu prema sljedbenicima Knjige, te predstavlja teško nasilje i klevetu prema našem Poslaniku (savs). Način razmišljanja koji je potpuno u suprotnosti sa onim što je činio naš Poslanik(savs), koji je tretirao Jevreje i kršćane s ljubavlju I privrženošću, opisan je u ovom izmišljenom Hadis kao da je došao iz njegovih usta. Garkad, Jevrejsko Drvo Ebu Hurejre je prijavio Božjeg Poslanika (savs)da je rekao: "... Židovi bi da se sakriju iza kamena ili drveta a kamen ili drvo bi rekli:" Muslimanu, ili slugo Božji, tu je Jevrejin iza mene ; dođi i ubij ga ; 'ali drvo Gharqad ne bih reklo da je ono drvo Jevreja. "(Sahih Muslim, Knjiga 41, 6985 Hadis) Najpoznatiji hadis koji govori o neprijateljstvu prema Jevrejima je ovaj lažni Hadis o Gharqad stablu. Prema ovom hadisu, Židov mora biti ubijen kada se krije iza kamena ili drveta. Nije bitno ko je Židov u pitanju, da li je nevin i bez grijeha. Jevrejin može biti dijete, vjernik ili netko pun ljubavi. Ipak, prema ovom lažnu hadisu, kada se Jevrej krije iza drveta, bez obzira na njegove lične osobine, stijena i drveće će reći muslimanu da Jevrej mora biti ubijen, bez izuzetka, čak i ako je malo dijete . Međutim, to je ubistvo u pogledu Kur'ana. Ako neko ko sebe smatra muslimanom vjeruje u lažne hadise i ubije Jevreja koji se krije iza drveta s obrazloženjem da mu je "drvo reklo da to uradi," Jevrej može ići u raj, ali musliman će se kazniti za grijeh ubistva, osim ako se on pokaje. Užasan je to sistem vjerovanja, kada se može lagati da vam je "stablo reklo" ili da vam je "kamen rekao," pa ste zato ubili. Na pitanje zašto, oni mogu navesti naredbu od strane stijene i po tom vjerovanju, niko ih neće smatrati odgovornim. Oni su u svakom slučaju ne djeluju po Kur'anu. Njihov sistem vjerovanja navodi na ubijanje, ponižavanje i prisiljavanje ljudi na uski dio puta i to smatra legitimnim. Ipak, Kur'an prezire ove lažne sistema: Šta vam je, kako rasuđujete?! Zašto ne razmislite? Ili, gdje vam je dokaz očiti? Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite! (Kur'an, 37:154-157) Pogledajmo sada kako su ovi hadisi u vezi Jevreja i kršćana opovrgnuti u Kur'anu kroz praksu našeg Poslanika (savs): Vrijednost Koju Kur’an Pridaje Sljedbenicima Knjige Muslim men can marry members of the People of the Book. Food prepared by them is lawful for Muslims, and food prepared by Muslims is lawful for them. Muslimani se mogu ženiti pripadnicima sljedbenika Knjige, a oni i Muslimani mogu jesti hranu koju je pripremio drugi: Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onome svijetu, nastradati. (Kur'an, 5:5) Ovaj ajet opisuje vrijednost koju muslimani daju sljedbenicima Knjige. Prema ovom ajetu, muslimanu je dozvoljeno da oženi ženu sljedbenika Knjige. Ovo je značajna dozvola, jer kako stoji u ajetu, "Korumpirane žene su za korumpirane ljude i korumpirani ljudi su za korumpirane žene, dobre žene su za dobre ljude i dobri ljudi su za dobre žene ..." (An-Nur, 26 ), muslimani imaju odgovornost da se žene dobrim, čistim ljudima. Ovo ukazuje na to da su Jevreji i kršćani dobri i čisti ljudi. Osim toga, postoji joše nešto bitno u ovom ajetu. Musliman koji uzme jevrejsku ili hrišćansku ženu, zvat će je"draga, voljena," osnovat će obitelj s njom, provesti cijeli svoj život s njom, na ovom a možda i na onom svijetu. Ovo je jedina osoba tokom svog života s kojom će podijeliti sve svoje probleme i sreću. Oni će paziti jedno drugo kada su bolesni, i vjerovati jedno drugom. Prema fanatičnom načinu razmišljanja, osoba može iznenada osjećati neprijateljstvo prema ženi naziva "voljenom", s kojom je proveo svoj život i povjerio joj svoj život, prema ženi koja je majka njegove djece, te je odjednom prokleti samo zato što je kršćanka ili Jevrejka. Kako on može odlučiti, nakon što je proveo cijeli svoj život s njom, da kaže: "Ovo drvo mi je reklo da je moja supruga Jevrej i da se krije iza njega", a zatim je ubiti? Jedino bi duboko poremećena osoba mogla takvo što uraditi. Ovaj ajet opisuje ljubav koju musliman koji živi po načelima Kur’ana može osjećati prema jevrejima I kršćanima. Ajet također daruje posebne dozvole muslimanima: ovlasti da jedu hranu koju su pripremili sljedbenici Knjige. Ovo je vrlo važno. Kao što znamo, muslimani moraju obratiti veliku pažnju na određene zabrane prilikom pripremanja hrane; svinjetine, te meso životinju koje nisu zaklane u ime Boga, sve ovo je zabranjeno u islamu. Činjenica da je hrana koju pripremaju Jevreji i kršćani halal / dozvoljena, pokazuje da su tim ljudima može vjerovati. Ista stvar se odnosi i na hrišćane i Jevreje, a ajet kaže da je im je dozvoljeno jesti hranu koju su pripremili muslimani. Od koristi je da se osvrnemo na još jedan izraz prijateljstva ovdje. Sljedbenici Knjige i muslimani mogu jesti zajedno pod istim krovom, biti jedni drugima gosti, sjesti za isti sto i biti domaćini jedni drugima. Ovo je opis prijateljstva. Ono što je opisano nije okruženje zasnovan na mržnji i ubijanju, nego na ljubavi, prijateljstvu i bratstvu. Fanatici to nikada ne bi ovako protumačili. Ono što je dozvoljeno Kur'anom je Haram / Zabranjeno u njihovom svijetu. Pitajte fanatika da li se može oženiti nekog od sljedbenika Knjige, ili sjesti i jesti s njima kao njihov gost, a on će vas bijesno pogledati. Fanatici ne postupaju u skladu sa odredbama Kur'ana, jer negiraju da je Kur'an knjiga koja nameće zapovijedi. The fact that food prepared by Jews and Christians is lawful for Muslims is a guarantee that these people can be trusted. That same criterion also applies for Jews and Christians, and according to what the verse says, food prepared by Muslims is also lawful for them. Ovo nije jedini ajet koji određuje položaj sljedbenika Knjige. Bog hvali sljedbenike Knjige u mnogim Kur'anskim ajetima. Ajeti koji se odnose na to uključuju: U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159) Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se; oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; – oni su čestiti; bilo kakvo dobro da urade, biće za nj nagrađeni. – A Allah dobro zna one koji se Njega boje. (Kur'an, 3:113-115) Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199) Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani." (Kur'an, 28:52- 53) Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162) One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62) Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69) ... Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima." I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine. (Kur'an, 5:82-85) Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih – a između njih bili smo postavili dvanaest starješina – i Allah je rekao: "Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko hrđavih postupaka vaših i uvešću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao – s Pravog puta je skrenuo." (Kur'an, 5:12) Kao što ovi ajeti jasno pokazuju, čisti i iskreni Jevreji i kršćani su pohvaljeni finim riječima u Kur'anu i obećana im je novčana nagradu od Boga; Bog kaže da će On primiti te ljude u raj. Ovo je izraz Njegove ljubavi prema njima. Kako može biti Musliman neprijatelj nekoga koga Bog voli, s kim je zadovoljan i koga poziva u raj? To je nemoguće prema Kur'anu. Takvo neprijateljstvo je zločin prema Kur'anu. Stoga, fanatici koji su prihvatili lažne hadise kao njihov vodič - bez obzira na ajete Kur'ana koji jasno pokazuju suprotno – griješe, jer po islamu širenje neprijateljstva prema sljedbenicima Knjige je kažnjivo djelo. Poziv Muslimana Sljedbenicima Knjige I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo." (Kur'an, 29:46) Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Kur'an, 3:64) Ovi ajeti pokazuju da je dužnost muslimana je da ne omalovažavaju sljedbenike Knjige, prisile ih u ćošak, osjećaju mržnju prema njima ili ih čak ubiju. Treba ih pozvati na jedinstvo i to na najprijatniji način. Monoteizam je temeljna doktrina u sve tri vjere. Muslimani se mogu sastati i razgovarati sa sljedbenicima Knjige, pozvati ih da vjeruju u jedinstvo Boga i sve svete spise koje su objavljeni. Komunikacija, propovijedanje i prijateljstvo među njima postoje. Prema Kur'anu, musliman ima odgovornost da se obraća ljubazno prema Jevreju ili kršćaninu, da ga pozove da vjeruje u jedinstvo Boga na ljubazan način, i da ga ne tiska u kut. Pravedno Ponašanje Muslimana Prema Sljedbenicima Knjige Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični. (Kur'an, 60:8) Kao što smo vidjeli, ljudi koji bore protiv vjernika, koji ima stvaraju teškoće i pokušati ili progone ih iz svoje zemlje, ubijaju, bez obzira na to kojoj zajednici pripadaju, jevrejskoj, kršćanskoj ili muslimanskoj, prezreni su u Kur'anu . Muslimani imaju odgovornost da se prema svima ophode pravedno. Pravda ponekad može zahtijevati da osoba djeluje protiv svoje vlastitih interesa, ali održavanje pravde,čak I kada nam to ne ide u korist, ipak je velika vrlina. Muslimani drže da je vrlina zapovijed od Boga. Ova odgovornost je utvrđen u drugom ajetu: Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan... (Kur'an, 4:135) Ovo znači da muslimani imaju odgovornost da ponekad zanemare svoja prava i brane prava Jevreja i kršćana, pa čak i nevjernika. Sistem pravosuđa u Kur'anu se stoga protivi izopačenim idejama fanatika koji tvrde da "će svako ko proklinje Jevreje biti nagrađen." Status sljedbenika Knjige u Kur'anu je jasan. Navedeni hadisi u ovom poglavlju su u direktnoj suprotnosti sa Kur'anom. Možemo jasno vidjeti šta je ispravno u djelima našeg Poslanika (as) i svih onih muslimana koji su prihvatili njega kao uzor: Odnosi Našeg Poslanika (Savs) I Sljedbenika Knjige • Postoje priče da je naš Poslanik (as) bio prisutan na vjenčanjima i gozbama sljedbenika Knjige, da ih je posjećivao kada su bili bolesni i davao im poklone. • Kada su ga kršćani Najran posjetili, poslanik Muhammed (as) je raširio svoju mantije na pod kako bi jseli i pozdravio ih na taj način. • Jedan od supruga našeg Poslanika (as) j Marya bint Sham'ûn (također poznat kao Maryam al-Qubtiyyah), bila je koptska kršćanka iz Egipta. • Naša majka Safiyya bint Huyayy, jedna od supruga Poslanika (as), bila je kći šefa jevrejskog plemena Benu Nadir Medina, Huyayy ibn Akhtab. • Poslanik Muhammed (as) dozvolio Jevrejima da postani dio Ustava Medine koji je potpisan sa klanovima AWS i Khazraj, čime se osigurava opstanak Jevreja kao zasebne vjerske grupe među muslimanima. • Prema članku, "Jevreji Banu Avf su zajednica, zajedno sa vjernicima. Jevrejima njihova religija, a muslimanima njihova vjere," kako glasi Ustav Medine, temelj poštovanje koje muslimani imaju za Jevreje 'tradicije i vjerovanja koji je donesen u vremenu našeg Poslanika (as). čl 26-33 i koji kaže da pripadnici naroda Knjiga uživaju ista prava kao i muslimani, dok članak 16. navodi da im se ne smije nanijeti nepravda. • U godini 630 AD, naš Poslanik (as) je izdao sljedeću naredbu za izaslanike kralja Himyar koji su došli u Medinu da objave da su oni postali muslimani: "Ako Jevrej ili hrišćanin postane musliman, on postaje jednak vjernicima [uživa ista zakonska prava sa muslimanima]. Ko god je želio da ostane Jevrejin ili hrišćanin, on se nije ometao. "(Ibn Hišam, kao-SEERA, II, 586) • Hrišćani Najran poslao je delegaciju od 60 članova u Medinu. Kada je delegacija stigla u Medinu bili su u prisustvu našeg Poslanika (as), a kada je došlo vrijeme za molitvu, željeli su posjetiti džamiju. Ljudi su prigovarali na ovo, ali im je Poslanik (as) dao džamiju na raspolaganje. Okrenuli su se prema istoku i molili. (Ibn Hišam, kao-SEERA, Bejrut, ja, 573-574;. Hamidullah, Poslanik islama, I, 619-620) • Prava sljedbenika Knjiga stavljena su pod zaštitu u vrijeme Poslanika (as) pod sporazumom napravljenim sa Jevrejima i hrišćanima. Kad god je došlo do neslaganja, sljedbenici Knjiga bi ukazali na ovo u sporazumu. Na primjer, kada su kršćani od Damishq imali problem, oni su pokazali sporazum Hazrat Umar, kalifi, i tražili rješenje. To je poznata činjenica koje se pojavljuju u istorijskim knjigama. • Sporazum našeg Poslanika (as) sa kršćaninom Ibn Harit ibn Ka'b i njegovim ljudima sadrži sljedeći pasus; " Sayyid Ibn Harith ibn Ka'b, njegovi vjernici, i svi oni koji ispovijedaju hrišćansku religiju, bilo da su na istoku ili zapadu, u neposrednoj blizini područja ili udaljenih područja, bilo da su Arapi ili stranci, poznati ili nepoznati. ... Obavezujem se da ću ih podržati, da će biti pod mojom zaštitom, kao i njihove crkve, kapele, oratorijumi, manastiri njihovih monaha, gdje god da se nalaze, bilo da su u planinama ili dolinama, jami ili naseljenim područjima, u ravnicama ili u pustinji. Ja ću zaštititi njihovu vjeru i crkvu gdje god se našli, bilo da se radi o zemlji ili na moru, na Zapadu ili na Istoku, pod budnim okom s moje strane, ljudi iz moje kuće, i muslimana u cjelini. ... Niko neće postati musliman silom: I ne sporite se sa sljedbenicima Knjige, (29:46). Oni moraju biti pod okriljem milosti. Spriječite svaku štetu koja bi mogla doći do njih gdje god da se nađu i u bilo kojoj zemlji u kojoj se nalaze. " • U povelji našeg Poslanika (as) o sljedbenicima Knjige iz Adruh, Makna, Hajbera, Najran i Akaba "također stoji da su životi i imovina sljedbenika Knjige bili pod zaštitom muslimana i da su imali svoju slobodu vjerovanja i obožavanja. • Kada je naš Poslanik (as) prvi je počeo da propovijeda, naišao je na hrišćane u Meki. Zaista, jedan od prvih ljudi koji su pričali s našim Poslanikom (as) i hazreti Kadija u prvim danima otkrivenja bio je Waraqa bin Naufal, hrišćanin sa ručno napisanom kopijom Evanđelja. (Sahih Bukhari) • Crkve koje su uništene u vrijeme kalifa obnovili su muslimani, i data je dozvola za nove sinagoge i crkve da se grade. Na primjer, samostan Sv. Sergios koji je spalio patrijarh Mar Amme obnovljen je u vrijeme hazreti Osmana. • Muslimani su za obavljanje molitve petkom koristili crkvu svetog Ivana u Damasku nakon osvajanja Sirije. Kršćani su izvodili svoje vjerske obrede tamo nedjeljom. Članovi obje vjere koristili su iste bogomolje u miru. • Kada su ashabi putovali oni su odsjedali u manastirima na njihovim rutama, a to je bilo po sporazumu sa sljedbenicima Knjige. Biblija i Tora u Kur’anu Muslimani moraju vjerovati u sve proroke i sve Božanske knjige. Muslimanima je naređeno u Kur'anu da ne prave razliku između jednog proroka i ostalih, i svako ko ne posluša ove upute ne poštuje taj ajet i odstupa od vjere. Stoga, na isti način na koji je Poslanik Muhamed (as) naš prorok, Poslanik Isus (as) i Poslanik Mojsije (as) su također naši proroci. Na isti način na koji smo svi sljedbenici Muhammeda, tako smo i sljedbenici Isusa i Mojsija. Ovo je jedan od glavnih i najvažnijih preduslova za muslimane. Na isti način na koji Kur'an govori o Jevrejima i kršćanima, tako govori i o Tori i Evanđelju. Bog hvali ove Božanske spise u Kur'anu. Kao što smo već vidjeli, Kur'an je poslan, ne da bi se uklonili ovi sveti tekstovi, nego kao "potvrda" njih. Iako ove knjige sadrže sekcije koje su pogrešno protumačene zbog proteka vremena, onih dijelovi koji su kompatibilni sa Kur'anom su ponovo potvrđeni. Ovo je izričito navedeno u mnogim ajetima iz Kur'ana: “On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je.” (Kur'an, 3:3) Stoga, mi muslimani imamo odgovornost da se rukovodimo Kur'anom i vjerujemo da su te knjige došle od Boga. Svaka zapovijed, praksa ili riječ potvrđuje i Kur'an koji je vodič za muslimane. Istinite knjige poput ovih već pomenutih pohvaljene su u Kur'anu, ali ih fanatici smatraju nevažećim na osnovu lažnih hadisa, što je neprihvatljivo u islamu. Vodič za prave muslimane je Kur'an, a Kur'an govori i o Tori i Evanđelju: Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136) Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (Kur'an, 5:44) Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, (Kur'an, 5:46) Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji čine dobro. (Kur'an, 46:12) Based on the Qur'an, Muslims believe that all the Divine Books have come down from the Presence of God. For Muslims, every commandment, practice and word confirmed by the Qur'an is a means of guidance. On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; – a Allah je silan i strog. (Kur'an, 3:3-4) i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – pravi su grješnici. (Kur'an, 5:47) A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu. (Kur'an, 6:92) Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: "Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete – a mnogo i krijete – i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju. (Kur'an, 6:91) A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (Kur'an, 5:48) Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih. (Kur'an, 5:66) I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli. (Kur'an, 28:43) "O narode naš" – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. (Kur'an, 46:30) Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199) “i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte.” (Kur'an, 3:50) Ovo (Kur’an) nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111) Bog opisuje Toru kao "buđenje srca ljudi i vodič do milosti" i kao "svjetlo i smjernicu" u Kur'anu. On opisuje Evanđelje kao knjigu "koja sadrži smjernice i svjetlo, potvrđuje Toru prije njega," i kao "smjernice i opomenu za one koji imaju strah od Boga."; to je ono što Kur'an govori i to čini tako eksplicitno. Oni koji kažu nešto drugačije i koji tvrde da su ove knjige nevažeće, kao što smo vidjeli, govore neistine. Možemo vidjeti ovo i iz prakse našeg Poslanika (as): Praksa Našeg Poslanika (Savs) u Vezi Sa Torom i Biblijom Prenosi Ebu Hurejre: Narod Knjiga se koristi za čitanje Tore na hebrejskom, a zatim objašnjava na arapskom Muslimanima. (Sahih Buhari, Knjiga 92, Hadis 460) Al-Hafiz al-Zahabi je pričao da je Abdullah ibn Salam, preobraćenik na islam iz judaizma, došao do Poslanika (as) i rekao: "Ja sam pročitao Kur'an i Toru (sinoć)." On je odgovorio: "Čitaj jedan u jednoj, a drugoj noći. "(Al-Thalabi, Al-Iman al-Thalabi Tathkarar al-Huffadh, Vol. 1, str. 27) Abdullah ibn Amr, jedan od bliskih drugova Poslanika (as), je često čitao Toru. Jedne noći je sanjao da je držao ulje u jednoj ruci i meda u drugoj, i da je ponekad jeo iz jedne ruke, a ponekad iz druge. Abdullah ibn Amr je opisao svoj san Poslaniku (as). Poslanik (as) je tumačio ovaj san na način da govori o dvije knjige, te da on ponekad čita iz jedne, a ponekad iz druge knjige. (Sahih Buhari, Vol. 6, Hadis 987, str. 439) Abu Sa'id al-Khudri: Pitali smo je Poslanika (as): "O Božiji Poslaniče! Možemo li pripovijedati priče o sinovima Izraelovim? "On je rekao:" Da, možete pričati priče sinova Izraela. Nema problema. Znate da ako budete pričali i njihove priče, bit će više zanimljivih informacija.. "(Musnad Ibn Hanbal, 111/12, Hadis 11034) Jevreji Imaju Pravo Da Žive u Svetoj Zemlji Prema Kur’anu S obzirom da neke muslimanske zajednice nisu upoznate sa ajetima Kur'ana i neznalice su na temu islama, oni nastoje ukloniti Jevreje iz Svete zemlje ili obrisati državu Izrael sa mape. Oni ne znaju da se tao bune protiv Kur'ana. Prema Kur'anu, Jevreji imaju pravo da žive u Svetoj zemlji. Ajeti glase: A kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao; o narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni" (Kur'an, 5:20-21) i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane." (Kur'an, 17:104) Kao što je jasno prikazano u ajetima Kur'ana, i Tora i Kur'an kažu da Jevreji moraju živjeti u Svetoj zemlji. Dobro je to što postoje Jevreji u Svetoj zemlji, jer to je izvor radosti za prave muslimane. Izuzetno je fino vidjeti kako se ostvarilo obećanje koje je Bog dao prije 3000 godina i svjedoci onoga što su prorekli Poslanik Abraham (as) i Poslanik Mojsije (as). Bog je otkrio da, "će Jevreji biti u tim zemljama", hiljadama godina prije, a vidimo da se čudo manifestira sada. To je prekrasno i treba zato da se radujemo. Od velike je važnosti to da Bog nameće jedan od osnovnih uslova na iskrene vjernike, kako u Kur'anu tako i u Tori - "Mir." Neće živjeti samo Jevreji u Svetoj zemlji; tu će biti i muslimani i hrišćani, i oni će u potpunosti osigurati da ljubav i mir prevladavaju u cijeloj regiji. Oni će živjeti u bratstvu. Ima dosta mjesta za sve. Niko će biti prisiljene da ide iz svog doma. To se neće dogoditi. Bog uvijek želi mir za sve nas. Da bi zavladao mir, glad za zemljom i neprijateljstvo se moraju okončati, a fanatični način razmišljanja mora biti eliminiran. Prava vjera, vjerske moralne vrijednosti, i Kur'an su bitne naročito u tu svrhu. Sukobi zbog želje za zemljom ili ideologijom su uvijek u porastu i poprimaju najstrašnije dimenzije. Zato nam je potrebno odgovarajuće obrazovanje u ispravnom razumijevanju vjere gdje koristimo Kur'an kao referentnu tačku. Ovo obrazovanje može eliminirati sve te greške i neprijateljstvo. Jednom kada ljudi promijene način razmišljanja, neće biti osnove za neprijateljstvo ili rat, ali jedini način da se to postigne jeste da promijene način razmišljanja kroz obrazovanje. Jews, as well as Christians and Muslims, will be present in the Holy Land, and together they will make peace and love reign in the region. That is what God wants from us and what we must strive for. Pogovor Pošasti radikalizma trenutno potresaju cijeli svijet, od najudaljenije tačke na zapadu do najudaljenije tačke na istoku. Kada se ovaj problem tek pojavio, mnoge zapadne zemljama su mislile da ga mogu lako riješiti. Ali to nije ono što se dogodilo jer je radikalni islam sistem vjerovanja koji hrane izmišljeni hadisi i ljudi u mnogim islamskim zemljama i islamski učenjaci vjeruju ti hadisima, čak i ako oni osuđuju rat i nasilje. Stoga je vrlo teško za rješenje za problem radikalnog islama. Vojna sredstva su se već koristila u nadi da će iskorijeniti radikalizam, to smo pokušali mnogo puta, ali bez uspjeha. Politika koja kolje na hiljade nevinih ljudi, ostavlja hiljade ljudi bez kuće ili zemlje i stvara još veće nestabilnosti je glupa. Glavni atribut oružanih radikala ne leži u tome što koriste oružje, nego što slijede lažne ideologije. Traženje rješenja koja podrazumijevaju ubijanje, dok zanemarujemo njihove lažne ideologije, neće poslužiti nikakvoj drugoj svrsi osim što će donijeti još veću katastrofu na svijetu i još više ojačati radikale. Jedini način otklanjanja ovih divljaka i opasnog sistema vjerovanja je da se ukaže na pravi islam. Nijedno drugo sredstvo neće riješiti ovaj problem. Tu jednostavno nema drugog rješenja nego pravi islam. Oni koji traže rješenje za radikalizam moraju napraviti prvi korak koji podrazumijeva izbjegavanje ponašanja i inicijative koja osuđuje islam i sumnje u njega. Oni moraju slušati one koji govore o Kur'anu. Oni moraju sklopiti savez sa tim ljudima da bi rekli svijetu istinu. Oni se ne smiju obeshrabriti i odustati govoreći, "Kakvo dobro možemo učiniti?" Oni ne smiju zaboraviti da radikalne zajednice okupljaju ljude koji šire svoje iskrivljene ideje širom svijeta putem društvenih medija. Oni moraju znati da će se istina širiti još brže, i moraju uspostaviti strategiju odgovarajućeg obrazovanja bez odlaganja. Sjetimo se da se to mogu učiniti samo muslimani iz Kur'ana koji se pridržavaju pravog islama i koji ne pribjegavaju sujevjerju. Podsjetimo na važnu činjenicu koju smo naglasili na početku ove knjige: Islam koji zastupamo nije islam koji je modernizovan nit je to islam koji je tokom vremena postao umjereniji (sigurno Islam je iznad toga). Islam za koji se zalažemo je pravi islam u Kur'anu. Mi imamo dužnost da propagiramo pravi islam koji je veliki dio islamskog zaboravio, ukoliko svi želimo mir u svijetu. Oni koji su odgovorili na nasilje s nasiljem ili koji sanjaju o svijetu bez islama zbog akcije šačice radikala će uvijek nesvjesno stvoriti više radikala i suočavat će se sa većim divljaštvom. Ovi ljudi treba da znaju da svijet nikada ne može postojati bez islama. Mir i ljubav za kojima svijet čezne može doći samo kroz islam. Imamo Kur'an, pravu i nepromjenljivu Knjiga islama; jedina što moramo uraditi jeste educirati ljude da poznaju Kur'an. "Hvaljen neka si" – rekoše oni – "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." (Kur’an, 2:32)

Termin “izmišljeni hadisi” se odnosi na riječi i tradiciju koja se lažno pripisuje našem poslaniku (savs), klevećući ga, a koje on nikada nije izgovorio. Drugim riječima, ovo znači da se namjerno pokušava predstaviti ono što naš poslanik (savs) nikada nije izgovorio, kao hadise koji su njegovo naslijeđe.

Izmišljeni hadisi su glavna tema narednih poglavlja ove knjige, iz razloga što ovi hadisi predstavljaju glavni uzrok rasta nove vjere koja zamijenjuje Kur’an u nekom muslimanskih zajednicama. Raspravljaćemo o najupečatljivijim i najčešćim izmišljenim hadisima, dakle lažnim hadisima, drugačije rečeno. Cilj ovome jeste da se uoči sujevjerje na kojem se zasniva lažna koncepcija islama i da se ukase na neistine kroz dokaze iz Kru’ana. Nadamo se da će na ovaj način neki ljudi koji su pogrešno shvatili islam postati svjesni da religija fanatika, ne samo da je zasnovana na nesporazumu, nego je to zapravo potpuno izmišljen system. Istovremeno, oni koji neuko kritikuju islam i Kur’an mogu uvidjeti da su pogriješili i da mnogi koji navodno predstavljaju “muslimanski identitet” nemaju nikakve veze sa istinskim islamom i Kur’anom. Također se nadamo da će objašnjenja data ovdje biti instrument da iskreni ljudi koji su prisiljeni živjeti pod fanatičnim shvatanjima i koji to smatraju jedinim postojećim i istinitim sistemom islama, poći pravim putem koji preporučuje Kur’an.

The hadiths claimed to have been narrated from our Prophet (saas) were first written down two or three centuries after his death.

Ludwig Deutsch's oil painting “Scholars of the al-Azhar University,” 1901

Osman Hamdi Bey's oil painting “Theologist,” 1907

Osman Hamdi Bey's oil painting “Girl Reciting Qur'an,” 1880

The founders of the four schools are of course worthy Islamic scholars. However, the foundation of the four schools was in fact based on mutually conflicting hadiths. Each school based itself on the hadiths it preferred.

Teme/Pitanja

Hanefijska

Malikijska

Safijska

Hanbalijska

1

Koža uginule životinje

Haram

Halal

Haram

Halal

2

Jesti jegulje

Halal

-

-

Haram

3

(Muškarcima) Nositi crvenu odjeću?

Mekruh

Halal

Haram

Mekruh

4

(Muškarcima) Nositi žutu odjeću?

Haram

Halal

Haram

Haram

5

Svirati ud, rog, def, trubu ili bubnjeve?

Mekruh

Halal

Halal

Haram

6

Jesti meso vrane

Haram

Halal

Haram

Haram

7

Jesti konjsko meso

Haram

Halal

-

-

8

Jesti dagnje

Haram

Halal

-

-

9

Jesti ostrige

Haram

Halal

-

-

10

Jesti meso lastavice

Halal

Halal

Haram

Haram

11

Jesti meso orla

Haram

Halal

Haram

Haram

12

Koja je udaljenost ispod koje je Haram proći ispred nekoga ko klanja/moli se?

40 lakata

1 lakat

3 lakta

3 lakta

13

Da li nenamjeran govor tokom namaza/molitve kvari molitvu?

Da

Ne

Ne

Da

14

Da li kvari namaz/molitvu ukoliko uzdahnete “Ah” ili “Oh”?

Da

Ne

Da

Da

15

Broj farza/obaveznih radnji tokom abdesta/čišćenja pred molitvu

4

7

6

7

16

Da li je obavezno isvesti čišćenje određenim redoslijedom?

Ne

Ne

Da

Da

17

Da li je obavezno zvesti čišćenje bez pauze?

Ne

Da

Ne

Da

18

Broj radnji koje kvare abdest/čišćenje

12

3

5

8

19

Da li glasan smijeh tokom molitve kvari abdest/čišćenje?

Da

Ne

Ne

Ne

20

Da li obrok s kamilinim mesom ili kupanje umrle osobe kvare abdest/čišćenje?

Ne

Ne

Ne

Da

21

Da li sumnja kvari abdest/čišćenje?

Ne

Ne

Ne

Da

22

Da li tekuća krv kvari abdest/čišćenje?

Da

Ne

Ne

Ne

23

Broj razloga zbog kojih je gusul/generalno čišćenje tijela obavezno?

7

4

5

6

24

Broj farza/obaveznih radnji kod gusula/generalnog čišćenja tijela?

11

5

3

-

25

Kakva je presuda za one koji ne obavljaju molitvu zbog nemara ili lijenosti?

Da ih se uhapsi, da budu udarani dok ne prokrvare, da budu ubijeni

Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju

Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana

Da budu ubijeni ukoliko se ne pokaju u roku tri dana

26

Koliko je puta obavezno reći selam na kraju molitve?

Nije obavezno

Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu

Obavezno je izgovoriti selam na jednu stranu

Obavezno je izgovoriti selam na obje strane

27

Da lije obavezno zanijetiti/izgovoriti namjeru da se posti tokom Ramazana za svaki dan posebno?

Da

Ne

Da

Da

28

Da li vađenje uzorka krvi kvari post?

Ne

Ne

Ne

Da

29

Da li je muškarcima i ženama obavezno da daju zekat/milostinju za nakit koji posjeduju?

Da

Ne

Ne

Ne

30

Da li je ženi dozvoljeno da obavi hadždž/hodočašće bez muža?

Ne

Da

Da

Ne

31

Broj osnovnih radnji tokom Hadždža

2

4

5

4

32

Da li je Haram sjediti ili nasloniti se na svilu ili ju koristiti za pokrivanje jastuka ili zidova?

Ne

Da

Da

Da

33

Da li je obrijati bradu Haram?

Da

Da

Ne

Da

34

Da li je Haram igrati tavle?

Ne

Da

Da

Da

35

Da li je Haram igrati šaha?

Da

Da

Ne

Da

36

Kakva je posljedica po životinju koja je bila žrtva bestijalnosti?

Mora se ubiti. Njeno se meso ne smije jesti.

Ne ubija se. Njeno se meso može jesti.

Ne ubija se. Njeno se meso može jesti.

Mora se ubiti.

37

Kakva je kazna za konzumaciju vina i ostalih intoksikanata?

80

80

40

80

38

Da li je dozvoljeno da imovinu osuđenika/ce koji/a je pogubljen/a dati nasljednicima?

Da

Ne

Ne

Ne

39

Da li se smrtna kazna može primijeniti na žene?

Ne

Da

Da

Da

40

Da li žena može biti sudija?

Da

Ne

Ne

Ne

41

Da li su psi nečisti?

Ne

Ne

Da

Da

Ludwig Deutsch's oil painting “At Prayer,” 1923

According to the fabricated hadiths and agreements of scholars, the Qur'an is not generally to be read, only to be placed somewhere high up and never taken down again.

Is it not enough for them that We have sent down to you the Book which is recited to them? There is certainly a mercy and reminder in that for people who have believe. (Quran, 29:51)

You who have believe! do not make forbidden the good things God has made lawful for you, and do not overstep the limits. God does not love people who overstep the limits. (Quran, 5:87)

It is various false and fabricated hadiths that represent the source of violence in the name of Islam. These hadiths and practices are diametrically opposed to the content and spirit of the Qur'an. These hadiths that represent the basis of superstition must therefore be identified and precautionary measures be set out in a rational manner.

John William Waterhouse's oil painting “Thisbe,” 1909

False hadiths on the practice of stoning to death were fabricated in order to include the commandment of the Torah about the stoning of adulterers in Islam and to justify such a revolting practice.

The penalty of stoning to death applied in countries such as Iran, Afghanistan and Saudi Arabia under the name of “Islamic Sharia,” is both a violation of Islam and the Qur'an and murder. The picture to the side shows stoning in Iran.

The claim the fanatics make by means of fabricated hadiths, that a goat ate the verse about adultery, implies that, may God forbid, God was unable to protect the verse (surely God is beyond that). That is equivalent to rejecting the verses in question, doubting the word of God and abjuring the faith.

Vasily Polenov's oil painting titled “Jesus and the Woman Taken in Adultery,” 1888

Albert Samuel Anker's oil painting “Old age,” 1885

The killing of those who persist in stealing is another product of fabricated hadiths that has no place in the Qur'an. This is also murder.

It is impossible in a society that abides by the genuine Sharia of the Qur'an for there to be rich people as well as poor ones. The rich always protect those in need and have a responsibility to give to the poor.

In the Islam described in the Qur'an, everyone is free to believe or not believe, as they so choose. However, because of the false conception of Islam given by radicalism, Western magazines frequently carry reports concerning Islamophobia.

Alphons Leopold Mielich's oil painting “Prayer at the Muhammad Ali Mosque”

Nobody can obviously be forced to pray in a faith in which there can be no compulsion on any subject.

Ludwig Deutsch's oil painting “The Chess Game,” 1896

God cites in the Qur'an various kinds of animal as intelligent and glorious examples of Creation that remember Him, and He praises the prophets' love and affection for animals.

According to the Qur'an, Muslims have a responsibility to be clean, to keep their homes clean, to wear clean clothes and to eat clean food. According to the Qur'an, Muslims are clean but idolaters are dirty. Fanatics who live their lives outside the Qur'an, who abide by a faith other than that sent down by God and who therefore ascribe equals to Him certainly meet that definition.

Quality is not a condition to be met through money, possessions or designer clothes. Quality is a feature that can be acquired through cleanliness, care, valuing beauty, immaculate behavior, affection, rationality, respect and moral virtue. The true Islam of the Qur'an requires this conception of quality. The world of the fanatics, on the other hand, is as filthy and low quality as it can be. This is a consequence of defying the Qur'an.

Poglavlje 3 : Mržnja Fanatika Prema Ženama

Žene Su Jedan Od Najljepših Blagoslova Na Ovom Svijetu

Jedan od najupečatljivijih primjera nedostatka ljubavi i grubosti fanatičnog mentaliteta jeste stav ovih ljudi prema ženama. Zbog raznih sujevjerja koja izmišljaju, fanatici žene gledaju kao manje vrijednu vrstu, isključuju ih iz društva i ne mogu čak da podnesu ni da ih gledaju na ulici. Na narednim stranicama ukazat ćemo na stav fanatika prema ženama, citirajuči izmišljene hadise na ovu temu, a onda dokazati da su njihove neispravne percepcije dijametralno suprotne Kur’anu i istinskim riječima našeg poslanika (savs). Izmišljeni hadisi o kojima je riječ će dati mnogo bolji uvid u stanje krajnje nemoralnog ugnjetavanja žena u mnogim muslimanskim državama.

Ističući fanatičnu perspektivu ka ženama, oni forsiraju stav da je vjera i razum žena manjkava. Tu prevladava ideja da su žene tek polovična ljudska bića i da njima treba upravljati i usmjeravati ih. Za ljude koji ovako razmišljaju je čak i samo postojanje žena pošast i uzrok ljutnje, pa oni stoga osjećaju potrebu da ih pokriju, isključe iz društva, liše svih prava i proglase neljudskim što više mogu. Blesavo se trude pretvoriti žene u građane drugog reda i spriječiti ih da donose vlastite odluke i budu involvirane u društveni život, te pokušavaju da ih pretvore u zajednicu koju oni kontrolišu jer znaju veoma dobro da su žene sposobne samostalno razmišljati čak i o detaljima koji njima promaknu, donostiti sudove i ispravno zaključivati na osnovu detaljne analize. Isključivanje žena uz pomoć ovih nelegitimnih sredstava je omogućilo fanaticima da šire ove svoje neistine veoma lako.

Ipak, Bog je objavio da nema razlike između muškaraca i žena po pitanju pobožnosti, te da žene i muškarci imaju jednake odgovornosti kada se tiče dobročinstva, širenju morala i intelektualne težnje ka pravom putu. Prema Kur’anu su muškarci i žene jednaki po pitanju odgovornosti. Međutim, Kur’an ženu stavlja u superiorniju poziciju u odnosu na muškarca po pitanju brižnosti i vrijednosti, te brige o sebi. Neki ajeti kojima fanatici i neprijatelji islama oduvijek pokušavju dokazati svoje teze o ženama zapravo govore o superiornosti žena, te važnosti i vrijednosti koju im Naš Gospodar pridaje. Detaljno ćemo razmotriti ove ajete u narednim redovima.

Jedno od poređenja koje Naš Gospodar koristi u vezi žena u Kur’anu pokazuje koliko ih On cijeni. On poredi ženu s delikatnom biljkom ili cvijetom. Ovaj opis Merjeme (as)/Marije je direktan dokaz vrijednosti koju Bog pridaje ženama:

I Gospodar njen primi je lijepo i učini da odraste lijepo [kao lijepa biljka]... (Kur'an, 3:37)

Briga o divnom cvijetu zahtjeva najveći senzibilitet. Divna biljka je osjetljiva i vrijedna, te zahtjeva brigu i pažnju. Ljepota cvijeta, njegova delikatnost, briga koju zahtijeva, te vrijednost i važnost koju simbolizuje opisuju mjesto koje žene imaju u Kur’anu. Zapravo Bog je stvorio sve biljke i cvijeće na svijetu kao elemente ljepote, kao očaravajuće blagoslove, simbole čistoće i čuda stvareanja, korištenje takvog izraza ljepote u poređenju sa ženama, način na koji Bog poredi žene sa simbolom čistoće i ljepote je izvanredna demonstracija vrijednosti koju pridaje ženama.

Žene U Kur’anu

Veličanstvena vrijednost koja se ženama pridaje u ovim Kur’anskim ajetima koji o njima govore, je pod posebnom zaštitom u svim okolnostima. U pogledu odgovornosti, međutim, žena se smatra jednakom muškarcu. Stoga, žena je pod zaštitom ne zato što joj je ista potrebna, nego zato što ima posebnu vrijednost.

Prema Kur’anu, žena može raditi ukoliko želi, ali nije na to prisiljena. Kao što vidimo u Kur’anskom primjeru kraljice Sabe, žena može čak i vladati državom. Vidimo i na primjeru Merjeme/Marije (as), uzora svim ženama, žena je prema Kur’anu snažnija, odlučnija i upornija od muškarca u izvanrednim okolnostima. Žena je prema Kur’anu kraljica, biće kojem se uvijek mora dati dostojanstveno mjesto. Po pitanju perspektive prema ženama, Kur’an je dakle najljepša uputa cijelom svijetu.

U vrijeme našeg poslanika (savs), žene su bile uključene, jednako kao i muškarci u život. Činjenica da je blagoslovljena supruga poslanika (savs), Hadžera (ra), bila vrlo poznata i cijenjena poslovna žena u regijonu je veoma važna informacija u cilju prikazivanja aktivne uloge koju su žene imale u društvenom životu. U vrijeme poslanika (savs), ženski i muški suvremenici su imali jednaku odgovornosti za upućivanje ljudi koji su tek prihvatili islam, radi uspostavljanja društvenog uređenja, pa čak i rata. Ljubaznost, ljubav, toplina i dobrota koje je poslanik (savs) pružao svojim ženama su bile najbolji uzor cijelom svijetu. Jasno je da naš poslanik (savs), koji se utrkivao sa svojim ženama, koji je saginjao da im pomogne da uzjašu magarca, koji je hvalio superiornost žena svakom prilikom i koji je naslanjao svoju glavu na rame svojih supruga da se osmori dok je posmatrao zabavne događaje, nikada ne bi dozvolio sramotne prakse fanatika. Taklođer, neupitno je da uvlačenjem sumnje kroz izmišljene hadise u živote suvremenika i Božijeg poslanika (savs), fanatici žele oklevetati i poslanika (savs) i njegove suvremenike, preuzimajući na sebe tako težak teret.

Razlog za tako različit tretman žena u religiji fanatika u odnosu na ono što je opisano u Kur’anu će postati očit odmah nakon što razmotrimo neke od zmišljenih hadisa. Također ćemo pružiti i jasan odgovor na svaki izmišljeni hadis iz Kur’ana.

Način Na Koji Fanatici Kleveću Žene

Ideja Da Su Žene Manje Inteligentne I Pobožne

John William Godward's oil painting “Rich Gifts Wax Poor When Lovers Prove Unkind,” 1916

O žene! Često proklinjete i nezahvalne ste svojim muževima. Nisam vidio nikoga s većim nedostatkom inteligencije i vjere od vas. (Sahih Bukhari, Poglavlje 24, Hadis 541)

Bog je rekao: … Također sam je učinio glupom, mada je stvorena pametna, i moram učiniti da veoma pati tokom trudnoće i porođajaja… (Historija Al-Tabarija: Opće upute i Od stvaranja do Potopa, prevod Franz Rosenthal [State University of New York Press, Albany], Toml. 1, str. 280-281)

Nema spomena niti u jednom ajetu Kur’ana o tome da su žene slabije od muškaraca u inteligenciji. Naprotiv, obraćajući se “vjernicama i vjernicima,” Bog nam govori da imaju jednaku odgovornost u Njegovim očima. Dakle, oni su slični u pogledu inteligencije i savjesti. Šta više, u primjeru kraljice Sabe vidimo da žene mogu čak biti i vladari država i donositi odluke o najvažnijim stvarima. Pri tome, to što imaju anatomski drugačija tijela ne znači da su jedni inteligentniji od drugih, već to uzrokuje njihova bogobojaznost, ljubav prema Bogu i dubina vjere i savjesti. Bog uvijek ukazuje na istinu svim ljudskim bićima, bili oni žene ili muškarci. Stoga, ono što nekoga čini inteligentnim i pobožnim nije njihov spol, nego njihov odnos prema onome što je prezentovano njihovoj svijesti i, kao što Kur’anski ajet kaže: “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti...” (Kur'an, 8:29)Strah od Boga: to je jedino mjerilo inteligencije u Kur’anu. Dakle, jednako kao što muškarci nisu superiorniji samo zato što su muškarci, žena nije manjkave inteligencije prosto zato što je žena. Međutim, kao što smo mnogo puta do sad istakli, religija fanatika je potpuno drugačija od Kur’ana i prepuna je kleveta.

Način na koji kleveću i samog Boga ovim izmišljenim hadisima, ukazuje na stepen do kojeg su spremni ići ovi fanatici. Ništa ni slično tvrdnjama “…učinio sam je glupom i mora se patiti tokom trudnoće i poroda” ne stoji u Kur’anu, pa se pitamo kakav je onda status ovih riječi koje se pripisuju Bogu? Gdje je to objavljeno, zašto se misli da je od Boga ako se ne pojavljuje u Kur’anu? Najveća opasnosti religije fanatika je da lažu o Bogu i sama činjenica da su za to sposobni.

Trudnoća se smatra svetim stanjem prema Kur’anu, zbog kojeg se također i majke smatraju svetima. Naš Gospodar objavljuje u slijedećim ajetima:

Sassoferrato's oil painting “The Virgin in Prayer.”

Mary (pbuh) fell pregnant in a miraculous manner by the will of God. Throughout her pregnancy she bore all her difficulties with fortitude, and she was made superior to all the women of all the worlds because of that fortitude and her devotion to God.

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14)

Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi." (Kur'an, 46:15)

Merjema (as) je zatrudnjela Božijom voljom i bila je strpljiva kada se suočila sa svim poteškoćama na koje je naišla tokom trudnoće. Zato što je bila tako snažna i odana Bogu postala je superiorna u odnosu na sve druge žene na svijetu:

I kada meleki rekoše: "O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” (Kur'an, 3:42)

Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila... (Kur'an, 5:75)

Pokazujući svoj lični zastrašujući stav prema ženama kroz govor o “gluposti” i referirajući se na trudnoću i porođaj kao Božiju kaznu, fanatici istovremeno vrijeđaju i Merjemu (as), i savremenike poslanika (savs) i sve druge pobožne žene kojima su date izvanredne vrline.

William-Adolphe Bouguereau's oil painting “Mother and Children,” 1879

The idea that women are “deficient in mind and faith” is a slander from the religion of the fanatics. God addresses men and women equally in terms of responsibility. This is one of the reasons why many verses are addressed to men and women believers at the same time.

Komplikacije tokom trudnoće i bol pri porođaju su nevolje ovog svijeta i zahtjevaju veliku snagu, čvrstinu i odlučnost. Bog objavljuje da majka koja pokaže snagu kada je suočena s teškoćama ima vrlo visoku vrijednost u Njegovim očima. Zbog toga, majka koja je pokorna Bogu i voli Boga usprkos svim poteškoćama je veoma superiorno biće. Vrijednost koja se pridaje majkama je jedna od moralnih vrijednosti Kur’ana.

Kao što smo i vidjeli, postoje mnogi razlozi zbog kojih bi žene mogle biti i superiornije u odnosu na muškarce u Kur’anu, pa je stoga ideja da su “manjkave inteligencije i vjere” u najmanju ruku groteskna kleveta fanatika. Bog se obraća muškarcima i ženama jednako kada govori o odgovornostima. Zbo toga su u Kur’anu na toliko mjesta vjernice, žene i vjernici, muškarci spomenuti istvremeno. Jedan od takvih ajeta glasi:

Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, imuškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio. (Kur'an, 33:35)

Kao što je i vidljivo I u ovom ajetu, nema razlike među muškarcima i ženama kada se govori o osnovama vjere kao što su biti musliman i bojati se Boga, sjećati Ga se, biti odan Bogu, biti snažan i davati zekat – nema ni najmanje sugestije u Kur’anu da je ženama dato išta manje od bilo koje od osobina koje čine vjernika. Kakvog god spola bili, vjernici, i žene i muškarci se moraju bojati Boga što je više moguće, voljeti Ga dubokom ljubavlju i tražiti Njegovo odobravanje.

Ideja Da Su Žene Iskrivljene

Frederic Leighton's oil painting “Light of the Harem,” 1880

According to the Qur'an, people should be advised of their errors in a kindly and gentle language, and these should be corrected by addressing the person's conscience, showing them right and wrong..

Žena je stvorena od muškarčeva rebra i nikako ju ne možete ispraviti; Ako želite da se njome okoristite, iskoristite je dok njena iskrivljenost traje u njoj. A ako pokušate da je ispravite, slmićete ju, a slamanje je razvod. (Sahih Muslim, Knjiga 8, Hadis 3467; an-Nasai)

Stvaranje ljudskih bića je detaljno opisano u Kur’anu:

Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!! (Kur'an, 23:12-14)

Niti jedan ajet Kur’ana ne govori o tome da je žena stvorena od rebra i da je iskrivljena. Nasuprot ovim terminima koje koriste fanatici, Svemogući Gospodar objavljuje da su muškarci i žene stvoreni “u najboljem obliku.”

Allah vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i On vam obličje daje i likove vaše čini lijepim, i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova! (Kur'an, 40:64)

Riječi “ako pokušate da ju ispravite, slomićete ju” u navedenom lažnom hadisu odnose se i na fizičku iskrivljenost rebra i na mentalnu iskrivljenost žene koja se ne može popraviti. Ipak, ništa takvo se ne pojavljuje u Kur’anu. Ovo ukazuje da je zasnovan na bijesu koji fanatici osjećaju prema ženama.

Lekcija kojoj nas Kur’an uči je slijedeća: svi, muškarci i žene, imaju mane i mogu napraviti greške. Prema Kur’anu, ove mane treba ispravljati tako što ih treba ljubazno iznijeti, usmjeravajući osobu na ono što je ispravno i ono što je pogrešno, te pokušati utjecati na svijest osobe o kojoj je riječ. Niko nema pravo odbacivati nekoga i govoriti: “ova se osoba nikada ne može popraviti.” Neko ko to učini i počne sebe smatrati superiornijim može uvidjeti da je osoba koju smatra “nepopravljivom” zapravo u boljem položaju nego on/a na Ahiretu/u vječnosti. Jedino Bog zna ko je na pravom putu.

Sujevjerna uvjerenja fanatika da su žene manjkave i iskrivljene od svog postanka je ojačana tezom da ih je nemoguće ispraviti i promijeniti naknadno. Mnogi lažni hadisi, dakle, sadrže neistinite informacije koji utiču na to da prevladava shvatanje da su dobre žene vrlo malobrojne i da većina njih ne zaslužuje da uđe u Džennet.

Hadisi I Tvrdnje Izmišljeni Da Ponize Žene

A pobožna žena među ostalim ženama je nalik na gavrana označena bijelim nogama. (Nahj al-Fasahah, str.20)

Jedna od 99 žena ide u Džennet, a ostale će u Džehennem. (Sahih Bukhari)

O žene, trebate davati sadaku mnogo i tražiti puno oprost jer sam video među vama mnogo stanovnika Džehennema. ... (Sahih Muslim, Knjiga 1, Hadis 142)

Lažni hadisi jasno daju do znanja kako žene bivaju potcijenjene i kako se prema njiima ophode kao da su građani drugog reda. Nakon iznošenja ovih lažnih hadisa, mnoga islamska društva su se pretvorila u društva straha i fanatizma koji je omalovažavao i prezirao žene, te ih zatvarao u kuće. Žene su posmatrane kao građani drugog reda, što je kao posljedicu imalo stvaranje društava koja nisu bila civilizirana, koja su imala kulturne nedostatke, kao i nedostatak ukusa, prazninu, a predstavnici takvih društava nikada nisu rasli, niti su se razvili. Mnoge od današnjih bliskoistočnih zemalja nalaze se usred takvih kulturalnih deformiteta i nedostatka kvaliteta koji su proizvod takvog razmišljanja. Ipak, religija Kur’ana je divna, jednostavna, visokokvalitetna i ona nalaže mir.

Fanatici o kojima govorimo nisu uspjeli pojmiti to da Gospodar daje ženama veliku vrijednost, da se ih smatra draguljima raja, ne samo na ovom svijetu, nego i na ahiretu. Što je najbitnije od svega, oni nikada nisu tražili savjet u Kur’anu.

Niti jedan od termina koje nalazimo u lažnim hadisima ne pojavljuju se nigdje u Kur’anu. Bog je u Kur’anu ljude opisao kao one koji su slabog morala, koji čine zlo i nelegalne radnje, ali ni u jednom od ovih opisa nije govorio striktno o ženama.

Na primjer, Bog otkriva u Kur'anu da veliki broj ljudi neće vjerovati, i da će veliki broj njih smatrati druge jednakim Njemu:

Elif Lām Mīm Rā. Ovo su ajeti Knjige! A ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi neće da vjeruje. (Kur'an, 13:1)

Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim. (Kur'an, 12:106)

U drugom ajetu, Bog otkriva da uprkos Njegovom stvaranju svih mogućih načina za ljude da uče, većina ljudi još uvijek ne uče, nego nastavlja sa istim moralnim slabostima:

Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati. (Kur'an, 25:50)

Kao što smo vidjeli, ni ovi ni bilo koji drugi ajeti iz Kur'ana govore ništa o ljudima sa slabim moralom, a niti o ponašanju žena, na način na koji to fanatici tvrde. Ljudi koji se ponašaju nemoralno nisu klasificirani na osnovu njihovog spola u bilo koji ajet. Ne postoji ništa u ni u jednom ajetu što kaže da su žene više ili manje nemoralne ili da će manje žena ući u raj. Informacije u lažnim hadisima su prevara i neistina stvorena sa ciljem širenja neprijateljstva prema ženama. Kuran apsolutno pobija lažne hadise o kojima smo govorili.

Ideja Da Su Žene Prepreka Onima Koji Žive U Skladu S Vjerom

Da nije bilo žena, Bog bi se pravilno obožavao. (Sujuti, Sahih Buhari, Ibn-i Adiyy, Abu Khatim, Ibn-i Dževzi, Muhammed Nasuriddin a Ibn-Hibban su prihvatili ovaj hadis.) (Silsilat al-Ahadisuzzaif: 74, Tenzihusharia: 1/62, Al-Leali: 2/59)

Da nije bilo žena, svi ljudi bi išli u raj. (Ibn-i Arrak a As-Saqafi ne prihvataju ovaj hadis [Jamiussaghir: 2/113].)

Prije svega moramo se podsjetiti jedne vrlo bitne činjenice, a to je da se ženomrzački način razmišljanja ne pojavljuje nigdje u Kur’anu.

Prelazimo na sadržaj gotovih hadisa gore, koji se svode na to da nije žena niti drugi blagoslovi ovog svijeta ono što sprečava ljude da žive po načelima moralne vjerske vrijednosti, nego su to njihove vlastite slabosti savjesti, uma i volje. Bog je stvorio ovaj svijet kao test. Na isti način na koji su ljudi testirani kroz svoje živote problemima, poteškoćama, bolestima i slabosti, tako su testirani i blagoslovima, te dobrim stvarima Žene su jedan od blagoslova i dragulji ovog svijeta. Kao I kod svakog blagoslova, međutim, način na koji se taj blagoslov ocjenjuje, ovisi o moralnim vrijednostima osobe koja posjeduje taj blagoslov. Bog otkriva u Kur'anu da su blagoslovi ovoga svijeta nastali kao test:

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Kur'an, 3:14)

Kao i žene, djeca, zlato, srebro, sjajna životinja, poljoprivredno dobro i bogatstvo su sve blagodati ovog svijeta i stvoreni su za ljude da uživaju. Međutim, osoba koja ima vjeru će također biti svjesna da svi ovi blagoslovi zapravo pripadaju Bogu, da su svi blagoslovi koji se mogu naći u ovom svijetu u stvari prolazni, a da najviše i najljepše oblike svih blagodati mogu naći u raju. Nijedan od ovih blagoslova neće odvratiti ljude od Boga ili nastojanja da budu što bolji na Njegovom putu. Ako čovjek izgubi vjeru na račun ovih blagoslova i ako prestane nastojati biti što bolji kako bi Bog bio njim zadovoljan, onda ovakvo ponašanje nastaje uslijed slabosti njegove vjere; krivica ne leži u njegovim blagoslovima, nego u njemu samom. Zbog toga je on onaj koji će biti prisilje da snosi posljedice, sve dok se ne popravi. Ne vrijedi kriviti nekoga drugoga na ahiretu.

In other words, no matter what excuses a person may come up with, he is still perfectly aware of the truth. Some people who blame women for their own lapses on the basis of these false hadiths are of course perfectly well aware that they are being hypocritical and making up the whole idea up. Ignoring the fact in this world will change nothing in the Presence of God, where “...Every self will be paid in full for what it earned. They will not be wronged.” (Surah Al ’Imran, 25)

Dakle, čovjek koji smatra da su, na temelju tih lažnih hadisa, žene odgovorne za sve svoje greške, grijehe i zla djela, samo zavarava sebe. Prema Kur'anu, vjera znači da osoba mora služiti Bogu kako treba, bez obzira na uvjete ili okolnosti. Niko neće moći da reći, "Nisam bio u stanju da ispravno obožavam Boga zbog žena" kao izgovor na ahiretu. Kako stoji u ajetu, “...sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.” (Kur'an, 75:14-15) Drugim riječima, bez obzira na to kakve izgovore osoba može smisliti, on je i dalje savršeno svjestan istine. Neki ljudi koji krive žene za svoje propuste na temelju tih lažnih hadisa, naravno, vrlo dobro znaju da se licemjerno ponašaju tako što govore neistinu. Ignorisanje činjenica u ovom svijetu neće promijeniti ništa u prisustvu Boga, gdje “…i kada svako dobije ono što je zaslužio, kada im neće biti učinjeno nažao?” (Kur'an, 3:25)

Ideja Da Se Čovjek Nikada Ne Treba Prepustiti Vodstvu Žene

John William Godward's oil painting “The Peacock Fan,” 1912

Nikada neće uspjeti narod što ženu učini svojim vladarem. (Sahih Buhari, Knjiga 88, Hadis 219)

Poslušnost ženama je za žaljenje. (Nahj al-Fasahah, str. 35)

Tražite ženske savjete, a onda radite upravo suprotno od onoga što kažu "(Al-maqasid al-Hasana: 248, Tazkirat al-Mawzuat: 128, Tenzihus Sharia: 2-204, Silsilat al-hadisa: 432)

Nemojte tražiti ženski savjet, nego im se protivite. Protivite im se, jer prosperitet leži u suprotnosti ženama. (Vjerski Informacije za žene 44,45 Sujuti, al-Laali II, 147; Ibn Arrak, Tenzihus šerijatski II, 210)

Ko god posluša svoju suprugu, Bog će ga baciti licem prema dolje u pakao. (Ibn Arrak II, 215)

Ljudi koji povjere administraciju svojih poslova ženi, nikada neće biti sačuvani (prosperitetan). (Nahj al-Fasahah, str. 188)

Propast je kraj ljudi koji slušaju žene. (Nahj al-Fasahah, str. 203)

Oni koji su pod vladavinom žena neće dostići spasenje. (Nahj al-Fasahah, str. 271)

Kao što smo vidjeli, jedan od najvažnijih primjera načina na koji fanatici preziru žene je njihova žarka želja da ih nikada ne vide na pozicijama vlasti. Oni se stoga protive ženama vladarima; oni su čak i protiv toga da se žene mogu konsultovati za bilo što. Oni smatraju da sve što žene misle i sve što rade je pogrešno. To je dio njihovog lukavstva kako bi isključili žene iz društva. Izmišljeni hadisi koje su gore navedeni su jednako poslužili mnogim fanatičnim društvima u kojima su prevagnule perverzne ideje da je potrebno biti neprijateljski nastrojen prema ženama. Ipak, takvo razmišljanje je upravo suprotno od onoga kako se ponašao Poslanik (sav) u Kur’anu, te ono se sukobljava sa načelima Kur’ana.

Na primjer, dok su oni skloni sujevjerju promovirali luckastu ideju prema kojoj “Zemlja koju predvodi žena vladar nikada neće uspjeti”, Bog u Kur’anu spominje kraljicu od Sabe, ženu koja je vladala. Uprkos sujevjerju o tome kako ne treba konsultovati žene, kraljica od Sabe je bila jedini vladar koji je sam donosio odluke vezane za državne poslove. Ajeti koji govore o kvalitetu nje kao vođe kažu:

I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni.” (Kur'an, 27:22-23)

Tako je kraljicu od Sabe, ženskog vladara koji upravlja svojim narodom, opisao Poslanik Solomon (savs). Nakon što je Poslanik Solomon (savs) poslao kraljici od Sabe pozivnicu, ona je konsultovala vodeće članove svoga naroda koji su poslali sljedeći odgovor:

"Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!" (Kur'an, 27:33)

Kao što smo vidjeli, u Kur'anu žena može voditi državu, biti vladari i sprovoditi svoje odluke i naredbe. Koncepcija žena u religiji fanatika i Kur'anu su potpuno u suprotnosti jedna s drugom.

John William Godward's oil painting “The Bouquet,” 1899

... and to recite the Qur’an.’ Whoever is guided is only guided to his own good; if someone is misguided just say, ‘I am only a warner.’ (Quran, 27:92)

Woman in the Qur'an can be a head of state, a ruler, and can make decisions and issue commands regarding business. Woman in the religion of the fanatics is the exact opposite of the nature of woman in the Qur'an.

Kada fanatici besramno vređaju žene kroz ovih lažne hadise, oni ne znaju da vređaju Merjemu (as), pobožne vjernice u Kur'anu, mubarek supruge našeg Poslanika (as) i njegovo žensko društvo. Ne smije se zaboraviti da mentalitet koji toliko prezire žene stvara prezir prema svim ženama.

Možemo jasno vidjeti kako su različiti životi fanatika u odnosu na ono što stoji u Kur'anu, kada pogledamo položaj žena u vremenu našeg Poslanika (as):

John William Godward's oil painting “Autumn,” 1900

Women in the time of the Prophet (pbuh) provided for their households and had a voice in the family life; our Prophet (pbuh) praised these activities.

Na primjer, supruga Poslanika (as), Kadija (ra) je bila jedna od najbogatijih trgovaca u Meki. Ona je slala trgovačke karavane u Damask, te je zato upošljavala ljude. U Medinskom periodu, žene us radile sa kožom, proizvodile su konac, tkale, bile su farmaceuti, krojačice, prodavačice parfema, i tako su učestvovale u svim sferama života. One su zajedno sa muškarcima učestvovale u ratovima, i to čak in a prvim linijama kada je to bilo potrebno.

Raita bint Abdillah je kazala Poslanik (as): "O Božiji poslaniče, ja sam najamnica. Moj suprug (Abdullah ibn Masud) i moje dijete nemaju ništa, ja prodajem ono što sam napravila svojim umijećem." I pita da li će joj zalaganje za svoju porodicu donijeti zaslugu. Poslanik (as) odgovara: "Naravno da postoji zasluga u vašem zalaganju za njih." (Ibn Sa'da, Kitab al-Tabaqat, VIII, 290; Abu Nu'aym, HILYA, II, 69; Ibn al-Asir , Usd al-Gaba, VII, 121.)

Kao što smo vidjeli, žene iz vremena našeg Poslanika (as) su vodile svoja domaćinstva i imale su ovlasti u životu porodice; naš Poslanik (as) je hvalio njihove napore.

Navodi se da je Quayba bint Sa'da, od ljudi iz plemena Aslam, liječila ranjene i bolesne u vremenu našeg Poslanika (as); drugim riječima, žene u vrijeme Poslanika (as) radile su kao doktori. Zaista, Asma bint Umais, vrlo inteligentna, obrazovana i iskusna žena koja je emigrirala u Abesiniju (današnja Etiopija), je bila vrlo dobar doktor. Ummu Salama kaže da Asma bint Umais pravila lijek za Poslanika (as) od "biljaka i maslinovog ulja koje je donio iz Indije i Jemena." Također se kaže da je Asma naučila da pravi taj lijek u Abisiniji. (Ibn Sa'da, Kitab al -Tabaqat, II, 236.)

Poznata su i imena nekih žena koje su prodavale cvijeće u Medini u vrijeme našeg Poslanika (as). Jedna od njih, Mulayka Ummu as-Saib al-Saqafiyya, bila je u prisustvu Poslanika (as), kada je prodavala mirise; to nam jasno pokazuje da su žene u vrijeme našeg Poslanika (as) radile kao prodavačice.

Položaj žena koje su sudjelovale u borbama zajedno sa svim ostalim muslimanima je opisan na sljedeći način u jednom od zapisa koji savršeno opisuje kako je to izgledalo:

“Mnogobošci koji su iskoristili nemar vjernika, pristupili su na takav način da je grupa od 10-12 ljudi, zadužena da štiti Božijeg Poslanika, također morala da se upusti u borbu. U jednom trenutku, Božiji Poslanik je bio sam sa Nasibom. To je trajalo 40-50 sekundi. Jedna od mnogobožaca je iskoristio taj trenutak i napao, ali ga je Nasiba ubola svojim mačem. Potom je drugi mnogobožac napao Božijeg Poslanika. On je imao dupli štit. Bez obzira na to koliko puta ga ubola, nije ga uspjela ubiti. Dobila je ubod mačem u rame, pa sve niz leđa. Drugi vjernici su stigli i savladali nevjernika. Tih nekoliko sekundi je bilo bitno! Nasiba je imala 11 uboda, a a ipak nije bitku napustila sve do samog kraja.”

Kao što smo vidjeli, u potpunoj suprotnosti sa lažnim hadisima, žene u vrijeme Poslanika (savs) su bile prisutne na čak najvažnijim mjestima, kao što je bojno polje. Žene su imale istaknute pozicije, te su štitile samog Božijeg Poslanika tokom borbi. Činjenica da je Božiji Poslanik dopuštao ženama da ga štite u opasnim životnim situacijama je bitan pokazatelj koliko povjerenja je imao u inteligenciju i svijest svojih ženskih saputnica.

Muškim i ženskim vjernicima upućene su slijedeće riječi u ajetu “O vjernici, ne služite se riječima: "Ra‘ina", nego recite: "Unzurna” [čuvaj nas] " i slušajte...” (Kur'an, 2:104). U ovom ajetu, ženama, kao i muškarcima, se savjetuje da ne kažu "budi naš pastir." To znači da u Kur'anu, žene se ne smatraju subjekti o kojima treba neko da se brine, ili da njima upravljaju muškarci zbog slabosti njihovog uma, već naprotiv, one se smatraju jakim, inteligentnim, sposobnim da stoje na vlastitim nogama, i njihovom sudu se može vjerovati. Međutim, mnogi ljudi u nekim islamskim zemljama koje su izmislili lažne hadise koje smo susretali tokom svih ovih stoljeća, ne dijele ovo mišljenje : Dakle, kad kažemo, "Muškarci i žene imaju ista prava u Kur'anu", svi oni koji ovo žestoko poriču svjesno ili nesvjesno se protive Božijim ajetima.

In the Qur'an, a woman is regarded as a person who can stand on her own feet, who is strong, sensible and intelligent and whose conscience can be trusted.

Klevetničke Ideje Da Su Žene Građani Drugog Reda I Da Ih Je Bog Učinio Nazadnima

John William Godward's oil painting “The Belvedere,” 1913

S obzirom da je Bog je unazadio žene, morate ih takvima i vi ostaviti.

Ako bih naredio nekome da ničice padne pred nekog drugog, ja bih naredio ženama da padnu ničice pred svojim muževima, jer Bog im je dao drugačija prava. (Nahj al-Fasahah, str. 119)

Mržnja prema ženama koja u mentalitetu fanatika opstaje već nekoliko stotina godina, navela je veliki broj ljudi da govore protiv Boga i našeg Poslanika (sav). Primjetno je da ne postoje reference u ovim lažnim hadisima na žene koje, prema Kur’anu, imaju ista prava kao muškarci, te da superiornost ne leži u spolu, nego u umu i svijesti, te strahu od Boga; a isto tako se ne pominje postojanje Kur’anskih ajeta u kojima se brane prava žena.

Ove naredbe se namjerno izbjegavaju i žene se nikada ne spominju kao one koje su glorificirane u Kur’anu. Stoga, ove riječi su već stoljećima zavaravale ljude, budući da su, navodno, kao riječi našeg Poslanika (sav), dovele do iskrivljenih uputa koje su prepisane Islamu. Na taj način one već stoljećima kvare sliku Islama i našeg Poslanika (sav).

Ipak, ideja da su žene nazadne jer ih je takvim stvorio Bog, se u stvari ne pojavljuje niti u jednoj suri u Kur’anu. Upravo suprotno, Bog otkriva u Kur’anu, riječima “ vjernici, oni koji vjeruju, bilo ko ispravno postupa, muško ili žensko, kao vjernik..” da svi vjernici, muškarci i žene imaju iste odgovornosti i da ne postoje ustupci na osnovu njihovog spola. U ajetu 95 sure An-Nisa, Gospodar kaže:

Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu. (Kur'an, 4:95)

Kako smo vidjeli, ovaj ajet govori o vjernicima koji imaju odgovornost da se intelektualno bore na Božijem putu tokom cijelog svog života. Međutim, ta odgovornost je data i muškarcima i ženama. Obraćanjem svim vjernicima, Bog drži da su svi muslimani, muškarci i žene odgovorni da obavljaju vjerske obaveze. Ako muslimanka obavlja obaveze bolje od muškarca, onda će ta žena biti superiornija u odnosu na muškarce. Ako je musliman taj koji je bolji, onda će upravo on zbog svoje pobožnosti biti superiorniji pred Bogom, tako da ovdje nema mjesta razlikama uslijed spola. Superiornost leži u savjesti, inteligenciji i iskrenosti.

Stoga, baš kao i svi drugi, ovi lažni hadisi su potpunoj suprotnosti sa onim što je objavljeno u Kur’anu i vrijednosti koja se propisuje ženama. Prije svega, muslimani se klanjaju nikome drugom do Bogu. Jedina moć kojoj se musliman klanja su Bog i Božiji Poslanik (sav).

Za muslimanku, njen muž je bespomoćni sluga kojeg ona voli zarad Boga, prema kojem osjeća poštovanje, suosjećanje koje je u skladu s vjerovanjem. Njena ljubav i poštovanje su proporcionalni vjernosti njenog surpruga prema Bogu, snazi njegove vjere, žaru i odlučnosti na Njegovom putu. Ne dolazi u obzir mogućnost da njeno poštovanje prema mužu proizilazi iz činjenice da je on muškarac, kako je to objašnjeno u iskrivljenoj slici koju imaju fanatici. Za muslimane, muškarca i ženu, brak je također zavjet koji je odnosi i na ahiret. Muslimanka zato može osjećati ljubav, poštovanje, privrženost samo prema mužu koji je krepostan, učenik Kur’ana i neko za koga se ona nada da će Bog biti zadovoljan njim. Ona nikada ne bi osjećala ljubav i privrženost da to nije tako. Bilo kakvo razmišljanje o takvoj ljubavi ili raspravljanje o njoj je za musliman čisti apsurd. Za razliku od onoga što misle fanatici i modela koji žele nametnuti, muslimanka je uistinu svjesna, pametna i vrijedna svakog poštovanja, ona živi kako to nalaže Kur’an.

Navodi Da Je Ženama Zabranjeno Da Se Ukrašavaju

Bog proklinje one dame koje se bave tetoviranjem i one koji su same tetovirane, a one dame koje ukloni dlake s lica, te one koje prave umjetni razmak između zuba kako bi izgledale ljepše ... (Sahih Buhari, Knjiga 60, Hadis 408)

Ibn Omer prijavio je Božjeg Poslanika (savs) kako psuje ženu koja je imala lažnu kosu, i ženu koja je željela tetovažu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5300 Hadis)

Apostol Boga (savs) je zabranio deset stvari: oštrenje na krajevima zuba, tetoviranje, čupanje dlaka, ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4038 Hadis)

Glavna ideja koja stoji iza ovog fanatičnog razmišljanja nastoji predstaviti ženu kao odbojnu, ružnu građanku drugog reda, i to je opet ono što proizilazi iz lažnih hadisa. Zbog svega što je navedeno u njima pod izlikom da je u pitanju religija, žene se smatraju neuglednim, kao da više nisu ni ljudi, one su lišene ljepote, čistoće i finog govora.

Slika muslimanke kakvu promoviraju lažni hadisi je takva da joj onemogućava bilo kakvo učešće u društvenom životu. Po tom modelu, za muslimanku je neprihvatljivo da bude privlačna, čista i dotjerana. Fanatici smatraju da to nije znak pobožnosti, zbog čega je lišavaju mogućnosti da govori o vjeri.

Samo pomislite kakva žena bi željela da živi po modelu muslimanke koja se ne dotjeruje, kojoj čistoća nije bitna, koja se uklanja dlake sa svog lica, ali se ne stidi da takvog izgleda izlazi među ljude? Ili ko bi želio da im takva žena govori o vjeri? Kako žena koja vjeruje da joj vjera zabranjuje da izgleda privlačno, čisto i njegovano i da će, ako bude tako izgledala, biti prokleta od strane Boga, kako ona može imati bilo što s takvom vjerom?

Ovo je jedan od glavnih razloga zašto se Islam često smatra strašnom vjerom koje se bolje kloniti, i to naročito na Zapadu. Fanatici su zarobili muslimanke u ovakvom izmišljenom modelu kojem nema mjesta u Kur'anu, te ih tako spriječavaju da žive po Islamu i da ga propovijedaju. Isto tako, muslimanke imaju dužnost da govore o moralnim vrijednostima i ljubavi prema Kur'anu, da pokazuju svoju vjeru svojim ponašanjem i stavovima po kojim žive. Kada govori o tome kako je biti muslimanka, ona mora dobro izgledati, i kada govori o tome da biti musliman znači biti pun ljubavi, ona mora iskreno iskazati tu ljubav, a na taj način neko ko zaista želi spoznati ljepotu vjere će znati da će mu ona donijeti sve ove ljepote, ali ih on mora vidjeti vlastitim očima. Tako je to opisano i u Kur'anu. Kur'an govori o muslimanima koji nose finu, čistu odjeću i ukrase.

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela... (Kur'an, 7:26)

O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31)

Pored toga, Kur'an opisuje u mnogo detalja čistoću, njegovanost, ljepotu i elegantnu odjeću naroda u raju, a posebno žene.

kao da su biseri sakriveni. (Kur'an, 37:49)

... u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti... (Kur'an, 18:31)

... u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti… (Kur'an, 22:23)

Na njima će biti odijela od tanke zelene svile, i od teške svile, nakićeni narukvicama od srebra, i daće im Gospodar njihov da piju čisto piće. (Kur'an, 76:21)

Kao što se jasno vidi iz ovih ajeta, Bog hvali ljepotu žena, glatkoću njihove kože sa koje su uklonjene sve dlake, riječima “Baš kao biseri koje čuvamo”, što je mjera ljepote koja otkriva kako će žene u raju izgledati. To znači da Bog smatra da je glatka i čista koža lijepa. Bog voli ljepotu, čistoću, eleganciju, ukrase i lijepu odjeću, te želi da Njegove sluge tako izgledaju. Ne dovodi se u pitanje to da je Poslanik (sav) smatrao lijepim sve ono što Bog smatra lijepim, te da je, shodno tome, ohrabrivao žene da se dotjeruju.

Ne smijemo zaboraviti da postoje žene koje se moraju podvrgnuti određenim tehnikama uljepšavanja iz razloga koji nemaju veze sa estetikom. Na primjer, žene možda moraju nositi periku nakon liječenja, poput kemoterapije. To je sasvim prirodno, pa čak i neophodno, i to je odličan primjer kako se žene i dalje mogu brinuti o sebi. Fanatici ih, s druge strane, pokušavaju lišiti ljepote, te im ne olakšavaju život pozivajući se na lažne hadise.

Isto tako ne postoje zabrane u Kura’nu koje se tiču tetovaža, korekcije asimetričnih obrva, uklanjanja dlaka sa lica; ništa od toga ne narušava načela Kur’ana. Fanatici koji forsiraju lijepe djevojke da dlakavog lica izlaze vani, svi oni koji bi ih postidjeli pred ostalim ljudima i koji bi radije da ona bude ružna nego privlačna, nisu u stanju da predstave ljepotu na bilo koji način. Ipak, Bog ohrabruje vjernike da budu njegovani, privlačni i elegantni.

Muslims always being wellgroomed, clean, elegant and attractive are features specially emphasized in verses.

Fanatični Stavovi O Tome Kako Bi Se Žena Muslimanka Trebala Odnositi Prema Mužu

Kada muškarac pozove svoju ženu u krevet, a ona ne odgovara i on (muž) provede noći ljut na nju, meleci psuju do jutra. (Sahih Bukhari i Muslim)

Ako žena provodi noći van kreveta svoga muža (ne spava s njim), onda je meleci proklinju sve dok se ona ne vrati. (Sahih Buhari, Knjiga 62, Hadis 122)

O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.)

Svaka žena koja traži od svog muža razvod bez opravdanog razloga biti će lišena raja. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn)

Postoje tri osobe čije molitve neće biti prihvaćene, niti njihova dobra djela: ... žena čiji je muž je ljut na nju, sve dok on ne bude zadovoljan s njom ponovo ... (Prijavljena Ibn Hibban u svom Sahihu, 12/178, Kitab al- ashribah, 2, Fasl fi'l-ashribah)

Ona koja ne poštuje prava njenog supruga ne poštuje ni prava Boga. (Shir'a)

Žena koja povrijedi svoga muža će biti pod prokletstvom Boga sve dok ona ga ne učini zadovoljnim. (R. Nâsihîn)

John William Godward's oil painting “A Souvenir,” 1920

In the mentality of the fanatics, women have an obligation to abide by the ignorant idea of “performing wifely duties” for their husbands, even if they are not happy with their treatment and moral values.

Ako razmotrimo ove hadise, jedan po jedan:

O vjernice, da znaš kolika prava muževi imaju na tebe, svaka od vas bi svojim licem obrisala prašinu sa stopala svog muža. (Prijavljeno kao sahih Ibn Hibban, a uz jayyid isnad od al-Bazzar. Vidi Ibn Dževzi, Ahkam al-Nisa ', str. 311.)

John William Godward's oil painting “A Tryst,” 1912

Kada pogledamo ove pogrešne hadise, vidimo da je Islam predstavljen kao vjera koja tretira žene kao građane drugog reda, koje su osuđene na potčinjenost svakom hiru svojih muževa (sigurno su naš Gospodar, Kur’an i Islam iznad toga); prema tom šejtanskom načinu razmišljanja, muž ima takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada neće moći uzvratiti, pa čak ni onda ako svojim licem obriše njegova stopala ili obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila. Uprkos ovom neobičnom vjerovanju koje postoji već stotinama godina, niko nije smatrao potrebnim da postavi pitanje zašto bi muž uživao takva prava nad ženom, što je razlog zašto se ovakvo slijepo vjerovanje ukorijenilo u tolikoj mjeri da su mnogi muslimani smatrali ovako izvrnutu logiku legitimnom.

Zahvaljujući ovako pogrešnom načinu razmišljanja, žene su bile primorane da ispunjavaju svoje “ženske obaveze” prema svojim muževima, iako su bile jako nesretne zbog užasnog ponašanja svojih muževa i nedostatka moralnih vrijednosti. One su bile prezrene i prema njima su se loše ponašali, a nekolicina prava koje su imale, bila su praktično nebitna. Mišljenje da su građani drugog reda, osuđene na ugnjetavanje bilo im je nasilno nametnutno, ali je ono kao takvo institualizirano u islamskim društvima.

Stoljećima niko nije ustao da kaže: “Ne postoji takvo vjerovanje u Kur’anu. Muškarci i žene su jednaki. Bog daje prava i slobode ženama u Kur’anu”. Upravo suprotno tome, stoljećima, mentalitet sujevjerja nameće ne-kur’anske prakse neukim muslimanima, koristeći se različitim neistinama koje su, navodno, izrečene u ime Boga i vjere, kao što je i ova slijedeća: “Ovo je vjera koja naređuje. Bog i meleki će prokleti one koji je ne praktikuju. Takvi ljudi biće griješnici. Oni ne mogu zavrijediti odobravanje od strane Boga, niti ući u džennet”. Karakter većine muslimanki je uništen od strane njihovih muževa koji su odrasli u okruženju gdje se potenciralo ovakvo fanatičko razmišljanje, budući da u vjeri fanatika, žena nema izbor nego da sluša svoga muža i da radi sve što on želi. Velikoj većini žena nije dopušteno da čitaju, rade, druže se, a nekima čak nije dopušteno ni da pogledaju kroz prozor. Zato što su u fizičkom i psihološkom smislu ovisne o svojim muževima, i s obzirom na činjenicu da običaji i tradicije koje preovladavaju u tom dijelu društva hrane takva fanatička vjerovanja, praktično je nemoguće osloboditi žene iz takve represije.

Moramo postaviti pitanje, šta je to u muškarcima koji žive u ovim fanatičnim društvima koja se vode sujevjerjima, što im daje za pravo da se smatraju u potpunosti superiornim, te da smatraju da su žene nebitne? Ako se vodimo Kur’anom, u njemu stoji da superiornost leži isključivo u bogobojaznosti i da se zasluga za isto dobija od Boga. Kako muškarac može imati takvu nadmoć nad ženom, da mu ona nikada ne može uzvratiti, čak ni ako obliže njegovo tijelo kako bi ga očistila? Ko je stvorio takva prava i zašto? Ko uopšte može imati veća prava, izuzev ako se ona tiču superiornosti koju čini bogobojaznost? Bog sigurno muškarcu ne daje nikakve privilegije, te se tako privilegije ne spominju ni u Kur’anu; stoga, odakle dolazi ta superiornost? Kako je “svaki muž” uspio doći do tako ugodne pozicije, bez obzira na to da li je on posvećen vjeri ili nije uopšte religiozan, da li je vjernik ili mnogobožac, grešnik ili tirant?

Lažni hadisi su ono što je pomoglo muškarcima da se uzdignu, i oni su postali dijelom Islama od strane onih koji su skloni ovako fanatičnom razmišljanju. Oni su raširili i nametnuli takva razmišljanja koja se ne pojavljuju u Kur’anu i koja Bog proklinje u ime vjere. Većina islamskih društava, i čak većina žena koje čine dio ovakvih islamskih zajednica, ne mogu pojmiti drugačiji način razmišljanja. To je jedan od najvećih problema koje je religija fanatika nametnula svijetu.

Prava Superiornost Koja Je Darovana Ženama U Kur'anu Ne Postoji U Religiji Fanatika

U društvima koja su pod utjecajem fanatizma, žene ne mogu uživati prava i ovlasti koje im po Kur'anu pripadaju. Zaista, žene koje žive u ovakvim društvima nisu ni svjesne postojanja takvih prava i sloboda. One odrastaju daleko od moralnih vrijednosti Kur'ana. Jedna od posljedica toga jeste da mnoge ne znaju čitati ni pisati. Zbog toga one ne znaju da ne žive po načelima Islama, nego po načelima pseudo-religije fanatizma. Međutim, nisu u pitanju samo ove jadne žene, nego i mnoge zemlje svijeta smatraju da ove iskrivljene prakse potiču iz Kur'ana. One smatraju da Kur'an opisuje žene kao bezvrijedne, neuke, potlačene, bezkarakterne, lišene svih prava i prisiljene da budu poslušne svojim muževima. Ipak, ništa od ovoga se ne pominje u Kur'anu.

Nastavimo sa uvredama prema ženama koje se ne spominju nigdje u Kur'anu, a koje se smatraju dijelom Islama zbog svih ovih lažnih hadisa:

Položaj Žene Koja Se Razvede Od Svog Muža

Svaka žena koja traži svog muža za razvod bez opravdanog razloga neće se moci ni pribliziti raju. (Prijavljena po Tirmidhi, 2/329, abwab al-Talaq, 11; Ibn Hibban, 9/490, Kitab al-Nikah, bab ma'ashirah al-zawjayn)

Prije svega, Kur’an eksplicitno opisuje uslove i previla koja se odnose na supruznike koji se razvode. (O ovome ce se kasnije detaljnije raspravljati). Bog daje objema stranama pravo na razvod. Ipak, ne postoji nista sto upucuje na to da zena koja se razvede od svog muza nece u uci u raj. To je dokaz da je ovaj hadis izmisljen. Nema govora o tome da bi Poslanik (as) ucinio nezakonitim nesto sto je Bog ucinio zakonitim, niti da bi donio odredbe koje su u suprotnosti od onoga sto Bog nalaze u Kur’anu. Dakle, u slucaju da zena zeli da se razvede, Bog joj daje pravo na to onim sto je napisano u Kur’anu. Uslovi za razvod navedeni su u ajetima koji govore o tome kako da se zena zastiti u materijalnom i psiholoskom smislu, prije i poslije razvoda. Iz tog razloga, mogucnost da se zena koja bude zeljela da se razvede od svog muza, nece moci ni pribliziti raju, sasvim je lazna i neopravdana. Ona je proizvod sejtanske logike koja nema uporista u Islamu.

Vrlo je bitno napomenuti da se Islam sastoji od Bozijih izjava, Bozijih rijeci koje se bave ljudskom prirodom, umom i dusom. Svi ajeti u Kur’anu sadrze izjave koje odnose poteskoce od ljudi, sprijecavaju nasilne prakse, osiguravaju slobodnu volju ljudi koja je u potpunom skladu s njihovom prirodom. Nijedna od ovih izjava ne namece ljudima poteskoce. Naprotiv, one rijesavaju nesporazume, nepravde i nejednakosti medju ljudima. One oslobadjaju okova. One olaksavaju ljudske duse. One uspostavljaju veze ljubavi i prijateljstva, prije nego neprijateljstva i mrznje. Sto je najbitnije od svega, oni dozvoljavaju pojavu plemenitog i cestitog modela koji je potpuno predan Bogu.

Ipak, model braka koji se pojavljuje u laznim hadisima, odrazava stav koji ne podrzava moralne vrijednosti Kur’ana. Prema Kur’anu, medju parovima ne smije biti prisile ni prinude. Ukoliko dodje do nesporazuma, on se mora rijesiti shodno naredbama u Kur’anu. Najbitnije od svega je da se obje strane pridrzavaju moralnih vrijednosti Kur’ana i da nastoje prevazici razlike sto bolje mogu. Ukoliko je to nemoguce, onda obje strane imaju pravo na razvod.

Takodjer je otkriveno u ajetu da ce, u slucaju razvoda, obje strane biti pod zastitom Boga:

A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će ih, iz obilja Svoga, neovisnim učiniti – Allah je neizmjerno dobar i mudar. (Kur'an, 4:130)

Kao što smo vidjeli u Kur'anu, nakon što se muškarac i žena odluče na razvod svojom slobodnom voljom oni i dalje mogu slobodno živjeti. Ne postoji ni jedan ajet u Kur'anu da ukazuje na to da žena ne može ući raj ako se razvede od svog supruga.

Zena Se Smatra Gresnicom Sve R Dok Njen Suprug Nije Zadovoljna Njom

John William Godward's oil painting “Dolce Far Niente,” 1889

According to the Qur'an, the man and the woman in a marriage must both be select, noble and virtuous people who fear God. That is the basis of marriage in the Qur'an.

Žena koja povrijedi svoga muža će biti pod prokletstvom Boga sve dok ona ga ne učini zadovoljnim. (R. Nasihin)

Ona koja ne poštuje prava svoga supruga neće poštovati ni prava Boga. (Shir'a)

Postoje tri osobe čije molitve neće biti prihvaćene, niti njihova dobra djela: ... žena čiji je muž je ljut na nju, sve dok on ne bude zadovoljan njom ponovo ... (Prijavljena Ibn Hibban u svom Sahihu, 12/178, Kitab al-ashribah, 2, Fasl fi'l-ashribah)

Reference u gore navedeni, laznim hadisima o zenama koje ‘ne uspijevaju zadovoljiti svoje muzeve’ su u potpunoj suprotnosti sa ajetima u Kur’anu. Ako se muslimanka ponasa prema svom muzu na nacin koji nije u skladu sa moralnim vrijednosti u Kur’anu, onda ona gubi Bozije odobravanje, a ne odobravanje svoga muza; jer ono sto je uistinu bitno za muslimanku je gubitak Bozijeg odobravanja. Iz tog razloga, ono je sto je vazno jeste odobravanje Boga, a ne odobravanje supruznika. Dakle, prema Kur’anu, ukoliko muslimanka ispravi svoju gresku I zavrijedi odobravanje Boga,nije bitno da li njen suprug odobrava ono sto ona radi ili ne. Zaista, ako I druga osoba ima muslimansku prirodu, ona ce sasvim prirodno biti zadovoljan ovim stanjem jer ce biti ugodno Bogu.

Međutim, generalna perspektiva ovih lažnih hadisa podsjeća na brakove iz vremena kada je vladalo neznanje, te se u potpunosti zasniva na politeizmu, a ne na naredbama Boga i zapovijedima Kur'ana. Kao što smo već rekli, oženjen muškarac i žena u Kur'anu biraju ljude koji se boje Boga, i koji posjeduju plemenite i superiorne moralne vrijednosti. To je ono sto cini temelj braka u Kur'anu. Dokle god oni ostaju u braku, njihova osećanja ljubavi, naklonosti, poštovanje, samilost i odanost jačaju.

Bog otkriva u Kur'anu da ljubav, samilost, skromnost i spokoj moraju biti prisutni u braku:

i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; (Kur'an, 30:21)

Postoje tako ogromne razlike između modela braka iz lažnog hadisa koji nosi sukobe, intenzivne sporove, omalovažavanje, ponižavajuće radnje, I modela braka kako je predstavljen u Kur'anu.

Ne smije se zaboraviti da je u islamu dobrota prikazana ne kao nada u nagradu od drugih ljudi, nego pokusaj da se zasluzi odobravanje Boga, a muslimani se nadaju nagradi za svoja dobra djela od Boga. Bog otkriva ta moralna nacela i to u slijedecem ajetu:

onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjeg stekao, i on će, zbilja, zadovoljan biti! (Kur'an, 92:18-21)

Dakle, prema Kur'anu, žena će pokušati ugoditi samo Bogu, zahvaljivati samo njemu i željeti samo njegovog odobravanje. Njen jedini Gospodar je naš Svemogući Bog, a ne njen muž. Mentalitet koji govori ženama da se uključe u sve vrste strašnih aktivnosti u cilju da se oduze svom suprugu stoga stoji u potpunoj suprotnosti Kur'anu.

Nemogućnosti Žena Da Izađu Van, Te Ideja Da Su Sklone Šejtanskim Varkama

Žena je 'Awrah ( ne treba se izlagati); a kad god izađe, Šejtan joj prilazi. (Tirmidhi, Ibn Hibban a Sunan Abu Dawud)

Žena je glavni stub, ljepote i finoće društva. Veliki je blagoslov to sto žene čine jedno društvo, njihovo pravo da govore i da budu vođe, da donose odluke i da budu one čije se mišljenje uvažava. Bog je stvorio žene tako da one mogu praviti analize, donositi bitne odluke, preuzimati mjere predostrožnosti, biti uviđavne i pametne. Iz tog razloga se velika vrijednost daje ženama u Islamu. Kada se ovo shvati na ispravan način, Islam će se razumjeti u cijelom svijetu.

Zbog ovih razloga, interne i vanjske snage su već stotinama godina pokušavale nanijeti štetu islamu, naročito po pitanju žena. Koristeći se lažnim hadisima i suvjevjernim praksama, kao i različitim običajima i tradicijama koje su postale ‘pravila’ kojima, u stvari, nije mjesto u Islamu, oni su pokušali prikazati žene kao građane drugog reda, prezrene, odbojne, opasne i one koje navode ljude na grijeh.

U gore navedenom, lažnom hadisu, žena je opisana kao ona koja ima predispozicije da bude nemoralna, ona koje se ne može kontrolirati, slabe volje, neodgovorna u vjeri i sklona šejtanskim iskušenjima. To je razlog zašto se govori o tome da žene trebaju izlaziti što je moguće manje, što se moraju nadgledati, budući da imaju sklonost ka nemoralnosti i to naročito kada izađu, zbog čega se stiče dojam da se sve što one rade mora nadgledati.

Ipak, savršeno je jasno da naš Poslanik (as) nikada nije izgovorio ove izmišljotine. Upravo su fanatici koji osjećaju neprijateljstvo prema ženama, oni koji su izmislili sve ove navode i pripisali ih našem Poslaniku (as), a on je, za razliku od njih, za vrijeme borbi, svoj život povjeravao ženama, davao im posebno mjesto na skupovima, te osjećao ogromnu ljubav i poštovanje prema njima. Za vrijeme našeg Poslanika (as), kako smo već vidjeli, žene su imale svoje mjesto u bitkama, bile su prisutne tokom različitih društvenih događaja,vodile su poslove i bile su među onima koji su propagirali vjeru. Ajeti u Kur’anu ni u jednom trenutku ne govore o ženama na način da su one opasne, luckaste i da se ne smiju pustiti van, naprotiv, u Kur’anu, Bog otkriva psihopatsku prirodu ovog fanatičnog stava prema ženama, te kako se prema njima odnosilo za vrijeme našeg Poslanika (as):

a kad nekog od njih obraduju viješću da mu se rodila onā koju pripisuje Milostivom, [na primjer kćer] lice mu se pomrači i postaje potišten. (Kur'an, 43:17)

i kada živa sahranjenā djevojčica bude upitana zbog kakve krivice je ubijena (Kur'an, 81:8-9)

I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju! (Kur'an, 16:58-59)

Ajeti o kojima govorimo dobro opisuju užasnu prirodu fanatičkog stava prema ženama, te pokazuju koliko takav stav proklinje Bog. Mentalitet nekoga ko pobjesni i potamni kada sazna da je dobio kćerku, ko je u stanju ubiti vlastito dijete tako što je živu zakopa, bio je sveprisutan u prošlosti, ali će svi takvi ljudi odgovarati za ono što su činili, kako je opisano u ajetima 8 i 9 sure at Takwir. Neprijateljstvo prema ženama je veliki uzrok Božijeg gnjeva.

The devilish attitude to women of the fanatical mentality that is filled to overflowing with hostility toward women and hatred has remained unchanged for hundreds of years.

Kao sto smo vidjeli, fanatična vjerovanja ispunjena neprijateljstvom prema ženama utjecala su na to da se stav prema ženama nije promijenio vec nekoliko stotina godina. Budući da su ovi ljudi znali da ajeti u Kur’anu ne podržavaju njihova izopačena razmišljanja, oni su počeli nanositi zlo, koristeći se ovim lažnim hadisima. To je glavni razlog zašto postoje ovi lažni hadisi, posebno oni koji se odnose na žene.

U još jednom lažnom ajetu, fanatici treniraju žene tako što ih izgladne do smrti i ne dopuštaju im da nose lijepu odjeću. Prema ovom bolesnom razmišljanju, ako je žena izgladnjela i ako joj se daje samo da stara i otrcana odjeća, ona neće željeti da izađe vani. Kako u lažnom hadisu stoji:

Neka žene budu gladne, ali ne dovoljno da im glad naškodi, i neka imaju samo malo odjeće, ali neka se ne ide u krajnosti s tim. To je zato što ako žene mogu jesti i oblačiti se dobro, ne postoji ništa što vole više od izlazaka i hodanja okolo. Ali, ako su prilično gladne i gole, ne postoji ništa bolje za njih nego da sjede kod kuće. (Ibn Dževzi, Mawdu'at, II / 282.283; Sujuti, al-Laali, II / 154 Ibn Arrak, Tenzihus Sharia, II / 212213)

Ojačajte vašu kontrolu nad ženama pružajući im nedovoljno odjeće, jer kada žena ima previše haljina i ukrase, ona ima tendenciju da luta izvan kuće. (Nahj al-Fasahah, str. 216)

Čovjek možda može izgubiti zube i postati ružan, dok je njegova supruga smlada i vrlo lijepa. Moguće je da takva žena, izađe na pijacu ili na druga mjesta gdje može vidjeti zgodne muškarce i po povratku kući nerado odgovarati na ljubavne napore svoga muža. Ovo je u najmanju ruku rezultat posjeta žene pijacama i druženjima. (Imam Sharani, al-Uhud al-Qubra)

Opis žena u lažnim hadisima svodi se na sliku abnormalnih bića, koje se poput životinja ne mogu kontrolisati bez obzira na to gdje se nalaze, koja se vode svojim instiktima, a ne vjerom i strahom od Boga, te se zbog toga trebaju paziti. Takav opis odgovara onome što fanatici misle o ženama. Ono što je nama bitno jeste shvatanje onoga sto piše u Kur’anu, a ne ono što misle fanatici. Muslimanka, kako je opisana u Kur’anu, se plaši Boga. Ona zna vrlo dobro kako treba da se oblači, kako da štiti svoju čednost i čast, kako da se ponaša u prodavnicama, na pijaci i tokom proslava. Kur’an je sve što ona treba znati. Njoj nije potreban muškarac koji će joj reći šta da nosi ili jede. Bog je onaj koji će odlučiti, a ne običan smrtnik. Muškarcima nigdje u Kur’anu nisu date takve ovlasti. Oni nemaju privilegije koje im dopuštaju takva prava. Budući da se Bog u Kur’anu obraća ženama muslimankama na isti način kao sto se obraća muškarcima vjernicima, žena će razumjeti ono što joj On govori i pokušati će da sve radi na ispravan način.

Kako bi djelovala po moralnim načelima opisanim u Kur’anu, sve što je potrebno jeste da se žena plaši Boga. Ljudi koji smatraju da se bogobojaznost može postići prisilom od strane muškarca, su fanatici, te su oni doslovno zarobljenici ovih užasnih, lažnih hadisa.

Osim toga, Bog otkriva u Kur’anu da muslimani, bilo muškarci ili žene trebaju jesti i piti sve što je dozvoljeno – ali da ne pretjeruju u tome – da trebaju dolaziti u džamiju u najljepšoj odjeci, nositi najljepši nakit, biti čisti i njegovani. Ne postoje ajeti u kojima se zabranjuje ženi da izlazi van. Naprotiv, jasno je da Bog zahtjeva da žene imaju bitnu ulogu u društvenom životu. Ovi hadisi su tako u suprotnosti sa Kur’anom.

John William Godward's oil painting “On the Balcony,” 1911

A woman must learn how to live, not from a man, but from the Qur'an.

Ideja Da Je Žena Nesreća I Da Poništava Molitvu

John William Godward's oil painting “Nerissa,” 1906

Despising women, whom God says He has created in the finest form, and comparing them to dogs, asses and pigs, and describing them as a misfortune is totally incompatible with the moral values of the Qur'an. Muslim women are saintly people who are praised in the Qur'an, cited as role models, who are loved and respected and who are blessings.

Poslanik (savs) je rekao: Kada neko od vas moli bez sutrah, u blizini psa, magarca, svinja, Jevrejina, Magiana ili žena, ne računa mu se molitva ... (Sunan Abu Davud, Knjiga 2, Hadis 704)

Molitvu poništava pas, magarac i žena (ako oni prođu ispred ljudi koji se mole). (Sahih Buhari, Knjiga 9, Hadis 490)

Loš predznak su tri stvari: konj, žena i kuća. (Sahih Buhari, Knjiga 52, Hadis 110)

Ako postoji bilo kakav loš predznak, onda su to žena, konj i kuća. (Sahih Buhari, Knjiga 52, Hadis 111; Sahih Muslim, Knjiga 26, 5528 Hadis)

Moramo objasniti ove lažne hadise. Omalovažavati žene koje je Bog stvorio u najljepšem obliku, tako što ih se poredi sa psima, magarcima i sa svinjama, te im pripisivati loše predznake, nije u skladu sa vrijednostima Kur’ana. Muslimanke su blagoslovljene, one su hvaljene i prikazane kao uzori, one su voljene i poštovane, te opisane kao blagoslovi u Kur’anu.

Osim toga, način na koji su prikazane životinje. poput pasa i konja koji jako pomažu ljudima, je također manifestacija iskrivljenog vjerovanja. Štaviše, ne postoji koncept sreće ili nesreće u islamu, budući da ovi koncepti pripadaju mnogoboštvu.Ne smije se zaboraviti da i dobro, kao i zlo dolazi od Boga. Ništa što je stvoreno nema moć da bude bilo sretno ili nesretno po ljude. Vjerovanje u nesreću pripada politeizmu, a Bog nam govori da su ljudi koji u to vjeruju oni koji će iskusiti nesreću.

“...Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala!” (Kur'an, 7:131)

Primjeri Fanatičnih Stavova Koji Uspoređuju Žene I Životinje

John William Godward's oil painting “Idleness,” 1900

How can someone who lives by the fanatical mindset feel anything other than hatred for his wife, the person who should be the closest to him of all in this world?

Postoji deset vrsta žena, a karakter svake (od njih) odnosi se na prepoznatljiv kvalitet jedne od životinja. Jedna (vrsta) podsjeća na prase, druga na majmuna, zatim psa, zmiju, mulu, škorpiona, miša, goluba, lisicu, te ovce. (Imam Gazali)

Ovdje moramo postaviti pitanje, kakvo mišljenje o ženama imaju muškarci koji ovako razmišljaju? Kako oni mogu voljeti i poštovati svoje supruge? Kako takva osoba može osjećati bilo što osim mržnje prema osobi koja mu je najbliža na ovom svijetu? Kako takva osoba može dosegnuti ljubav koja je toliko bitna u Kur’anu, ako smatra svoju suprugu životinjom? Naravno da on to nije u stanju. Ipak, u Kur’anu, Bog naglašava važnost ljubavi i suosjećanja među supružnicima:

“i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;”(Kur'an,30:21)

Na osnovu toga, možemo malo proširiti ovu diskusiju: neko ko ima ovakvo razmišljanje o svojoj ženi će na isti način posmatrati svoju majku, sestru i kćerku. Njegova ljubav i poštovanje prema njima biće posljedica poimanja izmišljenih riječi, a njegov odnos prema njima biće zasnovan na gnušanju.

Opis žena u lažnim hadisima očito ohrabruje svaki osjećaj mržnje, prije nego ljubavi. Nemoguće je osjećati poštovanje prema ženi na način na koji je to opisano u lažnim hadisima u kojima se ljubav nigdje ne spominje. Ova velika emocija koju Bog opisuje kao iznimno bitnu u Kur’anu, emocija koja je osnovna svrha Božijeg stvaranja svijeta, doslovno je zaboravljena. Kakva vjera ima toliko neprijatelja, naročito žena?

Takva vjera sigurno nije ona o kojoj govori Kur’an.

John William Godward's oil painting “The Love Letter,” 1913

Fabricated hadiths encourage hatred rather than love.

Osim toga, jedna od najvažnijih stvari u Kur’anu jeste misliti fino o drugima. Grijeh je donositi sud bez dokaza isvjedoka. Stoga je, prema Kur’anu, pogresšo misliti o ljudima kao “perfidnim, željnim lijepe odjeće, sklonim krađi, lukavstvu, gordim I nezgodnim” samo zato jer su u pitanju žene. To je užasna laž i grijeh. Da bismo mogli nekoga optužiti da vara, moramo imati svjedoka koji nam to može potvrditi, da bismo nekoga optužili da je nešto ukrao, moramo dokazati da su ukrali nešto što pripada nekome drugom. Na osnovu Kur’ana pogrešno je optužiti nekoga samo zato što je žena, ukoliko za to nedjelo ne postoji dokaz ili svjedok. Međutim, fanatici nisu svjesni zapovijedi u Kur’anu, te ne vide iskrivljenu logiku lažnih hadisa, budući da žive po pravilima sasvim drugačije i pogrešne vjere.

Ajeti Koji Se Odnose Na Supruge Našeg Poslanika (savs)

Sada moramo nešto da pojasnimo: Kur’an sadrži ajete koji govore o ženema našeg Poslanika (as). Kako bismo spriječili moguće nesporazume, Bog je razdvajao žene Poslanika (as) i žene koje su živjele u njegovo vrijeme. Kako je rečeno u Kur’anu:

O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. (Sura al-Ahzab, 32-33)

U ovima ajetima žene našeg Poslanika (as) imaju drugačije odgovornosti po pitanju životnog stila, govora, odijevanja itd; ljudi koji čitaju ove ajete ponekad ih interpretiraju kao da se odnose na sve muslimanke. Međutim, one se ne odnose na sve muslimanke, već samo na zene Poslanika (as).

Zaključak: Kur’an Pridaje Najveću Važnost Ženama

Osnovni razlog za ovu raspravu su lažni hadisi koji se tiču žena i pokušaj da dokažemo izvor i način na koji se ukorijenilo ovako lažno vjerovanje u mnogim islamskim zajednicama. Na taj način, oni koji se povinuju ovim pravilima u ime Islama, te oni koji se protive Islamu zbog istih, moći će uvidjeti da ovakvo ponašanje prema ženama nema mjesto u Kur’anu-

Međutim, neki ljudi pokušavaju pronaći dokaz u Kur’anu koji bi opravdali omalovažavanje žena. To potiče iz pogrešnog tumačenja različitih ajeta Iz Kur’ana, pogrešnog tumačenja različitih ličnih komentara u zagradi, te takva pogrešna tumačenja najčešće nastaju kao posljedica lažnih hadisa, poput onih koje smo već naveli. Ipak, ako samo uzmemo u obzir Kur’an, nemoguće je pronaći bilo koju od ideja koje promoviraju fanatici. Kako bismo to bolje razumjeli, pogledaćemo ajete koji navodno opravdavaju zatvaranje žena, zlostavljanje i ophođenje prema njima kao da su građani drugog reda. Kada se isti pročitaju na način kako to rade pravi vjernici, a ne fanatici, kada se ovi ajeti protumače na ispravan način i kada se izuzme pogrešno vjerovanje fanatika, onda će svako biti u prilici da jasno vidi da je sistem koji daje najveću vrijednost ženama upravo onaj koji nalazimo u Kur’anu.

Odgovori Onima Koji Traže Dokaze U Kur’anu Kako Bi Ograničili I Omalovažavali Žene

Dodavanje Riječi “Šal/Veo/Šamija” U Prijevode Kur’ana Kao Sredstvo Ograničenja Žena

edno od pitanja koje fanatici uvijek postavljaju je da li žene treba da se pokriju. Koncepcija religije i vjere nekih ljudi, koji su gotovo neosjetljivi na veliki broj zapovijedi vjere, koji ne poštuju ni osnovne naredbe, ali koji insistiraju na pridržavanju sunneta - hadisima - obično se svodi na "hidžab = religija." Međutim, da li se marama, koju neki ljudi doslovno smatraju kao jedinim simbolom vjere, pojavljuje u Kur'anu?

Mnogi učenjaci nalaze upute o marami i pokrivanju u Kur'anu, te ukazuju na različite ajete o ovoj temi. Činjenica je, međutim, da se riječ "hidžab" ne pojavljuje ni u jednom ajetu. Stoga, prvo moramo vidjeti kako to Kur'an tumači, i šta je precizno objašnjenje.

Sura an-Nur ajet 31, 1. dio

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Sura an-Nur – 24, 31)

U gotovo svim prevodima ajeta govori se o, "... velovima koji se spuštaju preko njihovih grudi", ali riječ "hidžab" se zapravo ne pojavljuje u originalnom arapskom ajetu. Možemo to vidjeti jasnije ako pogledamo značenja originalne arapske riječi "pokrivanje.":

“… spuste svoja vela na grudi svoje …” (Sura an-Nur, 31)

“Waqul lilmu/minati yaghdudnamin absarihinna wayahfathnafuroojahunna wala yubdeena zeenatahunna illa mathahara minha walyadribnabikhumurihinna AAala juyoobihinna wala yubdeenazeenatahunna illa libuAAoolatihinna aw aba-ihinnaaw aba-i buAAoolatihinna aw abna-ihinna awabna-i buAAoolatihinna aw ikhwanihinna aw baneeikhwanihinna aw banee akhawatihinna aw nisa-ihinnaaw ma malakat aymanuhunna awi attabiAAeenaghayri olee al-irbati mina arrijali awi attifliallatheena lam yathharoo AAala AAawratiannisa-i wala yadribnabi-arjulihinna liyuAAlama ma yukhfeena min zeenatihinnawatooboo ila Allahi jameeAAan ayyuhaalmu/minoona laAAallakum tuflihoon"

 ya-dribna:ya-dribna: izveden iz glagola "daraba," znači "na štrajk, tukli, ostaviti (nešto), poklopac, izbliza."

khumuri-hin-na:izveden iz "Khamra" znači "vino, opojni" U ovom ajetu riječ znači "pokrivač" To se obično koristi znači "sve vrste pokriva, zavjese, ekrana.; sklonište; izgovor. "

 juyoobi-hin-na:Množina od riječi "juyub." To znači grudi, dojke, džep, grudi, šupljine, okovratnik.

Pogledajmo sada riječ po riječ u dijelu ajeta: "Wal-ya-dribna bi-khumuri-hin-na 'ala juyoobi-hin-na", "što je prevedeno kao "... i spusti velove preko njihovih grudi . "

"“Khimar” / Pokriti

Riječ "khumur" koji se koristi da naznači maramu, pokriva širok spektar značenja, u množini riječi glasi "khimar", što znači "pokrivanje", a potiče od korijena "khamara", što znači "da pokrije. "

Rječnici uglavnom prevode riječ "khimar" što znači "pokriva", sugerišući da je to "bilo što što se koristi da prekrije nešto."

Dakle, riječ prevedena kao "hidžab" u ajetu zapravo znači samo "prekrivac", a riječ "glava" se ne pojavljuje nigdje u ajetu.

“Yadribna” / Navući

Ovaj glagol u ajetu se prevodi od strane onih koji žele da prikažu maramu kao da je dio zapovijedi koju nalazimo u Kur'anu, kao nešto što "treba navući." Razlog za to je mogućnost upotrebe riječi "a navucite velove preko svojih grudi ", kako bi opravdali tvrdnju da se ajet odnosi na već postojeće maramu na glavi. Činjenica je, međutim, da taj glagol ima sasvim drugo značenje, a pravilno se koristi na sljedeći način:

Glagol "yadribna" je izveden iz korijena "daraba." Daraba znači " štrajkovati, tuci, napustiti, pokriti, zatvoriti." Ovaj ajet se odnosi na pokrivanje predjela grudi sa pokrivačem kada kaže "trebalo bi pokriti (walyadribna) grudi (juyubihinna) sa njihovim velovima (bikhumurihinna)."

U Kur'anu glagol "yudnina" se koristi onda kada značenje glasi "da bi trebalo produžiti, osloboditi, ili iznevjeriti." Taj se, međutim, glagol ne pojavljuje u ovom ajetu.

“Juyub” / dekolte

Riječ "juyub" je množina oblika riječi "JayB", što znači "džep" (to se koristi u objašnjenjima kao što su "da otvori džep na košulji", "staviti u džep" ili "ukloniti iz džepa ")

Također se koristi da se odnosi na grudi, grudi, srce, džep, torbicu, otvaranje.

Riječ "juyub" se pojavljuje tri puta u Kur'anu. "Juyub" se koristi u ajetu 31 od An-Nur, dok se jednina riječi, "JayB," pojavljuje na dva mjesta u priči proroka Mojsija (savs). Koristi se kako slijedi u ta dva ajeta:

Jednina riječi "juyub", "JayB," pojavljuje se dva puta u priči proroka Mojsija (savs):"Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika) pojaviće se bijela… (Kur’an, 27:12)

Uvuci ruku svoju u njedra svoja (fee jaybika). pojaviće se bijela... (Kur'an, 28:32)

Riječ "juyub" u ova dva ajeta se koristi da označi "grudi" proroka Mojsija (savs). Ako uzmemo u obzir sve ove činjenice, jasno je da kada se koristi zajedno sa riječju "khimar," riječ "juyub" znači “da prekriju grudi”. Ajet ne sadrži referencu koja upućuje na “pokrivanje glave."

Stoga, pravo značenje ovog pasusa se obično tumači kao, "... da oni treba da navuku velove s glava preko svojih grudi," dok u stvari on govori o tome da, "da oni treba da pokriju prekrivačem svoje grudi." Zapovijed u ajetu se odnosi na pokrivanje grudi, a ne glave.

The word “juyub” in verse 31 of Surat an-Nur means “breast” and the word “khumur” means to cover. The verse is referring to covering the breasts. There is nothing in the verse about covering the head.

Lažna Ili Pogrešna Prevođenja Zasnovana Na Lažnim Hadisima

U pokušaju da se protumači zapovijed koja se odnosi na "hidžab" u ajetu 31 An-Nur, korištene su razne pogrešne interpretacije od strane komentatora koji su prevodili ajet. Cilj toga je mogućnosti da se ajet prilagodi lažnim hadisima koje ćemo uskoro analizirati (sigurno je ajet iznad toga). Glavne pogrešne interpretacije nastale su zbog toga što u prevodu stoji "... da oni treba da navuku velove preko glave ..."

Lažno Tumačenje: “Treba Da Navuku Svoje Pokrivače Preko Glave”

There is no reference in the Qur'an to a headscarf. Nonetheless, some commentators have tried to produce a forced commandment from the Qur'an about covering the head in order to make this compatible with fabricated hadiths.

Kao što smo vidjeli iz onoga sto smo pročitali na arapskom jeziku, ovaj pasus u nekim prevodima kaže, "... da oni treba da navuku svoje prekrivače/velove sa glave preko svojih grudi," a ne sadrži referencu koja se odnosi na "pokrivanje glave" ni "pokrivanje”. "Bez obzira na to, neki ljudi koji žele protumačiti ajete u tom smislu, stvaraju ozbiljne kontradiktornosti i greške u smislu značenja, jer su njihove interpretacije u suprotnosti sa Kur'anom. Mnogi od njih pišu iznenađujuće komentare u stilu "Oni su povukle marame koje su već nosile na glavama preko svojih grudi," tvrdeći da su žene već imale marame na glavi. Da bi muslimanke tog vremena "već nosile marame na glavama," morala bi da postoji zapovijed o tome u Kur'anu: ipak, nigdje u Kur'anu se ne spominje marama. Stoga je nemoguće da su žene tog vremena nosile marame na glavi i to po vjerskoj zapovijedi. Ideja da je "marama već na glavama" u nekim komentarima je, stoga, ozbiljna mana ovakvom tumačenju.

1- Da bi se podržala ideja da se "marama već nosi na glavi," neki komentatori ukazuju na to da je pozivanje na "Jilbab," to jeste burku, u ajetu 59 sure Al-Ahzab objavljeno prije ajeta 31 An-Nur, i da su muslimanke stoga već nosile marame na glavi. Kao što se vidi u pojedinostima, Jilbab je komad tkanine koji pokriva cijelo tijelo, od glave do pete; njegova svrha je u suštini ta da pokrije cijelo tijelo. Ako se prisjetimo ajeta 31 od An-Nur, te zapovijedi ženama da prekriju svoje grudi, možemo vidjeti da ne postoji mogućnost da je Jilbab otkriven na bilo koji način, tako da se ajet ne odnosi na žene koje pokrivaju čitavu svoju glavu i tijelo. Ljudi koji to tvrde kao da su zaboravili na ovu veoma važnu i temeljnu činjenicu.

2- Žene u arapskim društvima tog vremena su se kretale nage i to je razlog zašto je ajet bio poslat. Nakon tog ajeta, muslimanske žene su počele da pokrivaju svoje prethodno otkrivene grudi. Podsjetimo da riječ "juyub" u ajetu znači grudi, a da je pravi smisao ovog pasusa to "da one treba da pokriju svoje grudi s njihovim pokrivačima."

3- Prema nekim komentatorima koji insistiraju na ideji o "već postojećim maramama na glavama," žene o kojima je riječ imaju "već" pokrivene glave, a ipak, prema njihovom načinu razmišljanja, njihove grudi su potpuno otkrivene ! Prema ovom čudnom načinu razmišljanja, žena je uspjela da pokrije svoju glavu, ali nije pokrila grudi (sigurno muslimani su iznad toga). Oni su navodno insistirali na pokrivanju glave, ali su hodali okolo goli. To je neizbježan zaključak na osnovu ovih "ideja" o već postojećoj marami. " Prema ovom tumačenju, tvrdilo se da se žene čije su grudi otkrivene, a glave pokrivene, savjetuju da navuku prekrivač sa glave na grudi. Ovako iskrivljeno razmišljanje rezultat je pokušaja da se u Kur’anu nađe potvrda za ideju da hidžab treba da se nosi.

4- Prema ovoj čudnoj ideji, "vec-postojeći hidžab" mora biti tako dug, da se može raširiti na takav način da u potpunosti pokriva grudi s obje strane. Dakle, svaka žena koja je, navodno, lutala u toplesu u to vrijeme, morala je "već" nositi maramu koja je bila dovoljno duga da prekrije cijelo tijelo. Pogrešno tumačenje ajeta "da trebaju navući svoje velove s glave" je na taj način dovelo do zablude. To je posljedica pokušaja da se pripiše drugo značenje ovom eksplicitno jasnom ajetu.

Objašnjenja lažnih hadisa koji su izmišljeni kako bi se opravdalo pokrivanje glave imalo je za posljedicu nastajanje drugih nepravilnosti u tumačenju. Ovo će biti opisano u kasnijim poglavljima.

Šta Treba Znati O Značenjima Arapskih Verzija Ajeta I Tačnosti Njihove Interpretacije

Potrebno je uzeti u obzir više različitih elemenata kako bi se arapski tekst dobro razumio, ili precizno preveo na druge jezike:

1- Pažnja Pri Upotrebi Te Riječi U Arapskom

Ono na što treba obratiti pažnju kada se govori o pokrivanju žena jeste riječ “prekrivač” na arapskom jeziku.

Riječ "prekrivač" se uglavnom koristi u arapskom zajedno naglaskom na predmet koji se pokriva. Na primjer, kada se riječ ‘sto’ koristi uz riječ ‘pokriti’, rezultat je stolnjak.

Na isti način, upotreba riječi "da pokrije" ("khimar") uz riječi "glava" ("ra'as") daje riječ "khimaru-ra'as", što znači "pokrivač za glavu." Ako je Kur'an naredio ženama da pokrivaju svoje glave, jedan od izraza koje je potrebno da se koristi bi morao biti "khimaru-ra'as." Međutim, takav izraz se nigdje ne pojavljuje.

U ajetu 6 sure el-Ma'ida,koja govori o ritualu pročišćenja prije molitve, glavna riječ je izražena sa riječi "Ra."

O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. (Kur'an, 5:6)

Arapska transliteracija: ja eyyuhe ellezine amanu Iza qumtum ila alssalati faighsilu wujuhakum weejdijakum ila almarafiqi waimsahu biru'usikum

Jasno je da je Bog zapovjedio ženama da pokriju svoje glave, ta bi komanda bila navedena eksplicitno i nedvosmisleno u Kur'anu. Međutim, ajeti u vezi ženske odjeće ne sadrže nikakav naglasak koji se tice glave.

2- Ispitavanje Riječi U Kur’anu U Drugim Ajetima

U ispitivanju Kur'anu, potrebno je pogledati kako se određena riječ koristi u kombinaciji sa drugim riječima u ajetu i u drugim ajetima.

Riječ koja se koristi uz riječ "khimar" ("pokriti") u ajetu 31 od An-Nur a koja naglašava subjekt je "juyub." Kao što smo vidjeli, ova riječ se koristi da bi ukazala na predio grudi u svim drugim ajetima u kojima se pojavljuje. Područje koje je potrebno da se pokrije su po tom ajetu, grudi, a ne glava.

3- Voditi Računa Da Ne Pripisujemo Značenja Arapskim Riječima U Zagradama

Arapski ima mnogo veći vokabular od mnogih drugih jezika, te je izuzetno bogat u smislu značenja: mnogo toga se može reći s nekoliko riječi, a riječ može imati vrlo različite namjene, a samim tim i značenja. Zbog toga, mnoga tumačenja se dodaju u zagradi iako je značenje ajeta jasno; dodaci su izrađeni i značenja su oblikovana prema individualnim interpretacijama prevodioca.

Podsjetimo ovdje i to da i ljudi koji prevode Kur'an obično imaju tradicionalno shvatanje islama, oni smatraju da su hadisi temelj vjere, te da su prevodi ovih ljudi uglavnom visoko cijenjeni, a individualne interpretacije ajeta nastaju pod utjecajem izmišljenih hadisa. Takvi prevodioci koji dodaju napomene u zagradama, imaju tendenciju, svjesno ili na drugi način, da mijenjaju značenje ajeta, u skladu s onim što nalaže u lažnim hadisima.

Kada pogledamo prevode ajeta 31 od An-Nur, vidimo da, iako se riječ "glava-pokrivanje" ne pojavljuje nigdje, riječ se koristi od strane komentatora bilo direktno u tekstu ili pak u zagradi. Iako se riječ "glava" ili "ra'as" ne pojavljuje u ajetu, a riječ "grudi" se koristi u kombinaciji sa riječi "poklopac", što znači da su grudi područje koje treba prikriti, riječ "khimar", što znači "bilo kakav prekrivac," se prevodi kao “pokrivanje glave”. Ovako izmijenjeno značenje je postalo rasprostranjeno i tradicionalno tumačenje, a zaključak stoga glasi da žene treba da pokrivaju svoje glave.

Kada se izuzme ovo tumačenje koje je naknadno dodano od strane komentatora, jasno je da ajet govori o prekrivanju grudi. Svako ko pročita ovu suru, biće svjestan samo ovog značenja.

Some people who translate the Qur'an from a traditional conception of Islam tend to produce changes in meaning, either through the use of parentheses or directly in the text itself. Although verse 31 of Surat an-Nur says nothing about a head-covering, these people have not hesitated to refer to the headscarf either in parenthesis or directly in the text. Yet once this interpretation is done away with, the verse clearly refers to covering up the chest.

Sura an-Nur Verse 31, 2nd Part

A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31)

"Pogrešno Tumačenje Fraze “Ženini Ukrasi”

Još jedna tema na koja trebamo obratiti paznju u ajetu 31 od An-Nur odnosi se na ženske "ukrase." Pasus u ajetu glasi: "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi" znači da ne bi trebalo da otkriju svoje grudi, i ne odnosi se na njihove glave.

Međutim, to se tumači na drugačiji način u nekim hadisima kao i u nekim komentarima na Kur'an, kroz dodatke u zagradama ili izvrtanje značenja riječi. Dopustite da pogledamo neke od njih:

Ideja Da Su Žene Alat Za Iskušavanje

Pravo značenje prvog dijela riječ "zeenatahunna" u ovom ajetu je "ukras ili ukras" i sufiks "Hunna" ukazuje na to da se obraca ženama.

Po mišljenju nekih učenjaka, "Ženska tijela su dekorativna i atraktivna, zbog čega se ajet odnosi na čitavo tijelo." Odatle dolazi tvrdnja da žene treba da pokriju svoja tijela; dok u stvari, ajet zapravo ne govori ništa slično.

Neki ljudi dolaze do vrlo različitih interpretacija na ono što Kur'an govori: "To se odnosi na dijelove tijela gdje se nose perlice i ukrasi, zbog čega je haram / zabranjeno gledati područje gdje se nalaze. "Drugi idu još dalje i kažu:" Haram je / zabranjeno je gledati šišanje ili skraćivanje noktiju kod žene. " Onda im na pamet padaju čudne ideje, poput one da je," Gledanje samo jednog dijela isto kao da se gleda cjelina. "(Ibn Hajar, al-Zawajir)

Iako je ajet savršeno eksplicitan, bezbroj vrlo različitih tumačenja je nastao zbog dijela u kojem stoji "... tako da su poznati njihovi skriveni ukrasi." Ove interpretacije variraju prema načinu na koji ljudi razmišljaju, a ponekad ovisno o njihovom stavu ka ženama. Razmišljanja koji traže da žene budu zatvorene, mirnee, da se drže neugledne, što dalje od društva i zajednica, da su one građani drugog reda i - koja ih ne daj Bože – teže pretvoriti u jedinke koje žive samo da služe muškarcima, a ne Bogu, žele da eliminišu žene u potpunosti putem jedinstvene riječi "ukras." Kroz ove lažne interpretacije ajeta iz Kur'ana, mnogi ljudi su odlutali od suštine vjere i smatrali su Kur'an nerazumljivom knjigom, a ovakvi dodaci su zajedno sa izmišljenim hadisima, imali kao posljedicu tumačenje vjere koja je vrlo različita od one u Kur’anu.

Međutim, pojam "skrivene ukrase" u ajetu je vrlo jasan, a odnosi se na dva područja koja ostaju skrivena, polne organe i grudi.

Greška Kojom Su Ukrasi I Nakit Zabranjeni

Neki ljudi tvrde da su "ukrasi" u ajetu stvari kao što su "perle, nakit i drugi dodaci." Ovo je značajno u shvatanju greške i neobičnosti različitih tumačenja na osnovu lažnih hadisa. Prema ovoj zapanjujućoj tvrdnji, čovjekovi instinkti su toliko primitivni da je prizor jedne perle dovoljan da ga baci van kontrole. Dakle, prema tom načinu razmišljanja, perlice treba zabraniti kako bi se "ljudi", držali zauzdani, pod kontrolom.

Ovaj zastrašujući način razmišljanja u stvari otkriva način na koji fanatici razmišljaju o muslimanskom muškarcu. Ipak, musliman koji se boji Boga, uzdržati će se od Harama ne zato što su neke stvari zabranjene, nego zato što će biti neprijatne Bogu. Musliman nije biće koje će izgubiti kontrolu kad vidi nepokrivenu ženu ili šaku perlica, ili koji živi u svjetlu instinkta; tvrditi da je on takav predstavlja najgore klevetanje muslimana.

Ovakva tumačenja su zapravo veoma značajna u smislu izlaganja barbarskog mentaliteta fanatika. Kad izdvojimo tumačenja fanatika i ograničimo se samo na Kur'an, možemo sasvim jasno vidjeti šta riječ "ukras" znači.

Kako Se “Ukras” Koristi U Kru’anu?

U potpunoj suprotnosti sa fanatičkim idejama po kojima se zabranjuju ukrasi kao što su ogrlice, naušnice, Bog otkriva u Kur'anu da On stvara takve ukrase za vjernike, te da zaista treba da idu u džamiju njegovani I lijepo obučeni:

O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju… (Kur'an, 7:31)

U ajetu “Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela...'” (Kur'an, 7:32) Bog otkriva postojanje načina razmišljanja koje će zabraniti ono što je dozvoljeno od Njega. U narednom dijelu ajeta, “…Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32) On naglašava da su ukrasi divni blagoslov poklonjen muslimanima u ovom svijetu, i da će oni pripadati vjernicima i na na onom svijetu, čime je jasno naznačeno da su vjernici oni koji su vrijedni takvih užitaka. Činjenica da fanatici pokušavaju da zabrane muslimanima da uživaju u tim zadovoljstvima, iako Bog smatra da su dostojni vjernika, pokazuje koliko griješe.

Još jedan ajet u kojem se govori o ukrasima glasi:

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26)

Religija O Kojoj Je Riječ U Ajetu 31 Sure an-Nur

U gore navedenim ajetima, Bog govori o korištenju ukrasa . Međutim, kako je objašnjeno, riječ "ukras" u ajetu 31 od An-Nur nema nikakve veze sa perlama ili nečim sličnim; ajet navodi porodični život žena kao primjer, te ukazuje na slobodu koja je data ženama u obitelji. Sada ćemo ispitati relevantne riječi u ovom ajetu:

…neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. (Kur'an, 24:31)

Riječ "ukrasi" ovdje se ne odnose na perlice ili ukrase koji uljepšavaju, nego je očito da je riječ o intimnim dijelovima tijela, te je navedena lista onih kojima se ovi "ukrasi", mogu pokazati. To uključuje službenike koji nemaju potrebu za ženama (koje nemaju seksualnu želju ili su impotentni) i djecu koja još nemaju svijest o intimnim dijelovima žena. Činjenica da se spominju djeca, koja nemaju svijest o intimnim dijelovima žena, ukazuje na to da se riječ "ukrasi" odnosi na one intimne dijelove tijela.

Jezik koji se koristi u Kur'anu je čist i savršen. Riječi se koriste s velikom pažnjom, one su delikatne i to se može odmah shvatiti kada se ispitaju pojedini detalji. Intimni dijelovi su opisani u skladu sa delikatnosti i književnom vještinom Kur'ana, a opisani su kao ukrasi.

Jedan od glavnih izgovora kojima su se koristili neki komentatori, kako bi se prihvatilo njihovo tumačenje hidžaba u ajetu 31 od An-Nur, bili su razni izmišljeni hadisi. Jasna analiza pokazuje da su oni u potpunoj suprotnosti sa ajetima. Sada ćemo ispitati kako se lažnih hadisi sukobe sa Kur'anom, kako je islamska zajednica prevarena po pitanju pokrivanja glave, i ostalih iskrivljenih istina:

Izmišljeni Hadisi Na Temu Pokrivanja Glave I Njihove Neusaglašenosti

Some commentators have attempted to make verse 31 of Surat an-Nur compatible with fabricated hadiths by making additions or through misleading translations in an attempt to include the concept of the headscarf. The false hadiths in question maintain that when the verse was revealed, Muslim women cut up their skirts and covered their heads with them. According to this illogical claim, a woman's breasts and legs remained uncovered, but she had her head covered.

Kao što smo vidjeli u dokazima kao što je ajet 31 od An-Nur, koji neki ljudi pokušavaju da prikažu kao dokaz za hidžab, on u stvari ne sadrži referencu na riječ "pokrivač za glavu”. Međutim, zahvaljujući uključivanju nekih lažnih hadisa u literaturu islama, ova zabluda se proširila i ona traje sve do današnjeg dana. Lažne hadise su izmislili fanatici, i u njima je vidljiv nedostatak logike, a sadrže i mnoge nedosljednosti. Da pogledamo neke primjere:

Aisha (ra) je rekla: "Kada je otkrio ajet 24:31, žene migranata iz Meke su pocijepale rubove svojih haljina i prekrile njima glave." (Sahih Buhari; Sunan Abu Davud, Beyhaqi, VII, 88)

Prenosi Aisha, Ummul Mu'minin: Neka se Bog smiluje prvim ženama koje su emigrirale. Kada je otkrio ajet "Trebale bi navući svoje velove", one su rasporile deblji dio tkanine i od svoje odjeće napravile velove. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 32, 4091 Hadis)

Satiyya Binti ShAYBA pripovijeda ono što je čula od Aishe (ra): Bili smo sa Aishom, govorile smo o Quraishi ženama i njihovim vrlinama. Aisha: Uistinu, Quraishi žene imaju neke vrline. Ali, Kunem se Bogom, nisam vidjela nijednu ženu sa više vrlina nego žena Ansar koje su vjerovale u Božiju Knjigu tako snažno i čvrsto. Kada je otkriven ajet u kojem stoji da bi trebale navući velove preko svojih grudi, vjernici muškarci su otišli svojim kućama i recitovali taj ajet. Oni su pročitali taj ajet svojim suprugama, kćerima, sestrama i drugim rođacima. Svaka žena je napravila maramu od njihove odjeće, potvrđujući svoje vjerovanje u Božiju knjigu. Sljedećeg jutra, žene su obavljale molitvu Fajr (rana jutarnja molitva). Izgledale su kao da su imale vrane na glavama. (Sahih Buhari, Tefsir Sura (U komentaru od sure) 24:12; Sunan Abu Dawud, Libas (Tkanina): 29)

Kao što smo vidjeli, ovi hadisi tvrde da su, kada je ajet 31 od An-Nur otkriven, muslimanke odmah poderale svoje suknje i umotale ih oko glave. Tu je napravljena prva greška u tumačenju. Sada pogledajmo na nedostatke logike u ovim lažnim hadisima i kako su oni u suprotnosti sa Kur'anom:

• Kao što smo već vidjeli, u ajetu se kaže da "... one treba da stave velove preko svojih grudi" i on se odnosi upravo na to. Hadisi, međutim, kažu da kad je ovaj ajet otkriven, muslimanke su odmah pocijepale svoje haljine i prekrile njima glave, a ne svoje grudi. Ipak, ajet ne kaže ništa o pokrivanju glave.

• Prema opisu ovdje, žene su poderale komada svoje suknje, ali umjesto da pokriju svoje grudi, kao što je zapovjeđeno u ajetu, oni su ih omotale oko glave. U ovom slučaju, njihove haljine bi morale biti toliko duge, da im je omogućeno da pokriju ne samo svoje glave, nego i svoje grudi.

• Prva stvar koja pada u oči je stanje tih pocijepanih suknji. S obzirom da su morale biti dovoljno duge da pokriju njihove glave i grudi, one su morale izgledati kao današnje mini suknje, te su noge tih žena morale biti izložene. Prema ovom opisu, grudi i noge su bile izložene, ali žene su ipak pokrivale samo glavu. Ipak, kao što smo vidjeli u svim dokazima, ajet 31 od An-Nur otkriva da žene samo pokrivaju svoje grudi.

• Već smo vidjeli kako neki komentatori tumače pojam "navuci pokrivač preko glave" kako bi opravdali svoje ideje o "već postojećim maramama." Oni tvrde da su žene već nosile marame. Činjenica je, međutim, da lažni hadisi tvrde da su žene cijepale svoje suknje kako bi pokrile glavu i to čim je ovaj ajet objavljen. Kako to da se ovi lažni hadisi sukobe sa svakom drugom interpetacijom?

Oni su u sukobu, jer je vjera onih koji žele dodati lažne zapovijedi u islam puna nedostataka. Sva sujeverja su u sukobu sa Kur'anom, i sva uključuju velike kontradikcije. Varljiva tumačenja skrojena isključivo s namjerom kako bi se opravdala ideja da je potrebno pokrivati glavu u ajetu 31 od An-Nur, mada je sam ajet savršeno jasan, pokazuju razmjere onoga što se događa. Tumačenja u svjetlu lažnih hadisa, te zaključci koji su nastali zahvaljujući njima prilično su zastrašujući:

U školama Sha'afi i Hanbali, čitavo žensko tijelo (ukuljučujući lice i ruke) treba da se pokrije. U hanefijskimi Maliki školama, ruke i lice moge ostati otkriveni, sve dok ne navode na zavođenje (Sabuni, Tafsirul Ayatil Ahkam 2 / 154.155). As-Suddi: "Žena će prikriti jedno oko i dio lica. Samo jedno oko može biti otkriveno. "(Abu Hayyan)". Takav je bio običaj u Andaluziji. Samo jedno oko žene je moglo biti otkriveno. "(Abu Hayyan, al-Bahr al-Muhit). Sha'afi imami je smatrao zabranjenim čak i posmatranje žene dok siječe nokte. (Ibn Hadžer el-Haytami, Što je halal i haram 2). Prema jednoj teoriji, pokrivanje je obavezno za ženu u islamu i ono uključuje njeno lice (Fikh nama-Seerah). Drugi izvor je opisao kako žena treba gledati čovjeka: "Nije dozvoljeno da žena gleda prsa, leđa ili noge nekog stranca, čak i ako je to ne dovodi u iskušenja. Požuda koju uzrokujue lice je veća od one koju uzrokuju stopala, kosa ili noge. Budući da smo se jednoglasno složili da je gledanje ovih dijelo tijela zabranjeno, onda mora biti zabranjeno gledati i u lice. "(Sabuni, Rewai 2/156).

Zastrašujući um fanatika u stanju je osjećati se opušteno samo onda kada su žene potpuno pokrivene: nekim ljudima to, međutim, nije dovoljno, te žena koja pokriva svaki dio svoga tijela treba biti zatvorena u kuću. Nemoguće je proizvesti tako radikalna i zastrašujuća tumačenja iz ajete Kur'ana, koji daje slobodu ženama i kaže da se one mogu slobodno ponašati i napominje ispred kojih ljudi je potrebno da one pokriju svoje intimne dijelove. Ipak, lažni hadisi su to omogućili, a ovi ljudi su otišli tako daleko da sami pisali dodatke na postojeće ajete i pretvorili žene u fantome, pokrivene od glave do pete. Čak je bilo zabranjeno gledati i njihove nokte. Ovaj primjer je vrlo ilustrativan pokazatelj ramišljanja fanatika.

Također, važno je ovdje istaći da hadis govori o muškarcima i ženama koji su se u vrijeme našeg Poslanika (as) čistili iz iste posude. (Vidi Sahih Buhari, Wudu 43; Sunan Abu Dawud, Kitab al-Taharah 39; Sunan Ibn Madže, Taharah 36; an-Nasai, Taharah 56) S obzirom da su se morali čistiti tijelovi tijela kao što su noge, ruke, laktovi, lice i glava, iz hadisa je jasno da su žene bile zajedno sa muškarcima i da su im glave bile otkrivene. Međutim, zajednička osobina svih svadljivih fanatika je da oni potpuno ignorišu one hadise koji im ne odgovaraju.

Pošto je naš jedini vodič Kur'an, i s obzirom na to da je ono što je objavljeno u Kur'anu eksplicitno, boravak žena u istoj prostoriji sa muškarcima u trenutku kada nisu pokrivale glave maramom u skladu je sa onim što je izneseno u Kur'anu.

Zabranjene Stvari Bog U Kur'anu Nije Ostavio Nejasnima

Iz nekog razloga, pod uticajem izmišljenih hadisa tumačenja fanatika su "uvijek insistirala na zatvaranju žena ili pokrivanju njihovih tijela.” Glavno opravdanje koje navode je njihova ‘uzbuđujuća priroda‘; ipak, ostaje činjenica da je muško tijelo jednako atraktivno za žene kao i žensko tijelo za muškarce. Prema Kur'anu, ne postoji razlika među spolovima, nema logike da se žene pokušavaju pokriti iz straha da bi muškarci mogli biti uzbuđeni zbog njih. Ako je problem to što bi se oni mogu uzbuditi, onda bi to biti daleko više logično muskarcima da se zatvore ili da izađu s pokrivačem koji bi ih spriječio da vide ono što je oko njih? Oni bi trebali pokušati da umanje mogućnost da se uzbude, a ne da pokriju žene.

Postoji mnogo primjera koji govore o ovoj temi. Na primjer, ako neke ljude uzbuđuje ženski glas, zbog čega žene treba spriječiti da govore, isto treba primijeniti i na muškarce. Ako ne treba slušati glas žene ili pjesmu koju ona pjeva, onda ovo ograničenje treba da važi i za muškarce. Ako fanatici žele da ova lažna pravila budu validna, te ako zaista instistiraju na njima, onda bi trebalo nametnuti iste mjere za muškarce.

Međutim, logika koja se primjenjuje u islamu je ona bazirana na Kur'ana, te, naravno, nema takvih ograničenja u logici Kur'ana. Ova ograničenja koja fanatici žele da sprovedu su nesumnjivo stvorena u svrhu nametanja kontrole i ograničavanja slobode, i jednostavno služe stvaranju ogromnih problema u zajednic, i na kraju dovode do katastrofe u društvima u kojima oni sami žive.

Kao i u svim stvarima, muškarci i žene su jednaki u pogledu čednosti. Preljuba je zabranjena za žene i muskarce. Kao što je Bog otkrio u ajetu 35 sure Al-Ahzab, "... muškarci i žene koji čuvaju svoja čednost," muškarci imaju istu obavezu da budu čedni i čisti kao žene. Međutim, to se ne postiže zatvaranjem ljudi, ne puštajući ih van, ni tako što im ne dopuštamo da se sastaju ili da govore. To se radi radi tako da se usvoje moralne vrijednosti Kur'ana. Ljudska bića nisu divljaci koja se ponašaju samo pod uticajem svojih nagona i vode se isključivo svojim željama; ljudska bića su sposobna da razlikuju dobro od zla zahvaljujući svojoj inteligenciji, svijesti i, najvažnije od svega, moralnim vrijednostima koje su naučili od Boga, kao i ljubavi prema Njemu i strahu od Njega.

Dakle, ono što određuje da li je neko čedan ne ovisi o tome koliko će neko otkriti svoje tijelo ili koliko je otkrivena kosa te osobe, nego to ovisi samo o njegovom strahu od Boga i moralnih vrijednosti. Bog otkriva u ajetu, "... da Allah ukaže na onoga koji Ga se boji kad ga niko ne vidi ..." (Kur'an, 5:94) da će testirati ljude čak i tamo gdje nitko ne može ih vidjeti. Stoga, korištenje prisile, zatvaranje ljudi i upotreba nasilje to neće osigurati. Vjera, moralne vrijednosti i obožavanje tiču se samo srca.

Men and women are equal in terms of chastity in the Qur'an, as in all other matters. The criterion for chaste behavior is not how loosely one dresses or how much hair can be seen, but rather fear of God and moral virtue.

Kur’an Govori O Džilbabu, Ne O Hidžabu

Kao što se vidi iz svih detaljne analize gore, pod uticajem izjava i tumačenja iz različitih komentatora, ajet 31 od An-Nur koji se koristi kao dokaz za ideju da se glava mora pokriti, doslovno se pretvorio u tabu. Nevjerovatno je kako ajet koji kaže ništa o pokrivanju glave, ne daje nikakve informacije o glavi i još eksplicitno opisuje prikrivanje u grudi može da se tumači na ovakav način.

Nešto drugo što je prilično zapanjujuće je da mnogi ljudi koji smatraju da je pokrivanje glave, koje se nikada ne spominje u Kur'anu, jedina obaveza u vjeri, nikada ne govore o ajetu 59 sure Al-Ahzab, koja govori o vanjskom odjevanju. Oni su se fokusirali na pokrivanje glave, koje se ne pojavljuje u Kur'anu, u zapovijedi, a ipak su potpuno zanemarili zapovijedi u vezi sa plaštom koji se pojavljuju u Kur'anu.

Hajde da sada pogledamo kako se plašt doista pojavljuje u Suri al-Ahzab i zašto ga zagovornici pokrivanja glave ignoriraju:

Sura al-Ahzab, Ajet 59

O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je. (Kur'an, 33:59)

Značenje arapske riječi u ajetu, "Jilbab," je list ili plašt koji pokriva tijelo od glave do peta. Ovaj ajet iz Sure al-Ahzab stoga vrlo jasno opisuje plašt koji pokriva glavu i cijelo tijelo. Postoji jedan razlog za nošenje takve odjeće, i to je da muslimanke budu prepoznate kao slobodne i čedne.

To znači da neka okruženja nisu pogodna za žene, u smislu da se u njima kreću ili oblače kako žele. Struktura društva i moralni nivo ljudi ponekad zaostaje za civilizacijom. Neke zajednice osuđuju žene koje hodaju okolo, ukoliko nisu potpuno prekrivene i mogu čak ići tako daleko da im nanesu verbalno ili fizičko uvrede. U normalnim uvjetima, muslimanke neće ići na takva mjesta, osim ako nemaju izbora. Ipak, kada moraju, bitno je da pokažu da su muslimanke i čedne, ako žele da izbjegnu nepoželjne posljedice. Jilbab koji se nosi je mjera predostrosti.

Ovo je, naravno, nešto što žena će sama odlučiti. Danas demokratska i moderna društva ne odgovaraju ovakvom opisu. Dakle, žene u zapadnim društvima generalno ne osjećaju potrebu da se pokriju na "nesigurnim mjestima."; mada u takvim društvima mogu postojati ljudi koji zaista predstavljaju opasnost za žene. Dakle, ako žena ne misli da je sigurna, može se pokriti, čak i u zapadnom društvu. Sve što je bitno jeste da se o njoj pogrešno ne sudi na osnovu njenog odijevanja.

Nametanje Hidžaba Bez Da Se Ikada Spomene Džilbab

Da pređemo na temu pokrivanja glave: žena može reći, "pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 59 sure Al-Ahzab," i nositi maramu ako ona želi. Na taj način, ona preferira pokrivanje glave, prije nego potpuno pokrivanje i tumači prikrivanje u tom smislu. Ipak, neko ko kaže: "Pokrivanje glave se pojavljuje u Kur'anu i vidim ga u ajetu 31 od Surat al-Nur," ne govori istinu. Ovo je opasnost, jer naš Gospodar govori o onima koji ono što je dopušteno smatraju zabranjenim i izvrću ajete Kur'ana. To može biti teško djelo u očima Boga, tvrditi da je nešto zapovijed ako se ne pojavljuje u Kur'anu, posebno onda kada znate šta je istina.

Ono što je iznenađujuće je da neki ljudi koji smatraju da je nošenje marame doslovan simbol vjere, nikada ne spominju potpuno pokrivanje u Kur'anu.

Zaista, neki ljudi koji mjere vjersku predanost na osnovu toga da li nam je glava pokrivena i smatraju da u tome leži superiornost u odnosu na druge - iako Bog kaže da superiornosti leži u pobožnosti - nikad ne pominju prave zapovijedi o Jilbabu u Kur'anu. Iako Kur'an ne govori ništa o pokrivanju glave, on sadrži eksplicitne zapovijedi o Jilbabu. Zapanjujuće je vidjeti koliko pokrivanje glave može značiti toliko u očima nekih ljudi, dok se ništa ne govori o Jilbabu.

The reference to wearing “jilbab” in verse 59 of Surat al-Ahzab is entirely at the discretion of the Muslim woman. Since women feel safe in democratic and civilized societies, they do not generally feel the need to wear the jilbab and cover up entirely. Some women, however, may not feel at ease even in such communities and may prefer to cover up entirely. The important thing is to prevent a woman from being misunderstood or harassed because of the way she dresses.

Žena Muslimanka Zna Kako Da Se Oblači U Stilu Kur’ana

A woman may cover herself up entirely or wear low-cut clothing. Once she says, “I am a Muslim,” nobody has the right to judge her. In the eyes of the Qur'an, superiority lies not in one's clothing, but in one's piety.

Jedna važna stvar koja treba da se ovdje naglasi je da muslimanka zna savršeno dobro kako da se oblači u skladu sa Kur'anom, tako da nema potrebe da muškarac govori ženama kako da se oblači. Čovjek nema pravo da se miješa u ono što žena nosi, a kamoli da joj kaže kako da se oblači ili da je sudi po tome. Bog nije dao čovjeku to pravo. Danas je ovo važno pitanje koje treba da se naglasi, posebno u muslimanskim društvima.

A žena može nositi maramu na glavi, ili se pokriti se u potpunosti ili otkriti glavu. Kada ona kaže, "Ja sam muslimanka," niko nema pravo da joj sudi.Samo Bog zna šta se smatra čednim. Iskrenost je ono što se računa u vjeri, a ne odjeća. Na isti način na koji neko ko se pokriva u potpunosti može biti neiskren i otići u pakao, žena koja se manje pokriva, može zaraditi pravo da uđe u raj. Samo Bog o tome odlučuje.

Kada se ljudi vode pravilima osim Kur'ana, nastaju problemi koji ne priliče ljudskoj prirodi. Osim toga, oni prestaju biti pojedinačni problemi i mogu se pretvoriti u društvene sukobe i razmirice. Razlike zasnovane na vrsti haljine – na primjer da li je sa ili bez marame, ili da li je u pitanju odjeća koja malo više otkriva - lažna je percepcija koja nema mjesta u Kur'anu i dovodi do napetosti u društvu. Bog otkriva u ajetu da, prema Kur'anu, superiornost ne leži u haljini i vanjskom izgledu, nego u pobožnosti, ili Taqwai (djelovanju iz straha od Boga):

O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. (Kur'an, 7:26)

Vjera je u srcu. Ona se manifestuje kroz moralne vrline, toplinu osobe, ljubav, velikodušnost, sposobnost da oprostimo, kvaliteti, kulturi, razumijevanju umjetnosti, znanosti; ukratko, u svemu. Stoga je važno procjeniti ljude kroz njihove moralne vrijednosti, a ne na osnovu njihovog spoljašnjeg izgleda.

Bez obzira na njihov vanjski izgled, dragocjeni su svi ljudi koji kažu, "Ja sam musliman". Pogrešno ih je razlikovati. Niko nema pravo na diskriminaciju.

Greška Poznata Kao “Dvije Žene=Jedan Muškarac”

Jedno od neshvaćenih pitanja koja neki ljudi koriste kao dokaz protiv islama je ideja da "žena vrijedi pola muškarca." Neki protivnici islama su dali tumačenje da "iskaz muškarca svjedoka, vrijedi kao iskazi dviju žena ". Fanatici su također iskoristili ove pogrešne interpretacije, stavljajući ih u praksu i žigosajući žene kao one koje vrijede pola muškarca. Međutim, protivnici islama i fanatici su ponovo napravili ozbiljne greške u svom tumačenju.

Bog je stvorio muškarca i ženu koji su, kao svjedoci, jednaki u Kur'anu. Kuran ništa ne govori o tome da "svjedočenje muškarca vrijedi kao svjedočenje dvije žene." Na primjer, potrebna su četiri svjedoka da bi se utvrdila preljuba i Kur'an ne govori ništa o tome da to trebaju biti četiri žene ili dva muškarca, ili četiri muškarci ili osam žena. U njemu se samo govori o četiri svjedoka. Drugim riječima, četiri svjedoka su dovoljna, bilo da su muškarci ili žene, te ne postoji razlika između njih.

Kao i sa svim stvarima, kadadođe do sukoba, , žena se smatra superiornom u Kur'anu, i njenoj riječ se može vjerovati. Kada je žena optužena za preljub, na primjer, kada postoji neslaganje između izjave žene i muškarca, vjeruje se iskazu žene. Jedna žena je čak smatrana nevinom na temelju vlastitog svjedočenja. Kako stoji u Kur'anu:

A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu,

a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu!

A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, (Kur'an, 24:6-8)

Činjenica da je žena superiorna u odnosu na muškarca kada svjedoči, vrlo je značajna, ali nije dobro poznata. Ona u stvari opisuje suštinu Kur'ana, odnosno stav prema ženama. Pogrešne ideje fanatika i protivnika islama se naravo razlikuju od onoga što je ovdje izneseno, ali pogledajmo pravo značenje ajeta na osnovu kojeg fanatici smatraju da žena vrijedi pola muškarca i koji koriste kao dokaz kada je u pitanju iskaz svjedoka, te nasljedna prava žena:

John William Godward's oil painting “Endymion,” 1893

Žene I Svjedočenje Pri Pozajmljivanju

Jedini izuzetak u Kur'anu u vezi sa ženama kao svjedocima napravljen je prilikom pozajmice. Da bi se shvatio na pravi način, moramo pogledati ajet 282 sure Bekara u kojem su opisane pozajmice:

O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude pod pritiskom ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna. (Kur'an, 2:282)

Ovaj ajet postavlja pravila o zaduživanju, i kaže: "... kad uzmete pozajmicu na određeni period, zapišite je," i da "nijedan pisac ne treba odbiti da to zapiše." Na kraju ajet kaže da "... ni pisca ni svjedoa ne treba staviti pod pritisak." Biti svjedok pri zaduživanjau, gdje su u pitanju materijalni interesi, predstavlja nešto što ljudi vole izbjeći. Međutim, Bog želi da ljudi preuzmu odgovornost za ovu nepoželjnu dužnost: "... dva muškarca da se uzmu kao svjedoci." Imajte na umu da ajet ne govori ništa o "pronalaženju dva muška ili četiri ženska svjedoka." Jednostavno govori o "dva muškarca koji djeluju kao svjedoci." Ovu rizičnu i tegobnu odgovornosti Bog nameće muškarcima. Na ovaj način, žene, koje s više podložne pritisku, bivaju zaštićene od ove nepoželjne dužnosti.

Prema ovom ajetu, samo u slučaju da se dva muškarca ne mogu naći, te da imamo samo jednog čovjeka na raspolaganju, možemo izabrati "jednog muškarca i dvije žene." Na taj način, žena se ne dovodi u rizičnu situaciju koja podrazumijeva finansijski interes, proračune, te zaduživanje. Mogućnost da se muškarac i žena nađu suprotstavljenim u slučaju ovako nezgodne situacije se na taj način može izbjeći.

Responsibilities concerning money are risky matters, especially in present- day society, that can easily result in a person being defamed, accused of wrongdoing or becoming the object of suspicion.

Na primjer, zamislimo da je došlo do nesporazuma u vezi sa iznosom kredita ili načinom otplate. Ako dva svjedoka daju različite iskaze, žena će se morati suprostaviti muškarcu, a u okolnostimaje sasvim izvjesno da jedan od dva svjedoka definitivno laže, ona će biti pod velikim stresom i pritiskom. Bog je na ovaj način omogućio da žene, koje On stavlja pod zaštitu od svih spoljnih pritisaka u Kur'anu, budu izložene takvim situacijama. Prisustvo drugog ženskog svjedoka da može eliminirati taj pritisak. U slučaju da su jedan muškarac i dvije žene svjedoci, kad broj svjedoka poraste na tri, odgovornost će biti više široko rasprostranjena i stress svakog pojedinačnog svjedoka će se smanjiti. Dakle, ljudi sa skrivenim motivima koji žele stvoriti pritisak će biti prisiljeni da prevare dvije od tri osobe, te da će njihov zadatak biti mnogo teži.

Poznata je činjenica da kada su u pitanju odgovornosti koja se tiču novca, posebno u današnjem društvu, jedna osoba lako može oklevetati drugu, nemarno pokrenuti optužbe na račun druge osobe i ostaviti drugu stranu pod oblakom sumnje. Predostrožnosti su poduzete protiv ovoga, te one predstavljaju garanciju za žene u mnogim aspektima. Neki ljudi smatraju da je lako smatrati žene slabima, i upravo ih zato klevetati. U takvim situacijama u kojima novac je uključen, takvim ljudima je lako pripisati zločin ženi ili je klevetati. Međutim, ukoliko svjedoče i dvije žene, nestaje opasnost od takvih lažnih optužbi.

Ovo također predstavlja izvor sigurnosti za žene u psihološkom smislu. Može biti vrlo opasno zaboraviti detalje kao što su iznos kredita ili otplate kada svjedočimo pri takvoj transakciji. Pošto muslimani imaju odgovornost da bude nepristrasni svjedoci, oni također imaju odgovornost da bude u potpunosti svjesni, da ne zaborave, detalje u vezi kredita. Na taj način, odgovornost koja može ležati na jednoj ženi može biti podijeljena na dvije osobe. Čak i ako žena ima vrlo dobro pamćenje i preuzima mjere opreza da se ne zaboravi - žene su mnogo preciznije od muškaraca - prisustvo druge stranke će je osloboditi tog psihološkog tereta.

Taj psihološki teret i mogućnost zaboravljanja odnosi se i na muškarce, naravno. Ipak, uvijek je žena ona koja je zaštićena u psihološkom i materijalnom smislu u Kur'anu. Naš Gospodar je stvorio žene kao lica koja pridaju veliku važnost detaljima, koji prihvataju čak i manje odgovornost vrlo ozbiljno, a koji su uglavnom precizne i vrlo odgovorne. Dakle, teret koji će žena osjećati, bit će vrlo težak zbog prirode same žene. Svemogući Bog je mogućnost da se to olakša, kako bi se žena zaštitila i kako bi se spriječila situacija u kojoj je ona pod psihološkim pritiskom. Ovo je još jedna manifestacija uzvišenih vrijednosti koje naš Gospodar daje ženama.

Ne smije se zaboraviti da je žena, kraljica od Sabe, opisana kao vladarica države u Kur'anu, i bila je poznata kao ona koja je uživala moć i donosila odluke. To znači da su na osnovu Kur'ana, žene dovoljno inteligentne i imaju dovoljno snage karaktera da upravljaju državom. Dakle, dok pojedinci tumače navedeni ajet na način da žene nisu dovoljno inteligente da bi izrazile svoje želje,on izričito štiti žene kada je u pitanju zaduživanje, te oni stoga zanemaruju zapovijedi u Kur'anu. Ipak za nas, jedina mjera je Kur'an.

God regards men and women as enjoying equal status as witnesses in the Qur'an. Nowhere does the Qur'an say, “One male witness is equal to two female witnesses.”

Naslijedna Prava Žena

Činjenica da žene dobijaju pola onoga što dobija muškarac prema zakonu nasljeđivanja je još jedan primjer kako se pogrešno tumače ajeti. Neki ljudi koji ne shvataju duh Kur'ana, osnove islama i zaštitništvo te naklonost našeg Gospodara, nastoje pružiti dokaze za svoje tvrdnje analizom ajeta koji opisuju distribuciju nasljeđivanja zasebno umjesto kao koherentnu cjelinu. Ipak, nasljedno pravo je zapravo još jedan dokaz da su žene aštićene u Kur'anu.

Ajeti o ženskom udjelu zaostavštine su kako slijedi:

Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. (Kur'an, 4:7)

Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina. A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je. (Kur'an, 4:11)

Kao što je prikazano u prvom ajetu, nasljedstvo u islamu je pravo koje uživaju i muškarci i žene. Drugi ajet opisuje distribuciju tog nasljeđivanja, u skladu sa potrebama i odgovornostima ljudi.

Gledajući Kur'an u cjelini, vidimo da je izdržavanje majke, supruge, kćerke ili sestre odgovornost sina, supruga, oca ili brata; to se odnosi tokom čitavog života žene. Drugim riječima, sin, muž, otac ili brat su odgovorni za ženu pod njihovom zaštitom do kraja svog života.

The fact that the financial support of a woman is the responsibility of a man does not significantly restrict that woman. The precaution here is a symbol of the value attached to women.

Na primjer, kada se žena udaje, ona dobija miraz od svog supruga. Po Kur'anu, miraz se daje direktno ženi, ne porodici. Nakon što se sklopi brak, izdržavanje žene i djece je ukupna odgovornost muškarca. Uskoro ćemo detaljno vidjeti da se izdržavanje i finansijske odgovornosti nastavljaju, čak I u slučaju razvoda.Svi troškovi su odgovornost muškarca.

Činjenica da je finansijska briga o ženi odgovornost muškarca ne znači da za nju postoje ograničenja. To ne znači da je žena neko ko traži pomoć. Mjere predostrožnosti idu u prilog ženi i imaju za cilj da se žena nikada ne pati tokom svog života. Žena je slobodna da živi kako ona želi, slobodna je da radi ili ne, zaradi novac ili ne, pokrene biznis pa čak i da vodi državu, ako želi. Njena zaštita u finansijskom smislu ne ograničava njen društveni život, njene slobode, niti je čini zatvorenikom. Ukoliko je žena pod zaštitom muškarca, to ne znači da on ima pravo da joj komanduje; Kur'an ne kaže ništa o tome da muškarac ima ovlasti da komanduje ženi. Finansijska odgovornost koja je nametnuta muškaracu ima za cilj da se osiguraju žene, das u pod posebnom zaštitom u Kur'anu, i da nikada ne pate tokom čitavog života.

Međutim, stajalište Kur'ana je takvo da žena nema takvu odgovornost prema bilo kome drugom. Kako ona ne snosi nikakvu odgovornost za izdržavanje bilo koga drugog, ona tako nema obavezu ni da se brine o sebi. Ona ne mora raditi ako ne želi; ona nema tu obavezu.

Osim toga, žena ima pravo da potroši svoje imovinu kako ona želi. Čak i ako je bogata, ona nema obavezu da doprinese kućnom budžetu. Ona nema obavezu da snosi finansijsku odgovornost za svoju djecu. Čak i ako žena je bogatija od muškarca, njegove finansijske obaveze ipak i dalje postoje.

Žena može uložiti svoju baštinu u posao, ako to želi, potrošiti je na sebe, ili je, pak, sačuvati. Ali muškarac je obavezan da iskoristi svoj udio za održavanje i brigu o ženi. Izdržavanje, blagostanje i udobnost njegove supruge, djece i sestre u potpunosti su njegova odgovornost. Sjetimo se da je ovo osmišljeno na ovaj način ne zato što je ženi nešto potrebno, nego da joj neko ne bi učinio nešto nažao.

Pogledajmo ove činjenice kako su izričito navedene u Kur'anu, jer ako su muškarac i ženadobili jednake dijele nasljedstva, onda bi ovo bilo na štetu muškarca, budući da on ima obavezu da se brine o obitelji, dok žena nema tu obavezu.

Sljedeća odredbe u ajetu je također vrlo važna, "... nakon oporuke napravite ili bilo dugove." Ako je neko preminuo i ostavio za sobom naslijeđe, onda se pri podjeli mora postupati u skladu sa pravilima o naslijeđu. Pokojnik je možda ostavio svu svoju imovinu ženi, dok možda ništa nije ostavio muškim članovima porodice: u tom slučaju, zaostavština će važiti i sve će dobiti žena.

Postoji posebna mudrost u tome da je Bog dao muškarcima finansijsku odgovornost za žene. Da je Bog tako želio, onda On takav teret ne bi dao samo muškarcima i žene bi bile odgovorne za svoje izdržavanje, pa čak i za izdržavanje svoje djece. To bi bila velika odgovornost i težak psihološki teret. No, takav teret ipak nije nametnut ženama u Kur'anu.

Ženino Pravo Na Razvod

Prvo što trebamo istaći na temu razvoda je da je praksa onih fanatika koji odbijaju priznati pravo žene na razvod apsolutno neispravna. Prema fanatičnom načinu razmišljanja, bez obzira na to koliko nesretna ili potlačena žena može biti, ona i dalje nema pravo na razvod. Zastrašujuće mentalitet fanatika - koja nastoji da ugnjetava žene i koji muškarce prikazuje kao nadređeni - trenutno djeluje u zemljama kao što su Iran i Saudijska Arabija.

Ne samo da takav način razmišljanja nema mjesta u Kur'anu, nego je to i kršenje duha Kur'ana. Nigdje u Kur'anu nema odredba koja kaže da "samo muškarac može da se razvede od svoje žene." I zaista, ajeti 228 i 241 sure Bekara govore o ženama koje su se razvele. Razvod je pravo koje je dato ženama, kao i muškarcima.

Zanimljivo, neki komentatori ili tumači Kur'ana kada pišu o razvedenoj ženi, u zagradi dodaju objašnjenje da su u pitanju "žene koje su se razvele od svojih muževa." To proizilazi iz toga što osjećaju da ajeti iz Kur'ana nisu dovoljni, ali je to i posljedica njihove nesposobnosti da se oslobode fanatične koncepcije islama, te nastojanje da prilagode ajete svom načinu razmišljanja. Već smo vidjeli da su dodaci u zagradama pokušaj da se Kur'an prilagodi radikalnom mentalitetu. Neki ljudi, koji znaju da ne mogu mijenjati ajete da bi ostvarili svoje ciljeve, pokušavaju napraviti isti efekat upotrebom zagrade. Ipak, kada zanemarimo ove komentare u zagradi, ajeti u Kur'anu nose potpuno eksplicitne poruke.

Under the fanatical mindset, women are regarded as second- class beings needing to be locked away or imprisoned. Frightening practices of the fanatical mindset, which seeks to oppress women and depict men as superior to them, are currently applied in practice in such countries as Iran and Saudi Arabia. Yet that terrible mindset is the diametric opposite of the Qur'an, and is totally incompatible with the true Islam.

Razvod I Zaštita Žene Nakon Toga

Njega i zaštita žena nakon razvoda je važna jer pokazuje koliko se superiornosti daje ženama u Kur'anu. Naš Svemogući Gospodar je zaštitio sva prava žena u okolnostima u kojima bi im mogla biti učinjena nepravda - kao što je razvod - a one su stavljene pod zaštitu za čitav svoj život. Čak i ako ju je razveo, muškarac ima odgovornost da štiti i da brine o svojoj bivšoj supruzi do kraja svog života, čak i ako žena nema potrebe za tim.

Obezbjediti Da Je Žena Sretna I Zadovoljna U Slučaju Razvoda

Za ljude kojise vode isključivo svojim nagonima, razvod znači apsolutni prestanak odnosa. Takvi ljudi vjeruju da kada dođe do razvoda, više ne postoji potreba da se brine o drugoj osob. Pošto izgube sve osjećaje ljubavi i poštovanja za osobe koje napuste, oni se brinu samo o očuvanju vlastitih interesa , te ignoriraju probleme i poteškoće s kojima se suočavaju drugi. Ovo je, naravno, moralni defekt ljudi koji ne žive po vrijednostima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisao je kako žene treba tretirati s ljubavlju i prema odgovarajućim moralnim vrijednostima nakon razvoda:

Kada pustite žene, onda ih, prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite… (Kur'an, 2:231)

O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite. (Kur'an, 33:49)

Oba ajeta odnose se na "ljubaznosti", a to znači da muškarac i dalje ima odgovornost da se ljubazno ophodi prema ženi; ona možda nema posao, finansijska sredstva, a možda nema gdje ni živjeti. Ovi ajeti stavljaju razvedenu ženu pod zaštitu, i daju mogućnosti da se ona zadrži ili oslobodi, ali sve pod uslovom da postoji ljubaznost i fino ophođenje.

Muškarac u oba slučaja mora pravilno tretirati ženu.

Pružanje Finansijske Sigurnosti Nakon Razvoda

U Kur'anu Bog zabranjuje da se razvedena žena ostavljena sama, da bude nezaštićena ili da nema finansijsku podršku. Po islamu, bez obzira da li je žena bogata ili ne, ona ipak mora imati materijalnu sigurnost nakon razvoda. Njen bivši muž ima odgovornost da to osigura.

Ajeti koji se odnose na potrebu da se osigura financijska sigurnost razvedenih žena glasi:

Raspuštenicama pripada pristojna otpremnina, dužnost je da im to daju oni koji se Allaha boje! (Kur'an, 2:241)

.. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome stanju, a siromah prema svome; to je dužnost za one koji žele dobro djelo učiniti. (Kur'an, 2:236)

Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe, last dati. (Kur'an, 65:7)

Kao što se vidi u ovim ajetima, bogata osoba, ali i neko manje imućan ima odgovornost da zaštiti žene od kojih su se razveli. Čak i ako oni nikada više ne vide tu osobu, čak i ako oni nemaju materijalnih ili psiholoških očekivanja od njih, oni i dalje imaju odgovornost da ih stave pod finansijsku zaštitu i da se prema njima odnose s ljubaznošću. Svemogući Bog otkriva da materijalna sigurnost žene mora biti obezbijeđena iskreno, dobrovoljno i sa dobrim namjerama:

I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte. (Kur'an, 4:4)

There are verses of the Qur'an that impose the duty to assume financial responsibility for a divorced woman. Even if he has divorced her, a man has a responsibility to protect and take care of her until the end of her life, even if she has no need of that.

Ono Što Darujemo Ženama Ne Smijemo Uzeti Nakon Razvoda

Naš Svemogući Gospodar je otkrio u ajetima da u slučaju razvoda muškarac ne smije uzeti natrag sve što je njegova supruga dobila od njega dok su bili u braku:

Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete, čineći očigledan grijeh? Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele. (Kur'an, 4:20-21)

...Nije vam Halal oduzeti bilo šta od onoga što ste im darovali… (Kur'an, 2:229)

Bog podsjeća ljude u tim ajetima das u ženidbom obećali da će se brinuti o njima; On otkriva da zbog toga obećanja nemaju pravo ništa tražiti natrag, čak i ako su dali ženama "veliku količinu." Musliman koji poštuje Kur'ana će znati da je ovo obećanje dato Bogu, te će ga zato i oodržati. U ajetu "Nije halal / dozvoljeno zadržati bilo šta ste im dali," Bog jasno zabranjuje bilo koji drugi vid ponašanja.

Garancija Da Žene Imaju Mjesto Za Život Nakon Razvoda Braka

Kako se žena ne bi našla u teškoćama nakon razvoda, I kako bi bila zaštićena, Svemogući Bog savjetuje da je muškarac drži blizu sebe. To je zato što bi mu se na taj način omogućilo da pazi na nju u opasnim vremenima. Nakon razvoda, vjernik ima veliku odgovornost da se brine o njoj, sve dok ona ne pronađe novo mjesto za život, te joj on mora osigurati zaštitu:

Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete, prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili. Ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se ne porode, a ako vam djecu doje, onda im dajte zasluženu nagradu sporazumjevši se međusobno na lijep način. A ako nastanu razmirice, neka mu onda druga doji dijete. (Kur'an, 65:6)

S obzirom na značaj predmeta ovdje moramo ponoviti:ove zaštitne mjere, naravno, ne znače da žena nije u stanju da se brine o sebi; to su gluposti koje iznose neki ljudi puni predrasuda s ciljem da nanesu štetu islamu. Ajeti se odnose na superiorne moralne vrijednosti. Ono o čemu se govori ovdje su moralne vrijednosti i superiornost koja se daje ženi. Briga o ženi znači čega da je ona poštovana i cijenjena. Bog pokazuje način na koji se vrijednuju i štite žene. Također je zabranjeno u ajetu "... staviti pritisak na njih kako bi ih maltretirali." Kao što je navedeno u ajetu, potrebno je"... konsultovati se zajedno ispravno i ljubazno". Bog savjetuje dobre odnose između ljudi koji su razvedeni. S obzirom na težak položaj u kojem su žene nalaze danas u društvu u cjelini, ili u društvenom životu, potreba i značaj ovih mjera preporučenih u Kur'anu postaje mnogo jasnija.

Žene Se Ne Smiju Naslijeđivati Prisilno

Jedna od zapovijedi o zaštiti žena u Kur'anu kaže da se one ne smiju naslijediti silom. Bog otkriva:

O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje Njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, Osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite ... (Kur'an, 4:19)

U ovom ajetu, Bog zabranjuje bilo kakav pritisak na žene, i bilo koje mjere koje bi mogle stvoriti poteškoće za njih u materijalnom smislu.

Vrijednosti Žene Kao Majke

Majčinstvo je pohvaljeno u Kur'anu. Poštovanje za roditelje, fino ophođenje prema njima, potreba da se štite i paze u starosti, predstavljaju posebne odgovornosti vjernicima u Kur'anu, a tu je i veliki broj ajeta na tu temu. Neki od njih glasi:

Naredili smo ljudima da budu poslušni svojim roditeljima... (Sura al-‘Ankabut, 8)

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. (Kur'an, 17:23)

U Kur'anu Bog savjetuje muslimane da tretiraju svoje roditelje s poštovanjem i ljubaznošću; ipak, majka se posebno vrednuje. Bog otkriva u još jedan ajet koji:Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Kur'an, 31:14)

Zapravo, svaka majka se nekoliko mjeseci žrtvuje kako bi donijela dijete na svijet. Kao što Bog otkriva u ajetu, ona nosi bebu sa velikim poteškoćama, a onda prolazi kroz ogromnu bol kako bi rodila dijete. Zatim ona pazi da joj je dijete zaštićeno i da mu je udobno u svakom pogledu. Ona, međutim, ne očekuje nagradu za sve ovo, ona čak zanemaruje svoje potrebe. Bog nas na ovo podsjeća, i govori nam da su majke zaista dragocjene.

Klevetanje Muške Superiornosti I Gluposti O Premlaćivanje Žena

Neki ljudi traže da se dostave dokazi iz Kur'ana o muškoj superiornosti nad ženama, njihovom pravu da tuku žene, te se navode sljedeći ajet u tom pogledu:

Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik! A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten! (Kur'an, 4:34-35)

Ideja Muške Superiornostı:

Riječ "baadahum" u ajetu "Bog je napravio i jedne i druge ,"u ajetu 34 od An-Nisa ', jano govori o mješovitom društvu sastavljenom od muškaraca i žena. Dakle, pravi smisao ovdje je "Bog je napravio neke ljude i neke žene da se više od drugih ljudi i drugih žena." To znači da je Bog dao svima od njih različite sposobnosti i karakteristike.

Ovaj pasus se ne engleskom prevodi kao : "Muškarci su zaduženi za brigu o ženama, jer je Bog učinio da su oni spremniji za to i zbog toga oni troše bogatstvo na njih." Ovdje se govori o fizičkim razlikama, a ne o muškoj superiornosti nad ženama. Riječi: "... jer oni troše bogatstvo na njih" nas podsjećaju na mušku odgovornost da se brine o ženama u materijalnom smislu, kao što smo već vidjeli u nekim dijelovima. Na arapskom se to tumači kao: "Muškarci su zaduženi za žene" ili "Arrijalu qawwamoona aala annisa-ja."

Pravi smisao ovog tumačenja je da "muškarci paze žene," ili "Muškarci imaju odgovornost da se brine o egzistenciji žene."

Riječ "qawwam" u ajetu je prevedena kao "gospodar." Međutim, u svim ostalim ajetima u kojima se pojavljuje ova riječ, ona ima samo jedno značenje, "paziti i štititi." Kao što su čitaoci već vidjeli, arapski je vrlo bogat jezik, te je zato potrebno znati upotrebu i značenje riječi, posebno kako se one koriste u različitim ajetima. To se odnosi i na riječ "qawwam."

Riječ "qawwam" je izvedena iz korijena "qwm." Gledajući sve ajete u kojima se pojavljuju oblici ovog korijena, nećete naći nijedan u kojem se koristi značenje " gospodar." Doista, riječ " hukkam "se koristi za guvernera i vladara u Kur'anu. Na toj osnovi, možemo lako zaključiti da je pravo značenje riječi u ajetu " da pazi na i štiti. "

Možemo vidjeti ovo bolje kada pogledamo Kur'an u cjelini. Kao što smo već rekli, žene obično imaju superioran položaj u Kur'anu, one su slobodne, ali i zaštićene od mogućnosti bilo kakvih teškoća. Odbrana žena, njihova zaštita u materijalnom smislu spriječava ih od toga da bude izložene poteškoćama i zato je to odgovornost muškarca (ovo je objašnjeno u prethodnim poglavljima). Iz toga razloga, kao što sam pojam "qawwam" jasno kaže u ajetu o kojem smo govorili, muškarci imaju dužnost da štite žene, i to uvijek i u svim okolnostima. Ovaj ajet, koji neki fanatici žele koristiti kao dokaz za mušku superiornost, je vrlo važan i on zapravo opisuje superiornost žena.

Lažni Principi O Premlaćivanju Žena

16-year-old Malala Yousafzai was shot in the head and neck on her way home from school because of her blog in which she described the oppression of the population by the Taliban. Thankfully, Malala was restored to full health after lengthy treatment and is still fighting for the education rights of young girls.

Originalna riječ na arapskom u ajetu 34 od An-Nisa 'koji glasi: "Ako postoje žene čije se neposlušnosti bojite, možete ih ukoriti, odbiti da spavate s njima, a onda ih tući" Ovaj glagol prevode kao "tuku", a u brojnim tekstovima glasi "idribuhunn (a)." Korijen je glagol "daraba" i "daraba" može biti riječ sa najširim značenjem u arapskom. Osim što znači "pobijediti", ona također znači "kovanja novca" i "poziv na štrajk." Pogledajmo primjer na engleskom jeziku; kad netko kaže da je "zvono otišlo," to ne znači da zvono više ne funkcionira i da se ne koristi, nego da netko čeka da se otvori vrata. Kada se koriste riječi (ili fraze) sa širokim značenjem, vrlo je važno da se analizira na način da se logično promisli o riječima koje se koriste, kontekstu i pravo smislu.

Jedan od najčešće korištenih značenja riječi "daraba" je putovati i izaći. Zaista, glagol "daraba" se koristi u ajetima Kur'ana koji se odnose na putovanja, odlazak na putovanje ili odlazak negdje na određeni vremenski period. Na primjer, “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kada se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji. (Kur'an, 4:101)

I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti." (Kur'an, 20:77)

i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati (darban)... (Kur'an, 2:273)

O vjernici, ne budite kao nevjernici koji govore o braći svojoj kada odu na daleke pute (darabu)... (Kur'an, 3:156)

Nije vam grijeh da molitvu na putovanju (darabtum) skratite... (Kur'an, 4:101)

Riječ "daraba" se očigledno ne koristi da bi značila "tući" u ovim ajetima. Ista stvar se odnosi na ajet 34 od An-Nisa ', koji razmatramo ovdje. Kada analiziramo riječ "daraba" u svjetlu ovog ajeta, postoje tri različita značenja koja moramo pogledati: 1) zvedite ih iz kuće, 2) prisilite ih da idu napolje, ili 3) tucite ih.

Da bi se shvatilo kako se riječ daraba koristi u ajetu 34 od An-Nisa ', moramo se vratiti na rečenicu: "Ako postoje žene čije neposlušnosti se bojite," na početku ajeta. Riječ "nushuz" je prevedena kao "pobuna i neposlušnost" u mnogim tekstovima. Neki komentatori koji koriste svaku priliku da uključe ideju o ponižavanju žena u ajetima o njima, pa u zagradi uključuju ideju o "poslušnosti prema muškarcima" ili daju pogrešne prevode. Ipak, riječ "nushuz" znači nevjernost, i odnosi se na mogućnost da žena flertuje s nekim ko nije njen muž ili ima nezakonite seksualne odnose. Stoga, sljedeći dio ajeta opisuje kako muž treba tretirati svoju suprugu u slučaju da mu je nevjerna. Prvo što treba uraditi je savjetovati ženi da ne bude nevjerna. Ako to ne uspije, suprug može spavati odvojeno od nje. Međutim, ako žena i dalje ustraje u nezakonitim odnosima i preljubi, onda je najbolje da se ona ukloni iz kuće u potpunosti.

Očigledno je da Kur'an, u kojem su žene posebno zaštićene, ne sadrži bilo kakve naredbe u kojima se govori da žene treba tući. Kada to pogledamo logički, znamo da ukoliko muž tuče ženu koja je nevjerna bez obzira na sve njegove opomene, on neće postići ništa drugo nego naljutit je još više, i to će stvoriti nove probleme. Međutim, uklanjanje žene iz kuće je jedno moguće rješenje. Žena može promisliti logički nakon što bude udaljena od kuće, može joj biti žao što se tako ponašala i može sve sagledati zrelije. Ajet kaže da je muž ne smije poduzeti druge mjere protiv nje ako se ona pokaje.

Prevodom koji glasi : "Ali ako vas poslušaju, ne tražite način da ih kaznite," ponovo se pokušava provući ideja da "žena sluša muškarca." Ipak, ako precizno prevodimo, možemo uvidjeti da tamo u stvari stoji "ako one poslušaju vaš savjet budu vjerne." Ovdje se ne govori o poslušnosti žene prema muškarcu, nego o vjernosti koja je dužnost oba surpužnika.

Although there are campaigns aimed at raising awareness of violence against women in the press and broadcasting media, it has to date proved impossible to prevent across the world. The reason for that is there is no activity on the level of ideas and based on the Qur'an against the fanatical mindset that represents the foundation of such violence.

Ostale Zablude O Ženama

Još jedna od zabluda koje se tiču žena, tiče se Poslanika Adama (savs) i njegove supruge. Kuran ne kaže ništa o obmani Adamove suprugenit da ga je ona navela na grijeh. Iz ajeta 11-28 Sure al-A'raf jasno je da je Šejtan onaj koji prevario Adama i njegovu suprugu.

Na isti način, Kur'an ne kaže ništa o ženi koja je stvorena iz rebra muškarca. Lažni hadisi su izvor ove tvrdnje koja je opisana u prethodnim poglavljima.

Još jedna zabluda je da je Kur'an upućen isključivo muškarcima. U stvari, više od 90% Kur'anu obraća se vjernicima izrazima poput "vi koji vjerujete", što se odnosi i na muškarce i na žene. Isto tako postoje neki ajeti upućeni samo muškarcima, ali postoje i drugi koji se bave samo ženama. Neki drugi ajeti iz Kur'ana obraćaju se izravno samo našem Poslaniku (savs).

Nonsense such as the Prophet Adam (pbuh) being deceived by his wife or woman being created from a man's rib are slanders that are nowhere in the the Qur'an. Yet much of the Islamic world is ignorant of the Qur'an.

Izreke Našeg Poslanika (Savs) Kojima Pohvaljuje Žene

Kur'an, naravno, mora biti naš vodič ako želimo da pravilno razumijemo mjesto žena u islamu. Pošto se i naš Poslanik (as) oslanjao samo na Kur'an, možemo biti sigurni u istinitost hadisa koji opisuju praksu u skladu s Kur'anom. Ovi pouzdani hadisi sadrže značenja i prakse koji su u suprotnosti sa izmišljenim hadisima koji, pak, pokazuju zastrašujući stav prema ženama i koji potpuno odstupaju od duha Kur'ana. Pogledajmo neke od hadisa koji su pouzdani zbog njihove kompatibilnosti sa Kur'anom:

Ono što volim iz vašeg svijeta su žene i parfemi, a hladnoća mojih očiju je u molitvi. (Ahmed i-Nasa'i)

Samo osoba koja je plemenita i časna će vrednovati žene. Samo će ih loši i glupi ljudi prezirati ... (Ibn Asakir)

Najbolji od vas su oni koji su dobri prema svojim ženama. (Ibn Asakir)

Ne muči svoje žene! One su povjerena tebi od Boga. Budite blagi prema njima i činite im usluge! (Sahih Muslim)

Bog voli one koji se slažu sa suprugom, i on povećava njihovu opskrbu. (I. LAL)

Najsavršeniji vjernik u vjeri je onaj koji se dobro ponaša. Najbolji od vas je onaj među vama koji tretira svoju supruga najbolje. (Imam Ghazzali, Ihja Ulum-Id-Din [The Knjiga vjerskih uzdizanja] [New Delhi: islamski Knjiga Service, 2001], 02:32)

Najbolji od vas je onaj koji je najbolji za svoje žene, a ja sam najbolji od vas prema mojim ženama. (Imam Ghazzali, Ihja Ulum-Id-Din [The Knjiga vjerskih uzdizanja] [New Delhi: islamski Knjiga Service, 2001], 02:32)

Blagoslov uzdizanja roba je napisan u knjizi djela onoga koji gleda svoju ženu sa osmijehom na licu. (R. Nâsihîn)

Na Sudnjem danu, ja ću biti neprijatelj onoga koji udara svoju ženu. Onaj koji udara svoju ženu je buntovan prema Bogu i Njegovom Poslaniku. (R. Nâsihîn)

Poglavlje 4 : Mržnja Fanatika Prema Umjetnosti

The main reason why Islamic communities soon began to degenerate after the time of our Prophet (pbuh) is that they abandoned the Qur'an.

Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, fanatici priznaju samo svoja tamna i zlokobna razmišljanja, a ne Kur'an, izmislili su tisuće izmišljotina da bi žene odvojili od Kur'ana, obožavanja , intelektualne borba i propovijedanja. Glavni razlozi zašto je Islamska zajednica iskvarena nakon vremena Poslanika (savs) je da su te zajednice okrenule leđa Kur'anu, a njihova kleveta žena je manifestacija toga. S obzirom da to pogrešan način razmišljanja, islamska zajednica je unazađena; međutim, drugi faktor je bila mržnja fanatika prema umjetnosti.

Prije nego što opišemo mržnju fanatika prema umjetnosti, podsjetimo se osnova fanatičnog razmišljanja. U jednom ajetu Gospodar govori o "... ljudima koji čine dozvoljene stvari zabranjenim:"

I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti. (Kur'an, 16:116)

Danas postoje naravno ljudi koji na mare za ono što je zabranjeno, koji smatraju da je ono što je zabranjeno, u stvari dozvoljeno i čiji glavni kriterij pri tome svakako nije strah od Boga. Međutim, ljudi koji "u ime vjere", zabranjuju ono što je Bog dozvolio spadaju u sasvim drugu kategoriju. Ovi ljudi ne dozvoljavaju ono za što Kur'an kaže da je dozvoljeno, ograničavaju slobode i brane sve što je inače potpuno legitimno. Kao što smo imali priliku da vidimo od početka ove knjige, sa dokazima, oni zapravo ne vole religiju u Kur'anu (sigurno Kur'ana je iznad toga) te nastoje da izmisle vlastitu vjeru.

Ovi ljudi su zabranili pojmove kao što su radost, humor i umjetnost, koji su stvoreni kao blagoslov:

Shvatanje Da Se Šale, Humor I Smijeh Moraju Izbjegavati

Fabricated hadiths clearly show how people with a fanatical mindset are deprived of the blessing of happiness and humor and laughter, one of human beings' greatest needs.

Imam Al-Sadik je rekao, "Glasan smijeh je smijeh Sotone." (Al-Kafi, v. 2, str. 664, br. 10)

Abu Abdullah je rekao: “ Izbegavajte (prekomjerne) šale i humor, jer umanjuju vjereu" (al-Kafi)

Imam je rekao, "Kada se smijete, ne dozvolite da vam se vide zubi." (Al-Kafi)

"Ne smijte previše, previše smijeha ubija srca." (Sahih al-Jaami ', 7312; u-Tirmidhi, 2305; Ibn Madže, 4193)

Presnosi se od ibn Faddal al-Hassan ibn al-JAHM Ibrahim ibn Mehzam da je spomenuo (u svojoj knjizi) Abu al-Hassan: "Jahja (Jovan) ibn Zakariya bi plakao a ne bi smijao . Isus, sin Merjemin bi se smijao a ne plakao. Ono što je Isus radio je bolje od onoga što je radio Jahja. "(Al-Kafi)

Imam Al-Sadik je rekao, "Smijeh vjernika je osmijeh." (Al-Kafi, v. 2, str. 664, br. 5)

Ovi lažni hadisi vrlo dobro opisuju zastrašujući svijet fanatika. Čitaoci će zapamtiti da smo na početku ove knjige gledali kako se mračni svijet fanatika manifestuje, ne samo u vanjskom svijetu, nego i u njihovim srcima, u kobnim stavovima prema ženama, cvijeću ili mačkam. Lažni hadisi koje smo ovdje naveli otkrivaju kako daleko su fanatici od sreće, smijeha i humora koji je veliki blagoslov, dio ljudske prirode i jedan od najvećih potreba ljudi. Jasno je da, pod okriljem sistema koji zabranjuje smijeh, ljudi koji uče iz tih lažnih hadisa misle da se poslanici nikada nisu smijali.

Ipak, u Kur'anu, muslimanima je zabranjeno da tuguju. Musliman je najsrećnija osoba na svijetu, jer on zna da bude potčinjen Bogu, zna kako da se ponaša hrabro, daju on je zahvalan i predan Bogu. On neće imati brige o budućnosti; on će znati da teškoće koje ga zadese su za njegovo dobro i svjestan je da sve što se događa je određeno sudbinom i da smrt nije kraj, ali u trenutku kada upozna Boga i vječni život. Bog daje vjernicima radosnu vijest o raju u Kur'anu. Sve ovo je razlog za muslimane da se raduju. Bog želi da se vodimo moralnim vrijednostima raja na ovom svijetu, jer su to vrijednosti koje Ga čine zadovoljnim.

Prema Kur’anu Toga I Nesreća Su Karakteristine Jedino Nevjernika

What believers need to do at this time when great efforts are being made to spread and legitimize sadness is to usher in peace, together with joy.

Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili. (Kur'an, 9:82)

"Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali. (Kur'an, 23:106)

Kao što možemo vidjeti, nezadovoljstvo je ono što vežemo za nevjernike u Kur'anu. U daljnjem tekstu ovi ljudi će pripisati "jad koji ih je snašao." svom lutanju. Prema tome, nezadovoljstvo nije nešto što Bog želi. Nezadovoljstvo se izjednačava sa nevjernicima u Kur'anu, a radost je izjednačena sa vjernicima.

U drugim ajetima, Bog otkriva da će biti ljudi koji će prezirati savjet Kur'ana zbog svog nezadovoljstva:

“dozvaće se onaj koji se Allaha boji, a izbjegavaće je onaj najnesretniji” (Kur'an, 87:10-11)

Svemogući Allah je zabranio tugovanje muslimanima:

I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. (Kur'an, 3:139)

Fanatici su pokušali da poništi ove ajete od Boga na temelju izmišljenih hadisa. Oni smatraju das u muslimani pogodni za nesreću koju Bog izjednačava sa nevjernicima. Oni traže da se uništi radost, najveća potreba duše i tijela. To nije nešto što Bog želi. Bog je stvorio raj kao boravište radosti.

Radost Dženneta I Istinsko Značenje Tuge

Bog je stvorio raj, naš vječni dom, način života koji voli; život koji naš Gospodar hvali i voli u raju je stoga idealan način života za nas. Bog otkriva da su ljudi u raju u stanju radosti:

Oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati. (Kur'an, 30:15)

Fanatici žele lišiti muslimane ove radosti u raju putem ovih lažnih hadisa. Oni nisu ni svjesni pravog značenja tuge. Ako žalimo zbog nekog nemilog doađaja, to je kao da kažemo "Ja bih da se to nije dogodilo", i to je, bez obzira da li je osoba svjesna ili ne, pobuna protiv sudbine. Fanatici bi trebali biti svjesni da prihvatanjem tuge oni se protive Božjim zapovijedima i sudbini koju je On kreirao.

Vjera je jedan od najvećih blagoslova koje Bog može darovati osobi. Za nekoga ko ima vjeru, mir i sreću u svom srcu, ta vjera je iznad svega ostalog, čak i ako je lišen blagodati ovog svijeta i testiran najvećim poteškoćama, a čak i ako okolnosti idu protiv njega. Bog daruje mir i zdravlje srcu koje mu se okrene, te daje sreću duši. Nemoguće je da osoba bude istinski sretna, ako se ne okrene Bogu. Bog daje blagoslove na ovom svijetu kao dio testa, tako da može izgledati kao da osoba uživa u mnogeim blagoslovima užitcima. Ta osoba može doći do privremene sreću. Međutim, čežnja u duši nikada neće mu dopustiti trajnu sreću, ili unutrašnji mir. U ajetu 28 sure AR-Ra'd, Bog kaže; "... One koji vjeruju i čija su srca u miru kada se sjete Boga. Samo u podsjećanju na Boga mogu srca naći mir. " Mir uma zavisi o vezi sa Bogom.

Dakle, neko ko istinski vjeruje u Boga je stvarno sretan. Sreća je tajna koja je u skladu s ljudskom prirodom i ona osobu čini zdravom. Ćelije ostaju zdrave putem sreće. Razlog zašto sreća ima tako pozitivan efekt je da su, sve stvari koje su u skladu s ljudskom prirodom, dobre stvari koje preporučuje Bog. Bog je stvorio smijeh, radost i sreću kao dobre stvari. Tuga, s druge strane, nanosi fizičku i psihičku štetu.

Stav Da Humor Treba Izbjegavati

Korisno je dodirnuti se ove teme o zabrani humora. Uspješan humor je umjetnost; ljudi koji to postižu uglavnom proizvode velika djela kombinacijom umjetnosti i inteligencije. Humor ponekad donosi radost u nečijem okruženju. On ponekad može izraziti kritike koje se ne mogu otvoreno reći, ali su na ovaj način prihvatljive. Kada donosi radost, kada savjetuje sa iskrenošću, kada se obraća srcu, humor je veliki blagoslov. Kao i svi oblici umjetnosti, humor je blagoslov koji širi ljudima vidike i donosi delikatnosti i suptilnost zajednicama. Humor je također fin način demokratije. Fanatici vode život bez suptilnosti i to je okrutan život, bez duše budući da oni okreću leđa takvom blagoslovu.

Sve što fanatici tvrde na temu radosti, smijeha i humora, kao što je opisano gore, se u potpunosti suprotstavlja Kur'anu. Naš Poslanik (as) i njegovi drugovi su djelovali na način koji je kompatibilan s ovim duhom Kur'ana i iskusili radost i sreću koju im je vjera darovala:

All fanatics' negative claims concerning joy, laughter and humor are refuted by the Qur'an. Our Prophet (pbuh) and the Companions lived in a state of great happiness, in line with the spirit of the Qur'an.

A'isha (ra) je pričala da je bila na putu u pratnji Poslanika (as). Poslanik (as) je zatražio od ljudi da krene dalje, i oni su marširali naprijed. Tada je Poslanik (as) rekao: "Hajde, hajde da se trkamo." A'isha kaže da je trčala i da je bila daleko ispred njega. Poslanik (as) je ćutao neko vrijeme. ... Ponovo je bila u pratnji Poslanika (as) na nekom putu. Poslanik (as) je ponovno zatražio od ljudi da marširaju naprijed, i oni su poslušali. Tada je Poslanik (as) jponovo zatražio da se utrkuju. Ovaj put je Poslanik (as) porazio i ona je zaostala. Tada se Poslanik (as) nasmijao i rekao: "Ovo je odgovor na prethodni poraz." (Ahmad, kao Safwat-Safwah, vol. I, str. 68)

Abu Osama je rekao da se šalio s njim. (Sunan Abu Dawud; u-Tirmidhi)

Abu Hurejre (ra) je rekao, da bi mu se Poslanik (as) narugao isplazivši jezik i da bi se on izvijao od radosti kada je to vidio.

Abdullah bin Haris je rekao da on nije vidio bilo koga drugog ko je bio više duhovit od Poslania (as).

Kada su neki od njegovih drugova rekli Poslaniku Muhammedu (as): "O proroče Muhamede, vi se šalite s nama!" On je odgovorio: "Da, ali ja samo govorim istinu.". (at-Tirmidhi)

'Anas (ra) je rekao da ga je neko pitao da li je Poslanik (as) volio vesele primjedbe. Ibn 'Abbas je odgovorio potvrdno. (Ibn Asakir i drugi Kanz Vol IV str. 43)

'Anas (ra) je rekao: "Poslanik Boga (as) je bio najljubazniji i najduhovitiji čovjek."

Navodi Da Su Muzika I Poezija Zabranjene

Ibn Asakir prenosi(ra) da je Poslanik (savs) rekao, "Ko god sluša pjevačicae rastopljeno olova će mu biti sasuto u uši na Sudnjem danu." (Dha'ifu-Jami 'As-Saghir lil-Albani br. 5410 a Ad-Dha'ifah br. 4549)

Bilo bi bolje za tebe da je je iznutrica puna bljuvotine i krvi, nego poezije. (M. Al-Masabih 4/4809)

Ko god sluša pjevanje neće mu biti dozvoljeno da sluša duhove u raju. (Kanzu 'Ummal br. 40660, 400666 a Kurtubi, br. 14 / 53-54)

Pjevanje proizvodi licemjerstvo u srcu. (Sunan Abu Davud, Knjiga 41, 4909 Hadis)

Bog je odredio da su pjevanje, plaćenje za to, novac zarađen pjevanjem, podučavanje i slušanje kako neko pjeva zabranjeni. (Muhammad Al-Ghazali, Nabawi Sunnet)

Ne postoji nikakva zapovijed u Kur'anu koja zabranjuje muziku, ples i zabavu. Bog nam je dozvolio sreću, zadovoljstvo i radost. Ples označava ritam i harmoniju. Bog je stvorio cijeli univerzum s ritmom; čak i ptice, insekti te leptiri plešu. Ptice pjevaju lijepe pjesme sa zvukom i ritmom kojeg nam nikada nije dovoljno. Velika je radost kada smo u prilici da ih slušamo. Zvuk mora, puls prirode, treperenje krošnji, sve ovo ima ritam. Bog voli ritam, ples, muziku i lijep glas. Raj je također stvoren s ritmom. Sve drveće, biljke i životinje u raju će plesati. Jedan hadis nam govori sljedeće:

Abu Musa al-Ash'ari (ra) je rekao: "Bog će poslati vijest narodu raja i pitati:"? Je li vam Bog održao obećanje? ' U tom trenutku, oni će gledati ukrase, odjeću, voće, besprijekorne supružnike i rijeke koje im je podario,i neće biti u stanju da kažu: 'Bog je održao obećanje'. Melek će tri puta pitati, "Je li vam Bog održao obećanje?" Kada vide da je obećanje ispunjeno do nasitnijih detalja, oni će reći: "Da! ' Melek će odgovoriti, "Postoji još nešto. ' Svemogući Bog će se ukazati svojim slugama i podići veo s njihovih očiju. Kad ga vidimo, sve rijeke će se radovati, drveće će trperiti, vile će sjajiti, potoci će teći brzo, fini mirisi će prožimati dvorišta i vile, i miris mošusa i kamfora će mirisati svuda. Ptice će pjevati, a djevojke će zaslijepiti oči svojom ljepotom. (Ash-Sharani, Mukhtasar Tazkirah al-Kurtubi, str. 370)

Bog je tako inspirirao ljepotu raja i radost harmonične muzike u raju našeg Poslanika (savs). Kako užitak koji je Bog stvorio u raju i koji On hvali može biti zabranjen ljudskim bićima? To ne može bit, naravno.

U Turskoj postoji folklor i ples, a postoje i narodni plesovi poznati kao horon, halay i zejbek. Ljudi plešu u cijelom svijetu. A svijet u kojem je zabranjena muzika i ples je nespojiv sa ljudskom prirodom. Nedostatak muzike i plesa bi stvorio veliki jaz i gubitak blagoslova. Pokušavaj da se zabrani blagoslov koji nam je dao naš Svemogući Gospodar predstavlja neuspjeh fanatika da shvate Boga i Njegovo umijeće stvaranja.

Nepoštenje Fanatika Koji Traže Da Se Zabrani Muzika

Kada govorimo o ovim stvarima, moramo razmisliti o životu fanaticka. Budući da su izmislili lažne zabrane koja se ne pojavljuju nigdje u Kur'anu, veliki broj ovih ljudi su u stalnoj kontradikciji, te žive laž u svakodnevnom životu (opis se ne odnosi na one koji su iskreni).

• Ti ljudi koji kažu, "Muzika je zabranjena" vjerovatno stalno slušaju muzičke stanice i uživaju u muzici .

• Kada su ovi ljudi idu na vjenčanja, oni sretno plešu i pjevaju ili učestvuju u noćima kada se nosi kana.

• Ovi ljudi uglavnom slušaju muziku u svojim automobilima.

Ne postoji apsolutno ništa loše u slušanju muzike sve vrijeme ili plesu na svadbama; naprotiv, ove stvari su divan blagoslov. Oni koriste religiju da bi zabranili muziku, što je potpuno pogrešno i odražava njihovo vlastito nepoštenje. Važno je biti svjestan pravog lica onih koji izdaju zabrane u ime religije a njihov položaj je opisan u ajetima Kur'ana. Naš Svemogući Gospodar opisuje stanje onih koji su prihvatili vjeru drugačiju od one koja je opisana u Kur'anu:

… dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici. (Kur'an, 57:27)

U ovom ajetu, Bog je rekao da se ova lažna, izmišljena religija ne pojavljuje u knjizi a da oni su oni koji izmišljaju religiju, isti oni koje je se ne pridržavaju. Stoga možemo naučiti o licemjerstvo ovih ljudi iz Kur'ana. To njihovi privatni životi također potvrđuju.. Mnogi ljudi misle da su oni zapravo vodite život pun straha od Boga. Možda postoje neki ljudi među njima koji iskreno vjeruju, ali obično ne. Zaista, iskreni među njima će na kraju učiti da žive po islamu Kur'ana. Nemoguće je za nekoga da bude iskren, a ipak živi po pravilima lažne religije, jer kako nam je Bog obećao:

O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna. (Kur'an, 8:29)

Kao što je otkriveno u ovom ajetu, poštena osoba će imati razumijevanja i znati razliku između istine i laži.

There is folklore and folk dance all over the world. Dance is a form of entertainment that people feel the need for. A world in which music and dance are banned is incompatible with human nature.

Bog voli muziku i potiče robove svoje da je vole

Muzika i ples su blagosloi iz raja koji su dozvoljeni u islamu. Bog je stvario muziku, pjesme, muzičke instrumente, fine kostime, ukrase, ples i sve divne stvari. On čini da ljudi vole sve te blagoslove i stvorio je duše na takav način da uživaju u čarima svega što smo naveli.

U Tori se također opisuje kako je Poslanik David (savs) pjevao Psalme uz pratnju muzičkih instrumenata, i kako je plesao pred Bogom; on takođe kaže kako je bilo ljudi koji su mu zavidjeli na tom plesu. Na isti način na koji postoje ljudi u muslimanskim društvima danas koji pokušavaju da zabrane ono što je halal / dozvoljeno, tako iz Tore učimo da su postojali ljudi koji su nerazumno pokušali da zabrane muziku i ples među Židovima. Oni su čak i glupo kritikovali postupke proroka.

... David i Izrael su slavili svom svojom snagom pred Bogom, koristeći kastanjete, harfe .... (Tora, 2. Samuel, 6: 5)

David je plesao pred Jahvom iz sve snage, dok su on i Izrael dovodili Božiju arku sa povicima i uz zvuk trube. Kako je kovčeg ulazio u Davidov grad, Michal, kći Saula, gledala je kroz prozor. I kad je vidjela kralja Davida kako skače i pleše pred Jahvom, ona ga je prezrela u svom srcu. (Tora, 2. Samuel, 6: 14-16)

* Michal, kćer Saulova, jedna je od supruga Davida

Kad se David vratio kući da blagoslovi svoje domaćinstva, Michal kćer Saulova izašla mu je u susret i rekla: "Kako se kralj Izraela istakao se danas, hoajući okolo polugo, dok ga prate pogledi robkinja kao da je bilo kakav običan čovjek! " David je rekao Michal," To je bilo prije nego što me Bog izabrao, a ne tvoga oca ili bilo koga iz kuće, kada me je imenovao vladarom nad ljudima Gospodara Izraela, te ja ću slaviti pred Gospodom. Ja ću biti još više nedostojanstven od ovoga, i biću ponižen u vlastitim očima. Ali ove robkinje koje ste pomenuli, one će časno o meni misliti. "(Tora, 2. Samuel, 6: 20-22).

Pomjerili su Kovčeg Božji iz Abinadaove kuće na novim kolicima, a Uza i Ahjo su ih vodili. David i svi Izraelci slavili su sa svom svojom snagom pred Bogom, sa pjesmama i sa harfama, trubama. (Tora, 1. Ljetopisa 13: 7-8)

Ljudi u to vrijeme, uključujući i suprugu proroka Davida, nisu odobravali to što je on uživao i plesao s velikom radošću. Ipak, Bog hvali ovo zabavno okruženje u Tori, i činjenica da je Poslanik David poslušao Božje zapovijedi o muzici i plesu znači da se on ponašao na najbolji način. Međutim, oni koji su to posmatrali, nisu vidjeli vjeru u Davidovu poslanstva i težili su da izmisle fanatičnu religiju koja bi kritikovala ovakvo ponašanje.

Ista kritika usmjerena protiv proroka se također okrenula protiv muslimana Kur'ana. Preferiranje licemjerja, a ne prave vjere u Kur'anu, jedna je od najgorih pošasti tokom istorije; žene, ples i muzika su područja na kojima su najizraženije ove pošasti.

Ipak, kao i Poslanik David (as), naš Poslanik (as) se također oduševljavao muzikom i plesom, blagoslovima od Boga. Zaista, hadisi govore o drugovima našeg Poslanika (as) koji su plesali plešu, a postoje čak i priče prema kojima je Poslanika (as) ohrabrivao druge da plešu i da se zabave. Pošto su ovi hadisi u skladu sa Kur'anom, vjerujemo da su pouzdani.

Prenosi Ebu Mas'ud al-Ansari: Amir ibn Sa'da je rekao: "Pronašli smo Qarazah ibn Ka'b i Abu Mas'ud al-Ansari na svadbi gdje su djevojke pjevale". "Da li je to bilo u prisustvu vas dvojice koji ste drugovi Božijeg Poslanika (as) i bili ste prisutni na Badru? " Oni su odgovorili, "Sjedite ako želite da slušate zajedno sa nama, ili idite ako želite, nama je data dozvola za zabavu na svadbi." (U-Tirmidhi Hadis 3159)

Prenosi Salama: Izašli smo sa Poslanikom u Khaibar.Neki od ljudi ( drugova)je rekao, "O 'Amire! Poslušajmo neke od vaših Huda". Tako je on pjevao neke od njih ( pjesme u skladu sa hodom kamil). Poslanik je rekao, "Ko je void (ove kamile)?" Oni su rekli, "Amir". Poslanik je rekao, "Neka mu Bog podari milost!" (Sahih Buhari, Knjiga 83, Hadis 29)

Aisha (ra) priča da je : Božiji poslanik (as) pozvao žene Ansara na svadbu. One su pjevali pjesme ... (Sunan Ibn Madže, Nikah: 21, Sahih Buhari, Nikah: 48, al-Maghazi: 12)

Prenosi Ar-Rubai bint Muauwidh: Poslanik (as) je došao do mene nakon konzumiranja braka sa mnom i sjeo na krevet kao što vi sada sjedite, i male djevojke su svirale daire i pjevale .. . (Sahih Buhari, Knjiga 59, Hadis 336)

Narator Aisha (ra): Imala sam djevojku od Ansara koju sam udala, i Božiji Poslanik (as) je rekao: "Zašto ne pjevaš Aisha, jer ovaj klan Ansar voli pjesmu?" (U-Tirmidhi Hadis 3154)

Anas pripovijeda da kada je Poslanik (as) prvi put došao u Madina, svi pripadnici Ansara su izašli, muškarci i žene. ... Žene Banu al-Najjar su izašle i udarale svoje bubnjeve i pjevale: "Mi smo djevojke Sinova Najjar. ! O kakvo je zadovoljstvo imati Muhammeda za susjeda”. Prorok (as) je izašao i rekao:" Da li me voliš? " One su odgovorile:"? Da, tako mi Boga, O Božiji poslaniče! "Na to je on rekao:" Bog zna da moje srce te voli. "(Ibn Madže Sunan, Knjiga od Nikah, Hadis 1889)

Ideja Da Su Slikarstvo I Skulptura Haram / Zabranjene

Ljudi koji će dobiti najtežu kaznu od Boga će biti oni koji slikaju. (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 834)

Ko god naslika sliku, Bog će ga kazniti ukoliko joj on ne udahne život, a on nikada neće biti u stanju da to uradi. (Sahih Buhari, Knjiga 34, Hadis 428)

Na Sudnjem danu, najviše će biti mučeni ljudi koji su slikali slike. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5270 Hadis)

Slikari će biti kažnjeni na Sudnjem danu, i bit će im rečeno, "Oživite ono što ste stvorili." (Sahih Buhari, Knjiga 93, Hadis 646)

Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. (Sahih Buhari, Knjiga 34, Hadis 318)

Svi slikari će biti u vatri pakla. Duša će biti udahnuta u svaku njihovu sliku, i kaznit će ga u paklu. (Sahih Muslim, Knjiga 24, 5272 Hadis)

Kroz ove lažne hadise fanatici tvrde da su slikarstvo i skulpture Haram / Zabranjene za muslimane. I zaista, prema nekim izmišljenim hadisima, smatra se da će slikari biti među onima koji će patiti najgore muke u daljem tekstu. Prema ovom izvrnutim hadisima, ovi ljudi sebi pripisuju božanstvenost, tako što imitiraju Božije kreacije. Ipak, kakva je veza mogla postojati između slikara ili skulptora koji proizvodeći umjetničko djelo, ima takoreći božanski status? Ako slikar ili kipar tvrde da imaju takav status, to može biti samo zbog slabosti uma ili duše, ne zbog umjetnosti koju oni stvaraju. I to se odnosi na sve ljude i sve vrste zanimanja.

Sve ljepote u prirodi su umjetnička djela koja je stvorio naš Svemogući Gospodar. Svjesni smo kako slavno umjetničko djelo može biti izgledati na osnovu onoga što je stvorio naš Gospodar. U stvari, gotovo sva tehnologija prisutna u svijetu je razvijena tako što smo imitirali ono što je Bog stvorio. Postojanje svih ovih stvari je blagoslov za tehnologiju. Na primjer, kada prave avione, ljudi imitiraju ptice i neke vrste mušica koje je stvorio Bog. Pošto je nastanak ovih avions bio inspirisan živim bićim, oni imaju savršene sposobnosti za letenje i pokretljivost. To je prednost, jer postoje već modeli koji savršeno funkcioniraju u prirodi. Ovo je dar koji nam je podario Bog kao blagoslov inžinjerima. Bez obzira na sva naučna dostignuća koje čine naš život lakšim i udobnijim, današnji svijet tehnologije je jednostavno kopija ovih umjetničkih djela u prirodi. Bog je stvorio modele u prirodi i tehnološke kopije istih kao blagoslov za nas.

Razlog zašto fanatici reaguju ovako kada je riječ o skulpturi, zapravo leži u tradiciji naslijeđenoj iz prošlosti. U prošlosti, kada je idolopoklonstva bilo rašireno, neki vladari su poduzimali mjere pravljenja statua, kako bi spriječili ljude da obožavaju idole. Ove mjere, poduzete kako bi otklonile potencijalne opasnosti u ovim društvima u prošlosti, doslovno su propagirane kao zapovijed vjere, iako ne postoji takva zabrana u Kur'anu. Ovo je jedan od najgorih primjera štete nastale od strane nekih ljudi koji vole svoju tradiciju više od Kur'ana.

Mi ne lišavamo sebe vatre ili sunca samo zato Magiani obožavaju vatru i drugi ljudi obožavaju Sunce, ili ne ubijamo krave samo zato što Hindusi vjeruju da su svete, tako da je primitivno zabraniti sve kipove samo zato što su postojali neki pagani koji su obožavali idole. Ono što je pogrešno jeste obožavanje statua, a ljudi su oni koji u tom slučaju čine haram, ne objekti, odnosno statue kao takve.

Umjetnosti slikarstva i skulpture koje su fanatici zabranili za muslimane definitivno nisu Haram / Zabranjene prema Kur'anu, koji je vodič za sve muslimane. Bog voli umjetnost I želi da je Njegove sluge vole; On je stvorio cijeli svemir sa umjetnosti. Ne postoje ajeti u Kur'anu koji kažu da su likovne umjetnosti, kao što su slikarstvo i skulptura Haram / Zabranjene. Naprotiv, umjetnička djela se hvale u Kur'anu.

The technological world and all forms of scientific progress that make life more comfortable for us are all copies of works of art in nature. God creates the originals in nature and technological copies of them as blessings for us.

Statue i umjetnička djela koja su pohvaljena kao primjeri veličanstva u palači Poslanika Solomona (as) se pojavljuju i to u Kur'anu:

Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. "Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" – A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Kur'an, 34:13)

Fanatici koji zabranjuju ove umjetnosti - unatoč ovim ajetima Kur'ana – imaju potrebu da kažu šta misle o Poslaniku Solomonu (savs), koji je imao izuzetno lijepe statue u svojoj palati.

Ovi kovači praznovjerja su poceli nanositi veliku štetu islamskim društvima. Islamski svijet nikada nije uspio da se razvije nakon širenja takvog praznovjerja o skulpturi i slikarstvu. Društva koja ne mogu razviti umjetnost su zamrznuta, bez duše i ona odumiru; u njima nema ništa novo. Oni postepeno gube svoju kreativnost, sposobnost razmišljanja i praktično razumijevanje detalja. Hladnoća i nedostatak ukusa ogledaju se u mjestima gdje žive i u načinu na koji se oni ponašaju jedni prema drugima. Kao rezultat njihovog okretanja leđa umjetnosti, monotonija, hladnoća i nedostatak ukusa dominiraju u turobnom svijetu fanatika.

Stav Da Su Zlato I Svila Zabranjeni

Poslanik Božiji (savs) je svilu držao u desnoj ruci, a uzeo zlato i držao ga u lijevoj ruci i rekao: oba su zabranjena muškarcima u mojoj zajednici. (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4046 Hadis)

Abu Musa al-Ash`arije pričao da je Božiji poslanik (savs) rekao, "Nošenje svile I zlata je Haram / Zabranjen za muškarce a Halal / dozvoljeno za žene moje zajednice '' (At-Tirmidhi)

Fanatici su zabranili svilu i zlato, te su izmislili brojne hadise o tome. Ipak, nema ajeta u Kur'anu u kojem stoji da su zabranjeni zlato i svila. Naprotiv, zlato i svila su opisani kao blagoslov iz raja u nekoliko ajeta u Kur'anu:

čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta! (Kur'an, 18:31)

A one koji budu vjerovali i dobra djela činili – Allah će sigurno uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata i biserom kititi, a odjeća će im svilena biti. (Kur'an, 22:23)

edenske perivoje u koje će ući, u kojima će se zlatnim narukvicama, biserom ukrašenim, kititi, a haljine će im, u njima, od svile biti. (Kur'an, 35:33)

Postoje hadisi koji pokazuju da se svilena tkanina također koristila u vrijeme proroka Muhameda (savs):

Prenosi Sa'da: Vidio sam čovjek kako jaše na bijeloj mazgi a on je imao crni turban od svile i vune. On je rekao: Ovo mi je dao Božiji Poslanik(savs). (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4027 Hadis)

Ebu Davud je rekao: Dvadeset drugova Božijeg Poslanika(savs) obukli su khazz [svilu]. Anas a al-Bara 'b. 'Azib su bili među njima. (Sunan Abu Davud, Knjiga 27, 4028 Hadis)

Kao što smo vidjeli, smatra se da muslimani zaslužuju ljepotu i finu odjeću u sunnetu našeg Poslanika (savs).

Naravno, sve ovo je bilo u sunnetu našeg Poslanika (savs), jer naš Poslanik (savs) je ohrabrivao i volio blagoslove koji su se hvalili u Kur'anu. Jedan od glavnih dokaza da su lažni hadisi čiste izmišljotine je način na koji oni zabranjuju, kao naredbu našeg Poslanika (savs), nešto što se nikada ne spominje u Kur'anu: takvo nešto, naravno, ne dolazi u obzir.

Zlato je ukras, a kao što smo već vidjeli, Bog hvali ljepotu ukrasa u Kur'anu. Kao što je otkriveno u ajetu, “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad pođete u džamiju … “ (Kur'an, 7:31), Muslimani su ohrabreni da se obuku lijepo i da nose ukrase.

Podsjetimo se da su ukrasi dozvoljeni za svakoga, muškarca i žene, bez razlike, u Suri Al-A'raf:

Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32)

Stav Da Su Šminkanje, Uređivanje, Čištoća I Privlačan Izgled Zabranjeni

Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Ugodne Mirisa

Molitva žene koja koristi parfem za ovu džamiju nije prihvaćena dok se ona ne vrati i okupa se kao nakon seksualnog odnosa (savršeno). (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4162 Hadis)

Ako žena koristi parfem i prolazi pored ljudi tako da oni mogu osjetiti njen miris, reći će ona je takva-i-takva, što znači da će imati ozbiljne primjedbe. (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4161 Hadis)

Ako žena nosi parfem za bilo koga drugog osim svog muža, njena molitva neće biti prihvaćena, osim ako ona opere miris sa svog tijela kao kada se okupa nakon seksualnog odnosa. "(Man La Yahzaruhul Faqih, v. 3, str. 440)

Nanošenje parfema za bilo koga osim muža, ženi donosi sramotu i vatru(pakla). (Nahj al-Fasaha, 2382)

Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Tetovaže, Uklanjanje Dlaka, Estetske Stomatologije

Bog je prokleo one žene koje se bave tetoviranjem i one koji se same tetoviraju, te one koje skinu dlake s lica, kao i one koji namjerno stvaraju prostor između zuba kako bi izgledale lijepo. (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 815)

Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Perika, Obrva Plucking, Tetovaže

Bog je prokleo ženu koja produžava (svoju ili tuđu) kosu umjetno, kao i onu koja tetovira (sebe ili nekog drugog) (Sahih Buhari, Knjiga 72, Hadis 820)

Poslanik Boga (as)je prokleo ženu koja radi tetovaže i onu koja se tetovira, ali i onu koja čupa obrve. (Sunan Ibn Madže, Poglavlje 11, Hadis 1989)

Izmišljeni Hadisi Koji Zabranjuju Ženama Da Izađu U Atraktivnoj Odjeći

Poslanik Muhammeda (as) je rekao: "O Fatima! Meleci sedam nebesa i sedam Zemalja proklinju ženu koja se ukrašava, oblači i napušta kuću, tako da se muškarci mogu diviti njenoj ljepoti. Ona postaje meta Božanskog gnjeva kad je živa. Kada umre naređeno je da se baci u pakao. "(Shahabul Akhbar, Dastaan-e-zanaan, str. 11)

Imam Al-Sadik: "Za nekoga da bude osramoćen, dovoljno je da nose odjeću koja će se proširiti njihovu slavu (na takav način da privuku pažnju ljudi) (Bihar al-Anwar, Vol.78, str. 252)

Hazrat Ali: "nosite debelu odjeću (da ne otkriva tijelo), jer ljudi koji nose tanku odjeću također imaju tanku (slabu) vjeru." (Bihar al-Anwar, Vol.79, str. 298)

Poslanik Boga (as)je zabranio ženama da nose odjeću koja će privući pažnju ljudi i nakit koji zvecka kada hodaju (Mustadrak al-Wasail, Vol.14, str. 280)

Izmišljeni Hadisi Koji Tvrde Da Žena Ne Ide U Raj Ako Je Zaokupljena Zlatom I Odjećom

Pogledao sam u raj i manjina njegovih stanovnika bile su žene. Zato sam pitao, "Gdje su žene?"Rečeni mi je, "One su preokupirane dvijema crvenim stvarima: zlatom, i šafranom," što znači nakitom i bojilom za odjeću.

Izmišljeni Hadisi Koji Propisuju Da Se Ženama Ne Daje Lijepa Odjeća

“Pomozite ženama tako što im ne date lijepu odjeću.”

Razlog zašto navodimo sve ove izmišljene hadise je da pokažemo kako su žene prezrene u religija kovača praznoverja, i kako se one smatraju glupim, bez karaktera i uglavnom nebitnim. Ove naredbe, koje se ne pojavljuju nigdje u Kur'anu, su prikazane putem ovih lažnih hadisa kao da su dio vjere. Na taj način, ne samo da je uništena ženska ljepota, nego i model društva u kojem je oduzeta njihova mudrost i karakter. Tako životi onih koji su već zamrznuti, bez duše i bez ljubavi sve više odumiru. Kada ženske lepote, jedan od najvećih blagoslova u ovom svijetu, biva uništena, tonu i njihove duše i ideje o društvu. Kao što smo detaljno objasnili u prethodnim dijelovima, ako zanemarimo ženski um i ideje žena koje su sposobne za pronicljiva i detaljna razmišljanja, koje su sposobne za poduzimanje mjere opreza uz mnogo šire razumijevanje nego muškarci, onda su takva društva lišena mnogo prednosti. Najpotresnija stvar je da žene u ovim društvima također vjeruju u ovu krivu religiju i ne vide ništa loše u vezi sebe kao inferiorne. Žene su navikle da se ne razlikuju od muškaraca i one su stoga izuzetno loše njegovane, nemaju mišljenje ni o čemu, one su neznalice koje prepuštaju sve odluke muškarcima i općenito su posvećene muškarcima.

Činjenica je, međutim, kao što smo već vidjeli, da Bog spominje u ajetima one koji smatraju da su ukrasi i lijepe stvari Haram / Zabranjeno. Takvi ljudi se ponašaju suprotno Kur'anu:

Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?" Reci: "Ona su za vjernike na ovome svijetu, na onome svijetu su samo za njih." Eto, tako Mi podrobno izlažemo dokaze ljudima koji znaju. (Kur'an, 7:32)

Kao što smo već vidjeli, žene su divne i dragocjene u Kur'anu; ženska ljepota je blagoslov. Ženska inteligencija može unaprijediti društvo. Bog je podario sve te prekrasne atribute ženama; On ih hvali i štiti ih. Ove izmišljenih hadisi su u potpunosti odbačeni od strane Kur'ana.

Ne smije se zaboraviti da su ljudi koji pokušavaju da zabrane ljepotu i blagoslove koje Bog voli, fanatici. Stoga je velika greška osuditi one koji misle da je svijet fanatika ispravan jedan i kritizirati pravi islam iz neznanja. Ljudi koji se stvarno pridržavaju Kur'ana su oni koji znaju da su ljepota i ukrasi blagoslov od Boga, a ne oni koji žele da im se zabrani.

Kada Bi Poimanje Fanatika Zavladalo Svijetom...

If the prohibitions of the peddlers of nonsense regarding painting and sculpture were implemented in daily life, there would be no pictures, paintings or statues anywhere in the world, no advertising posters, court art or visual media.

Da sada pogledamo kakav bi svijet mogao biti u svjetlu ovih zabrana. Ako bismo primjenili zabranu slika i skulptura, ne bi bilo slika,fotografija ili čak reklamnih plakata bilo gdje u svijetu. Stoga,

• ilustracije se ne bi mogle koristiti u cilju propovijedanja.

• Ne bi bilo ilustracija u udžbenicima.

• Ne bi bilo slika na novčanicama.

• Ne bi bilo slavnih slika ili zidnih dekoracija u palačama.

• Ne bi bilo ilustrovanih opisa ljudskog tijela na časovima anatomije.

• Ne bi bilo škole likovnih umjetnosti ili slično.

• Ne bi bilo ilustrovanih novina, časopisa, knjiga ili web stranica. Gledanje TV-a bi bilo zabranjeno, jer se gotovo u potpunosti sastoji od slika.

• Uz zabranu medijskih organizacija, morali bismo odustati od bezbroj korisnih stvari koje dobijamo od medija. Također bi bilo nemoguće propovijedati moralne vrijednosti, i reći ljudima o dobroti i istini, kao što je propisano u Kur'anu.

Šminkanje, Uređivanje, Savremenost I Kultura – “Kvalitet” Ukratko, To Su Propisi Islama

Naravno, musliman mora biti dobro njegovan, čist i atraktivan, jer ljepota, njegovanost, i uživanje u umjetnosti su sve karakteristike koje Boga voli i to su sve blagoslovi darovani vjernicima. Ne postoji ništa u Kur'anu što ukazuje na to da je Haram / Zabranjeno za žene da nose šminku id a budu biti dobro njegovane. Zaista, žene i u vrijme našeg Poslanika (savs) izlazile atraktivne i njegovane. Žene su nosile šminku u to vrijeme, ali su je nosili i muškarci uključujući i našeg Poslanika (savs) posebno, jer su oni nosili Kohl oko očiju. Kao što jedan Hadis otkriva:

Prenosi Aisha (ra): Božiji poslanik (savs) je stavljao Kohl oko očiju dok je postio. (Sunan Ibn Madže, Poglavlje 9, 1678 Hadis)

Muslimanke su u tim danima koristile ruž za usne, Kohl , te crtale ruke i nokte kanom. Žene i muškarci su koristili posebne boje da oboje svoju kosu. Naš Poslanik (savs) je ohrabrivao ljude da farbaju kosu, pa je čak farbao i svoju kosu.

Zainab je rekla: Otišla sam u kuću Um Habiba, supruge Poslanika (as) kada je umro njen otac, Ebu-Sufjan bin Herb. Um Habiba je tražila parfem koji je sadržavao žuti miris (Khaluq) ili neki drugi miris, i ona je prva namirisala jednu od djevojaka i onda protrljala obraze s njim. (Sahih Buhari, Knjiga 63, Hadis 251) (Khaluq je ružičasto-žute boje i služi kao neka vrsta ruža.)

Ostali hadisa na tu temu glase kako slijedi:

U Tabarani tradiciji je naređeno da “ se promijeni boja kose kako bi se razlikovali od stranaca." (2111)

Prenosi Ebu Hurejre: Božiji poslanik je rekao: "Jevreji i kršćani ne farbajte (svoje sijede kose), tako da će raditi suprotno od onoga što oni rade (tj farbaju sijede kose i brade)." (Sahih Buhari, Knjiga 56, Hadis 668; Sahih Muslim, Knjiga 24, 5245 Hadis)

Anas bin Malik je rekao, Abu Bakra je ofarbao kosu kanom 'i Katam (tj biljkama koje se koriste za bojenje kose). (Sahih Buhari, Knjiga 58, Hadis 257)

Anas b. Malik je rekao, Abu Bakra i Umar su ofarbali kosu kanom. (Sahih Muslim, Knjiga 30, 5779 Hadis)

Ispričao pod nadležnošću Sohayb al-Khayr: Poslanik (as) je rekao: "Najbolja boja koju koristite za kosu je ova crna supstanca koja poboljšava ljubav vaših žena prema vama i odražava više dostojanstvenu sliku vas u očima vaših neprijatelja". (Sahih muslim)

Hadisi nam također govore da je žuta boja kose bila najljepša našem Poslaniku (as):

Prenosi Abdullah ibn Abbas: Kada je čovjek koji je obojio kosu kanom prošao pored Poslanika (as), on je rekao: "Kako je ovo fino!" Kada je prošao drugi čovjek koji je obojio kosu kanom i katam, on je rekao: " Ovo je bolje od onoga prije. "Zatim je prošao još jedan čovjek koji je obojio kosu žutom bojom te je on rekao:".. Ovo je bolje nego sve što smo vidjeli prije. "(Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4199 Hadis)

O Ansar, bojiti kosu u crveno i žut, i razlikujte se od A'aajim (Persijanaca). (Naracija Ahmad, 21780)

(A drugovi) su obično farbali kosu u žuto. Među njima su bili Hazrat Ali, Ibn Omer i Ebu Hurejre. Neki su je farbali kanom i katamom, a neki crnom bojom. Među onima koji su preferirali crnu bili su Hazrat Osman, hazreti Hasan, Hazrat Husain (dva sina Alija), Uqba ibn 'Amir, Ibn Sirin i Abu Burda.

Prenosi Abdullah ibn Omer: ... "Vidio sam Božijeg Poslanika (as) da se farma sa žutom bojom, i ništa mu nije bilo draže od toga. On bi svu odjeću ofarba, pa čak i svoj turban. (Sunan Abu Davud, Knjiga 32, 4053 Hadis)

Abu Qatadah (ra) je jednom pitao Poslanik Boga (as): "Imam dugu kosu, trebam li da je češljam?" Poslanik (as) je odgovorio: "Da, i pazi na kosu." Stoga Abu Qatadah koriste ponekad nanosio ulje dva puta dnevno (tj. Nanosio je ulje i češljao se) zbog naredbe Poslanika (as). (Imam Malik je ispričao ovaj Hadis Mishkaat str. 384)

Prenosi AbuDharr: Poslanik (as) je rekao: ". Najbolje stvari su kana i katam za farbanje sijede kose" (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4193 Hadis)

U vrijeme našeg Poslanika (as), umjesto laka za nokte, žena su nosile kanu. Naš Poslanik (as) je također rekao da je ohrabrivao svoje žene na to.

Prenosi Aisha: Žena je dala znak iza zavjese da ukaže na to da je imala pismo za Božijeg poslanika (as). Poslanik (as) je zatvorio ruku, govoreći: ". Ja ne znam da li je ovo muška ili ženska ruka". Odgovorila je: ". Ne, ženska" On je rekao: "Da si žena, ti bi imala drugačije nokte, što znači namazala bi ih kanom. "(Sunen Ebu Davud, Knjiga 33, 4154 Hadis)

Prenosi Aisha (ra): Kada je Hind, kći Utbaha, rekla: Božiji poslaniče, primite moju odanost, on je odgovorio; "Ja ne prihvatam tvoju odanost dok ne napraviš razliku među svojim dlanovima ..." (Sunan Abu Davud, Knjiga 33, 4153 Hadis)

Žene Su Predivna Stvorenja, Naravno Da Moraju Biti Lijepo Uređene

Women must be attractive and wellgroomed, and they must always behave in a classy manner. That is what quality means, and that leads to other people showing them respect.

Naravno, žene moraju biti privlačne i dobro njegovane, i naravno, njihovo ponašanje mora biti vrlo plemenito. To znači kvalitetu, i kvalitet dovodi do poštovanje prema toj osobi. To ne znači da ona mora biti prilično lijepa ili bogata, već da treba željeti da usvoji duh čistoće Kur'ana, te da bude čista. Muslimani moraju biti dobro njegovani, kako bi bili kompletni, i moraju unaprijediti svoje poštovanje i ugled tako što dobro izgledaju. Svi u svijetu će biti pod utiskom osobe koja je ugledna, kulturna i samouvjerena. Ovo je nešto što Bog želi i odobrava.

Šminka je važno sredstvo kojim se postiže njegovanost i atraktivnost, i blagoslov je od Boga. Bog voli sve oblike ljepote. To je razlog zašto su stvorene žene, cvijeće, drveće, leptiri i ptice, sve da budu privlačni. Mi se divimo skladnim bojama leptiovih krila, izvanrednom simetrijom i skladnim šarama. Žene su također ukras ovoga svijeta, pa čak i najatraktivniji od svih ukrasa. Na isti način na koji je stvoren leptir, stvorene su i žene. Ta ljepota nastaje kroz njegovanost koja im je darovanh kao blagoslov, i one su na taj način postale izuzetno vrijedne. Ljepota žene koja ne vodi računa o izgledu i ne pridaje joj je vrijednost će također biti bezvrijedna.

Ljudi koji traže da se zabrani korištenje šminke su uglavnom izgubili duh zadovoljstva. Na isti način kao što ne postoji umjetnost, zadovoljstvo, radost ili ljepota u njihovom turobnom svijetu, pošto oni smatraju žene subjektima koji moraju biti zaključani i izolovani, oni više vole da su žene neugledne nego privlačne. Upitajmo zato, koja progresivna i moderna osoba ili društvo bi izabrala religiju koja čini žene bezvrijednim i neuglednim? Ko bi želio da predstavlja takvu vjeru? Ko bi se zalagao za takvu vjeru?

To je razlog zašto se neke zapadne zajednice protive fanaticima, ali oni su u zabludi kad misle da je ta vjera zapravo islam.

Muslimani Imaju Pravo Nositi Privlačnu Dizajnersku Odjeću I Posjedovati Lijepa Auta I Domove

Naš Poslanik (savs) i njegovi drugovi bili su najkvalitetniji, najmoderniji ljudi svog vremena. Da je naš Poslanika (savs) danas živ, on bi bio najkvalitetnija osoba našeg vremena. On bi nosio najmoderniju i atraktivnu odjeću, on bi živio u najmodernijem i ugodnom domu, i vozio najbolje automobile. On bi bio poznat po svojoj izvrsnosti. Zaista, hadisi tvrde da je naš Poslanik (savs) nosio pomno odabranu odjeću, impresivnu odjeću svog vremena, te da je nosio zlatom izvezenu odjeću:

"Otišao je u zlatom-izvezenom ogrtaču i rekao: O Mahrama! To je ono što sam zadržao za vas ... "(Velika Hadis Kolekcija, Jam al-Fawaid, Min Jami al-Usul a Majma AZ-Zawaid, Imam Muhammed ibn Muhammed ibn Sulayman, Ar-Rudani, Iz publikacije, 2. izdanje, Istanbul, 2009, str. 257-261-262-265-271-272-273)

Ljudi koji pokušavaju da naprave religiju od svoje tradicije zasnovane na praznovjerju, generalno se smatraju nedostojnim svega što je atraktivno i djeuju iz osjećanja inferiornosti, pa stoga ne smatraju sebe - ili muslimane općenito - kao one koji zaslužuju atraktivnu dizajnersku odjeću, lijepo domove i fine automobile. Nema problema ako neko živi u luksuznom domu, ako ima dobar auto i nosi najljepšu odjeću, a ipak ovi ljudi gube zdrav razum kada muslimani čine takve stvari. Njihov osjećaj inferiornosti povećava njihovu ljutnju. Oni posmatraju sve puni ljutnje.

Those who seek to make a religion out of traditions consisting of nonsense do not generally regard themselves as worthy of beauty and generally act out of deeply-rooted feelings of inferiority. They do not regard attractive designer clothing or fine homes and cars as befitting themselves or other Muslims.

Naravno, muslimani moraju učiniti sve u njihovoj moći da zaštite ljude u teškoćama i nastoje ugoditi Bogu što je više moguće u tom pogledu. Međutim, to ne znači da oni moraju biti neugledni, prljavi i ružni. Musliman ima značajnu moć kada propovijeda i to samo zbog njegovog izgleda. Što više izgleda čist, visoke kvalitete, ljubazan, i moderan, to je on otvoreniji, radosniji, otvoren za nove ideje, što će usavršiti njegovo propovijedanje vjere. Taj stil života će, naravno, prevladati u čitavom njegovom životu, a ne samo kada propovijeda. U pogledu Kur'ana, muslimani već imaju obavezu da žive na taj način, i doista oni uživaju u tome.

People will be more influenced by an image of a peace-loving, high-quality Muslim rather than that other life style dominated by squalor. When they see that, they will begin feeling love rather than fear. And that is what is compatible with the Qur'an.

Umjesto užasnog poimanja života koji prezire žene, postoji miroljubivo poimanje islama u kojem prevladava kvaliteta, u kojem vlada ljubav, a ne strah, a to je ono što je u skladu sa Kur'anom. Zaista, u vrijeme našeg Poslanika (as), za ljude koji su ostvarili svoj potencijal, radost i moderan izgled i ponašanje bili su uvijek bitni. Poznata je činjenica da je naš Poslanik (as) uvijek nosio vizantijske odore i drugu finu odjeća kada je pozdravljao strane izaslanike. Naš Poslanik (as) je poslao Dihya al-Kalbi na razna putovanja da predstavlja islam pred drugim narodima. Dihya al-Kalbi je bio nevjerojatno zgodan i uvijek je nosio vrlo skupu i visoko-kvalitetnu odjeću na mjestima gdje je otišao propovijedati islam. Zbog njegove pojave i njegovog kvaliteta ljudi su izlazili na ulice u regijama gdje je otišao propovijedati, i bili su veoma impresionirani. Cilj je bio ovdje da ljudi vide da islam vrednuje ljepotu i kvalitetu.

Neki od naših hadisa Poslanika (as) o muslimanima koji izgledaju dobro i koji su dobrog kvaliteta glase:

Abu'l-Ahwas, kaže: "Došao sam dakod Poslanika (as) i nosio sam staru odjeću, a on je rekao:"? Imate li imovinu ' Ja sam rekao: 'Da!' On je pitao: "Kakvu?" Ja sam rekao:"Imam sve vrste, odnosno, deve, goveda, konje, i ovce." [Poslanik] rekao: '. Ako ti Bog daje bogatstvo, onda to pokaži na sebi' "(Imam Ahmed je zapisao ovaj Hadis iz Sufjan bin` Uyaynah, iz Abu Az-Za`ra '`Amr bin` Amr, od strica Abu al-Ahwas `Avf bin Malik bin Nadlah od svog oca, Malik bin Nadlah.)

Prenosi Džabir (ra): Otišli smo u bici kod Anmar sa Poslanikom (as) ... O Božiji poslaniče, imamo prijatelja iz Medine. Također smo ga pripremili. On slijedi iza i štiti nas. Čovjek je došao s dva pocijepana komada odjeće. Kada ga je Poslanik (as) vidio, pitao je, "Da li on ima išta drugo da obuče nego ova dva pocijepana komada odjeće?" "On ima dva komada odjeće koja sam mu stavio u torbu." "Zovi ga i reci mu da je obuče. "Pozvao sam ga, a on je obukao. Kako se čovjek okrenuo da ode, Poslanik Boga (as) je rekao: "Zar nije bolje za njega (umjesto stare odjeće da nosi novu)?" Čovjek je to čuo i rekao: "O Božiji poslaniče! Trebam li nositi novu odjeću kad idem na džihad na putu Boga? "" Da, čak i kada se vodi džihad na putu Boga. "(Velika Hadis Kolekcija, Jam al-Fawaid, Min Jami al-Usul i Majma az -Zawaid, Imam Muhammed ibn Muhammed ibn Sulayman, Ar-Rudani, Iz publikacije, 2. izdanje, Istanbul, 2009, str. 257-261-262-265-271-272-273)

Poglavlje 5: Jevreji I Kršćani Prema Religiji Fanatika

Zastrašujući način razmišljanja fanatika, koji smo posebno vidjeli u kontekstu rata i žena, može se uočiti u njihovim stavovima prema sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima. Izmišljeni hadisi su godinama trovali muslimanska društva zbog čega su ona gajila neprijateljstvo prema hrišćanima i jevrejima. Zbog ovih lažnih hadisa, za koje se tvrdilo da su izreke Poslanika (as), muslimanske zajednice su ignorisale pravedne jevreje i kršćane, koji se pohvaljeni u Kur'anu, te su živjeli u doslovnom neznanju kada je u pitanju činjenica da jevreji i kršćani moraju ostati pod zaštitom muslimana. Zbog ovako pogrešnog načina razmišljanja oni negirali one ajete iz Kur'ana u kojima su opisani iskreni kršćani i jevreji. Negiranje bilo kojeg ajeta iz Kur'ana znači odricanje od vjere, ali oni su to potcijenili.

Ovaj odjeljak razmatra pravo značenje ajeta iz Kur'ana koje fanatici i neki protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige u islamu, kao i izmišljenih hadisa koji su pravi uzrok neprijateljstva prema jevrejima i hrišćanima. Također treba zapamtiti sljedeće; kršćanstvo i judaizam su istinite vjere koje su starije od islama, a prema Kur'anu, svi muslimani imaju odgovornost da prihvate sve prave vjere i prave proroke. Jedan ajet glasi:

Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136)

Nema sumnje da su prave vjere postepeno pogrešno protumačene od strane svih koji pogrešno razmišljaju, i da se pogrešno tumačenje odnosi i na svete knjige. Međutim, kada pogledamo Kur'an, koji će ostati neiskvaren do Sudnjeg dana, mi razumijemo da moramo vjerovati u kršćanstvo i judaizam onakve kako su objavljeni i u tom kontekstu ih posmatrati.

Neke muslimanske zajednice i dalje gaje politiku neprijateljstva prema hrišćanima i jevrejima, bez obzira na navedeni ajet i druge ajete u Kur'anu koji slave sljedbenici Knjige, ali to su sljedbenici fanatizma, a ne islama i Kur'ana.

Neki ljudi griješe svjesno, a drugi nesvjesno. Svrha ove Knjiga je upozoriti one koji griješe i pokazati protivnicima islama da vjera kojoj se protive nije pravi islam.

Suprotno onome što zagovaraju fanatici, Kur'an kune neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige i zagovara ljubav prema njima. Pogledajmo sada dokaze za to:

Odgovori Kur’ana Onima Koji U Kur’anu Traže Opravdanje Za Neprijateljstvo Ka Jevrejima

Jevreji već godinama ne shvataju razlog za neprijateljstvo koje neki muslimani osjećaju prema njima. Oni smatraju da mora postojati takva zapovijed u Kur'anu, te da muslimani djeluju po njoj; neki od njih su zbog toga uvijek krivili islam. Oni ne znaju da Kur'an zapravo kune ljude koji su neprijateljski raspoloženi prema Jevrejima.

Postoje dvije glavne optužbe na račun jevreja, a to je da su prokleti i da se mogu porediti sa majmunima i svinjama (sigurno su naša jevrejska braća i sestre izvan toga). Fanatici smatraju das u ove tvrdnje zasnovane na Kur'anu. Pogledajmo sada šta Kur'an zaista kaže:

Poređenje Sa “Majmunima I Svinjama” I Ono Što Kur’an Zaista Kaže O Onima Kojima Je Data Knjiga Prije Nas

Sljedbenici Knjige zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Bog hvali iskrene Jevreje i kršćane i otkriva da On će ih nagraditi na ahiretu. Svi sljedbenici Knjige su povjereni muslimanima. To poveravanje izražava osjećaje ljubavi i naklonosti koje muslimani trebaju osjećati. To ne znači da je narodu Knjige potrebna naročito zaštita.

Neki fanatici čitaju ajete iz Kur'ana u nastojanju da pronađu dokaze za svoje neprijateljstvo prema Jevrejima i to je ujedno i najveći adut u rukama od nekih zapadnih protivnika islama. Ovi ljudi ohrabruju neprijateljstvo prema Židovima ukazujući na ajete u Kur'anu i kaže da su Jevreji prokleti i da se porede sa "majmunima i svinjama." Kada pogledamo Kur'an, međutim, vidimo das u ljudi koji se proklinju u stvari mnogobošci koji su se pojavili među Jevrejima i koji se ponašaju licemjerno i agresivno.

Da ispitamo ajete Kur'ana na ovu temu:

U ajetu 60 sure Al-Ma'ida, Bog govori o zajednici koja je opisana kao zajednica "majmuna i svinja." U svjetlu prethodnog ajeta, ova zajednica sastoji se od ljudi kojima je data knjiga, dakle hrišćana i Jevreja, drugim riječima:

Pregled Ajeta 60 Sure al-Ma'ida:

O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci – i Allaha se bojte ako ste vjernici. (Kur'an, 5:57)

i kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju. (Kur'an, 5:58)

Reci: "Hoćete li da vam kažem koji su gori od takvih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune i svinje pretvorio, oni koji su se šejtanu klanjali – njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s Pravoga puta odlutali." (Kur'an, 5:60)

Ovi ajeti se odnose na zajednicu koji je nastala unutar sljedbenika Knjige; međutim, ova zajednica je obožavala lažne bogove. Oni su insistirali na činjenju haram / zabranjenih djela i ismijavali su vjeru. Izraz "Ljudi knjige" se koristi samo za identifikaciju društva iz kojeg su ovi dvolični ljudi izrasli, a ne znači da su svi sljedbenici Knjige krivi za takve stvari (sigurno su iznad toga).

Možemo vidjeti cijeli opis kada pogledamo ajet 60 sure Al-Ma'ida. Ajet 57 kaže:

"Ne uzimajte kao prijatelja [pokrovitelja] bilo kojeg od onih kojima je Knjiga objavljena prije vas, ili nevjernike koji se rugaju i igru iz svoje religije." Izraz "prije vas", odnosi se na period prije muslimana, a riječi: "kojima je data knjiga" se odnose na kršćane i Jevreje, tj. na nevjernike koji se rugaju religiji a koji su pripadnici ove dvije ispovijesti. Podsjetimo da ovo nije opšti pojam i da se ne odnosi na sve Jevreje i hrišćane, nego na nereligiozne, agresivne i podrugljive članove zajednice koja je nastala među njima. Takva zajednica je ozbiljna prijetnja i pošast, ne samo za muslimane, nego i za Jevreje i hrišćane. Riječ "nevjernik" koja se pojavljuje u ajetima ne bi trebalo da bude pogrešno protumačena, treba da bude jasno: neko može vjerovati u Boga ali ne mora. On je slobodan da izabere, a to je nešto što on sam mora odlučiti prema svojoj savjesti. A vjernik nikada neće tražiti da nametne svoja uvjerenja nekome ko ne vjeruje u tu religiju. Takav nagon je izričito zabranjen u Kur'anu. Doista, kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, musliman ima odgovornost da zaštiti nevjernika, čak i po cijenu svog života.

Međutim, ako je nevjernik ismijava vjeru, i na taj način pokušava da naškodi vjerniku i njegovim vrijednostima, ako postane neprijateljski raspoložen, pa čak i agresivan, onda je on počinio prekršaj protiv Boga. Nevjernici u navedenim ajetima posjeduju te kvalitete i prekoračili su granice. Bog uspoređuje ove ljude sa majmunima i svinjama jer su licemjeri i uzrok problema za vjernike.

Jevreji Koji Su Pohvaljeni

Kao što smo vidjeli analizom ajeta koji prethode ajetu 60 sure Al-Ma'ida jasne su karakteristike ove zajednice. Ispitivanje ajeta koji slijede otkriva osobine pravog Jevreja i kršćana u očima Kur'ana:

Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69)

Radosne vijesti u ovom ajetu upućene su Jevrejima i kršćanima koji vjeruju u Boga, te čine dobra djela. Bog predskazuje da Jevreji i kršćani koji su iskreni i koji vjeruju u Njega neće osjetiti strah. Ovo je dobra vijest za njih jer Bog obećava da oni neće znati za tugu; Bog ih stavlja na uzvišena mjesta. Bog izražava svoju ljubav prema njima.

God reveals in verses that He will never allow sincere Jews and Christians who devoutly believe in Him to know fear.

Pregled Ajeta 166 of Sure al-A'raf

I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. (Kur'an, 7:163)

A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" – oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarom vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili." (Kur'an, 7:164)

I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili. (Kur'an, 7:165)

I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni prezreni!"” (Kur'an, 7:166)

Kada pogledamo ajete koji prethode ajetu 166 sure Al-A'raf, vidimo da se oni direktno obraćaju sinovima Izraela. Zajednica koja je nastala iz Djece Izraela, Jevreja, ne pridržava se subote (subota). Oni zaboravljaju I zanemaruju podsjetnika koji sui m dati u ime vjere i bune se insistiranjem da rade nešto što ne bi trebalo. Dakle, ti ljudi poriču vlastitu religiju. To je zajednica koja je nastala iz jevrejskog društva i da odbija da snosi posljedice.

Gledajući ove ajete, vidimo da postoji jedna zajednica iskrenih Jevreja kao i onih drugih koji sve negiraju. Na primjer, u ajetu 164 ima Jevreja koji uporno upozoravaju ovu zajednicu i pozivaju je na istinu. Njihov cilj je da ih pozovu na pravi put ", tako da nadam se da ćete steći straha od Boga." Ajet 165 navodi da je iskrena zajednica koja zabranjuju zlo spašena. Oni koji su kažnjenic bili su nevjernici koji su odbili da slušaju savjete i koji su stvarali probleme iskrenim Jevrejima.

Prije ovih ajeta, Bog hvali pravedne Jevreja:

U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159)

Bog hvali zajednice Mojsijeva naroda, koji se ponašaju pravedno a vode se istinom. Ima mnogo mudrosti koje Bog šalje u ovom ajetu. On opisuje savršen način koji muslimani treba da usvoje prema iskrenim Jevrejima.

Pregled Ajeta 65 Sure al-Baqara

i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!" (Kur'an, 2:63)

vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali. (Kur'an, 2:64)

Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!" (Kur'an, 2:65)

Subota je zabrana koja važi za sve Jevreje. Stoga možemo reći da je ova zajednica iznikl iz redova Jevreja. Ajeti koji prethode ovome odnose na ljude koji su otežali život Poslanika Mojsija (as) u divljini, a opis svega je sličan onom u Tori. Nakon što se opisuje ponašanje ove zajednice negatora koji su stvorili mnogo problema za Poslanika Mojsija (as), rekli smo da im je rečeno da se "sjete zapovijedi Tore i ponašaju se u skladu s tim." Bez obzira na to, oni su okrenuli leđa tom savjetu . Bog prezire te ljude koji su prekršili subotu, što se suprotstavlja Tori.

Kao što se može vidjeti, ovi ljudi koji nisu poslušali Toru, iako je s njima sklopljen zavjet: drugim riječima, oni nisu Jevreji, budući da sve poriču. Njihova bezobzirnost na temu subote to potvrđuje. Jedna od karakteristika ovih ljudi je da pored toga što poriču, oni stalno prave probleme za Poslanika Mojsija (as) i iskrene Jevreje. To je razlog zašto su dostojni prezira.

Još jedna značajna činjenica je da u ajetu neposredno prije ovoga, iskreni Jevreji i kršćani bivaju pohvaljeni i data im je radosna vijest:

One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62)

Kao što smo vidjeli, iskreni Jevreji i kršćani zaslužuju pohvale u Kur'anu. Muslimani će voljeti one koje Bog voli. Pored toga što je to obaveza, to je također prirodan osjećaj u srcu i savjesti. Iz tog razloga, ovo se ponavlja mnogo puta u Kur'anu, a kako je propisano ovim ajetima, muslimani moraju voljeti i štititi kršćani i Židovi, te se prema njima odnositi s ljubavlju. Kao što se jasno može vidjeti, Bog ne pravi razliku između iskrenih Jevreja i kršćana, i iskrenih muslimana u ovim ajetima. Ovi ajeti eliminiraju neprijateljstvo prema sljedbenicima Knjige.

Greška Zbog Koje Su Jevreji Prokleti

Prvo i najvažnije za istaći je to da izjava koja glasi "svi Jevreji su prokleti" je potpuno nespojiva sa pravdom Boga i vjerom koju je On kreirao. Prvo, judaizam je prava vjera koju je otkrio Poslanik Mojsije (savs), koji je također bio prorok za muslimane. Bog govori o Jevrejima i judaizmu u Kur'anu. On hvali iskrene Jevreja. Prema Kur'anu, muslimani imaju odgovornost da vole i štite sljedbenike Knjige. Neki ajeti iz Kur'ana se direktno obraćaju sinovima Izraela i sljedbenicima Knjige. To znači da će biti Jevreji i kršćana koji čitaju i pridaju pažnju Kur'anu. Ipak, prema fanaticima, neprihvatljivo je da Jevrej čak i drži Kur'an u ruci.

Drugo, svi dolaze na ovaj svijet da se testiraju. Svoje mjesto na ahiretu će odrediti prema rezultatima tog testa. Bog otkriva da je ovaj svijet mjesto testiranja, i kako slijedi:

Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; – On je Silni, Onaj koji prašta. (Sura al-Mulk-67,2)

Dakle, musliman je podvrgnut istom testu kao Jevrej. Tvrditi da je dijete rođeno u jevrejskoj porodici, potpuno nesvjesno svijeta, proklet od samog rođena protivi se pravdi Boga; zamislite da je dijete koje još nije testirano neopozivo prokleto, te očekivanje takve nepravde od Boga (Bog je sigurno iznad toga), znači da nisu shvatili Njegovu pravdu, samilost i milost. Oni koji tvrde da su "Jevreji prokleti" koriste ovaj perverzan način razmišljanja protiv svih Jevreja, bez obzira da su u pitanju djeca ili odrasli. Ali, kako fanatici traže u Kur'anu dokaz za ideju da su "svi Jevreji prokleti"?

Pregled Ajeta 88 Sure al-Baqara

Oni govore: "Naša su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. (Kur'an, 2:88)

Ako pogledamo prethodne ajete, vidimo da se oni obraćaju nekim ljudima iz naroda Poslanika Mojsija (savs), samo nekim među Jevrejima. Razlog zašto su prokleti je savršeno jasan - "njihovo poricanje" ... To je zajednica negatora koji su izdali judaizam, pa čak i otišli u takvu krajnost da se pokušali ubiti svog proroka, kao što je prikazano u navedenom ajetu. Na isti način na koji su agresivni negatori među muslimanima psovali u Kur'anu, tako da su činili i oni iz redova Jevreja. Stoga je riječ o onima koji su buntovno negirali i psovali, a ne o Jevrejima ili muslimanima kao cjelini.

Pregled Ajeta 155 Sure an-Nisa'

i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli: "Na kapiju pognutih glava uđite!" – i još smo im rekli: "O subotu se ne ogriješite!" – i od njih smo čvrsto obećanje uzeli. (Kur'an, 4:154)

Ali zato što su zavjet prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: "Naša su srca okorjela" – Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo – (Kur'an, 4:155)

U prethodnim ajetima opisana je zajednica ljudi koji su poricali iz naroda sljedbenika Knjiga. Obećanje koje je dato ovoj zajednici, kojoj je Bog oprostio bez obzira na sve njihove ispade, navodi se u ajetu 154 od An-Nisa '. Ajet 155 otkriva da su se vratili svojoj riječi, poricanju i da su ubili proroke. To su razlozi zbog kojih su prokleti.

Sljedeći ajeti ponovo se odnose na jevrejsku zajednicu, a Bog pravi razliku između onih koji su poricatelji i onih koji posjeduju duboki vjeru:

Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni (jevrejima) i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162)

Za one koji su Jevreji negatori i ponašaju se neprimjereno, primjenjuju se različite sankcije, na isti način na koji se različite odredbe odnose na muslimane koji su poricatelji i koji se neprimjereno ponašaju. Međutim, Bog izričito isključuje iskrene Jevreje, i kaže da će "im dati ogromnu zaradu." Kako bi mogla biti prokleta zajednica koju je Bog pohvalio i rekao da će je nagraditi? Kako neko može eventualno ustati i reći da su "svi Jevreji prokleti i da moraju biti ubijeni", kada ih Bog hvali? Problem fanatika je što oni ne cijene Boga, ne razumiju Kur'an i pali su u zamku izmišljenih hadisa. O toj temi ćemi govoriti kasnije.

Podsjetimo se na jednu vrlo važnu stvar ovdje; netko može biti negator na ovom svijetu, ali sve dok on nije licemjer, dok ne stvara probleme za vjernike i živi pošteno i poštuje život, on je i dalje pod zaštitom muslimana: ovo je odgovornost nametnuta muslimanima kroz Kur'an. Prokleta zajednica je ona koja je izdala zajednicu vjernika, ponaša se licemjerno, drugim riječima, koja je u stanju ubitii proroke. Bog smatra da je to što su ubili proroke, razlog da budu prokleti. On ih opisuje kao zajednicu koja zabija nož vjernicima u leđa, te "gazi njihov zavjet." Ti ljudi su predstavljali prijetnju Poslaniku Mojsiju (as) i pobožnim vjernicima. Drugim riječima, ova zajednica poricatelja je prokleta, ne zato što je nastala u jevrejskom društvu ili zbog njihovog poricanja, nego zbog njihovih zločina u očima Boga. Važnu je razumjeti ovu razliku.

God makes a distinction for sincere Jews in verses and reveals that He will give them a great reward. How can anyone curse a Jewish community that God says He will reward, that He praises and on whom He will bestow paradise?

Stav Da Kršćane I Jevreje Ne Treba Uzimati Za Prijatelje

Jedan od ajeta iz Kur'ana koji fanatici i neki protivnici islama na Zapadu koriste kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima i hrišćanima je u Suri Al-Ma'ida:

O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. (Kur'an, 5:51)

Riječ "prijatelj" se pojavljuje dva puta. Prvobitna arapska riječ "prijatelj" u pasusu koji glasi "Ne uzimajte Jevreje i kršćana kao prijatelji [pokrovitelja]" je "awliyao." Pravo značenje ove riječi je "Čuvari, oni koji su odgovorni za zakon, sveci, gospodari, vlasnici ili vladari. "Originalna arapska riječ prevedena je kao" prijatelji. Svaki od vas koji ih uzima kao prijatelja "je" yatawallahum. "Značenje ove riječi glasi" koji obavezuje da se brine za, koji podrazumijeva staranje o”. Kada pogledamo originalno arapsko značenje možemo lako vidjeti da riječ "prijatelji " u ovom ajetu zapravo znači" vladari. "Ono što je zabranjeno za muslimane ovdje je da dođu pod vlast i upravljanje Jevreja i Hrišćana. (dr Bayraktar Bayraklı, Tekst Kur'ana)

Ovu mudrost nije uopće teško shvatiti: iako sve Božanske vjere dijele ista monoteistička vjerovanja i iako su izgrađena na istim osnovama, sve imaju svoje načine obožavanja i imaju svoje zapovijedi. Dakle, postoji vrlo velika mogućnost da musliman pod upravom Jevreja ili kršćanina iskusi teškoće u pogledu obožavanja i prakse. To je razlog zašto postoji zapovijed u ovom ajetu.

Još Jedan Pogrešno Shvaćen Concept: Taqiyya (Prikrivanje)

Taqiyya znači "prikrivanje, predostrožnost, čuvanje." Koncept se pojavljuje i u Kur'anu:

Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika... (Kur'an, 16:106)

Ovaj ajet opisuje vrlo posebno stanje stvari; dozvoljeno je negirati Boga ili prikrivati svoju vjeru na privremenoj osnovi, kako bi se izbjeglo ugnjetavanje. Prikrivanje nema drugog značenja u Kur'anu.

Ipak, neki ljudi pogrešno tumače islam, a različito shvatanje imaju i neki protivnici islama. Sujevjerni ljudi koriste pretvaranje kao taktiku tokom svog života, te lako mogu posegnuti za ne-islamskim praksama čak i kada njihovi životi nisu u opasnosti i mogu se pretvarati, zahvaljujući ovim lažnim hadisima, te tretirati kao prijatelje one koje zapravo smatraju neprijateljima.

Neki protivnici islama ili ljudi koji su sumnjičavi prema islamu zbog radikalizma naglašavaju i tvrde da nikad ne treba vjerovati kada musliman govori o miru i ljubavi i da se muslimani zapravo pripremaju za veliki sukob. Oni tvrde da se muslimani nestrpljivo pripremaju za rat I da se samo pretvaraju da su Izaslanici mira i ljubavi. Stoga, u očima ovih ljudi, svaki musliman koji govori o miru i ljubavi laže.

Glavni problem sa obje strane je da oni ne poznaju Kur'an.

Postoji jedan vrlo važan uslov vezan za prikrivanje koja se pojavljuje u Kur'anu: "... Osim nekoga ko je primoran na to, a čije srce i dalje miruje u svojoj vjeri" ... Uslov vezan za prikrivanje u ajetu se odnosi na situaciju kada je osoba u opasnosti, pod teškim okolnostima, skriva svoju vjeru dabi izbjegla progon; ne da prikrije gorčinu i neprijateljstvo. Svemogući Bog otkriva u Kur'anu postojanje člana faraonove porodice koji su vjerovali, ali su to skrivali:

A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je Krio vjerovanje svoje, reče: "Zar da ubijete čovjeka zato što govori: '! Gospodar moj je Allah ...'" (Kur'an, 40:28)

On je bio u jasnoj i neposrednoj opasnosti. On je živio uz faraona, najokrutnijeg despota svog vremena, i skrivao svoju vjeru, ili prikrivao, jer je bio pod prijetnjom smrti. Ovo je primjer uslova vezanog za prikrivanje u Kur'anu. Ta osoba je skrivala svoju vjeru, iako je bio vjernik, jer je bio pod ozbiljnim prijetnjama. To je jedina situacija u kojoj je po Kur’anu prikrivanje prihvatljivo.

Neki protivnici islama izmišljaju prakse za koje misle da su kompatibilne sa islamom, pokušavaju da blokiraju put ka miru i ljubavi, jer su oni daleko od Kur'ana. Prikrivanje doživljavaju i primjenjuju drugačije nego što treba po Kur’anu, te podržavaju podržava trenutnu klimu rata i sukoba koja donosi nasilje u svijetu. Na taj način, smatra se da s obzirom da mir nikada neće doći, to masovno klanje i divljaštvo će se nastaviti.

Ovaj način razmišljanja je isto tako kršenje logike Kur'ana. Zamislite muslimana koji je čitav svoj život posvetio miru i bratstvu i druženju sa ljudima, koji je ugrožen zbog toga od strane zagovornika rata i radikala koji ugrožavaju njegov život, koji uvjerava Jevreja i kršćana da budu njegovi prijatelji, uprkos štetnosti islamofobije, i daje sav svoj novac, sredstva zarad tog prijateljstva. A onda zamislite da on iznenada odluči da pobije ljude koje je okupio uprkos tolikom poteškoćama, ljude sa kojima je uspostavio prijateljske odnose! To je potpuno izopačeno vjerovanje. Ako neko ima takve đavolske ideje i namjerava klati ljude, onda lako može naći priliku da to uradi. On može djelovati tako kad god želi. Ako on to namjerava učiniti u ime vjere, onda ni oni koji zloupotrebljavaju religiju da ubiju druge nisu daleko.

Musliman ne može da živi svoj život u laži. To je Haram / Zabranjeno prema islamu. A pravi musliman uvijek živi u skladu sa Kur'anom. U svjetlu ajete Kur'ana, muslimani imaju obavezu da donesu ljubav na svijet (Sura Maryam, 96), da se uspostavi mir u svijetu (Surat Al-Baqara, 208), i da gradi jedinstvo (Al-Anfal, 73). Njima se naređuje da štite čak i nevjernike, ako je potrebno i po cijenu vlastitog života (Surat at-sure, 6). Oni imaju odgovornost da budu prijatelji i braća sljedbenika Knjige, koji zauzimaju posebno mjesto u Kur'anu. Oni imaju odgovornost da ih prihvate, da ih vole jer je to Bog naredio i zato što oni kažu, "Bog je jedan." Njima nije naređeno da ih kolju i prisile ih da pređu na njihovu vjeru. Oni koji lažno zloupotrebljavaju koncept pretvaranja da prikažu islam kao religiju rata neće uspjeti u svojim podmuklim planovima, jer su osuđen na propast. Bez obzira na sve scenarije rata, predstavnici tri vjere će donijeti mir na svijetu. Bog uvijek daruje pobjedu istinu, onima koji žele mira i ljubav. On je stvorio čovječanstvo i cijeli svemir na temelju ljubavi.

Vidjeli smo pravo značenje ajeta koji fanatici i protivnici islama nastoje koristiti kao dokaz za neprijateljstvo prema Jevrejima. Sada pogledajmo izmišljene hadise koji se koriste stvaranje antipatije prema Jevrejima, hadisa u koji fanatici vjeruju bezuslovno:

Izmišljeni Hadisi O Kršćanima I Jevrejima, Te Objašnjenja Zasnovana Na Kur’anu

Pojam Ubijanja Jevreja Koji Uđu U Adolescenciju

Prenosi Atiyyah al-Qurazi: Ja sam bio među zarobljenicima od Banu Qurayzah. Oni (drugovi) su nas ispitali, pa su ubili one kojima su počele da rastu dlake, a oni kojima dlake nisu počele rasti ostali su živi. Ja sam bio među onima kojima nisu porasle dlake.  (Sunan Abu Davud, Knjiga 38, 4390 Hadis)

Prema ovom izmišljenom hadisu, svi Židovi koji su u pubertetu moraju biti ubijeni. Islam je religija koja smatra nepravedna ubijanja najvećim zločinom, koja obećava iskrenim Jevrejima veliku nagradu i savjetuje ljubavi i naklonosti. Ubistvo osobe ", koje nije počinila nikakav zločine" kada je u adolescencijei, samo zato što je jevrej, nikako nije odredba islama, a posebno kad se osvrnemo na činjenicu da je ovo religija mira koja prašta čak i kada postoji neki zločin. Naravno da ne postoji takva zapovijed u Kur'anu; takva ideja su klevete protiv Kur'ana i fine vjere Gospodara našega. To bi bilo ravno ubistvo u pogledu Kur'ana. Sve dok on iskreno ne vjeruje iz neznanja, osoba koja smatra takav lažni hadis naredbom koju kao takvu primjenjuje, takva osoba nije musliman, nego ubica. Činjenica da fanatici vjeruju u ovu naredbu u pogledu bezuvjetnog ubijanja Jevreja, kada Bog hvali iskrene Jevreja, pokazuje njihovo neznanje.

Potvaranje Jevreja Za Grijehe Muslimana

"Na Sudnjem danu, moj ummet (narod) će se prikupljati u tri grupe. ... Jedne sorte će doći ležaj na leđima gomile grijeha poput velike planine. ... Bog će reći: "Ispraznite grijehe s njih i stavite ih na Jevreje i hrišćane ... '" (110 Hadis Qudsi Poglavlje 1, Hadis 8; spominje u Mustadrak od Hakim)

Kur'an nam daje odgovor na ovaj lažni hadis: Svim muslimanima koji dolaze s planinom grijeha će se suditi za te iste grijehe, a Jevrejima će se suditi za njihove grijehe. Niko neće moći odgovarati za grijehe nekog drugog. On će biti ispitan samo o svojim grijesima. Ovo je izričito rečeno u Kur'anu:

Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi… (Kur'an, 17:15)

U drugom ajetu u Kur'anu, Bog daje eksplicitnu izjavu u vezi svakoga ko pokuša da prebaci svoje grijehe drugom:

A onaj ko kakav prijestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori – natovario je na sebe i kletvu i grijeh očiti. (Kur'an, 4:112)

Svi će biti odgovorni za svoje postupke u daljem tekstu. Kao što Bog otkriva, “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (Kur'an, 2:281) nikome neće biti učinjena nepravda. Niko neće moći reći, u prisustvu našeg Gospodara, "moje grijesi su prebačeni na nekoga drugog, tako da sam bez grijeha." Takva osoba neće imati priliku da zažali zbog ovako besramnog shvatanja, jer će mu savjest pokazati koliko je ovo pogubno.

While God praises sincere Jews in the Qur'an, the fanatics believe in a so-called commandment that states they should be killed without question.

Vjerovanje Da Se Hrana Kvari Zbog Jevreja

"Da nije bilo djece Izraela, hrana ne bi ustajala, a meso se ne bi pokvarilo." (Sahih Muslim, Knjiga 8, 3472 Hadis)

Ovaj lažni hadis je veoma značajan dokaz za razumijevanje načina razmišljanja ljudi koji izmišljaju takve hadise. Kazali smo da su izmišljeni hadisi o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi, proizvod izopačenog načina razmišljanja. Naravno, ne čudi da mentalitet koji navodi da se hrana ne bi pokvarila da nema Jevreja u svijetu, ima zastrašujući način gledanja na žene, životinje, umjetnost i sve što čini društveni život. Lažni Hadisi su i dokaz koliko oni preziru Jevreje i da su svi hadisi koji ovo tvrde u stvari izmišljeni. Sistem vjerovanja koji tvrdi da zajednica koja se spominje i hvali u Kur'anu, koja je potomak Poslanika Mojsija (as), čini da se hrana i meso pokvare, ne pripada istinskoj vjeri. Također je potrebno imati na umu da naš Gospodar smatra da je Halal / dozvoljeno da jedemo hranu koju pripremaju Jevreji i kršćani u ajetu 5 sure Al-Ma'ida. Shvatanje koje se razlikuje od onog u Kur'anu, definitivno pripada fanaticima. Nedostatak logike ovdje je dovoljan za ilustraciju iskrivljene logike fanatika u cjelini.

A belief system that maintains that the presence of a community mentioned and praised in the Qur'an and descended from the Prophet Moses (pbuh) causes food to spoil and meat to go bad can never be part of a Divine faith.

Ideja Da Dvije Religije Ne Smiju Koegzistirati U Arapskom Svijetu

Posljednja izjava Poslanika (savs) je bila : "O Gospode,učini da nestanu Jevreji i kršćani ... Ne smiju biti dvije vjere u Arabiji.." (Malik 511: 1588)

Ovaj lažni Hadis je opet strašna kleveta našeg Poslanika (savs). Svemogući Bog govori o postojanju kršćanstva i judaizma u Kur'anu, te otkriva da je Kur'an bio poslat kako bi se potvrdile ova dvije istinite vjere. Kur'an ne poništava načela ove dvije vjere, ali ih potvrđuje. Ova važne informacije date su u nekoliko ajeta. Jedna glasi:

On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je. (Sura Al ‘Imran - 3, 3)

Kur'an nam govori da će živjeti Jevreji i kršćani na ovom svijetu i kao što je već navedeno, neki od njih će biti iskreni i činit će izabrane zajednice. Bog je dozvolio u Kur'anu muslimanima da žene kršćanske i jevrejske žena i da jedu za stolom s njima (ovo će biti podrobnije objašnjeno). Osim toga, naš Svemogući Gospodar kaže da su najbliži ljudi muslimanima u smislu ljubavi upravo "kršćani". Ti ljudi koji šire ideju "Neka Bog učini da nestanu Jevreji i kršćani", kao da su to bile riječi našeg Poslanika (as) , kada je Bog zapravo hvalio i govorio o nagrađivanju i postojanju tih zajednica, odgovorni su za strašnu klevetu. Lažni Hadisi pobijaju riječi hvale za sljedbenike Knjige u Kur'anu i ponašanje našeg Poslanika (as) prema sljedbenicima Knjige. Uskoro ćemo pogledati ajete iz Kur'ana i ponašanje našeg Poslanika (as).

Arab lands are holy places where the three faiths co-existed and were protected by our Prophet (pbuh). It is obvious that our Prophet (pbuh) would never say that Jews and Christians, of whose existence God speaks and whom He praises, should be destroyed. Those fabricated hadiths are all slanders against our Prophet (pbuh).

Ideja Da Je Nazivanje Nekoga Jevrejom Uvreda I Da Se Proklinjanje Jevreja Nagrađuje

Prenosi Abdullah ibn Abbas: Poslanik (savs) je rekao: "Kada čovjek nazove nekoga Jevrejom, kazna mu je dvadeset udaraca bičem." (At-Tirmidhi, Hadis 1024)

Neka onaj ko nema para da daj siromašnima, kune Jevreja umjesto toga, nagrada će mu biti ista. (Ad-Daylami, Ibn 'Adiyy)

Namjena ovih izmišljenih hadisa je da prikaže termin "Jevrejin" kao uvredu. Proklinjanje Jevreja je prikazano kao izvor nagrade,a ideja je bila da se širi mržnja prema Jevrejima. Jasno je zašto fanatici žive po pravilima različitih vjera; Kur'an, kaže da će iskreni Jevreji biti nagrađeni i hvali njihovu iskrenost, a tumačenje fanatika nema vezu s tim.

Izvor mržnje prema Jevrejima i hrišćanima je nedostatak intelektualnog promišljanja uslijed ovog praznovjerja. Na ovo treba da se koncentrišu oni koji šire pritužbe protiv islama.

Ideja Prisiljavanja Jevreja Da Idu Uskim Putevima

If someone who regards himself as a Muslim shoots a Jew behind a tree on the grounds that “the tree told me to do it,” on the basis of what the false hadiths say, the Jew who is killed may go to paradise, but unless that Muslim repents, he will be punished in the hereafter for having committed murder.

Ebu Hurejre je prijavio da je Božiji Poslanik (savs) rekao: "Ne pozdravljajte Jevreja i kršćana prije nego oni vas pozdrave, a kada ih sretnete vani, prisilite ih da idu najužim dijelom puta" (Sahih Muslim , Knjiga 26, 5389 Hadis)

Ovaj izmišljeni hadis nema veze sa zapovijedima prave vjere koja komanduje ljubav, dobrotu i zaštitu prema sljedbenicima Knjige, te predstavlja teško nasilje i klevetu prema našem Poslaniku (savs). Način razmišljanja koji je potpuno u suprotnosti sa onim što je činio naš Poslanik(savs), koji je tretirao Jevreje i kršćane s ljubavlju I privrženošću, opisan je u ovom izmišljenom Hadis kao da je došao iz njegovih usta.

Garkad, Jevrejsko Drvo

Ebu Hurejre je prijavio Božjeg Poslanika (savs)da je rekao: "... Židovi bi da se sakriju iza kamena ili drveta a kamen ili drvo bi rekli:" Muslimanu, ili slugo Božji, tu je Jevrejin iza mene ; dođi i ubij ga ; 'ali drvo Gharqad ne bih reklo da je ono drvo Jevreja. "(Sahih Muslim, Knjiga 41, 6985 Hadis)

Najpoznatiji hadis koji govori o neprijateljstvu prema Jevrejima je ovaj lažni Hadis o Gharqad stablu. Prema ovom hadisu, Židov mora biti ubijen kada se krije iza kamena ili drveta. Nije bitno ko je Židov u pitanju, da li je nevin i bez grijeha. Jevrejin može biti dijete, vjernik ili netko pun ljubavi. Ipak, prema ovom lažnu hadisu, kada se Jevrej krije iza drveta, bez obzira na njegove lične osobine, stijena i drveće će reći muslimanu da Jevrej mora biti ubijen, bez izuzetka, čak i ako je malo dijete .

Međutim, to je ubistvo u pogledu Kur'ana. Ako neko ko sebe smatra muslimanom vjeruje u lažne hadise i ubije Jevreja koji se krije iza drveta s obrazloženjem da mu je "drvo reklo da to uradi," Jevrej može ići u raj, ali musliman će se kazniti za grijeh ubistva, osim ako se on pokaje. Užasan je to sistem vjerovanja, kada se može lagati da vam je "stablo reklo" ili da vam je "kamen rekao," pa ste zato ubili. Na pitanje zašto, oni mogu navesti naredbu od strane stijene i po tom vjerovanju, niko ih neće smatrati odgovornim. Oni su u svakom slučaju ne djeluju po Kur'anu. Njihov sistem vjerovanja navodi na ubijanje, ponižavanje i prisiljavanje ljudi na uski dio puta i to smatra legitimnim. Ipak, Kur'an prezire ove lažne sistema:

Šta vam je, kako rasuđujete?! Zašto ne razmislite? Ili, gdje vam je dokaz očiti? Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite! (Kur'an, 37:154-157)

Pogledajmo sada kako su ovi hadisi u vezi Jevreja i kršćana opovrgnuti u Kur'anu kroz praksu našeg Poslanika (savs):

Vrijednost Koju Kur’an Pridaje Sljedbenicima Knjige

Muslim men can marry members of the People of the Book. Food prepared by them is lawful for Muslims, and food prepared by Muslims is lawful for them.

Muslimani se mogu ženiti pripadnicima sljedbenika Knjige, a oni i Muslimani mogu jesti hranu koju je pripremio drugi:

Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onome svijetu, nastradati. (Kur'an, 5:5)

Ovaj ajet opisuje vrijednost koju muslimani daju sljedbenicima Knjige. Prema ovom ajetu, muslimanu je dozvoljeno da oženi ženu sljedbenika Knjige. Ovo je značajna dozvola, jer kako stoji u ajetu, "Korumpirane žene su za korumpirane ljude i korumpirani ljudi su za korumpirane žene, dobre žene su za dobre ljude i dobri ljudi su za dobre žene ..." (An-Nur, 26 ), muslimani imaju odgovornost da se žene dobrim, čistim ljudima. Ovo ukazuje na to da su Jevreji i kršćani dobri i čisti ljudi.

Osim toga, postoji joše nešto bitno u ovom ajetu. Musliman koji uzme jevrejsku ili hrišćansku ženu, zvat će je"draga, voljena," osnovat će obitelj s njom, provesti cijeli svoj život s njom, na ovom a možda i na onom svijetu. Ovo je jedina osoba tokom svog života s kojom će podijeliti sve svoje probleme i sreću. Oni će paziti jedno drugo kada su bolesni, i vjerovati jedno drugom.

Prema fanatičnom načinu razmišljanja, osoba može iznenada osjećati neprijateljstvo prema ženi naziva "voljenom", s kojom je proveo svoj život i povjerio joj svoj život, prema ženi koja je majka njegove djece, te je odjednom prokleti samo zato što je kršćanka ili Jevrejka. Kako on može odlučiti, nakon što je proveo cijeli svoj život s njom, da kaže: "Ovo drvo mi je reklo da je moja supruga Jevrej i da se krije iza njega", a zatim je ubiti? Jedino bi duboko poremećena osoba mogla takvo što uraditi. Ovaj ajet opisuje ljubav koju musliman koji živi po načelima Kur’ana može osjećati prema jevrejima I kršćanima.

Ajet također daruje posebne dozvole muslimanima: ovlasti da jedu hranu koju su pripremili sljedbenici Knjige. Ovo je vrlo važno. Kao što znamo, muslimani moraju obratiti veliku pažnju na određene zabrane prilikom pripremanja hrane; svinjetine, te meso životinju koje nisu zaklane u ime Boga, sve ovo je zabranjeno u islamu. Činjenica da je hrana koju pripremaju Jevreji i kršćani halal / dozvoljena, pokazuje da su tim ljudima može vjerovati. Ista stvar se odnosi i na hrišćane i Jevreje, a ajet kaže da je im je dozvoljeno jesti hranu koju su pripremili muslimani.

Od koristi je da se osvrnemo na još jedan izraz prijateljstva ovdje. Sljedbenici Knjige i muslimani mogu jesti zajedno pod istim krovom, biti jedni drugima gosti, sjesti za isti sto i biti domaćini jedni drugima. Ovo je opis prijateljstva. Ono što je opisano nije okruženje zasnovan na mržnji i ubijanju, nego na ljubavi, prijateljstvu i bratstvu.

Fanatici to nikada ne bi ovako protumačili. Ono što je dozvoljeno Kur'anom je Haram / Zabranjeno u njihovom svijetu. Pitajte fanatika da li se može oženiti nekog od sljedbenika Knjige, ili sjesti i jesti s njima kao njihov gost, a on će vas bijesno pogledati. Fanatici ne postupaju u skladu sa odredbama Kur'ana, jer negiraju da je Kur'an knjiga koja nameće zapovijedi.

The fact that food prepared by Jews and Christians is lawful for Muslims is a guarantee that these people can be trusted. That same criterion also applies for Jews and Christians, and according to what the verse says, food prepared by Muslims is also lawful for them.

Ovo nije jedini ajet koji određuje položaj sljedbenika Knjige. Bog hvali sljedbenike Knjige u mnogim Kur'anskim ajetima. Ajeti koji se odnose na to uključuju:

U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude. (Kur'an, 7:159)

Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu noć Allahove ajete čitaju i mole se; oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i jedva čekaju da učine dobročinstvo; – oni su čestiti; bilo kakvo dobro da urade, biće za nj nagrađeni. – A Allah dobro zna one koji se Njega boje. (Kur'an, 3:113-115)

Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199)

Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nju a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani." (Kur'an, 28:52- 53)

Ali onima među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i pravim vjernicima – oni vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe – naročito onima koji molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju – njima ćemo, sigurno, veliku nagradu dati. (Kur'an, 4:162)

One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! (Kur'an, 2:62)

Oni koji su vjerovali, pa i oni koji su bili jevreji, i sabejci, i kršćani – oni koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati. (Kur'an, 5:69)

... Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: "Mi smo kršćani", zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: "Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima." I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine. (Kur'an, 5:82-85)

Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih – a između njih bili smo postavili dvanaest starješina – i Allah je rekao: "Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko hrđavih postupaka vaših i uvešću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao – s Pravog puta je skrenuo." (Kur'an, 5:12)

Kao što ovi ajeti jasno pokazuju, čisti i iskreni Jevreji i kršćani su pohvaljeni finim riječima u Kur'anu i obećana im je novčana nagradu od Boga; Bog kaže da će On primiti te ljude u raj. Ovo je izraz Njegove ljubavi prema njima. Kako može biti Musliman neprijatelj nekoga koga Bog voli, s kim je zadovoljan i koga poziva u raj? To je nemoguće prema Kur'anu. Takvo neprijateljstvo je zločin prema Kur'anu. Stoga, fanatici koji su prihvatili lažne hadise kao njihov vodič - bez obzira na ajete Kur'ana koji jasno pokazuju suprotno – griješe, jer po islamu širenje neprijateljstva prema sljedbenicima Knjige je kažnjivo djelo.

Poziv Muslimana Sljedbenicima Knjige

I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo." (Kur'an, 29:46)

Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Kur'an, 3:64)

Ovi ajeti pokazuju da je dužnost muslimana je da ne omalovažavaju sljedbenike Knjige, prisile ih u ćošak, osjećaju mržnju prema njima ili ih čak ubiju. Treba ih pozvati na jedinstvo i to na najprijatniji način. Monoteizam je temeljna doktrina u sve tri vjere. Muslimani se mogu sastati i razgovarati sa sljedbenicima Knjige, pozvati ih da vjeruju u jedinstvo Boga i sve svete spise koje su objavljeni. Komunikacija, propovijedanje i prijateljstvo među njima postoje. Prema Kur'anu, musliman ima odgovornost da se obraća ljubazno prema Jevreju ili kršćaninu, da ga pozove da vjeruje u jedinstvo Boga na ljubazan način, i da ga ne tiska u kut.

Pravedno Ponašanje Muslimana Prema Sljedbenicima Knjige

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični. (Kur'an, 60:8)

Kao što smo vidjeli, ljudi koji bore protiv vjernika, koji ima stvaraju teškoće i pokušati ili progone ih iz svoje zemlje, ubijaju, bez obzira na to kojoj zajednici pripadaju, jevrejskoj, kršćanskoj ili muslimanskoj, prezreni su u Kur'anu . Muslimani imaju odgovornost da se prema svima ophode pravedno. Pravda ponekad može zahtijevati da osoba djeluje protiv svoje vlastitih interesa, ali održavanje pravde,čak I kada nam to ne ide u korist, ipak je velika vrlina. Muslimani drže da je vrlina zapovijed od Boga. Ova odgovornost je utvrđen u drugom ajetu:

Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je kao Gospodar dovoljan... (Kur'an, 4:135)

Ovo znači da muslimani imaju odgovornost da ponekad zanemare svoja prava i brane prava Jevreja i kršćana, pa čak i nevjernika. Sistem pravosuđa u Kur'anu se stoga protivi izopačenim idejama fanatika koji tvrde da "će svako ko proklinje Jevreje biti nagrađen."

Status sljedbenika Knjige u Kur'anu je jasan. Navedeni hadisi u ovom poglavlju su u direktnoj suprotnosti sa Kur'anom. Možemo jasno vidjeti šta je ispravno u djelima našeg Poslanika (as) i svih onih muslimana koji su prihvatili njega kao uzor:

Odnosi Našeg Poslanika (Savs) I Sljedbenika Knjige

• Postoje priče da je naš Poslanik (as) bio prisutan na vjenčanjima i gozbama sljedbenika Knjige, da ih je posjećivao kada su bili bolesni i davao im poklone.
• Kada su ga kršćani Najran posjetili, poslanik Muhammed (as) je raširio svoju mantije na pod kako bi jseli i pozdravio ih na taj način.
• Jedan od supruga našeg Poslanika (as) j Marya bint Sham'ûn (također poznat kao Maryam al-Qubtiyyah), bila je koptska kršćanka iz Egipta.
• Naša majka Safiyya bint Huyayy, jedna od supruga Poslanika (as), bila je kći šefa jevrejskog plemena Benu Nadir Medina, Huyayy ibn Akhtab.
• Poslanik Muhammed (as) dozvolio Jevrejima da postani dio Ustava Medine koji je potpisan sa klanovima AWS i Khazraj, čime se osigurava opstanak Jevreja kao zasebne vjerske grupe među muslimanima.
• Prema članku, "Jevreji Banu Avf su zajednica, zajedno sa vjernicima. Jevrejima njihova religija, a muslimanima njihova vjere," kako glasi Ustav Medine, temelj poštovanje koje muslimani imaju za Jevreje 'tradicije i vjerovanja koji je donesen u vremenu našeg Poslanika (as). čl 26-33 i koji kaže da pripadnici naroda Knjiga uživaju ista prava kao i muslimani, dok članak 16. navodi da im se ne smije nanijeti nepravda.
• U godini 630 AD, naš Poslanik (as) je izdao sljedeću naredbu za izaslanike kralja Himyar koji su došli u Medinu da objave da su oni postali muslimani: "Ako Jevrej ili hrišćanin postane musliman, on postaje jednak vjernicima [uživa ista zakonska prava sa muslimanima]. Ko god je želio da ostane Jevrejin ili hrišćanin, on se nije ometao. "(Ibn Hišam, kao-SEERA, II, 586)
• Hrišćani Najran poslao je delegaciju od 60 članova u Medinu. Kada je delegacija stigla u Medinu bili su u prisustvu našeg Poslanika (as), a kada je došlo vrijeme za molitvu, željeli su posjetiti džamiju. Ljudi su prigovarali na ovo, ali im je Poslanik (as) dao džamiju na raspolaganje. Okrenuli su se prema istoku i molili. (Ibn Hišam, kao-SEERA, Bejrut, ja, 573-574;. Hamidullah, Poslanik islama, I, 619-620)
• Prava sljedbenika Knjiga stavljena su pod zaštitu u vrijeme Poslanika (as) pod sporazumom napravljenim sa Jevrejima i hrišćanima. Kad god je došlo do neslaganja, sljedbenici Knjiga bi ukazali na ovo u sporazumu. Na primjer, kada su kršćani od Damishq imali problem, oni su pokazali sporazum Hazrat Umar, kalifi, i tražili rješenje. To je poznata činjenica koje se pojavljuju u istorijskim knjigama.
• Sporazum našeg Poslanika (as) sa kršćaninom Ibn Harit ibn Ka'b i njegovim ljudima sadrži sljedeći pasus; " Sayyid Ibn Harith ibn Ka'b, njegovi vjernici, i svi oni koji ispovijedaju hrišćansku religiju, bilo da su na istoku ili zapadu, u neposrednoj blizini područja ili udaljenih područja, bilo da su Arapi ili stranci, poznati ili nepoznati. ... Obavezujem se da ću ih podržati, da će biti pod mojom zaštitom, kao i njihove crkve, kapele, oratorijumi, manastiri njihovih monaha, gdje god da se nalaze, bilo da su u planinama ili dolinama, jami ili naseljenim područjima, u ravnicama ili u pustinji. Ja ću zaštititi njihovu vjeru i crkvu gdje god se našli, bilo da se radi o zemlji ili na moru, na Zapadu ili na Istoku, pod budnim okom s moje strane, ljudi iz moje kuće, i muslimana u cjelini. ... Niko neće postati musliman silom: I ne sporite se sa sljedbenicima Knjige, (29:46). Oni moraju biti pod okriljem milosti. Spriječite svaku štetu koja bi mogla doći do njih gdje god da se nađu i u bilo kojoj zemlji u kojoj se nalaze. "
• U povelji našeg Poslanika (as) o sljedbenicima Knjige iz Adruh, Makna, Hajbera, Najran i Akaba "također stoji da su životi i imovina sljedbenika Knjige bili pod zaštitom muslimana i da su imali svoju slobodu vjerovanja i obožavanja.
• Kada je naš Poslanik (as) prvi je počeo da propovijeda, naišao je na hrišćane u Meki. Zaista, jedan od prvih ljudi koji su pričali s našim Poslanikom (as) i hazreti Kadija u prvim danima otkrivenja bio je Waraqa bin Naufal, hrišćanin sa ručno napisanom kopijom Evanđelja. (Sahih Bukhari)
• Crkve koje su uništene u vrijeme kalifa obnovili su muslimani, i data je dozvola za nove sinagoge i crkve da se grade. Na primjer, samostan Sv. Sergios koji je spalio patrijarh Mar Amme obnovljen je u vrijeme hazreti Osmana.
• Muslimani su za obavljanje molitve petkom koristili crkvu svetog Ivana u Damasku nakon osvajanja Sirije. Kršćani su izvodili svoje vjerske obrede tamo nedjeljom. Članovi obje vjere koristili su iste bogomolje u miru.
• Kada su ashabi putovali oni su odsjedali u manastirima na njihovim rutama, a to je bilo po sporazumu sa sljedbenicima Knjige.

Biblija i Tora u Kur’anu

Muslimani moraju vjerovati u sve proroke i sve Božanske knjige. Muslimanima je naređeno u Kur'anu da ne prave razliku između jednog proroka i ostalih, i svako ko ne posluša ove upute ne poštuje taj ajet i odstupa od vjere. Stoga, na isti način na koji je Poslanik Muhamed (as) naš prorok, Poslanik Isus (as) i Poslanik Mojsije (as) su također naši proroci. Na isti način na koji smo svi sljedbenici Muhammeda, tako smo i sljedbenici Isusa i Mojsija. Ovo je jedan od glavnih i najvažnijih preduslova za muslimane.

Na isti način na koji Kur'an govori o Jevrejima i kršćanima, tako govori i o Tori i Evanđelju. Bog hvali ove Božanske spise u Kur'anu. Kao što smo već vidjeli, Kur'an je poslan, ne da bi se uklonili ovi sveti tekstovi, nego kao "potvrda" njih. Iako ove knjige sadrže sekcije koje su pogrešno protumačene zbog proteka vremena, onih dijelovi koji su kompatibilni sa Kur'anom su ponovo potvrđeni. Ovo je izričito navedeno u mnogim ajetima iz Kur'ana:

“On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je.” (Kur'an, 3:3)

Stoga, mi muslimani imamo odgovornost da se rukovodimo Kur'anom i vjerujemo da su te knjige došle od Boga. Svaka zapovijed, praksa ili riječ potvrđuje i Kur'an koji je vodič za muslimane.

Istinite knjige poput ovih već pomenutih pohvaljene su u Kur'anu, ali ih fanatici smatraju nevažećim na osnovu lažnih hadisa, što je neprihvatljivo u islamu. Vodič za prave muslimane je Kur'an, a Kur'an govori i o Tori i Evanđelju:

Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (Kur'an, 2:136)

Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. (Kur'an, 5:44)

Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali, (Kur'an, 5:46)

Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji čine dobro. (Kur'an, 46:12)

Based on the Qur'an, Muslims believe that all the Divine Books have come down from the Presence of God. For Muslims, every commandment, practice and word confirmed by the Qur'an is a means of guidance.

On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove riječi ne vjeruju čeka teška patnja; – a Allah je silan i strog. (Kur'an, 3:3-4)

i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – pravi su grješnici. (Kur'an, 5:47)

A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu. (Kur'an, 6:92)

Jevreji ne poznaju Allaha kako treba – kad govore: "Nijednom čovjeku Allah nije ništa objavio!" Reci: "A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima, koju na listove stavljate i pokazujete – a mnogo i krijete – i poučavate se onome što ni vi ni preci vaši niste znali?" Reci: "Allah!" Zatim ih ostavi neka se lažima svojim zabavljaju. (Kur'an, 6:91)

A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti. (Kur'an, 5:48)

Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih. (Kur'an, 5:66)

I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost – da bi sebi došli. (Kur'an, 28:43)

"O narode naš" – govorili su – "mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje. (Kur'an, 46:30)

Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara njihova dobiti. – Allah će zaista brzo račune svidjeti. (Kur'an, 3:199)

“i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg – zato se Allaha bojte i mene slušajte.” (Kur'an, 3:50)

Ovo (Kur’an) nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Kur'an, 12:111)

Bog opisuje Toru kao "buđenje srca ljudi i vodič do milosti" i kao "svjetlo i smjernicu" u Kur'anu. On opisuje Evanđelje kao knjigu "koja sadrži smjernice i svjetlo, potvrđuje Toru prije njega," i kao "smjernice i opomenu za one koji imaju strah od Boga."; to je ono što Kur'an govori i to čini tako eksplicitno. Oni koji kažu nešto drugačije i koji tvrde da su ove knjige nevažeće, kao što smo vidjeli, govore neistine.

Možemo vidjeti ovo i iz prakse našeg Poslanika (as):

Praksa Našeg Poslanika (Savs) u Vezi Sa Torom i Biblijom

Prenosi Ebu Hurejre: Narod Knjiga se koristi za čitanje Tore na hebrejskom, a zatim objašnjava na arapskom Muslimanima. (Sahih Buhari, Knjiga 92, Hadis 460)

Al-Hafiz al-Zahabi je pričao da je Abdullah ibn Salam, preobraćenik na islam iz judaizma, došao do Poslanika (as) i rekao: "Ja sam pročitao Kur'an i Toru (sinoć)." On je odgovorio: "Čitaj jedan u jednoj, a drugoj noći. "(Al-Thalabi, Al-Iman al-Thalabi Tathkarar al-Huffadh, Vol. 1, str. 27)

Abdullah ibn Amr, jedan od bliskih drugova Poslanika (as), je često čitao Toru. Jedne noći je sanjao da je držao ulje u jednoj ruci i meda u drugoj, i da je ponekad jeo iz jedne ruke, a ponekad iz druge. Abdullah ibn Amr je opisao svoj san Poslaniku (as). Poslanik (as) je tumačio ovaj san na način da govori o dvije knjige, te da on ponekad čita iz jedne, a ponekad iz druge knjige. (Sahih Buhari, Vol. 6, Hadis 987, str. 439)

Abu Sa'id al-Khudri: Pitali smo je Poslanika (as): "O Božiji Poslaniče! Možemo li pripovijedati priče o sinovima Izraelovim? "On je rekao:" Da, možete pričati priče sinova Izraela. Nema problema. Znate da ako budete pričali i njihove priče, bit će više zanimljivih informacija.. "(Musnad Ibn Hanbal, 111/12, Hadis 11034)

Jevreji Imaju Pravo Da Žive u Svetoj Zemlji Prema Kur’anu

S obzirom da neke muslimanske zajednice nisu upoznate sa ajetima Kur'ana i neznalice su na temu islama, oni nastoje ukloniti Jevreje iz Svete zemlje ili obrisati državu Izrael sa mape. Oni ne znaju da se tao bune protiv Kur'ana.

Prema Kur'anu, Jevreji imaju pravo da žive u Svetoj zemlji. Ajeti glase:

A kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao; o narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni" (Kur'an, 5:20-21)

i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane." (Kur'an, 17:104)

Kao što je jasno prikazano u ajetima Kur'ana, i Tora i Kur'an kažu da Jevreji moraju živjeti u Svetoj zemlji. Dobro je to što postoje Jevreji u Svetoj zemlji, jer to je izvor radosti za prave muslimane. Izuzetno je fino vidjeti kako se ostvarilo obećanje koje je Bog dao prije 3000 godina i svjedoci onoga što su prorekli Poslanik Abraham (as) i Poslanik Mojsije (as). Bog je otkrio da, "će Jevreji biti u tim zemljama", hiljadama godina prije, a vidimo da se čudo manifestira sada. To je prekrasno i treba zato da se radujemo.

Od velike je važnosti to da Bog nameće jedan od osnovnih uslova na iskrene vjernike, kako u Kur'anu tako i u Tori - "Mir." Neće živjeti samo Jevreji u Svetoj zemlji; tu će biti i muslimani i hrišćani, i oni će u potpunosti osigurati da ljubav i mir prevladavaju u cijeloj regiji. Oni će živjeti u bratstvu. Ima dosta mjesta za sve. Niko će biti prisiljene da ide iz svog doma. To se neće dogoditi. Bog uvijek želi mir za sve nas.

Da bi zavladao mir, glad za zemljom i neprijateljstvo se moraju okončati, a fanatični način razmišljanja mora biti eliminiran. Prava vjera, vjerske moralne vrijednosti, i Kur'an su bitne naročito u tu svrhu. Sukobi zbog želje za zemljom ili ideologijom su uvijek u porastu i poprimaju najstrašnije dimenzije. Zato nam je potrebno odgovarajuće obrazovanje u ispravnom razumijevanju vjere gdje koristimo Kur'an kao referentnu tačku. Ovo obrazovanje može eliminirati sve te greške i neprijateljstvo. Jednom kada ljudi promijene način razmišljanja, neće biti osnove za neprijateljstvo ili rat, ali jedini način da se to postigne jeste da promijene način razmišljanja kroz obrazovanje.

Jews, as well as Christians and Muslims, will be present in the Holy Land, and together they will make peace and love reign in the region. That is what God wants from us and what we must strive for. Pogovor Pošasti radikalizma trenutno potresaju cijeli svijet, od najudaljenije tačke na zapadu do najudaljenije tačke na istoku. Kada se ovaj problem tek pojavio, mnoge zapadne zemljama su mislile da ga mogu lako riješiti. Ali to nije ono što se dogodilo jer je radikalni islam sistem vjerovanja koji hrane izmišljeni hadisi i ljudi u mnogim islamskim zemljama i islamski učenjaci vjeruju ti hadisima, čak i ako oni osuđuju rat i nasilje. Stoga je vrlo teško za rješenje za problem radikalnog islama. Vojna sredstva su se već koristila u nadi da će iskorijeniti radikalizam, to smo pokušali mnogo puta, ali bez uspjeha. Politika koja kolje na hiljade nevinih ljudi, ostavlja hiljade ljudi bez kuće ili zemlje i stvara još veće nestabilnosti je glupa. Glavni atribut oružanih radikala ne leži u tome što koriste oružje, nego što slijede lažne ideologije. Traženje rješenja koja podrazumijevaju ubijanje, dok zanemarujemo njihove lažne ideologije, neće poslužiti nikakvoj drugoj svrsi osim što će donijeti još veću katastrofu na svijetu i još više ojačati radikale. Jedini način otklanjanja ovih divljaka i opasnog sistema vjerovanja je da se ukaže na pravi islam. Nijedno drugo sredstvo neće riješiti ovaj problem. Tu jednostavno nema drugog rješenja nego pravi islam. Oni koji traže rješenje za radikalizam moraju napraviti prvi korak koji podrazumijeva izbjegavanje ponašanja i inicijative koja osuđuje islam i sumnje u njega. Oni moraju slušati one koji govore o Kur'anu. Oni moraju sklopiti savez sa tim ljudima da bi rekli svijetu istinu. Oni se ne smiju obeshrabriti i odustati govoreći, "Kakvo dobro možemo učiniti?" Oni ne smiju zaboraviti da radikalne zajednice okupljaju ljude koji šire svoje iskrivljene ideje širom svijeta putem društvenih medija. Oni moraju znati da će se istina širiti još brže, i moraju uspostaviti strategiju odgovarajućeg obrazovanja bez odlaganja. Sjetimo se da se to mogu učiniti samo muslimani iz Kur'ana koji se pridržavaju pravog islama i koji ne pribjegavaju sujevjerju. Podsjetimo na važnu činjenicu koju smo naglasili na početku ove knjige: Islam koji zastupamo nije islam koji je modernizovan nit je to islam koji je tokom vremena postao umjereniji (sigurno Islam je iznad toga). Islam za koji se zalažemo je pravi islam u Kur'anu. Mi imamo dužnost da propagiramo pravi islam koji je veliki dio islamskog zaboravio, ukoliko svi želimo mir u svijetu. Oni koji su odgovorili na nasilje s nasiljem ili koji sanjaju o svijetu bez islama zbog akcije šačice radikala će uvijek nesvjesno stvoriti više radikala i suočavat će se sa većim divljaštvom. Ovi ljudi treba da znaju da svijet nikada ne može postojati bez islama. Mir i ljubav za kojima svijet čezne može doći samo kroz islam. Imamo Kur'an, pravu i nepromjenljivu Knjiga islama; jedina što moramo uraditi jeste educirati ljude da poznaju Kur'an. "Hvaljen neka si" – rekoše oni – "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri." (Kur’an, 2:32)

John William Godward's oil painting “Rich Gifts Wax Poor When Lovers Prove Unkind,” 1916

Sassoferrato's oil painting “The Virgin in Prayer.”

Mary (pbuh) fell pregnant in a miraculous manner by the will of God. Throughout her pregnancy she bore all her difficulties with fortitude, and she was made superior to all the women of all the worlds because of that fortitude and her devotion to God.

William-Adolphe Bouguereau's oil painting “Mother and Children,” 1879

The idea that women are “deficient in mind and faith” is a slander from the religion of the fanatics. God addresses men and women equally in terms of responsibility. This is one of the reasons why many verses are addressed to men and women believers at the same time.

Frederic Leighton's oil painting “Light of the Harem,” 1880

According to the Qur'an, people should be advised of their errors in a kindly and gentle language, and these should be corrected by addressing the person's conscience, showing them right and wrong..

John William Godward's oil painting “The Peacock Fan,” 1912

John William Godward's oil painting “The Bouquet,” 1899

... and to recite the Qur’an.’ Whoever is guided is only guided to his own good; if someone is misguided just say, ‘I am only a warner.’
(Quran, 27:92)

Woman in the Qur'an can be a head of state, a ruler, and can make decisions and issue commands regarding business. Woman in the religion of the fanatics is the exact opposite of the nature of woman in the Qur'an.

John William Godward's oil painting “Autumn,” 1900

Women in the time of the Prophet (pbuh) provided for their households and had a voice in the family life; our Prophet (pbuh) praised these activities.

In the Qur'an, a woman is regarded as a person who can stand on her own feet, who is strong, sensible and intelligent and whose conscience can be trusted.

John William Godward's oil painting “The Belvedere,” 1913

Muslims always being wellgroomed, clean, elegant and attractive are features specially emphasized in verses.

John William Godward's oil painting “A Souvenir,” 1920

In the mentality of the fanatics, women have an obligation to abide by the ignorant idea of “performing wifely duties” for their husbands, even if they are not happy with their treatment and moral values.

John William Godward's oil painting “A Tryst,” 1912

John William Godward's oil painting “Dolce Far Niente,” 1889

According to the Qur'an, the man and the woman in a marriage must both be select, noble and virtuous people who fear God. That is the basis of marriage in the Qur'an.

The devilish attitude to women of the fanatical mentality that is filled to overflowing with hostility toward women and hatred has remained unchanged for hundreds of years.

John William Godward's oil painting “On the Balcony,” 1911

A woman must learn how to live, not from a man, but from the Qur'an.

John William Godward's oil painting “Nerissa,” 1906

Despising women, whom God says He has created in the finest form, and comparing them to dogs, asses and pigs, and describing them as a misfortune is totally incompatible with the moral values of the Qur'an. Muslim women are saintly people who are praised in the Qur'an, cited as role models, who are loved and respected and who are blessings.

John William Godward's oil painting “Idleness,” 1900

How can someone who lives by the fanatical mindset feel anything other than hatred for his wife, the person who should be the closest to him of all in this world?

John William Godward's oil painting “The Love Letter,” 1913

Fabricated hadiths encourage hatred rather than love.

The word “juyub” in verse 31 of Surat an-Nur means “breast” and the word “khumur” means to cover. The verse is referring to covering the breasts. There is nothing in the verse about covering the head.

There is no reference in the Qur'an to a headscarf. Nonetheless, some commentators have tried to produce a forced commandment from the Qur'an about covering the head in order to make this compatible with fabricated hadiths.

Some people who translate the Qur'an from a traditional conception of Islam tend to produce changes in meaning, either through the use of parentheses or directly in the text itself. Although verse 31 of Surat an-Nur says nothing about a head-covering, these people have not hesitated to refer to the headscarf either in parenthesis or directly in the text. Yet once this interpretation is done away with, the verse clearly refers to covering up the chest.

Some commentators have attempted to make verse 31 of Surat an-Nur compatible with fabricated hadiths by making additions or through misleading translations in an attempt to include the concept of the headscarf. The false hadiths in question maintain that when the verse was revealed, Muslim women cut up their skirts and covered their heads with them. According to this illogical claim, a woman's breasts and legs remained uncovered, but she had her head covered.

Men and women are equal in terms of chastity in the Qur'an, as in all other matters. The criterion for chaste behavior is not how loosely one dresses or how much hair can be seen, but rather fear of God and moral virtue.

The reference to wearing “jilbab” in verse 59 of Surat al-Ahzab is entirely at the discretion of the Muslim woman. Since women feel safe in democratic and civilized societies, they do not generally feel the need to wear the jilbab and cover up entirely. Some women, however, may not feel at ease even in such communities and may prefer to cover up entirely. The important thing is to prevent a woman from being misunderstood or harassed because of the way she dresses.

A woman may cover herself up entirely or wear low-cut clothing. Once she says, “I am a Muslim,” nobody has the right to judge her. In the eyes of the Qur'an, superiority lies not in one's clothing, but in one's piety.

John William Godward's oil painting “Endymion,” 1893

Responsibilities concerning money are risky matters, especially in present- day society, that can easily result in a person being defamed, accused of wrongdoing or becoming the object of suspicion.

God regards men and women as enjoying equal status as witnesses in the Qur'an. Nowhere does the Qur'an say, “One male witness is equal to two female witnesses.”

The fact that the financial support of a woman is the responsibility of a man does not significantly restrict that woman. The precaution here is a symbol of the value attached to women.

Under the fanatical mindset, women are regarded as second- class beings needing to be locked away or imprisoned. Frightening practices of the fanatical mindset, which seeks to oppress women and depict men as superior to them, are currently applied in practice in such countries as Iran and Saudi Arabia. Yet that terrible mindset is the diametric opposite of the Qur'an, and is totally incompatible with the true Islam.

There are verses of the Qur'an that impose the duty to assume financial responsibility for a divorced woman. Even if he has divorced her, a man has a responsibility to protect and take care of her until the end of her life, even if she has no need of that.

16-year-old Malala Yousafzai was shot in the head and neck on her way home from school because of her blog in which she described the oppression of the population by the Taliban. Thankfully, Malala was restored to full health after lengthy treatment and is still fighting for the education rights of young girls.

Although there are campaigns aimed at raising awareness of violence against women in the press and broadcasting media, it has to date proved impossible to prevent across the world. The reason for that is there is no activity on the level of ideas and based on the Qur'an against the fanatical mindset that represents the foundation of such violence.

Nonsense such as the Prophet Adam (pbuh) being deceived by his wife or woman being created from a man's rib are slanders that are nowhere in the the Qur'an. Yet much of the Islamic world is ignorant of the Qur'an.

The main reason why Islamic communities soon began to degenerate after the time of our Prophet (pbuh) is that they abandoned the Qur'an.

Fabricated hadiths clearly show how people with a fanatical mindset are deprived of the blessing of happiness and humor and laughter, one of human beings' greatest needs.

What believers need to do at this time when great efforts are being made to spread and legitimize sadness is to usher in peace, together with joy.

All fanatics' negative claims concerning joy, laughter and humor are refuted by the Qur'an. Our Prophet (pbuh) and the Companions lived in a state of great happiness, in line with the spirit of the Qur'an.

There is folklore and folk dance all over the world. Dance is a form of entertainment that people feel the need for. A world in which music and dance are banned is incompatible with human nature.

The technological world and all forms of scientific progress that make life more comfortable for us are all copies of works of art in nature. God creates the originals in nature and technological copies of them as blessings for us.

If the prohibitions of the peddlers of nonsense regarding painting and sculpture were implemented in daily life, there would be no pictures, paintings or statues anywhere in the world, no advertising posters, court art or visual media.

Women must be attractive and wellgroomed, and they must always behave in a classy manner. That is what quality means, and that leads to other people showing them respect.

Those who seek to make a religion out of traditions consisting of nonsense do not generally regard themselves as worthy of beauty and generally act out of deeply-rooted feelings of inferiority. They do not regard attractive designer clothing or fine homes and cars as befitting themselves or other Muslims.

People will be more influenced by an image of a peace-loving, high-quality Muslim rather than that other life style dominated by squalor. When they see that, they will begin feeling love rather than fear. And that is what is compatible with the Qur'an.

God reveals in verses that He will never allow sincere Jews and Christians who devoutly believe in Him to know fear.

God makes a distinction for sincere Jews in verses and reveals that He will give them a great reward. How can anyone curse a Jewish community that God says He will reward, that He praises and on whom He will bestow paradise?

While God praises sincere Jews in the Qur'an, the fanatics believe in a so-called commandment that states they should be killed without question.

A belief system that maintains that the presence of a community mentioned and praised in the Qur'an and descended from the Prophet Moses (pbuh) causes food to spoil and meat to go bad can never be part of a Divine faith.

Arab lands are holy places where the three faiths co-existed and were protected by our Prophet (pbuh). It is obvious that our Prophet (pbuh) would never say that Jews and Christians, of whose existence God speaks and whom He praises, should be destroyed. Those fabricated hadiths are all slanders against our Prophet (pbuh).

If someone who regards himself as a Muslim shoots a Jew behind a tree on the grounds that “the tree told me to do it,” on the basis of what the false hadiths say, the Jew who is killed may go to paradise, but unless that Muslim repents, he will be punished in the hereafter for having committed murder.

Muslim men can marry members of the People of the Book. Food prepared by them is lawful for Muslims, and food prepared by Muslims is lawful for them.

The fact that food prepared by Jews and Christians is lawful for Muslims is a guarantee that these people can be trusted. That same criterion also applies for Jews and Christians, and according to what the verse says, food prepared by Muslims is also lawful for them.

Based on the Qur'an, Muslims believe that all the Divine Books have come down from the Presence of God. For Muslims, every commandment, practice and word confirmed by the Qur'an is a means of guidance.

Jews, as well as Christians and Muslims, will be present in the Holy Land, and together they will make peace and love reign in the region. That is what God wants from us and what we must strive for.

Pogovor

Pošasti radikalizma trenutno potresaju cijeli svijet, od najudaljenije tačke na zapadu do najudaljenije tačke na istoku. Kada se ovaj problem tek pojavio, mnoge zapadne zemljama su mislile da ga mogu lako riješiti. Ali to nije ono što se dogodilo jer je radikalni islam sistem vjerovanja koji hrane izmišljeni hadisi i ljudi u mnogim islamskim zemljama i islamski učenjaci vjeruju ti hadisima, čak i ako oni osuđuju rat i nasilje. Stoga je vrlo teško za rješenje za problem radikalnog islama.

Vojna sredstva su se već koristila u nadi da će iskorijeniti radikalizam, to smo pokušali mnogo puta, ali bez uspjeha. Politika koja kolje na hiljade nevinih ljudi, ostavlja hiljade ljudi bez kuće ili zemlje i stvara još veće nestabilnosti je glupa. Glavni atribut oružanih radikala ne leži u tome što koriste oružje, nego što slijede lažne ideologije. Traženje rješenja koja podrazumijevaju ubijanje, dok zanemarujemo njihove lažne ideologije, neće poslužiti nikakvoj drugoj svrsi osim što će donijeti još veću katastrofu na svijetu i još više ojačati radikale.

Jedini način otklanjanja ovih divljaka i opasnog sistema vjerovanja je da se ukaže na pravi islam. Nijedno drugo sredstvo neće riješiti ovaj problem. Tu jednostavno nema drugog rješenja nego pravi islam.

Oni koji traže rješenje za radikalizam moraju napraviti prvi korak koji podrazumijeva izbjegavanje ponašanja i inicijative koja osuđuje islam i sumnje u njega. Oni moraju slušati one koji govore o Kur'anu. Oni moraju sklopiti savez sa tim ljudima da bi rekli svijetu istinu. Oni se ne smiju obeshrabriti i odustati govoreći, "Kakvo dobro možemo učiniti?" Oni ne smiju zaboraviti da radikalne zajednice okupljaju ljude koji šire svoje iskrivljene ideje širom svijeta putem društvenih medija. Oni moraju znati da će se istina širiti još brže, i moraju uspostaviti strategiju odgovarajućeg obrazovanja bez odlaganja. Sjetimo se da se to mogu učiniti samo muslimani iz Kur'ana koji se pridržavaju pravog islama i koji ne pribjegavaju sujevjerju.

Podsjetimo na važnu činjenicu koju smo naglasili na početku ove knjige: Islam koji zastupamo nije islam koji je modernizovan nit je to islam koji je tokom vremena postao umjereniji (sigurno Islam je iznad toga). Islam za koji se zalažemo je pravi islam u Kur'anu. Mi imamo dužnost da propagiramo pravi islam koji je veliki dio islamskog zaboravio, ukoliko svi želimo mir u svijetu. Oni koji su odgovorili na nasilje s nasiljem ili koji sanjaju o svijetu bez islama zbog akcije šačice radikala će uvijek nesvjesno stvoriti više radikala i suočavat će se sa većim divljaštvom. Ovi ljudi treba da znaju da svijet nikada ne može postojati bez islama. Mir i ljubav za kojima svijet čezne može doći samo kroz islam. Imamo Kur'an, pravu i nepromjenljivu Knjiga islama; jedina što moramo uraditi jeste educirati ljude da poznaju Kur'an.

"Hvaljen neka si" – rekoše oni –
"mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio;
Ti si Sveznajući i Mudri."
(Kur’an, 2:32)